Хм, а нађоше ли мостарци Алексин кип што порушише и бацише 1992?

„...Proteklog je petka World Music Centar predstavio projekt pod nazivom Aleksine noći. U novoosnovanom Klubu Aleksa koji je, kako kaže idejni tvorac ovog koncepta Aleksandra Savić, nastao iz ljubavi i ''duga'' prema urbanoj tradiciji grada.

Mostar je zadužio mnoge koje je iznjedrio, a koji su ga zauzvrat kroz svoj rad obilježili i ostavili neizbrisive tragove po gradskoj kaldrmi, a jedan od njih je i pjesnik koji će se pamtiti dok je svijeta i vijeka, jer u svakom Mostarcu ponovo se rađa Aleksa Šantić.

Dodaje da je, Aleksa Šantić bio simbol ljubavi i čitavog niza vrijednosti koje gotovo da su nestale, a da je svakako jedan od njihovih ciljeva da sačuvaju upravo tu vrijednost kroz mjesto i vrijeme.

Inače, podršku realizaciji kluba dali su Zlatko Serdarević koji je pripremio više fotografija i pisanih tekstova i profesor Salko Pezo poznati mostarski slikar koji je zajedno sa Savićevom uradio scenografije ''Alekse''.

Klub Aleksa smješten je u sokaku preko puta hotela Bristol i kako kažu slijedi dosta tematski osmišljenih događaja...”

=============

Aleksandra Savic je Srpkinja, potomak Srba iz doline Neretve.

Zna se ko je bacio kip. Nisu sigurno Srbi.
U audio prilogu su spomenute mostarske Santiceve veceri, gdje NEMA Santica!

Zato ga ima i treba da ga ima u Prosvjeti, Guslama i Zori.

Da li je „bircuz” to će mo vidjeti?

Srbi Mostara i doline Neretve se trebaju vracati na svoje!

Отворити Дучићев клуб у Требињу би била сигурно добра ствар.

MOJA MOLITVA

Budite sveti!... Hristovu raspeću
Stupajte smjerno na licu sa maskom!
Slavite oca sa bezbožnom laskom,
Ali ja s vama moliti se neću!
Molitva moja prazan govor nije,
Ni lažna krotost što pred krstom kleči;
Molitva moja nije broj riječi,
No osvešteni oganj što me grije.

Kad u dnu polja jutro me zateče,
Pa čujem toplo pojanje sa grana,
I gledam kako, preko rodnih strana,
Rijeka pokraj zlatnih žita teče;
Il' kada tiho po brdima plavim
Večeri mile blaga crven plane,
Ja u te čase, znam, gospoda slavim!

Primiš li u dom onoga što grca
U sinjem jadu pod studenim nebom,
I utješim ga sa solju i hljebom,
I ogrijem mu rane vatrom srca;
U svetom čuvstvu kada silno gorim,
Pa ruke širim da zagrlim svijet,
Sve ljude, zemlju, svaki grm i cvijet,
U ove čase, ja znam, s bogom zborim...

Budite sveti!... Hristovu raspeću
Stupajte smjerno na licu sa maskom!
Slavite oca sa bezbožnom laskom,
Ali ja s vama moliti se neću!
Molitva moja prazan govor nije,
Ni lažna krotost što pred krstom kleči;
Molitva moja nije broj riječi,
No osvešteni oganj što me grije.

A.Santic

-motori...Svaka cast, de - lijo:))))

-A divi Saraj-kandahar humora i velicine,kanda sam se zbori,sam se seiri...valja i ta,raju proveselit :)))

-A eto,pridruzavamo se muzickom izboru,a i spisku analizatora...ta nijesam ni ja sugav,da izostanem :)))

http://www.youtube.com/watch?v=I88zg7M5_cI

Mile hashishar:

http://www.youtube.com/watch?v=9hY2NlQitNY

Ercegovka,

Ova tema je fantastican osvrt na staljinisticku taktiku novog moderatora. Otvoriti temu koja već postoji da bi se omogućilo sebi i još jednoj, eventualno dvije osobe da se javi sa svojim mudrostima, a brisati sve što ne ide niz dlaku... i sebe konacno izdvojiti :)usput ignorisati FreeWill temu koja u sebi nosi Santicev duh je krajnje neukusno. Treba imati tolerancije za sirinu i dozvoliti razliku u mišljenjima, te ne upotrebljavati moderatorsku silu u ovakve svrhe. Potreba za omalovazavnjem Srba iz Mostara i Doline Neretve kroz ovakve ili slične teme je za zaljenje i samopreispitivanje.

