Дискусије : Труднице и мамице

 Коментар
Nocno spavanje
BabyDoll_SW
26. октобар 2011. у 17.03
Cao ZeMske,

Imam jedno pitanje za vas. Kada su vasa deca pocela spavati u odvojenoj sobi?

Mi imamo co-sleeper i Nata je pored našeg kreveta još uvek. Međutim od pre nedelju dana pocela je da se okrece u snu i da spava na stomaku, od pre 3-4 nedelje se lepo igra tokom dana na stomacu, drzeci igracke u rukama i a glavu visoko gore, a već par dana vidim da se propinje i pokusava sama da sedne. U trenutku kada uspe sama da sedne, co-sleeperu je dosao kraj. Znaci treba je prebaciti u njen krevetac...

E, sada krevetac je u drugoj, decijoj sobi koju smo namestili još pre nego što se rodila i koju smo do sada koristili za igranje. Meni je nekako rano da je prebacimo odjednom u drugu sobu, a opet ne bih ni da cekam sa prebacivanjem u krevetac da se ne bi desilo da smo shvatili da je uspela da sedne, tako što je ispala iz co-sleepera :-((

Znaci prebacivanje u krevetac pada u sledećih nedelju-dve. MM i dadilja me ubeđuju da je krajnje vreme da se prebaci u svoju sobu. Vidim po mojim prijateljicama ovde u USA da mnogima bebe spavaju u drugoj sobi od rođenja. Opet kad pitam ove u Evropi koje znam, sa njima često spavaju deca jer nemaju drugu sobu...

Dakle, koja je statistika ovde na SC-u? :-)

Nepotrebno je reci koliko mi je zao sto je period co-sleepera prosao :-(. Mi smo se tako lepo drzale za prst tokom noćii posle nocnog hranjenja me pogleda preko one mrezice i nasmeje mi se, a sad odjedanput ni manje ni vise nego u drugoj sobi :-((...

Elem...kako ste vi to resili?

Pozdrav
BD
svirena
(teaser)
26. октобар 2011. у 17.15
Nikako. Još uvijek smo svi zajedno u sobi. Spava u svom krevetu doduse, a ponekad i svi zajedno. Ja se uopste ne opterecujem, ne vidim nikakav problem. Moje dijete ima nešto preko 2 godine. Ne znam kada ćemo se nas dvoje 'iseliti', možda iduce godine. Lakse mi je iz vise razloga, a tu smo da 'uskocimo' ako zatreba u toku noći Ako mi treba dodatni odmor bez 'opstrukcija', odem u drugu sobu.
smaragdi
(mama jednog prelepog decaka)
26. октобар 2011. у 17.18
pozdrav za slatku Natu...moj sin od dve i po godine spava u svom kreveticu i u sobi u kojoj spavam i ja...ja jednostavno nisam spremna da ga prebacim u drugu sobu nisam sigurna da je bezbedan(iako verovatno jeste) i tako će biti do njegovih tri godine kada ću pokusati da ga odvojim...imamo prostor i mogućnost da spavamo u odvojenim sobama ali sticem utisak da sam mu još uvek potrebna probudi se nocu kada se zakaslje ili je zedan ili nešto treće i meni samoj je lakse da ustanem prebacim ga kod sebe u krevet nego da trckaram do druge sobe i donosim odnosim proveravam...pritom ćemo uskoro skinuti i nocnu pelenu i sad treba da idem onako sanjiva u drugu sobu nosim nosu i sl...mislim da bih se zakucala u vrata ili zid :-)ja mislim da moje dete ništa ne gubi za sada sto sam mu blizu meni je lakse ustedim malo sna jer nocu samo bacim pogled a ne ustajem...i ako će biti još neko vreme...
IvaSpring
26. октобар 2011. у 17.57
Mi smo Milu prebacili u njenu sobicu kad je imala 2.5 meseca, poklopilo nam se sa selidbom u nas stan, jer smo do tad bili kod mojih roditelja, pa smo spavali zajedno. Ja sam se plasila kako će to funkcionisati, mada je ona već tada imala samo jedno nocno hranjenje, koje je ubrzo i izbacila, tako da nam je ispalo super. Inače mi od početka lepo spava nocu, od četvrtog meseca celu noć.Ujutru kad se probudi prica i guguce onako sama u krevecu, a kad udjem u sobu da je uzmem, pa to je kez od uveta do uveta za milion $.
Ja mislim da ako ti Nata dobro spava nocu, onda je ok da bude u svojoj sobici,a ako se budi cesce, onda ti je mnogo lakse da budete zajedno.
xxx
qwerty2
26. октобар 2011. у 18.01
Nema tu ispravnog odgovora.Svako dijete je individua za sebe.Lično sam prije rođenja djeteta bila veliki pobornik odvojenog spavanja od prvog dana, privatnost, bla,bla... Sada mislim da je to velika glupost.

Starija kcerka ima nepune dvije godine i već duže vrijeme spava sa tatom u jednoj sobi, a ja sam u drugoj trudnoći spavala odvojeno da bi se ona navikla da spava bez mene i kad dodje beba.Beba ima 3,5 mjeseca, ali moja starija djevojcica i dalje često nocu place i trazi mene iako tatu obozava.Probala sam da spavam sa obje, ali je to bila totalna katastrofa za sve.sad samo jedva cekam da beba malo poraste pa da spavam sa obje moje djevojcice zajedno.Mislim da će meni teze pasti odvajanje nego njima.

