Jedna od najznačajnijih karakteristika balkanskih naroda je kurčenje. Štoviše, kurčenje bez ikakvih razloga. Kada je bila velika seoba naroda, onda su Hrvati, Srbi, Slovenci došli na plodna polja između Alpa i Balkan Planine i svi uglas rekoše: „E, ovdje na razmeđu putova, između svjetova biti će naša nova domovina, jer upravo ovdje će naše kurčenje najviše doći do izražaja!”

Zašto vam to govorim? Zato je je u Jugi postojao jedan poseban obred kurčenja koji se zvao odlazak u Čehoslovačku. Jadnim Česima i Slovacima koji su živjeli pod Ruskom čizmom i ruskim tenkovma je nametnut tako poražavajući i uvredljiv tečaj da ste s nešto maraka dobivenih od čišćenja govana njemačkih turista mogli tamo raditi svašta. Mogli ste uzeti taksi i cijelu večer se voziti. Mogli ste doći u najskuplji restoran, raditi gluposti, opijati se, bacati hranu i onda jadnom konobaru u crnom smokingu bahato dati manču u visini njegove plaće. I kada bi slušali o tom ekskurzijama Jugoslavena u Čehoslovačku, malo tko je pričao o muzejima, zgradama, umjetnosti i tehnologiji - pričalo se kako smo se vozili, kako smo žderali, opijali se, povraćali, pa opet, sve jer smo imali 50 maraka više od te sirotinje tamo. I onda kada su Česi i Slovaci dolazili, prodajući škare, borere alate i radija gdje si mogao slušati samo Radio Zagreb (imali su niže frekvencije od naših, da ne slušaju puno zapadne stanice), onda smo se smijali. Čak smo se smijali i kako imaju obične Lade (što je vozila viša klasa), a mi fini eksportni model 2107, sa niklovanom maskom. Dva sirotana se nađu pa se kurče koliko koji ima masku na Ladi. To isprazno kurčenje, to optećenost materijalnim, to duhovno siromaštvo južnoslavenskih naroda je u biti strašno. Zabava u tome da te netko za sitne novce služi i da za sitne novce glumiš gazdu. Pa još ako si imalo nešto robe iz Trsta, onda posebno kurčenje u kafiću ili disku. Vidi me! Imam zapadne rebatinke (farmerice)! Ja sam, faca, ...ač, vi ste svi nitko i ništa! Sve na račun jeftinih talijanskih brandova za „istok”, kupljenih ne ni u trgovini nego na štandu Ponte Rossa.

A onda su došle 90-te, Rusi eto odoše, vrijedni Česi i Slovaci se uhvatili posla, pa je došla Felicia, onda je već bilo malo manje smijeha, pa Fabia, a na kraju i VW Touareg, napravljen u Slovačkoj o od većinski slovačkih dijelova.

Oni su birali svoj razvojni put, mi smo također birali svoj. Pošteno. I sada kada Česi po standardu, ove i naredne godine budu prešli Italiju - treba im iskreno čestitati. Uspjeli su i pokazali da se može. A dolaziti će i do nas u svojim novim Octavijama i Superbima, dok ćemo se mi nadati da će što više srati po našim zahodima da bi zaradili koji euro čisteći njihova govna i još ćemo ih moliti da što više seru, kako bi sakupljanje govana bilo, kako bi se danas reklo, lukrativnije uz veći ROI (Return of Investment) na zahod.

Dragi Česti, dođite i serite. Zaslužili ste. Budu Hrvati čistili i još vas molili da jedete nešto što kako bi se reklo, otvara.