Дискусије : Емиграција

 Коментар
Ispunjavanje cenzusa u Kanadi
Turmalin
(tragach)
08. мај 2011. у 01.20
Svakih nekoliko godina kanadsko ministarstvo za statistiku posalje svim stanovnicima Kanade dokument koji se zakonski mora ispuniti, a u svrhu je popisa stanovnistva. Pobrojavanje se vrsi po razlicitim osnovama, pa radi toga neka pitanja obuhvataju izjave o maternjem jeziku i o jeziku koji se najcesce govori u krugu porodice.

Ovo pobrojavanje po maternjem jeziku, u slučajevima da jezik nije ni jedan od dva oficijelna jezika, vjerovatno može da pomogne u utvrdjivanju broja ljudi koji pripadaju odredjenim grupama ljudi slične etnicke pripadnosti. Koliko je tačan broj ljudi koji pricaju istim maternjim jezikom bitan za planiranje organizovanja i finansiranja raznih programa na federalnom i drugom nivou, to ne znam, ali imam svoje lično mišljenje o tome koje bih htio da podijelim ovdje sa vama.

Dakle, kako sam ja shvatio taj proces, ako npr. izjavim da pricam jezik koji sam ucio u skoli, a koji je oficijelno mrtav (srpsko-hrvatski), kakvu ću korist imati od toga? Vjerovatno samo neku ličnu, zasnovanu na nostalgiji za prošlim vremenima, ali nikakvu korist od toga neće imati srpska zajednica. Jezik se ne stvara dekretom neke države, nego se jezik stvara i razvija stotinama godina, iz generacije u generaciju, pa prema tome, sto je moje lično mišljenje, takav jezik nazvan dekretom bivše države i bivšeg državnog aparatusa i ne može da bude ništa drugo nego samo bivši. Navodjenje takvog bivšeg jezika bez etnicke grupe kome pripada kao maternjeg ne olaksava stvari nikome, pa vjerovatno čak ni statisticarima, koji vjerovatno već imaju rubriku za takve („Ostali”).

Korist koju srpska zajednica može imati od izjasnjavanja svih Srba u Kanadi da pricaju maternjim srpskim jezikom je vjerovatno, po mom mišljenju velika, jer se time omogućava tačno pobrojavanje, sto možda može da ima nekog uticaja u slučaju izdvajanja novca za neke fondove, i sl.

Ono sto je lijepo od kanadske vlade je finansiranje skola maternjeg jezika za razlicite etnicke zajednice. U takvu jednu skolu isla su i idu i moja djeca, i tu ne uce samo jezik, nego i nasu kulturu i obicaje. Zašto da se onda i ja ne navedem da pricam srpski, ili kako ga ja lično zovem - srpski sa jugoslovenskim dijalektom, ako će taj jedan moj glas pravilno kategorisan možda da utice na iznos logisticke i sl. koristi koju će moja srpska zajednica imati u nekoj buducnosti.

Eto to je moje lično mišljenje.

Turmalin
(tragach)
08. мај 2011. у 01.29
Mislim, hoću da dodam još, ne govorim ja nikome ispunite ovako ili onako, taman posla, nego iznosim kako ja razmišljam o tome i pozivam na dijalog cisto da vidim da li mi je razmišljanje sa osnovom ili ne.

Dakle, šta vi mislite o tome?
Imported_from_SERBIA
08. мај 2011. у 01.47
Turmalin,

I treba da kažeš da govoris srpski, i da si ne samo belac, već belac-srbin, kao sto je selektovano americki crnac ili afro-crnac, ili baci pogled na skupinu azijata gde je vrsena takva selekcija da kad malo bolje razmislis sve postaje besmisleno. Ovo sto govorim je za americki cenzus koji je radjen prošle godine.

Taj cenzus je sve i svasta osim pribliznog broja stanovnika koliko živi u jednoj državi.

ahha
(nemam)
08. мај 2011. у 12.36
Pitanje se odnosi na to koji jezik koristite kadastekuci- pa Srpski.
nina
08. мај 2011. у 19.57
Turmalin, početkom osamdesetih, u Torontu je bilo pedeset i nešto, mislim pedeset i sest, skola na srpskom, sad ne znam da li ima i jedna.

Tada nas je bilo bar deset puta manje nego sada.

Znam pouzdano da država odvaja pare za te skole, znam da su se odatle priznavali krediti za regularne skole. Zašto su zatvorene? Zašto nema zainteresovanih?

Jedino sto meni pada na pamet je da masa ljudi ne upisuje srpski kao jezik kojim govori u kuci.

Verovarno znaš i sam da 95% naših ljudi u kuci sa decom govori engleski. Normalno, svi će oni tvrditi da to nije tačno, ali to se vrlo lako vidi po tome kako im deca pricaju srpski.
Alideda
(i cetries' 'ajduka)
08. мај 2011. у 22.04
Ja sam bas danas ispunio taj cenzus preko interneta.