A ti možeš da probaš da ubacis krevetac u vasu sobu kao prelazno rjesenje.Probajte da vidite kako će da reaguje, ali najbolje je ništa na silu. Nisi rekla kolika je beba.
Tashka
26. октобар 2011. у 18.13
Prva je presla u svoju sobu sa nekih 6 mjeseci. Druga je presla sa 8-9 jer smo mi kasnili sa sredjivanjem sobe za stariju seku tako da ova mala nije imala gdje nego sa nama. Nikakvih problema ni drame tu nema. Spavaju po cijelu noć,ne bude se. Starija sad ima krevet za „velike devojke” pa ako se probudi nocu sama predje kod nas. Beba se ne budi nocu da kucnem od drvo. Par puta kad se probudila pokusali smo da je stavimo u nas krevet i nema ništa od toga. Ona skace, igra se , penje se po nama sve me strah da ne upadne s kreveta.
bt
26. октобар 2011. у 18.17
Kao sto neko gore rece nema tu pravilnog rjesenja..Radis ono sto te čini da se osjecas sigurno i udobno,kao i bebu naravno.Mi smo nasu curicu preselili u njenu sobu sa 2 mjeseca i definitivno po meni to je najbolji potez ikada.Doduse nama je njena soba bila odmah do naše,samo nas je zid odvajao,pa je ok.Ako hoćeš da je beba još sa tobom,ne oklevaj i premjesti krevetac u vasu sobu.Najvaznije je da svi mirno spavate..:)Srećno!
Milica83
(raspevana)
26. октобар 2011. у 18.28
Ne znam šta je ko sliper, mi Sergeja polako prebcujemo ovih dana, znaci pre drugog rođendana. da nam ne stize još jedna beba sigurno ga ne bih prebacila pre 3-4 godine.
dajanara
(professor)
26. октобар 2011. у 18.30
Mi smo nasu prebacili u njenu sobu kad joj je bilo mesec dana. Od tada spava po 12 sati nocu.

Mi čitamo u krevetu, gledamo internet, pricamo, tako da smo skontali da bi to sve detetu smetalo. Ovako, ona lepo u pola osam ide u svoju sobicu, a mi možemo da lumpujemo po ostaku kuce.
tweety_m
(?)
26. октобар 2011. у 18.46
Stariji je presao u svoju sobu sa godinu dana a mladji se pridruzio bratu sa 10 mjeseci.Meni je najbitnije bilo u čitavoj prici da imam baby alarm pored glave na noćnomstocicu i da čujem svaki sum.Ako imaš priliku odradi to ranije, lakse i tebi i bebi.Mislim da je mnogo lakse kad nisu svjesni da su presli u svoju sobu nego kad znaju pa i placu i dozivaju, ovako im to dodje normala.Ako se desi da je neko bolestan onda spavamo u dnevnoj sobi, samo ih ne dovodim u svoj krevet.Imali smo malo natezanja poslije odmora kao zašto ne spavamo svi zajedno u sobi i tako to.Mislim da je mnogo bolje da su oni u svojoj sobi a mi u svojoj.I još da dodam, njima taj prvi prelazak u svoju sobu nije bio problem, ja sam ta kojoj je teško palo, tako da mislim da su klinci spremni samo mi majke ponekad nismo.
PustaZelja
(i posle mene - ja)
26. октобар 2011. у 19.46
Nikad nisu ni spavale sa mnom.
SarenaLazaOriginal
26. октобар 2011. у 23.13
Ja za sigurno nosim ovaj rekord. Moja djeca imaju skoro 8 godina, skoro 6 godina i sad ovaj mali skoro 7 mjeseci. Mi i dan danas svi spavamo zajedno većinu noći

Sin od 8 godina je spavao sam od 6 mjeseci do 3.5 godine kad smo ga preveli kod nas u nekom periodu prehlade a nakon toga dozivjeli prve napade epilepsije u toku noći Od tad do sad, evo vise od 4 godine, svaku noc spava sa nama i ne vidim u dogledno vrijeme da ćemo nešto mijenjati (vecina napada mu je u toku noći u prvih par sati nakon ulaska u san ili zadnjih par sati prije budjenja).

Kcerka kojoj će skoro 6 godina je od rođenja bila super vezana za mene i jednostavno voli da spava sa mnom. Probavali smo nekad davno, sa sa nešto manje od godinu dana, da je naucimo da spava sama. Ona je ispala upornija od nas. Vristala je čak 2.5 sata, glas izgubila, totalno promukla a zaspala stojeci na cosku kreveta da bi se odmorila 10-15 minuta i onda nastavila sa vristanjem još 30tak minuta da bi mi nakon svega toga odustali od odvojenog spavanja.

Pravo da vam kažem, nikad nisam zazalila. Obozavam sto spavaju sa nama.

Sad je stigao ovaj najmanji, prvih nekoliko nedelja nismo spavali skupa, tata je spavao sa ovo dvoje starije a ja i beba posebno. Sad kad je i ovaj mali 'ojacao', sad zaspu njih troje ili sa mnom ili sa muzem a obično noc zavrsimo ili svo troje djece sa jednim od nas ili dvoje sa mnom a jedno sa muzem.