Iako me ova tema dira u srce, uopste mi ne smeta razlika u mišljenjima koja nisu vodjena negativnim emocijama protiv mostarskih Srba. Npr., Hercegovka3 je fulila srz ali razumijem njen stav i podlogu, na nekoj drugoj temi bi se nasa mišljenja poklopila, na ovoj jednostavno ne ide jer ocigledno da nije upucena u detalje ko otvara ovaj klub, niti ko je Sandra, niti šta ovaj klub simbolizuje... a najbitnije od svega - nije shvatila poentu onoga šta i ko se ovdje zapravo kritikuje. Bez obzira pohvale za iznosenje stava i mišljenja bez elemenata „privaljivanja”.

Dovoditi u vezu politicke odluke, strategiju i/ili gubitak prostora sa nečijim porijeklom i pripadanjem je totalno besmisleno, kao i sama konstatacija da se crkva ne bi trebala obnavljati ili klub Aleksa otvarati u Mostaru. Samo treba pomisliti da neko nešto slično može konstatovati u vezi Decana za 50-ak godina i da se covjeku zeludac prevrne!

Da nije u pitanju Staljinizam i iskrivljena percepcija, sigurna sam da bi bilo vise komentara i zucnih rasprava... ovako je zaista besmisleno bilo šta drugo ozbiljno reci bez shupanja... u trenucima kada humor ne ide od ruke - zaista treba prastati, pokusati shvatiti, zaliti, ne uzimati srcu.

MOJA MOLITVA

Pošlji, gospode,
Utjehe u mraku,
U ovoj noći
Što se život zove
Daruj mi duhu
Svijetlu volju jaku,
Da uvijek stupam
Na podvige nove.

Slaveći tebe,
Da istinu zborim
Drugu i bratu,
Silniku i robu;
Za pravdu da se
Uz pravedne borim
I s njima šibam
Poroke i zlobu.

Ohrabri srce
Da, u času svakom,
Vjeruje, ljubi
I oprašta zlijem,
Kô tvoje sunce
Neskvrnjenom zrakom -
Da njime svuda
Smrzle duše grijem.

Pošlji, gospode,
Utjehe u mraku,
U ovoj noći
Što se život zove
Daruj mi duhu
Svijetlu volju jaku,
Da uvijek stupam
Na podvige nove.

A. Santic
1908.

Laxlax, zbog razlogaa koje si navela, iskreno receno, u ovu temu mi se ne ukljucuje!
Sramota je da neko komentarise U IME SANTICA, koji niti znamo niti možemo pretpostaviti šta bi rekao i kako bi se osjecao u ovoj situaciji!5662

Ovakav klub bi imao vise smisla u Beogradu ili Trebinju u kome živi vise mostarskih Srba nego u samom sadasnjem Mostaru. Aleksa je prvenstveno bio Srbin i samim ovim sto su klub postavili gdje su ga postavili idu u prilog zagovaracima teorija da je „Aleksa bosanski pisac”.Da se pokojni Aleksa može osvrnuti i vidjeti u kakvom gradu lezi, tražio bi da ga odmah premjeste među svoj narod.
Ako je Aleksandra predstavnik „mladje generacije” Srba u Mostaru, jadno ti je onda naše mladje potomstvo tamo. Ja i dalje vjerujem da je ovaj klub cista „ironija” i u neku ruku vrijedja pjesnika!

Evo Aleksandra Savic je dala odgovor na Perovo pitanje...ima Aleksa, ima SVOGA!
_______

Tako je Jelo! Ima jedan lijepi osmogodisnji decko u Mostaru. Jedva cekam da ga posjetimo skupa :)

hercegovka3
Potpuno si u pravu.
Ja nisam protiv kluba,ali brate,nije prava lokacija za taj klub.
I šta će taj klub dje nema Aleksine biste,i Aleksina naroda.
Da ga vole,nema govora.Taj klub neće dugo.