Ja u kuci pricam srpski, žena isto tako, a djeca engleski.
Mi znamo engleski, a djeca znaju srpski.
Srpski nam je svima maternji.
To je cinjenicno stanje.

Inače, svako prica onako kako mu je najlakse, a to je prirodno.
Meni je nekad neku stvar lakse objasniti na engleskom nego na srpskom.
nina
08. мај 2011. у 23.56
Ne deda, nije tebi lakse nešto da objasnis na engleskom, nego nemas strpljenja da objašnjavas na srpskom, a nemas strpljenja zato što ti deca ne znaju dovoljno srpski. A ne znaju dovoljkno srpski zato što nisi imao strpljenja;)

I tako je kod vecine.
Alideda
(i cetries' 'ajduka)
09. мај 2011. у 00.25
Ne Nina.

Ja ponekand nešto i ženi objasnim na engleskom, jer mi lakse.
Nemoj reći da nikada nisi naletela na nešto sto je lakse objasniti na engleskom.
Pompezni
(hvalisavac)
09. мај 2011. у 04.48
ima to sran*e i u Americi, dolazili i meni na vrata vise puta, samo sto ja nisam hteo da im dam nikakve podatke ni o sebi ni o mojoj porodici. census je i u USA „zakonski obavezan”, ali u realnosti kad ih od*ebes ništa ti se ne desi. verujem da je isto i u Kanadi.
Turmalin
(tragach)
09. мај 2011. у 09.19
Nina: „Ne deda, nije tebi lakse nešto da objasnis na engleskom, nego nemas strpljenja da objašnjavas na srpskom, a nemas strpljenja zato što ti deca ne znaju dovoljno srpski. A ne znaju dovoljkno srpski zato što nisi imao strpljenja;)

I tako je kod vecine.”

=====================================================================

Jeste Nina, to je bas tako i to je srz problema. Djeca pricaju engleski bolje jer ga uce novo u skoli i time povecavaju rijecnik.

Međutim, kod kuce je sve isto, ista konverzacija, nema novih rijeci i nema objašnjavanja puno na srpskom, da li zbog nedostatka strpljenja, volje ili jednostavno zbog umora roditelja. Bude mi zalosno kad npr. na nekom nasem skupu vidim naše ljude koji pricaju sa djecom na engleskom. Mislim, jasno mi je da će djeca međusobom da biraju samo engleski, ali zašto to roditelji moraju da rade kad se obracaju djeci, e to mi nikada neće biti jasno.

Kako ljudi ne shvataju da mi sto živimo van matice zemlje moramo puno vise energije da ulozimo da sacuvamo jezik, kulturu i obicaje? Kultura, jezik i obicaji se ne ocuvavaju samo slavljenjem slave i dizanjem tri prsta, ima tu dosta drugih stvari.
nina
09. мај 2011. у 11.06
Ma ništa bre deda ne priznajem;)

Može da ti bude lakse, samo ako ti je posao u pitanju. Normalno i meni je. Čak i sa kolegama koji su nasi, o poslu pricam na engleskom.

Da ti je lakse da nešto kažeš ženi na engleskom to ne priznajem. Ne možeš da me ubedis da se lakse i lepse izrazis na engleskom nego na srpskom. A sa zenom se valjda vode takvi razgovori;)

U stvari, verovatno kad ti se to desilo prvi put, kad si upotrebio reč koja se teze prevodi, dozvolio si sebi da krenes linijom manjeg otpora. A to nije u redu;) Za mene, mnogo je gore mesati srpski i engleski, nego govoriti samo engleski. To je skrnavljenje oba jezika.

Priznajem i da ne primecujes razliku na kom jeziku pricas ali tu treba uloziti trud i to se resi.

Ja jesam fanatik kad je srpski u pitanju i eto i to priznajem...I u vecitom sam sukobu sa prijateljima zbog srpskog;) Ne odgovaram na provokacije klinaca i nikad ne prihvatim razgovor koji je na engleskom;) Skoro su mi se neki prijatelji zapanjaili kako im deca znaju srpski kad pricaju sa mnom, kažu, mislili su da znaju samo da psuju;)

Secam se, kad su moji klinci bili mali i kad sam koristila ono standardno da ne razumem kad mi nešto kažu na engleskom, da mi je sin rekao u jednom trenutku, pa kad ćeš vise da naucis taj engleski, toliko godina si već ovde;)

Turmalin, znam masu ljudi koji kažu, prvo, da im je lakse a drugo, šta će deci srpski...Ne možeš da objasnis ljudima da je to maternji jezik njihove dece i da uopste nije bitno da li će im trebati ili ne.