Nekad sam mislila da bi ovakav scenario bio 'grozota' za sve ali eto, svakodnevnica nam je sasvim drugacija - volimo sto smo skupa i nećemo uskoro praviti velike promjene.
Teogopa
(HECTBAPHA)
26. октобар 2011. у 23.22
ni kod nas nije postojao neki plan i pravilo. Decaci su samo 13 meseci razlike i stariji je spavao s nama u sobi ali u svom kreveticu. S vremena na vreme bi presao kod nas u krevet, ali ne često. kad se rodio mladji sin, onako iznenada, 2 meseca ranije, a mi ništa nismo pripremili, bilo je na vrat na nos kupovanje neke male kolevkice,pa pomeranje jednog krevetica da uguramo kolevku. Onda nam je bilo zao da premestimo starijeg sina u njegovu sobu i onako ljubomoran i ne shvata šta se desava, otkud sad ova beba tu i hoće li da zauvek ostane, tako da ga nismo hteli dodatno traumirat. tako se obresmo svo cetvoro u jednoj sobi, ali oni u svojim kreveticima. Kad su napunili jednu i dve godine presli su zajedno u svoju sobu. Dve godine je stariji skoro svaku noc dolazio kod nas, a mladji ni pod razno. onda su se zamenili. Onda je mladji dolazio, a stariji spavao po celu noć.
Sad, 70% vremena svi zavrsimo u jednom krevetu uz obavezno gundjanje jednog od nas kako je tesno i kako to treba da prestane.
U poslednje vreme imamo plan da mogu da dolaze kod nas samo petkom i subotom uvece, a radnim danima treba svi da odmaramo. Mladji se opet pred jutro tiho ushunja.
teško mi je ponekad i slome me kad su u krevetu, al ruku na srce najmirnije spavam kada su pored mene :)
oceania
26. октобар 2011. у 23.31
Negde sa 3 mes. beba je pocela da spava u svojoj sobi i krevetu do tada spavale smo nas dve svuda po stanu.. Srećom da me je muž terao da ju stavljam i u krevetic onako preko dana i nikad nije bilo problema.

Meni lično spavanje bebe/deteta u spavacoj sobi ne bi odgovoralo u nijednoj kombinaciji , jer kad već izrasta iz faze novorođence i toj bebi treba svoj mir, cisti prostor i te stvari.
Ne bih mogla da dozvolim da po noćikad beba spava da ona trpi naše kasljanje, gasove, alarm.. pa ako ustajem do wc-ea.. uzas bi bio..

inače imam bebu koja jako dobro spava već 2god i kakve sve faze nisu prošle.. kao recimo ona , kad u 3ujutro pocne da broji ili prica ili peva a nekad i kao „igra” (smeje se) .. još da je u nasoj sobi , pa tek tada koliko bi bilo naporno da zaspi ponovo ili ne probudi muza..
Kako smo dosta putovali u hotelima je spavali smo svi u istoj sobi pa tako moj zakljucak je da nema nikakve koristi od spavanja zajedno jedino ako nije neka spec.zdravstvena situacija.
Snezana
27. октобар 2011. у 01.55
Kod mene kao kod oceanie samo sto nas sin od prvog dana spava sam u svojoj sobi. Bilo je u početku da ja sedim u fotelji a on spava na meni, ali i to u njegovoj sobi. Kod nas u krevet dodje samo kad je u pitanju bolest, loše spavanje zbog zubica, loših snova/straha ali to je retko.
nea111
27. октобар 2011. у 04.47
I ja sam bila veliki protivnik tog spavanja skupa, ali nas sin evo već 6 mjeseci spava u nasoj sobi, doduse od prvog dana u svom krevetu. Hoćemo da ga prebacimo u njegovu sobu ovih dana, ali po djavlu krenuli mu zubici i kao da zna, budi se non stop. tako da cekamo da prođe kriza, pa ćemo da probamo. Inače nasem sinu je 6 mjeseci.
Ja bih da sam na tvom mjestu probala par noćii vidi kako ide. Moja komsinica je imala sina koji je uzasno spavao, ali čim ga je prebacila u njegovu sobu prespavao je noć.Tako da može isto biti da i vi nju budite i da ste joj uzbudjenje sto ste joj tako blizu, pa joj se razbije san. Probaj, ništa ne kosta, poslije može opet da se vrati.
Mindjusica12
27. октобар 2011. у 05.00
Nas sincic je prvi put spavao u svojoj sobi kad je imao dva i po meseca. I od tada spava sam u svojoj sobi, osim kada smo negde na putu. Kod nas u krevetu nikad nije prespavao, u početko je spavao u nasoj sobi, ali iskljucivo u svom kreveticu. Vrata ostavim otvorena, pa ga čujemo, a njemu ne smeta sto mi pricamo, slusamo muziku ili gledamo TV. Nekad ga dovedemo ujutro u nas krevet da se malo igramo i zezamo, nikad tu ne zaspi. Navece ga stavim na nas krevet da mogu da mu čitam, ali pre nego sto zaspi ga odnesem u njegov krevetac. Inače, nas decko ima 9 i po meseci.
Republica
(®)
27. октобар 2011. у 07.13
megi35
(Eurokrem +Plazma=Palačinka)
27. октобар 2011. у 07.48
Mi još uvek nemamo tu sobu ,,viška,, od koje bih napravila dečiju sobu. Sa sadašnjih 2 godine bih je možda već i prebacila u njenu sobu (da je imam) ali od rođenja pa do sada, hm, ne bih imala hrabrosti. Ja se divim svim majkama koje imaju hrabrosti da svoje malene bebe odvoje u drugu sobu.

