Дискусије : Херцеговина

 Коментар
„Verovali ili ne..”
051
19. август 2009. у 01.18
„Verovali ili ne..”
U Hrvatskoj se od 1948. nije rodio nijedan Srbin!

Ako je suditi po rezultatima popisa stanovništva u Hrvatskoj, počev od prvog, održanog 1948. godine, pa sve do poslednjeg, 2001. godine, može se zaključiti da se Srbi u ovoj bivšoj jugoslovenskoj republici nisu ni rađali??! Štaviše, za nešto više od pola veka, ukupan broj Srba je sveden na trećinu, dok se broj Hrvata, istovremeno, uvećao za čitav milion!

Da čudo bude veće, „velikosrpska agresija” i masovno stradanje Hrvata u domovinskom ratu, doprineli su da se njihov broj tokom poslednje decenije 20. veka uveća za 240.000, dok je istovremeno iz hrvatskih popisa nestalo čak 380.000 Srba!

Iako frapantni i krajnje neočekivani, Hrvati se svojski trude da ove rezultate predstave tačnim, mada bi iole površna analiza pokazala da je reč o najobičnijoj manipulaciji i mahinaciji. Očigledno, želja je da se Srbi u Hrvatskoj i papirološki svedu na jednu trećinu u odnosu na njihov broj posle Drugog svetskog rata, odnosno da se i na taj način ostvari hrvatski demografski san još iz vremena Ante Pavelića i Nezavisne države Hrvatske.

Ključni rezultat svih posleratnih popisa u Hrvatskoj svodi se na sledeće: ukupan broj Srba i drugih pripadnika nacionalnih manjina, zabeležen popisom iz 1991. godine, identičan je onom iz 1948. godine. U međuvremenu, u „lijepoj njihovoj”, prirodni priraštaj (više rođenih nego umrlih) nešto je veći od milion ljudi, ali među njima Srba jednostavno nema! Drugim rečima, od 1.004.407 ljudi, za koliko se ukupan broj stanovništva u ovoj republici povećao za nešto više od četiri decenije, 760.957 je pripisano Hrvatima, dok su preostali (243.450) pridodati neopredeljinima, Jugoslovenima i ostalima. Srbi se, pogađate, nigde ne pominju!

Još čudnije rezultate je pokazao popis stanovništva obavljen 2001. godine. Po njemu, tokom poslednje decenije prošlog veka, ukupan priraštaj, koji iznosi svega 41.115 stanovnika, kompletno je pripisan grupi neopredeljenih, ali se zato neokrnjenom broju Hrvata iz 1991. godine pridodaje i 240.821 čovek, koji do tada nije želeo da se nacionalno izjasni??! Drugim rečima, svi oni koji se u posleratnom periodu, od 1948. do 1991. godine u Hrvatskoj nisu osećali Hrvatima, nečijom volšebnom matematikom i papirološkom gimnastikom su se u međuvremenu „predomislili”.

Još zanimljivija je činjenica da Hrvatska tokom krvavog građanskog rata s početka devedesetih, sudeći po rezultatima popisa iz 2001. godine, nije zabeležila gubitak nijednog jedinog Hrvata, ali i nijednog čoveka iz grupe neopredeljenih! S druge strane, iz spiska je nestalo čak 380.032 Srbina ili, bolje rečeno, dve trećine u odnosu na popis obavljen deset godina ranije. Dakle, Pavelićeva zamisao da jednu trećinu Srba valja ubiti, trećinu proterati, a preostale prekrstiti, barem papirološki, već je ostvarena.

I više od toga, tvrdi Savo Štrbac, direktor Informativno-dokumentacionog centra „Veritas”.