NOVI SRPSKI MAČ

Kad strašna bura diže se smjelo
Po nebu srpskom rastrije mrak,
Kad presta teći sreće nam vrelo,
Kad sunca našeg potavni zrak;

Kad sa svih strana sudba nam crna
Bičeve sprema da sruši nas,
Kad splete v'jenac oštroga trnja,
Kad Srbu dođe krvavi čas;

Kad ono diže aždaja ljuta
Otrovnu glavu na sveti dom,
Da Srba svakog proždre, proguta,
Ognjište da mu satre grom!

Kad Srbin osta bez krune mile,
Slobodu kad mu otrže vrag,
Kad na njeg' mnoge jurnuše sile,
Da utre njemu ime i trag:

Preziruć' ropstvo, odvažno, čilo, -
Tješeći majci užasan plač,
Očevi naši na vraško krilo
Jurnuše smjelo, trgoše mač!

Braniše njime slobodu svetu, -
I sunca opet zasija zrak, -
Gonišpe njime aždaju kletu -
I Srbin opet postade jak.

Al' doba ovo i ovi dani
Za borbu drugi pružaju mač,
Čim ćemo blažit' bolove rani
I tješit' majke tužne nam plač;

Čim ćemo opet do sreće stići
Podignut' njezin sv'jetao stan,
Čim ćemo opet slavu nam dići
Što 'no je sruši crn Vidov-dan.

Mač taj je, braćo, učenje škola,
Marljivost, volja, uzdanje, nad!
Dižimo škole! Ljubav i volja
Neka nas vodi na sveti rad.

Ta čujmo glasove Svetoga Save:
„Učite! Ljub'te se! To vam je moć:
To je mač novi, koji do slave
Dovešće braću kroz tavnu noć.”

1889.

ALEKSA ŠANTIĆ

Citajuci ovakve poruke „mira i ljubavi” covjek bi pomislio da se u Mostaru svakodnevno radjaju nove srpske generacije, Srbi vracaju, grade crkve i slavi Aleksa. Samo ljudima ispranog mozga nije jasno da na Grenlandu ima vise Srba nego sad u Mostaru, nekadasnjem vecinskom srpskom gradu.Zašto se Srbi uvijek zavarajavu, zar nikad nećemo nauciti lekciju? „ Aleksa je istjeran iz toga grada onog trenutka kad je njegov narod otisao iz njega, i jedino bi se mogao vratiti ako bi se sve vratilo na staro, a to se nikad neće desiti.Zar vam nije jasno da su Hrvati srusili most koji je simbolizovao grad jer su htjeli da nema vise Mostara već neki njihov grad hrvatski, bez Srba, bez Alekse. Mladje generacije bi trebalo to da znaju, a ne da ih zavaravaju iluzijama o ”Aleksinom gradu„ i povratku srpstva”u neki novi Mostar koje će opet za 20 godina opet biti poruseno!

hercegovka3

Samo ljudima ispranog mozga nije jasno da na Grenlandu ima vise Srba nego sad u Mostaru, nekadasnjem vecinskom srpskom gradu

-----------------------------------------------------------------------

Nikad Srbi nisu bili vecinski narod u Mostaru.
Bilo nas je dosta ,ali nikad „vecinski”

laxlax
(glumica)
11. jul 2009. u 23.08
Ne pada mi na pamet da kritikujem Srpkinju koja živi u Mostaru zato što je organizovala otvaranje kluba u ime srpskog pjesnika, u gradu u kojem su oboje rođeni... sebi bih nešto ovako dozvolila samo ukoliko bih bila u situaciji da organizujem nešto bolje i nakon što bih bila potpuno uvjerena da je pogresno. Pošto ni jedno od navedenog nije slučaj – pohvale svima koji ucestvuju u bilo kakvim akcijama slične prirode.

===========
Gle, ovo
„sebi bih nešto ovako dozvolila samo ukoliko bih bila u situaciji da organizujem nešto bolje i nakon što bih bila potpuno uvjerena da je pogresno.”