Da ne budem pogrešno shvaćena, nisam protiv toga, ima to svojih prednosti ali i mana, i pošto je to sve individualno, od slučaja do slučaja, od karaktera majke i karaktera deteta, uslova...ja i da imam 5 soba, jednostavno nisam smela. Umela je kao malena beba vazda nešto da se zakašljava, dal nije znala da guta pljuvačku pa joj se slivalo ili nešto drugo, ali je umela da se zagrcne u toku noćnog spavanja a suprug i ja da se sudarimo pored kreveca, jer svako skoči sa svoje strane kreveta :-))) Ja i sada uđem u sobu kad spava (noću-danju) samo da je malo obiđem... valjda svaka majka ima neki svoj trip, ne znam :-)))

I kao što neko reče, neka nje još malo između nas. Zaspi na našem krevetu, posle je prebacimo u krevetac gde spava nekada celu noć a nekada oko 4-5 h ujutru kmeeee pa je u 5 sekundi prebacimo između nas i kao da se nije ništa desilo. Niko se čestito ni ne probudi. Zato je zovemo Prase u sredini :-)))

I ona i suprug su već navikli da ih u toku noći pipam po licu, glavi, telu... da zatvorenih očiju skontam koga sve ima u krevetu, koga pokrivam, pomeram :-)))
megi35
(Eurokrem +Plazma=Palačinka)
27. октобар 2011. у 08.17
Pročitala sam ovaj tekst što je postavila Republica i slažem se sa svakom reči od početka do kraja.

Ali kao što rekoh, sve je individualno i stvar ličnog izbora. Ja poštujem svačiju odluku.

-Što se tiče intime, sve se da rešiti.
-U 4-5 h ujutru kada ona zakmeči svakako spavam.
-Prekidanje mog sna zbog nje-osnovna i podrazumevana žrtva svakog roditelja i ne može moj san biti važniji od njenog
-maženje u snu, poljubac kroz polusan,reči utehe kad ružno sanja, zagrljaj Praseta u sredini-to ne može da zameni ništa na ovom svetu
-nisam je rodila da bih je od rođenja odvajala od sebe niti sebe od nje. Kada bude starija, shodno godinama i potrebama, podrazumeva se, normalno je, zdravo je...da treba da se polako na taj način odvoji od nas spavajući u svojoj sobi ali tada će biti starija i prirodno će sve biti drugačije, posle toga pubetret-opet drugačije... svako doba nosi svoje :-)))

Ma neka nje između nas do 18. godine, posle može u svoju sobu hahahahhaah
;-))))))))))))))))
Klompa22
(Internetlia)
27. октобар 2011. у 08.56
Negde od 7 meseci... Spavanje se nije nešto značajno popravilo, ali nešto malo jeste.

Imam jedno pitanje za mame koje kažu da ih je strah da ostave malu bebu da sama spava: uvece kad beba ode da spava, a vi ste u dnevnoj sobi i gledate tv-vecerate-dolaze vam gosti, beba svakako spava u drugoj sobi, zar ne? Stvarno nije ironicno pitanje, i ništa ne kritikujem, svojevremeno sam i sama imala istu dilemu - cisto me interesuje kako organizujete svoj zivot u tom pogledu.
Kalina
27. октобар 2011. у 08.56
Mislim da je to sve individualno, ali Republika bez ljutne u zivotu nisam gluplju stvar procitala. Da ne nabrajam koliko znam dijece da od ranog uzrasta sama spavaju i daleko od toga da im nešto fali.

Mislim smijesno mi je da neko može da povijeruje da dijete koje spava samo će biti jednog dana glupo? heheheheh kakve sve nebuloze neko može da napise stvarno se divim.

oceania
27. октобар 2011. у 09.25
Nadam se da odluka neće pasti zahvaljujuci tom tekstu.
Neverovatno da Repy ti preporucujes ovakav tekst ? ne samo sto je krajnje biased, prepun je moralisanja i manipulacije tipa , ta su deca bolja,zdravija,ma sve sve bolje nego druga.
na rodi se krajnje sektaski propagiraju ideje Sears-a i ovo je jedna od tih.. citiran antropolog je sa jako konzervativne katolicke skole..
Postoje broj studija koje opet govore suprotno ali takvih nema na rodi. Kako ova druga strana (koja nije za co-sleeping) ne skuplja se,ne otvara sajtove i stanca tekstove, te suprotne informacije i ne dolaze do coveka. U svakom slučaju, jako je upasti u mrezu jer ovi tekstovi unose strah a mi kao majke rasudjujemo emotivno. Znaci, ako neko kaže i autorirativno ubeđuje da za dete je zdravije da spavas sa njim do skole.. onda to ćemo i uraditi zbog straha da ne bude „usamljeno” „izbaceno” kako oni to elegantno nazivaju.
kod njih sledeći korak je ,home schooling, jer je i to kvalitetnije i tako te stvari..

Ovako evoluciono jako kratko imamo mogućnost da posedujemo stan,sobe jer to je ranije bilo rezervirano za samo bogate. ¨Pa tako svi su živeli u jednoj prostoriji (tako danas živi i veliki deo planete) .
Recimo, jedan je strucnjak oko ove teme bas pricao kako to zajednicko spavanje detetu poremecuje vrednosti i unosi mu strah. Ako beba/dete navikne se da spava sa roditeljima onda bebina podsvest registruje da sa mamom/tatom to je sigurno a ostalo je tudji opasni svest i boji se njega (neće recimo posle da spava u svojoj sobi, strah).
on je bolje ovo objasnio ja samo parafraziram..
Međutim ni ovo objašnjenje ne smatram validnim jer je stvarno individualno i zavisi puno od celog konteksta.