- Ono što su hrvatske vlasti učinile tokom minule dve decenije prevazišlo je sve snove Pavelića, Budaka i njihovih ustaških sledbenika. Proces pohrvaćenja i pokatoličenja je u punom jeku, a samo tokom poslednje decenije prošlog veka to je učinilo na desetine hiljada Srba. Sećam se zagrebačkog paroha Milenka Popovića, čiji je jedini posao tokom devedesetih bio da izdaje potvrde o kršenju u pravoslavnoj crkvi, koja je bila dovoljna da neko pređe u katoličku veru. U strahu od šikaniranja na ulici, školi ili na radnom mestu, ljudi su menjali veru, imena, pa čak uzimali i neutralna prezimena. Jovani su postajali Ivani, a mali pravoslavci su preko noći postajali mali-veliki katolici!
trucko
(sociolog)
19. август 2009. у 01.44
da.
Srbija ima 7,3 miliona stanovnika. Na osnovnu određenih demografskih parametara Biro za podatke o stanovništvu je procenio da ćemo 2025. godine imati 6,8 miliona građana, a četvrt veka kasnije 5,9 miliona, što je za petinu manje žitelja nego danas. U biltenu „2009 - World population data sheet” piše da će na Kosovu broj stanovnika sa 2,2 miliona do 2050. godine porasti na 3,2 miliona, a to je rast za 43 odsto.
Goran Penev iz Centra za demografska istraživanja Instituta društvenih nauka kaže da je takva perspektiva mogućeg demografskog kretanja manje-više realna.
- To su matematičke simulacije koje pokazuju šta bi se desilo sa brojem stanovnika ako se ostvare određene pretpostavke. Na primeru Kosova vidi se da pretpostavke mogu biti i nedovoljno pouzdane jer se nisu obistinile ranije prognoze zato što je došlo do intenzivnijeg opadanja fertiliteta i većeg negativnog migracionog salda od očekivanog - objašnjava Penev za „Blic”.
Prema najnovijim podacima Republičkog zavoda za statistiku lane je, posle više godina, najzad došlo do porasta broja živorođene dece, opao je broj umrlih, ali je negativan prirodni priraštaj veoma visok: svake godine je broj umrlih za 30.000 veći od broja rođenih - kao da izgubimo grad poput Jagodine. Lepa vest je da je povećana stopa fertiliteta (sada je 1,41), ali je opet alarmantno ispod nivoa potrebnog za prostu reprodukciju stanovništva, koji se dostiže rađanjem 2,1 deteta po ženi. Penev ističe da naše žene rađaju za trećinu manje od broja koji bi omogućio zamenu generacija - a nju nemamo od 1956. godine.
- Žene rađaju sve manje i sve kasnije. Fertilitet je u najvećem padu kod žena između 20 i 30 godina, dok je u porastu kod starijih starosnih grupa. Ali, pad rađanja kod mlađih žena je mnogo veći, tako da je kompenzacija nemoguća. Nasuprot tome, već nekoliko godina je u porastu rađanje u većini evropskih zemalja, kako u zemljama koje su tokom devedesetih imale najintenzivnije smanjenje fertiliteta (zemlje u tranziciji), tako i u najrazvijenijim zemljama koje su imale najviši fertilitet. To se odnosi posebno na Švedsku, Finsku, Norvešku, Dansku, Veliku Britaniju, Irsku i Francusku. Zbog njihovog rasta mi na toj rang-listi sve više padamo. I u Rusiji, gde je pad fertiliteta bio katastrofalan, žene sad više rađaju nego u Srbiji - kaže Penev.
Ono što se na demografskom planu događa u Evropi, kod nas se prelije sa kašnjenjem. Tamo je porast rađanja krenuo sredinom ove decenije, kod nas tek prošle godine, ali ne tako intenzivno kao u Evropi.
Kad je reč o smrtnosti, prosečni životni vek nikad nije bio duži, lane smo dostigli rekordnih 73,7 godina (žene 76,3 godine, muškarci 71,1 godinu). Svake godine, kao na trkama, rušimo neki nacionalni rekord u demografskoj statistici i, paradoksalno, sve više padamo na demografskim listama Evrope.
- Prošle godine smo treći put uzastopno imali pad mortaliteta. Povoljno je to što se manje umire gledano po starosnim grupama, ali je zbog starenja stanovništva broj umrlih znatno veći nego pre 15 ili 20 godina. Srbija bitno zaostaje u odnosu na zemlje koje uspešno snižavaju smrtnost. U Švajcarskoj je prosečan životni vek 82,2 godine, 8,5 godina duži nego kod nas - upoređuje Penev.
mido
(penzioner)
20. август 2009. у 09.23
No-1
21. август 2009. у 21.16
Svasta chu da prozitam u 21-om Veku.