:)))))))))))))))))))))))))))))))))))))

ona bi dozvolila sebi samo ukoliko bi bila u situaciji da organizuje nešto bolje, ako ne znaš kako je ovo kako bi organizovala bolje :)))))

neću dalje da analiziram!
koliko si jadna i smijesna!
ona bi bolje!
i ako je uvjerena da je pogresno :)))))))))))))))))))))))))))))))))

Хм,а нађоше ли мостарци Алексин кип што порушише и бацише 1992?-Doleb92

Kako si samo ovo mogao napisati???????
Da li se ovdje radi o Mostarcima uopsteno?????
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Drmogaca
(emigrant)29. jun 2009. u 12.22Aleksa bi, vjerujem, izabrao ovu da se pojaviio umjesto Lecica:((

Otkuda ti znaš šta bi izabrao? Možda bi mu bilo draže ostati tamo među srpskim grobovima, nego li među ovakvim Srbima kakvi smo mi sada!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Koliko se sjecam da su se Mostarci odrekli Mostara u proljece '92... -Drmogaca

Za ove rijeci, neka te sram bude!Objasnjavati neću, jer to ti dobro znaš zašto!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~Potreba za omalovazavnjem Srba iz Mostara i Doline Neretve kroz ovakve ili slične teme je za zaljenje i samopreispitivanje. -laxlax

Ovim gore si sve rekla!Jednostavno-sramota šta se čini!

upravo ono sto sam rekla..od '45 na ovamo..bjezi dijete, ne brukaj se!

SRBADIJI

Srbadijo, vatro živa,
Srbadijo, orle moj!
Nebo ti se razgaljiva,
Sve se većma gubi, skriva
Petstoljetna mrska tama,
Sa kopljem je svjetlost slama
Veseli se, pjesmu poj!

Utri suze čemer jada
Nek' umukne gorki vaj,
Uskrsnuće tvoja nada,
Što je gaji duša mlada;
Tvojih milih svetih snova
Rodiće se zora nova,
Rodiće se Srpstvu maj!

Patili smo pet-sto ljeta
Al' je tako htio Bog:
Da nas sudba goni kleta,
Da okuša da l' će znati
Srbin borbu održati,
I k'o soko sa vrleti
Trzat' lanac vrata zlog.

Haj, budi se, moj sokole!
Već je blizu jadu kraj -
Zaboravi teške bole,
U budućnost smjelo brodi,
Digni slogu na prestole,
Ta ona te sreći vodi, -
Ona rađa slave sjaj!

Aleksa Santic

hercegovka3
13. jul 2009. u 09.24
upravo ono sto sam rekla..od '45 na ovamo..bjezi dijete, ne brukaj se!
---------------------------------------------------------------------

Šta se brukam evo cjelo vrijeme pokusavam od tebe da izvucem kad su Srbi bili vecina u Mostaru.Ti meni i ovaj iznad odgovorite na to pitanje , pa možemo da pricamo.Ostavi link za sve sto kažeš .
Samo link sa kredibilnog sajta.

tropical
(radnik)
13. jul 2009. u 11.26
I na svakom popisu najmanje Srba.A dje su oni koji su se izjashnjavali Jugoslovenima(zbog posla i raje(budale)),koji su u stvari Srbi.
--------------------------------------------------------------------
1971

* Croats - 33,900 (39.6%)
* Bosniaks - 33,645 (36.6%)
* Serbs - 15,076 (21.3%)
* Yugoslavs - 1,329 (2.6%)
* others - 1,748 (2.0%)
* Total - 89,580

1991

* Bosniaks 43,930 (34.85%)
* Croats 42,648 (33.83%)
* Serbs 23,909 (18.97%)
* Yugoslavs 12,654 (10.04%)
* others 2,925 (2.32%)
* Total 126,066

Dodaj sve Jugoslovene Srbima i opet nisu vecina.

Znaci mene zanima da ti dokazes kad su Srbi bili u vecini u Mostaru.
I treba mi link , ne vjerujem ni tebi ni njoj na rjec u vezi Mostara jer nemate objektivno mišljenje.Rekla kazala me ne interesuje ili

ovo u stilu

hercegovka3
13. jul 2009. u 09.24
upravo ono sto sam rekla..od '45 na ovamo..bjezi dijete, ne brukaj se!

Pa moja ti nisam ja s tobom ovce cuvo.
Ako kažeš nešto bolje da imaš dokaz za to.
Ja sam za svoje tvrdnje ostavio kredibilan sajt , raspitaj se malo pa ćeš da vidis.Vidim ovaj gore ne zna šta je Wikipedia.
Nadji nešto tog kalibra i ja nemam problem da se izvinem ako sam bio u krivu ali bojim se da ga nećeš nac , a do tada hercegovka 3 razumijes se u istoriju ko Marica u kriv k*rac.