U mom slučaju beba je imala jako solidni san i samo bi joj poremetila ciklus, jer ipak u spavacoj ne vlada neka potpuna tisina a za mene kvalitetan san je pola zdravlja i ne bih se time igrala.
Republica
(®)
27. октобар 2011. у 09.45
Heheheh Oceania pazi nisam to ja već Repy..:0)
Repy ovo,Repy ono...heheheh.

Bio je jedan drugi text koji ne mogu naći gde opisuje boljim rečima tu vezu dete-roditelj spavanje.Ali ne mogu da ga nađem

Nek izvuce iz texta ono gde nema moralisanja.Pa kad se poredi neshto uvek se uzima suprotan primer?

Napisala sam da nakon citanja odluci.
Mozhda će Baby imati bash tu reakciju da shto pre odluci da ipak malenu prebaci u svoju sobicu nakon ovog texta. Ili kod nje iz texta cvrkne neshto shto će zaitrigirati da je zadrzhi josh neko vreme u sobi.
To ona i njen dragi odlucuju ...ja ne.

;0)
Republica
(®)
27. октобар 2011. у 09.51
Ja se ne ljutim Kalina. ;0)
Ali mi molim te izdvoji gde pishe da će dete biti glupo ako ne spava sa roditeljima?
-Layla-
27. октобар 2011. у 10.37
Prva tri meseca je spavala NA nama:-), posle toga smo je prebacili u njen krevetac, a krevetac je bio skoro pa zalepljen za moju stranu kreveta, tako da sam mogla da držim ruku na njenom stomacicu ili da je mazim po glavici. Kada je imala 7-8 meseci preselili smo je na drugu stranu sobe, ali je i sada sa nama u sobi iako ima 14 meseci. Meni je teško da je „izbacim” iz sobe, iako su nam noćinekad stvarno naporne. Ona se budi i prica kao navijena po dva sata. Da je u svojoj sobici, ja bih mogla da to ignorisem, ovako je slusam dok ne zavrsi. A to traje li traje. Ne znam, meni je ona i dalje malena, nije vise zvanicno beba, ali za mene jeste i meni je rano da spava sama u sobi. Meni se neke drugarice smeju i ne mogu da veruju da mi je toliko teško da je preselim iz naše sobe, ali meni trenutno ovako odgovara. Volim da mi dete bude na dohvat ruke. Ja mislim da je ona odavno spremna da spava u svojoj sobi, ali mama još uvek nije:-)
SarenaLazaOriginal
27. октобар 2011. у 11.31
Sto kaže pametna kcerkica moje dobre prijateljice, „Pa mama, nije fer, ti i tata spavate skupa a ja moram sama u svojoj sobi”. Djevojcica ima 4.5 godine (a prava je pametnica)!

Ja lično se tako i osjecam - ne volim da spavam sama, i dooooobro se sjecam straha oko tako 5/6/7 godina kad sam spavala sama u sobi tik uz maminu i tatinu (a ni vrata između nismo imali).
Ali dzaba sto ja sad racionalno kad gledam to je bila razdaljina od nekih 10tak koraka i podjele vrata (tad smo zivjeli u stanu od nekih 40tak kvadrata). Opet me bilo strah kao dijete da spavam sama u mraku.

Sad me vise nije strah al' brate sto 'volem' da smo svi skupa, bas 'volem' (a oni još pogotovo). Naravno nije za svakoga, nećemo ni mi ovako 'do vijeka' al' za sada fercera. I još nešto, za divno cudo, niko nikog ne budi. Ja imam lak san pa mi ne smeta da se trznem po 10 puta u toku noći nekad je frka oko starijeg sina a opet se mladja kcerka ne probudi, ovog najmanjeg dojim lezeci tako da ga skoro ni ne osjetim kroz one muke prve godine, itd.
skoljka
(student)
27. октобар 2011. у 14.39
Ja sam da se svako dobro naspava, a sad kako taj aranzman bude zavisi od svakog posebno...
MI smo malecku stavili u njenu sobu sa 3 mjeseca, al je uvijek neko spavao s njom (muž ili ja) sve do godinu dana, onda sam se oslobodila srtepnje da će nešto da joj bude ako bude sama u sobi i ostavili je i od tad svi bolje spavamo.
Sad s drugom bebom bi je već premjestila da spava sama, ali nemam treću sobu. Čini mi se da svi malo trpimo zbog toga, ali šta je tu je.
Kod nas je slično kao kod Dajane, ja volim da procitam nešto prije spavanja u krevetu, pogledam neku nasu serijicu i sl, ali ništa od toga za sad...
JoannaL
27. октобар 2011. у 15.52
Meni je muka vise od Sears-a i njegovih attachment naklapanja,aman, maltene treba da ih u stomaku nosimo 18 godina, šta li? :)
I ja sam pobornik DOBROG I KOMFORNOG spavanja pre svega .
Ja sam malecku drzala u sleeperu do 4 meseca, pa u njenom krevetcu ali pripojenom nasem krevetu do 10 meseci kada je prestala da sisa od ponoci do jutra i tada je bila prebacena i njenoj sobici.
U toj sobi sam imala pomoćni lezaj gde sam još nekoliko meseci tu i tamo provela noć,ne puno ali kad je bila kenjkava, pa zubi, ili tome slično.
Sada je velika ali zna da nam se uvali vikendom u cik zore , sto su trenutci koji su najveca radost za sve, sa merom naravno.

