Дискусије : Емиграција

 Коментар
Саветник ИМФ и Америчких корпорација сведочи
BeliVuk
21. октобар 2012. у 13.04
Author and former economic consultant John Perkins takes aim at himself, confessing his shameful role in helping organizations such as World Bank and the IMF drive poor nations into crippling debt while enriching U.S. corporations. His social conscience awakened, Perkins finally got fed up and quit his job.

Како Српска дијаспора да пробуди свест код већине овде у Србији да ИМФ и Америка желе Србији само зло?

Саветник ИМФ и Америчких корпорација сведочи да урнисавају сиромашне државе, исцрпљују их за профит ИМФ и Америчких корпорација.
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=95MBlxjDsDU
Lesoto
(Viribus Unitis)
21. октобар 2012. у 18.41
Ne bih se slozila sa tobom da je srpska dijaspora ta koja treba da probudi svest kod ljudi u Srbiji, jedan od metoda budjenje svesti je blagovremena informisanost i saznanje zašto se desava to što se desava, ko stoji iza toga, zašto stoji iza toga, u cemu je njegov ili njihov interes i šta je to što bi mala zemlja poput Srbije morala da uradi da se sve to spreči, za to nije potrebna intervencija dijaspore koja dobrim svojim delom bezi od cinjenica.
Inače odlicna ti je ova tema, pre jedno dve godine smo dosta pisali o tome uz osvrt na knjigu ciji je autor pomenuti gospodin - „Confessions of an Economic Hit Man”.
Jedan interesantan delic iz njegovog intervjua:
U brojnim intervjuima koje ste dali nakon pojavljivanja knjige „Ispovest ekonomskog ubice”, tvrdite da su ljudi koji su radili kao ekonomske ubice stvorili prvu istinsku globalnu imperiju.
- Da, upravo tako. Prvu globalnu imperiju koja je stvorena bez primarnog angažovanja vojske. Radili smo na mnogo različitih načina. Najpre, kada bi bila identifikovana zemlja trećeg sveta koja je posedovala resurse koji su krucijalni, kao što je to nafta, nastupili bi sa ambicijom da se zemlja sa takvim resursima zaduži kod MMF-a i Svetske banke, sestrinske organizacije Fonda, pri čemu novac nikada ne bi zapravo odlazio toj zemlji nego velikim korporacijama, realizatorima infrastrukturnih projekata kakvi su elektrane, saobraćajnice, industrijska postrojenja. Novac kojim se zemlja zadužuje, po pravilu odlazi sa jedne strane nekolicini familija u toj zemlji (kojima donosi veliko bogatstvo) i ide korporacijama, a nikada ne donosi dobro većini ljudi koji tokom tog procesa osiromaše u tolikoj meri da više ne mogu ni da plaćaju troškove za struju, ili da kupuju benzin kako bi vozili kola autoputevima koji se od tog novca naprave. A, industrijski parkovi, industrijska postrojenja, ne zapošljavaju mnogo ljudi. U isto vreme zemlja se optereti dugovima koje ne može da vrati i to je naš trenutak, onaj na koji smo čekali i računali. Tada se mi vraćamo u tu zemlju i kažemo: „Pošto ne možete da vratite dugove, vi ćete po ceni koju mi odredimo (a to je veoma niska cena i nipošto ne odgovara tržišnoj), prodati našim kompanijama svoje izvore nafte, najprofitabilnija preduzeća, izvore vode i mineralnih bogatstava. I mi ćemo ih onda eksploatisati, bez obaveze da poštujemo bilo kakve zakone o zaštiti prirodne sredine. Mi ne dopuštamo da rad tih kompanija uslovljavate bilo kakvim ekološkim zakonskim ograničenjima. Ili: dozvolite nam da napravimo vojnu bazu na vašem tlu”.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
.