Po takvoj racunici bi Srbi bili vecina u Mostaru
Međutim takvi Srbi nam ne trebaju, niti ih racunamo kao Srbe

laxi

jasta je nego taktika...pokusaj hipnoze :))))) ti spavaaash...tvoji su kapci teski...ti spavaaash...

Evo, nadjoh lijep tekst, meni dragog Mostarca i profesora Novice Telebaka, o sudbini Aleksine biste:

Jednog dana, na frontu, do mene je doprla vijest da su Mostarci spomenik Aleksi Šantiću – bacili u Neretvu. Prva moja reakcija bila je čuđenje: kako je neko mogao da baci u nabujale vode rijeke onaj divni spomenik koji je zadržao, u bronzi, jedan uočljiv osmijeh radosti za svakog ko mu dođe, kao potvrdu da upravo njega najviše voli i da je, zato, sa nestrpljenjem čekao njegov dolazak. A onda, nakon tih prvih trenutaka nevjerice, znao sam: naši protivnici, da ne kažem neprijatelji, u ludilu koje ih je tada bilo zahvatilo, kao što je, uostalom, bilo zahvatilo i nas, koje su nas doživljavali, kao što smo i mi njih, za svoje protivnike, da ne kažem neprijatelje, povjerovali su da je Šantić, srpski pjesnik, takođe protiv njih i da, zbog toga, njegov spomenik, koji smo ranije zajedno podigli, ne može ostati na mjestu na kome je do tada bio. U istorijskim burama i nepogodama poremete se sve vrijednosti, pa se izgubi i potreba da se za ljude, pa i kad su nam protivnici, da ne kažem neprijatelji, (pod uslovom da ne prestanu da budu ljudi), uvijek mora imati razumijevanje, kao što je to pokazao Šantić u pjesmi Beg Rašid-beg, koju je napisao 1911. godine, u vremenu kada se, nezaustavljivo, rušilo tursko carstvo na Balkanu. Na početku te pjesme Rašid-beg se sjeća svoje mladosti, svoga srećnog života, zaštićenog carskim nizamima i hordama. On vidi „s mjesecom barjake zelene i gorde” i čuje „borija turskih… jasne zvuke”. Iz zanosa ga budi „đaurska truba” koja „pisnu neđe”. Pjesma se završava slikom Rašid-bega koji „se prenu, trže, guste skupi veđe”, a zatim „obori glavu među suhe ruke”. Šantić koji je, tada, slavio oslobodilačku borbu srpskog naroda i njegove pobjede, sa toplinom saosjeća, u ovoj slici, sa Rašid-begom, koji tuguje za prošlim srećnim vremenima, Rašid-beg nije, ovdje, simbol jednog carstva pod kojim su Srbi robovali, nego čovjek koji vidi da zauvijek nestaje sve ono što ga je činilo srećnim. Šantić ga je razumio i pokazao da i protivnici, da ne kažem neprijatelji, mogu da pate i da i sa njima treba – saosjećati i da im patnju ne treba uvećavati i nad njima likovati. Tako je Šantić, preko podsjećanja na pjesmu Beg Rašid-beg, odbranio, toga dana, u mojoj duši, one koji su njegov spomenik – bacili u Neretvu. Povjerovao sam: ispraviće oni svoju grešku čim, ponovo, sve stvari zauzmu svoje pravo mjesto. Nakon rata to se i ostvarilo: Mostarci su na isto mjesto postavili Šantićev spomenik, izliven u Beogradu, u istom kalupu, kao i ranije, sa istim osmjehom radosti za sve ljude kada mu dođu.

Jelo,

Hvala za ovaj clanak i ja volim Prof. Telebaka, predivno napisano... samo potvrdjuje sve ono sto napisasmo, zar ne :)

PRETPRAZNIČKO VEČE

Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku
Kandilo baca i sobu mi zâri.
Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari,
I gluhi časi neosjetno teku.

Napolju studen. Peć pucka i grije.
Ja ležim. Ruke pod glavom, pa ćutim,
I slušam kako granjem zamrznutim
U moja okna goli orah bije.

Tako na vrata sumornog mi srca
Sjećanje jedno udara i čeka
Kô drug i sabrat, kao duša neka
Što sa mnom plače i u bolu grca.