Ako nemas uslova da krevetac još malo držiš u sobi kod vas, onda je prebaci u sobicu, neće joj ništa biti.
Vesna-DK
(*)
27. октобар 2011. у 17.20
Kod nas se zesce rokade male i velike odvijaju u toku noći(trenutno)
Sin koji je od 6 meseci sam spavao u svojoj sobi i uspavljivao se sam, sad kad ima 4 godine trazi da neko lezi pored njega dok ne zaspi. U toku noćikad se probudi dodje često u nas krevet. Vece nam trenutno zapocinje tako što deca zaspivaju u svojoj sobi (Aleksandra znaci ima 2 godine a on 4). Onda se Aleksandra budi i trazi mene pa ja lezem na madrac u njihovoj sobi. Nekad place toliko da moram da ju prebacim u svoj krevet a onda mm prelazi na madrac kod sina u sobu, da bi na kraju i sin presao u moj krevet. Ma katastrofa zesca :-)
Ali kako je tako je. u svakom slučaju ni jedno dete ne pustam da place i jauce nocu nego ih prebacim kod sebe ako su uznemireni (ili neko od nas prelazi u njihovo sobu)
kia
27. октобар 2011. у 18.39
kod nas svi bolje spavamo kad deca spavaju u svojim krevetima, u drugoj sobi.
cerka je spavala sama od rođenja, sina smo prebacili tek sa nekih godinu i po i tek tad smo prespavali noc i mi i on. te frkne, te pocne da brblja, te pusti neki zvuk i sve u snu - a ja... gotovo sa spavanjem :(

ali ako tebi to predstavlja zadovoljstvo, njena blizina i ne utice ti na san, zašto forsirati preseljenje u drugu sobu?
da li postoji mogućnost da prebacite taj krevetac koji ste pripremili kod vas u sobu?
BabyDoll_SW
27. октобар 2011. у 19.55
Eh,Kia, ne bi ja najradje ništa menjala, ali moracemo uskoro napolje iz co-sleepera i sad je pitanje da li da uterujemo njen krevetac u nasu sobu, ili da prebacimo nju u njenu sobu.

Inače, hvala svima na javljanju...vidim da postoje razne varijante, te kapiram da ništa nije „pogresno”. Mada se čini da bi mi najviše prijala varijanta SLO :-), al MM se buni...

Inače Repy, ja sam čula/citala i tome. Kad su u pitanju ti trendovi (da tako kažem) u decijoj prihologiji i uzgajanju, ja ne znam šta da mislim. Meni je nekako bilo logicnio da će spavati u istoj sobi gde i mi kad se rodi - tu dileme nije bilo. E sad, ja lično nisam pobornik da MALE tek rođene bebe spavaju u istok krevetu sa svojim roditeljima. Imala sam veliku raspravu oko toga sa muzem, čija je sestra tako podigla evo drugog sina. Znaci tek rođena beba je spavala sa njima u krevetu sve do godinu dana. Meni je to bilo velika frka, da je ne prekrijem jastukom, okrenem se, prikljestim i šta ti ja znam...Na tu vatru je ulje dodala nasa komsinica koja je sasvim slučajno rekla nešto u fazonu „ma opusti se, samo slusaj svoj instikt i budi mirna. Mislim, kapiram da niste budale da stavite dete da spava sa vama u krevetu. Mimo toga sve je ok”. Kad sam joj ja rekla da se uprvao oko toga MM i ja raspravljamo, ona nam je rekla da njen dobar prijatelj koji već 30 godina radi na autopsijama (zaboravila sam kako se to zove), kaže da za svu svoju karijeru, svi slučajevi SCID-a su bila bebe koje su spavale sa roditeljima u krevetu. Taj fazon da je to „prirodno” i „tako su naše bake”...je bio onda kad su i bake spavale na podu (cvrstoj podlozi) i nisu se prekrivale sa ovim silnim jorganima i 3 jastuka u krevetu...a i smrtnost novorođencadi je bila daleko veca. E tako sam ja u 2 poteza dobila bitku da Nata (uprkos Svedskim pametnim savetima) ne spava sa nama u krevetu. ALI sam se silno zalozila za co-sleeper...i eto tako smo do dana danasnjeg :-)

Inače, on a je od pre par nedelja pocela da se sama okrece i spava na stomaku, pa tada kažu da je opasnost od SCID-a prakticno minimalna.

Elem, da se vratim na trenutni problem. ja bih kao sto rekoh sada najradje zamenila njen kosliper za krevetac u nasoj sobi, al MM bi da je stavimo u posebnu sobu...

Biće to borba titana..:-((

Inače, neko je pitao da li spava celu noć..ne! Budi se uglavnom jednom da klopa (negde oko 2-3am), pa nastavi dalje. Inače, nekada se probudi bas rano ili se malo razigra u sred noći a ja samo prebacim ruku preko ove male ogradice i onda se ona zaigra sa mojom prstima i zaspe...Ne znam kako ćemo to kad bude u drugoj sobi :-(