Znam da nasa deca nikad neće razumeti duh jezika, da nikad neće ukaciti one lepe nijanse, nikad ga neće osecati onako kao mi, ali mislim da moramo da uradimo sve sto možemo da mogu da čitaju „ Ne nemoj mi prici, hoću iz daleka...' i da osete neki treptaj u stomaku;)

Jednostavno, ne želim da lisim svoju decu mnogih lepih stvari koje na srpskom mogu da spoznaju. Znam da postoje iste takve lepe stvari i na drugim jezicima, ali ja ne mogu to da im priblizim ni na jednom osim na srpskom.

Strahovito to kosta.

Nije dovoljno samo pricati jezik u kuci, potrebno je i opismeniti ih. Fond koji mi koristimo u kuci ne verujem da prelazi vise od sto reci. Zato treba dovlaciti knjige, citati im dok su mali, insistirati da čitaju kad su stariji, razgovarati o svemu sto su procitali ...Voditi ih na svaku nasu pozorisnu predstavu, na svaki film...I normalno, redovno ih slati dole.

Za sve to treba mnooogoooo vremena i strpljenja.

Alideda
(i cetries' 'ajduka)
09. мај 2011. у 12.25
Nina
You win :)
Pompezni
(hvalisavac)
09. мај 2011. у 13.22
ninu izgleda uhvatio napad logoreje. :) za takve slučajeve preporucujem 2 tablete Imodium Advanced-a. ;)

inače, stvarno ne kapiram nešto, uloziti toliki trud u Kanadi da bi se deca osecala kao da su u Srbiji?!? mislim, svaka cast, ali realno, čemu to?
santabarbara
(Penzioner)
09. мај 2011. у 22.15
Alideda: „Meni je nekad neku stvar lakse objasniti na engleskom nego na srpskom”
----

Right on Deda..., i meni isto, kad pricam sa mojom Sosom!:)
baresh
(zanatlija)
10. мај 2011. у 20.16
Nisam znao Lalo da:Vasa Sosa i DedaAlijina Fata divane bosnjacki;)
santabarbara
(Penzioner)
11. мај 2011. у 09.01
baresh, ma ne divani ona, 'divanim' ja njoj po lalinskom, al' slaba vajda...
Imported_from_SERBIA
20. мај 2011. у 09.17
Pompenzi,

Tačno je sto si rekao, al' oni dobiju podatke od komsije, ili nekoga ko zna ko živi na toj adresi. Znam iz iskustva.:)
wildflower
27. мај 2011. у 02.07
Turmalin
(tragach)
27. мај 2011. у 08.57
Wildflower, to što sam napisao je nakon što smo od našeg popa dobili pismo u kome se kaže isto, pa sam htio da to iznesem ovdje, jer stvarno ima smisla.
wildflower
28. мај 2011. у 00.46
Ma dobro, to nije sporno. Nego zar ovdje niko ne misli o tome kako se mogu (zlo)upotrebljavati svi ti licni podaci koje im pruzimo. Ko i u koje svrhe koristi sve to?
Nego jesi li pogledao ovaj link i šta mislis o tome? Izvini sto skrecem s teme, ali me interesuje.
Turmalin
(tragach)
30. мај 2011. у 05.47
Moje mišljenje na osnovu procitanog:
Prvo, iluzorno je misliti da se podaci takve vrste mogu dobiti samo uz pomoć cenzusa. Ovaj način je samo najjeftiniji, ali postoje i drugi nacini - kroz prijave poreza, kroz socijalni identifikacioni broj, kroz banke, kroz zdravstvene kartice, vozacke, itd, itd. Misliti da će se licni podaci o ukucanima zastititi time što se neće ispuniti cenzus je stvarno iluzija koja ima mjesta samo na tim cudnim sajtovima dusebriznika koji toboze žele 'da spasu svijet' od opasnosti kontrole i čega sve ne.

Pominjanje masona kao tajanstvene opasnosti koja se nadvila nad našim glavama je smijesno, ali se eto još prima kod nas koji smo u skolama još nakljukani idejama da sve što ne razumijemo na Zapadu treba da se toga plasimo i borimo.

Drugo, pokusaj da nadjes ko su ti 'vatican assassins' odakle su i šta im je ideja, cilj, i na kraju kredibilitet? Meni nije poslo za rukom.

I treće, i sami kažu da će taj verichip da bude na dobrovoljnoj bazi, dakle samo će cudaci da ga ugradjuju (to valjda oni koji to isto ugradjuju svojim psima i mackama).
wildflower
07. јун 2011. у 21.48
U pravu si što se tiče podataka; oni imaju vise nacina da dodju do podataka. Ipak, nakon ovog filma sam se malo zamislila. Link koji sam ostavila je bio za video, ne znam da li si pogledao, ili si samo procitao tekst.
Što se tiče vericipa, mislim da to pocinje na dobrovoljnoj bazi, dok se ljudi malo ne naviknu na to, a poslije ćemo vidjeti.

Ja cenzus ne popunih i sada me interesuje šta me ceka. Dok sam razmišljala o svemu ovome nisam znala da je bio rok za to koji je davno prosao. Šta sada? Zna li iko od vas.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Keychain ?
.