Negda u take noći, kada otka
Pomrlom granju zima pokrov ledan,
Ova je soba bila kô vrt jedan,
Gdje je kô potok tekla sreća krotka:

Kao i sada, pred ikonom sjaji
Kandila svjetlost. Iz ikonostasa
Suh bršljan viri. Lako se talasa
Izmirne pramen i blagoslov taji.

Sva okađena miriše nam soba.
Okolo žute lojane svijeće,
Mi, djeca, sjeli, kô kakvo vijeće,
Radosni što je već grudanju doba.

Pod tankim velom plavkastoga dima
U peći vatra plamti punim žarom,
I sjajne pruge po ćilimu starom
Veselo baca i treperi njima.

Uvrh, na meku šiljtu, otac sio,
Pružio čibuk i dim se koluta;
Njegova misô nadaleko luta,
I pogled bludi sanjiv, blag i mio.

Uza nj, tek malko na šiljtetu niže
Kô simbol sreće, naša majka bdije;
Za skori Božić košulje nam šije,
I katkad na nas blage oči diže.

U to bi halka zakucala. - „Petar!”
- Usklikne otac - „On je zacijelo!
On vazda voli govor i sijelo -
Otvorite mu!”... - I mi svi, kô vjetar,

Trči i vratâ prijevor izvuci.
I stari susjed, visok kao brijeg,
Tresući s ruha napanuli snijeg,
Javio bi se s fenjerom u ruci.

Svaki mu od nas u zagrljaj hita,
Majka ga krotko susreta i gleda,
A on se javlja, pa do oca sjeda,
I brišuć čelo za zdravlje ga pita.

Sva novom srećom ograne nam soba!
Na svakom licu sveto, sjajno nešto.
Sučući brke, stari susjed vješto
Počô bi priču iz dalekog doba.

I dokle prozor hladna drma ciča,
Mi svaku riječ gutamo nijemi;
Srca nam dršću u radosnoj tremi
Sve dogod ne bi dovršio čiča.

Zatim bi otac, vedar kô sjaj dana,
Uzeo gusle u žilave ruke,
I glasno počô, uz ganjive zvuke,
Lijepu pjesmu Strahinjića Bana...

Meni je bilo kô da pjesme ove
Svaki stih posta pun behar u rosi,
Pa trepti, sjaje, i meni po kosi
Prosipa meke pahuljice nove...

O mili časi, kako ste daleko!
Vi, draga lica, iščezla ste davno!
Pusta je soba... moje srce tavno...
I bez vas više ja sreće ne steko'...

Kandilo i sad pred ikonom tinja,
I sad je pozno predbožićnje doba;
Al' gluha jama sad je moja soba,
A ja list sveo pod bjelinom inja.

Uzalud čekam... U nijemoj sjeni
Nikoga nema... Sam, kô kamen ćutim.
Samo što orah granjem zamrznutim
U okna bije i javlja se meni...

No dok mi mutni boli srce kose,
Kô studen travku uvrh krša gola -
Iz mojih knjiga, sa prašnjava stola,
Ja čujem šušanj kô viline kose.

Gle! Sad se redom rasklapaju same
Sve knjige stare, snovi čežnje duge -
Miču se, trepte jedna pokraj druge,
I njihov šumor kô da pada na me.

Sanjam li? Il' bi ovo java bila?
Iz rastvorenih listova i strana
Prhnuše lake tiče, kô sa grana,
I po sobi mi svud razviše krila.

Sve se svijetle!... Sve u blijesku stoje!...
Jedna okolo kandila se vije,
A neka bolno, Kô da suze lije,
Pred slikom dršće mrtve majke moje.

Neke bijele kao ljiljan prvi,
Samo im zlatno meko perje grudi;
Neke sve plave, tek im grlo rudi,
Kao da kanu kap zorine krvi.

Neke mi pale tu na srce svelo,
Pa kril'ma trepte i šušte kô svila;
A jedna lako, vrhom svoga krila,
S cvrkutom toplim dodirnu mi čelo,

Kô da bi htjela zbrisat sjen tuge...
I slušaj! Redom zapjevaše one!...
I glasi dršću, tresu se, i zvone,
Mili i sjajni kô luk mlade duge:

„Ne tuži! S bolom kuda ćeš i gdje bi?!
Mi pjesme tvoje, i drugova sviju
Što svoje duše na zvjezdama griju -
Sveta smo živa porodica tebi!

Mi kao rosa na samotne biljke
Padamo tiho na sva srca bona,
I u noć hladnu mnogih miliona
Snosimo tople božije svjetiljke.