BabyDoll_SW
27. октобар 2011. у 20.48
Btw nije SCID nego SIDS...SCID je nešto drugo :-)
mia55
27. октобар 2011. у 23.48
Ja nikako ne mogu da spavam sa djecom u istom krevetu zbog ovih razloga sto je navela Babydoll. Jednom sam udarila svoju malecku koja je tad imala godinu ipo dana; kad smo stigli na odmor nisu nam odmah dali krevetac pa je prvu noc spavala sa nama, dodirnula me je po ledjima a ja sam u snu pomislila od nje da je buba i gurnula rođeno dijete :) Ali zato je spavala do dvije godine u svom krevetu u nasoj sobi i prebacili smo je tek kad je to ona tražila; jednom se vratila kuci sa nekog rođendana i posto je vidjela da njena drugarica ima krevet u svojoj sobi, kad je dosla kuci rekla je:„ Hoću da krevet bude u mojoj sobi”. Imala je jedan period kad je često imala nocne more i tražila je da krevet opet bude u nasoj sobi sto smo joj ispunili, bilo tako mjesec dana pa je sad opet nazad u svojoj sobi. Sin od 14 mjeseci je u svom krevetu u nasoj sobi. Pošto se još budi po noćiplaniramo da ga prebacimo kod seke, nebi li to zaustavili, i to mi sad ne pada teško jer će biti zajedno.
Neko je gore pomenuo kako djeca koja naviknu sa roditeljima da spavaju stvore strah i poslije neće sami u sobi. Da ako od početka sami spavaju, bolje spavaju. To ne mora da znaci. Imam par prijatelja koji su bebe od prvog dana drzali same u sobi, niko od njih ne spava dobro, a oni moraju u sred noćida ustaju i na kraju spavaju na podovima...Jedna prijateljica je poslije godinu dana maltretiranja sebe i svog djeteta na taj način( to tako ona kaže) ipak odlucila da je prebace kod njih u sobu i od tad bolje spava. Znaci ona se tako mala plasila da spava sama u sobi. Sa druge strane ja se nadam da će se naše spavanje popraviti jednom kad izbacimo maleckog iz sobe :)
Sve u svemu, ja nisam za nasilno prebacivanje djece, ali sam da se proba, pa ako njima tako odgovara, super...ako ne, krevetac uvijek može da se vrati kod mame i tate.
I nemojte da mi nazivate Sears-a sektasom, covjek je super, nije nikad rekao da su roditelji koji ne spavaju sa svojom djecom losi, stalno u svojim knjigama piše da to nije za sve roditelje, ali da njemu i njegovoj porodici tako odgovara i navodi razloge za to..Lično se ne slazem sa njim da dijete spava sa mnom u krevetu ali ima milion drugih stvari sa kojima se slazem i koje sma naucila iz njegovih knjiga. Njegova „The Baby Book” po meni najbolje pokriva sve oblasti razvoja i odgoja malih beba i toddlera...
NavyGirl
28. октобар 2011. у 04.55
Iskreno, dosta zavisi i od toga kakva su deca. Gledam moja cerka je uvek bila vezana za mene i tražila da spava sa mnom i evo sad sa četiri godine i dalje spava sa nama (mada joj je sad već vreme da spava sama) dok sin 5 meseci spava od početka u svom kevetcu i uopste ne trazi da ga prebacujemo u nas krevet. Ja ga nocu kad se probudi prebacim u nas krevet da ga podojim, on siki, zaspi i vratim ga u njegov krevetac. Planiram sigurno da bude sa nama u sobi do godine dana, a onda ako vidim da je i dalje takav prebacicemo ga u njegovu sobu, ili zajednicku sa sestrom ako im budemo pravili.

Inače, bas sam skoro citala, otprilike kad sam se porodila da su radili neka istrazivanja gde su pokazali da majka ako nije pod dejstvom lekovima, pijana ili drogirana nikad u snu neće leci na svoje dete ili nedaj boze ga ugusiti. Ne mogu sad da nađemtaj clanak ali je bilo interesantno procitati kako su radili istrazivanja vezana za san i nasu budnost kad su deca u pitanju čak i tokom sna.

resistance
(xxxxoooxxo)
28. октобар 2011. у 05.22
Lično ni ne mislim još da ga prebacujem u drugu sobu iako je skoro napunio 3,5 godine. Spava u svom krevetu iskljucivo, mada bilo je i trenutaka kad je prelezio tokom noćikod nas u krevet. Meni ta nasa bliskost mnogo znaci, to što smo svi zajedno uopste mi ne smeta, čak šta vise, ujutru kad se probudimo pricamo, gnjavimo se, valjamo po nasem krevetu a i ja sam nekako mirnija kad mi je tu. Još uvek trazi ponekad vodu nocu ili drugara plisanu igracku. Cekam da izrazi zelju da sam bude u sobi pa ćemo ga odvojiti.
Što se tiče ostalih aktivnosti uvece sto je neko pitao kad on zaspe a mi budni do skoro sam imala bebi alarm a sad ga obidjem nekoliko puta pre nego legnem.
To je moj stav al cenim da svako radi šta njemu najviše odgovara.
happywoman
28. октобар 2011. у 12.29
Slazem se da sve zavisi od djeteta i potreba, a onda i od uslova. Nemaju svi uslove da imaju odvojene spavace sobe za svako dijete, mamu i tatu, pa primacu, pa ovo, pa ono. Uostalom, fenomen spavanja po odvojenim sobama je uzeo maha nakon što je centralno grijanje stupilo na scenu. Garant se zimi grijala svaka soba da svi spavaju odvojeno onomad, aha ... Pitajte svoje babe , ako su još žive, pa će vam one kasti.Za one u Kanadi, pitajte bilo kojeg malo starijeg Kanadjanina koji je odrastao u centralnoj Kanadi, kako su u spavali zimi (a zima je nekad i po 8 mjeseci) kad minus 40 „upekne”.. Znaci, opet jedna od stvari s kojom se mi danasnje mame zamajavamo zato što imamo uslove da laprdamo o tome.
Potpisujem Joannu i smatram da svaka majka/porodica treba da nadje sebi šta njima odgovara, i ako imaju uslove da to sprovedu , bilo to odvojeno ili zajedno spavanje. Mi smo poceli sa odvojenim, pa zajedno, ništa nije palilo. Eksperimentisali sve, i cekali da nešto uplai:)E onda smo promijenili madrac na bracnom krevetu, i sad spavamo zajedno( tj mala i ja, tata u drugoj sobi najcesce), i super nam je. Vidjet ćemo koliko će to trajati :)
Za one koje se brinu za bracne odnose kad vam se djete usunja u bracni krevet:).. Šta da vam kažem, pustite malo masti na volju, ne mora to uvijek u bracnom krevetu..;)
Na kraju,samo opusteno. Puno se mi sekiramo oko gluposti generalno.
cuncica21
(prof.matematike)
28. октобар 2011. у 16.34
Baby a da izbacis muza u drugu sobu :)