Jugo-svera:)
051
21. avgust 2009. u 14.09Ulazak u „jugosferu”
Jugoslavija je davno umrla, a na njezinu mjestu pojavljuje se „jugosfera”, prema Economistu.

Gotovo 20 godina nakon prekida političkih veza zbog rata, potiho se uspostavljaju svakodnevne veze između tvrtki, djelatnosti i pojedinaca na prostoru bivše Jugoslavije, piše u petak tjednik Economist na svojoj internetskoj stranici.

Na nedavnom summitu Pokreta nesvrstanih, nastavlja britanski list, srbijanski predsjednik Boris Tadić rekao je da se tvrtke u bivšim jugoslavenskim republikama moraju udružiti kako bi se natjecale za građevinske projekte ili za dobivanje ugovora za posebnu vojnu opremu, a „njegov hrvatski kolega Stipe Mesić reagirao je na to s odobravanjem”. Tvrtke iz „naših zemalja”, rekao je, previše su male da bi se same natjecale na drugim tržištima, navodi Economist.

„Po globalnim standardima, tvrtke su stvarno male. To što čelnik jedne od bivših jugoslavenskih republika rabi izraz 'naše zemlje' misleći pritom na sve, kako neprijatelje tako i prijatelje, upućuje na veću promjenu”, navodi dalje Economist.

Od Slovenije do makedonske granice s Grčkom, većina ljudi u regiji i dalje ima mnogo toga zajedničkog, čak i ako ne pričaju puno o tome, objašnjava novinar Economista. Svaki dan veze između njih, koje su prekinute '90-ih godina, potiho se obnavljaju. Jugoslavija je davno umrla, a na njezinu mjestu pojavljuje se „jugosfera”, prema Economistu.

Ta ogromna promjena u svakodnevnom životu zapadnog Balkana događa se bez fanfara. Malo je ljudi to uopće primijetilo, a oni koji se nalaze unutar sfere uzimaju to zdravo za gotovo.

Po navodima lista, gotovo trećina trgovine Crne Gore otpada na Srbiju, dok je BiH najveće izvozno tržište Srbije i drugo po veličini Hrvatske. Srbija je najveći trgovinski partner Makedonije, a u malim ekonomijama širenje općenito znači više poslovanja sa susjedima.

Srbijanska Delta, slovenski Mercator i hrvatski Konzum imaju supermarkete i otvaraju nove trgovine jedni drugima u dvorištima, piše Economist.

Neki ljudi, nastavlja list, uvijek su znali da će to tako biti. U najmračnijim danima jugoslavenskih ratova kriminalci su diljem bojišnica svime trgovali: od oružja do cigareta.

„Hrvati imaju kamena lica ako ih pitate za 'jugosferu', ali ne zato što to ne žele nego im se ne sviđa taj naziv jer ih podsjeća na državu od koje su se odcijepili. Čini se da nitko drugi ne mari za to. Čak i Albanci, koji žive većinom na Kosovu i u Makedoniji, nisu isključeni iz utjecaja 'jugosfere'. Jedan marketinški stručnjak iz Albanije kaže da nikad ne bi mogao uspješno prodavati talijansko mlijeko na Kosovu jer je za njih zlatni standard slovensko mlijeko”, navodi Economist.

Idućih nekoliko godina radit će se o tome da se učvrsti ono što ljudi imaju zajedničko, da se njihove vlade usredotoče na to te da se pokuša jače povezati politika i posao u regiji kako kroz 'jugosferu' tako i, što bi bilo idealno, s ostatkom Europe. Europska unija je utemeljena kako bi učvrstila mir na kontinentu, a u 'jugosferi' taj posao još nije završen„, zaključuje Economist. (H)

Niko nas ne tera u PROPAST,samo je trazimo.”
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Bracelets?
.