Mi združujemo duše ljudi svije'!
Mrtve sa živim vežu naše niti:
I s nama vazda uza te će biti
I oni koje davno trava krije!

Prigrli ova jata blagodatna!
I kada jednom dođe smrti doba,
Naša će suza na kan tvoga groba
Kanuti toplo kô kap sunca zlatna”...

I akord zvoni... Sve u sjaju jačem
Kandilo trepti i sobu mi zari...
Iz kuta muklo bije sahat stari.
Ja sklapam oči i od sreće plačem...

1910.

ALEKSA ŠANTIĆ

Divan clanak vezan za istrazivanje sprkih pravoslavnih grobova u Mostaru iz kojeg se izvodi zakljucak da su mostarski Srbi u gradu bili brojniji. Ne samo brojniji, nego da se njihvoa drustvena i kulturna svijest uzdizala do samobitnosti, te se nije cuditi da se upravo na ovakvim korijenima razvila i kulturna renesansa Mostara u XIX vijeku, kojoj je Santic dao kljucni doprinos...

Isjecak iz rada „Staro bjelušinsko groblje u nemilosti”, kojeg je napisao Pero Kovacevic:
Nije poznato da jedan grad na našim širim prostorima ima srpsko pravoslavno groblje sa tolikim brojem spomenika sa natpisima iz XVII i XVIII vijeka kao što je slučaj sa Mostarom. Ako znamo da je veliki broj spomenika uništen zubom vremena, a naročito onih nastalih u XVII i XVIII vijeku, može se zaključiti da su mostarski Srbi u gradu bili brojniji i da je prosvijećenost tog svijeta bila na većem nivou nego što danas znamo. Razloge za ovu pojavu bez dubljeg istraživanja teško je objasniti. Neće se pogriješiti ako se kaže da je mostarska sredina davno bila duhovno razvijenija i da se njena društvena i kulturna svijest uzdizala do samobitnosti, odnosno da se ispoljavala potpunije nego što se to u istoriji zna. Zato ne čudi što se na takvim korijenima razvila i kulturna renesansa Mostara u XIX vijeku.

Pretpostavlja se sa puno razloga da su srpsko pravoslavna groblja nastala znatno ranije nego što to kazuju očuvani nadgrobnici. Postoji izvjestan broj spomenika bez natpisa u obliku krsta koji su klesani u kamenu sigašu. Njihova forma je vrlo arhaična i dosta Liče na krstolike stećke. Oni su prisutni naročito na groblju Bjelušine za koje se vjeruje da je najstarija nekropola i da je zasnovan najkasnije u XVI vijeku. Na ovom groblju, nažalost, nisu vršena arheološka iskopavanja koja bi sigurno pružila određenije podatke o njegovoj starosti. Arheološka ispitivanja trebalo bi obaviti, što bi prevashodno bio zadatak Zavoda za zaštitu spomenika kulture Mostara. Time bi se dobila potpunija slika o njegovoj starosti.

Ne zanemarujući klesarske, a u nekim slučajevima i prave plastično-skulptoralne vrijednosti spomenika, od najvećeg su značaja natpisi sa mnoštvom podataka koji mogu biti dragocjeni za buduća proučavanja mnogih pitanja o Mostaru a posebno o mostarskim Srbima. Za istraživanje porijekla stanovništva, njegove brojnosti, starosti pojedinih porodica, njihovom raslojavanju, zatim za proučavanje migracionih kretanja, ekonomskih i socijalnih promjena i ispitivanja drugih fenomena socioloških, etnografskih, vjerskih, lingvističkih i drugih, natpisi na grobovima su nezamjenljiv, dragocijen i pouzdan izvor podataka.

Pažnju zaslužuju spomenici kao zanimljive klesarske tvorevine njihovih majstora i autora. Nikakvih, za sada, podataka o autorima nema. Ni na jednom spomeniku majstor nije ostavio podatke o sebi. U dosadašnjem proučavanju starih zanata, malo je učinjeno u pravcu, saznanja o vještinama kamenorezaca i klesara koji su radili nadgrobnike. Sudeći po ljepoti spomenika i obilježja na njima koji su klesani i urezivani, sigurno je da su njihovi majstori bili vješti i pismeni. Stariji spomenici su klesani i rađeni jednostavnije od kamena sige i pješčara, a mlađi od mlađeg krečnjaka i kod njih je prisutno klesarstvo većeg umjetničkog dometa, koje se odlikuje dekorativnošću i plastišnošću.