ako je iko procitao vise o SIDS-u i bio uplasen od mene neka se javi. ja sma svaki dan iscitavala sve mjere predostroznosti i čak kupila onaj monitor za pracenje disanja. stavila monitor u krevetac, krevetac pored mog kreveta i sve bi bilo dobro da je beba htjela da spava u kreveticu. spavala je na nama na smjenu a poslije 7 dana tata je napustio krevet a ja je prebacila kod mene. spavale smo poprecno na duplom krevetu te je razmak bio oko metar između nas pokrivala sam se samo jednim cebetom a od njenih godinu dana spavamo jedna pored druge. nikad nisma ni pomislila da ću da spavam sa bebom ali ko je mene šta pitao. sada sam se bas navikla i imam uslove da ona spava odvojeno a ja sa muzem ali meni je ovako ljepse i jednostavnije. ako se probudi ne moram da ustajem i mogu da provjerim da li je topla ili se ukakila, jednostavno sam mirna.

ja ti mogu predloziti da razmislis na duže staze. kada bi je prebacivala, da li ti smeta što se budi i da li bi isla u njenu sobu da je tjesis...
ako zaista želiš da bude kraj tebe onda se i bori za to, sto da ti budes tuzna a muzu ništa neće faliti da Nata ostane sa vama. i na kraju, ko će ići da tjesi bebu, reci mu da će morati da spava na madracu pored njenog kreveta dok podje u skolu :)

ps. ja sma spavala sa mamom dugooo, dugo, možda čak do skole ili i duže.
megi35
(Eurokrem +Plazma=Palačinka)
29. октобар 2011. у 05.04
Imam jedno pitanje za mame koje kažu da ih je strah da ostave malu bebu da sama spava: uvece kad beba ode da spava, a vi ste u dnevnoj sobi i gledate tv-vecerate-dolaze vam gosti, beba svakako spava u drugoj sobi, zar ne? Stvarno nije ironicno pitanje, i ništa ne kritikujem, svojevremeno sam i sama imala istu dilemu - cisto me interesuje kako organizujete svoj zivot u tom pogledu.

----------------------------------------------------

Šta god da se desava u nasoj kuci, u bilo koje doba dana - noći a ona spava, obilazim je, u prolazu, uz put :-) To mi je sekund vremena, samo da ,,bacim oko,,
BabyDoll_SW
29. октобар 2011. у 17.52
Hahaha...Cuncice, boga mi nikad se ne zna! :-)))

Ovako, mislim da smo skovali neki plan-bar da još par meseca produžimo ovo druzenje :-). Pre par godina dosli su nam prijatelji u goste (Lavica i njena porodica:-)) i ostavili na Pack n Play. Tada nisam imala pojma ni šta je to ;-), al evo danas smo ga rasklopili, jer inače planiramo neki odmor pa nam treba krevetac da ponesemo, Prošli put smo nosili co-sleeper, al' sad će biti mali. Narucili smo preko neta, madrac za PnP i mislim da će moći to lepo da nam posluzi da ne samo na putu, već i u nasoj sobi. Manji je naravno od krevetca, te ne moramo krevetac da prebacujemo, a veci od co-sleeper-a.

Kad stigne madrac, probacemo, pa ćemo videti da li to može da bude neko prelazno rešenje.

Inače i MM se slozio, kad je video da ako ode Nata u svoju sobu, ima za njom da odem i ja...

Drugo, trenutno sam je čitava organizacija u kuci takva da je lakse kad ona spava sa nama. Njen sto za menjanje pelena je ujedno i njena kadica i stoji u kupatilu koje je povezano sa nsaom sobom. Mislim, šta sada, treba u sred noćida idem kroz 3 prostorije da joj promenim pelene...Mislim, da ne ulazim u detalje...lakse je da je sa nama ;-). Drz'te fige da ovo sa PnP lepo proradi ;-)

cuncica21
(prof.matematike)
30. октобар 2011. у 18.02
odlično Baby! :)

imam prijateljicu i njena djevocica od 18 mjeseci još spava u travel cot-u sto je pretpostavljam nešto slično PnP-u. krevetac nije ni kupovala nego je bila u kolijevci prije toga a uskoro će je premjestiti u pravi krevet.
znam tu potrebu da je beba blizu, da otvoris oci i da možeš da je vidis, ja se još nisam odlijepila od moje već velike bebe :)

neko je pitao kako bebu ostavljam uvece samu.
meni je monitor cijelo vrijeme ukljucen i cuje se svaki sum, čak i kad komsije hodaju iznad nas. goste uvece nemamo a i da dodju beba bi bila uvijek na prvom mjestu. ako se probudi odem u sobu i legnem pored nje i ona zaspi.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Chakra Necklaces and Bracelets?
.