Za proučavanje jezika i pisma kojim su se kamenoresci, klesari i donatori služili, nadgrobnici su dragocijeni dokumenti. Za stručnjake koji proučavaju istoriju srpskog jezika i ćirilijske paleografe, u toj obilnoj građi mogu se otkriti bezbrojni podaci i dokazi o razvoju jezika i ćiriličnog pisma na ovim prostorima. Natpisi jasno pružaju mogućnost uvida u uticaj crkvenoslovenskog i ruskoslovenskog jezika na svojevrsnu transformaciju u narodni jezik, koji se odlikovao čistoćom govornog i pismenog iskaza. Epitafi su autentični izvori, važni za izučavanje kulturnih i prosvjetnih prilika o vremenu koje je prošlo, ne samo u Mostaru nego šire u Hercegovini. Zato je briga o njihovom čuvanju obaveza naših i budućih generacija.

Tridesetogodišnja Stanićeva uporna istraživanja, jedinstvena su po metodologiji i neponovljiva. Neponovljiva su iz najmanje dva razloga. Prvo što je on uočio da prilikom svakog njegovog izlaska na teren neki od ranije obrađenih i snimljenih nadgrobnika su oštećeni ili ih nema. Tako su, radi ljudske nemarnosti, trajno izgubljeni za daljnja istraživanja. Drugo, što su u toku posljednjeg rata, mnoga groblja oštećena pa i stara srpska groblja u Mostaru. Sadašnja nebriga odgovarajućih institucija o starim grobljima, a posebno pravoslavnim više je nego vidljiva. Naročito je stradalo i ostalo nezaštićeno staro groblje Bjelušine. Ono je u toku rata ostalo potpuno bez rastinja i ograde. Rastinje i ograda u druga dva stara groblja djelimično je obnovljeno, ali na Bjelušinskom ništa nije urađeno na obnovi. Po groblju i van njega razbacani su nadgrobni spomenici. Ono je izloženo eroziji zemljišta usljed divlje stambene izgradnje neposredno uz njegovu ogradu. Već više decenija niko se ne sahranjuje u ovo groblje. Najveći broj sahranjenih u ovo groblje nema potomke, ali sveukupna zapuštenost groblja pokazuje i veliku nebrigu malobrojnih živih potomaka.

U želji da ukažu na potrebu hitne zaštite Starog bjelušinskog groblja u posljednju godinu dana pojedinci su kontaktirali sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture grada i Gradskom upravom, institucijama koje treba da vode brigu i o ovom groblju. Moramo nažalost da konstatujemo da ove institucije nisu pokazale interes i bilo šta podužele ua zaštiti od propadanja i uništenja groblja. Ovakav odnos posebno čudi kad se zna da se u našem gradu jedino stara srpska groblja, zbog svoje vrijednosti, nalaze na listi zaštićenih spomenika kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Mali interes da ukažu na zaštitu grobalja pokazala su i sredstva informisanja, a nažalost nikakav udruženja („Prosvjeta”, Srpsko građansko vijeće) i javni radnici u gradu koji nose predznak srpski.

Ako ovaj skromni prilog probudi savjest kod onih koji imaju obavezu da se brinu o spomeničkoj baštini u gradu, da se angažuju na zaštiti ne samo Bjelušinskog groblja nego i svih ostalih, onda će svoje značenje imati i Šantićevi stihovi:

I kad nam muške uzmete živote,
Grobovi naši boriće se s vama!

www.most.ba/098/072.aspx+pero+kovacevic+prije+vise+od+tri+decenije&cd" >http://74.125.47.132/search?q=cache:-lpbaxka2eYJ:www.most.ba/098/072.aspx+pero+kovacevic+prije+vise+od+tri+decenije&cd =2&hl=en&ct=clnk&gl=ca

moderatoru

e neka vala ovo obrisa ...raspameti se ovaj jadan covjek, nacisto...lebrone, sad ohani malo...

laxi

ma cemu se nervirati. Pa moderator postavi temu koja, inače, već postoji, pa sopstvenu još i izdvoji. Pa gdje sad da sam sebe izbrise...puce bruka po selu :))))))