Ти се бави Србијом, а ја ћу Немачком, Норвешком, Америком, Канадом... Свако своме јату.

„А да корупције има мање на Западу него у Србији и Русији, Бугарској, то зна и мало дете.”

Није тачно. Ево нових застрашујућих доказа:

„Gospodarski kriminal godišnje odnosi 350 milijardi eura.

Njemačka je zemlja niskog rizika korupcije u javnom sektoru, pokazuju ankete Transparency Internationala, takozvana ”mala„, svakodnevna korupcija nije uobičajena, ali se zato gomilaju medijska otkrića podmićivanja u vodećim njemačkim koncernima ili visokoj politici gotovo spektakularnih razmjera.

Tek posljednjih godina Njemačka se oprostila od uvjerenja da je ovdje iole slabija sprega visoke politike i big businessa nego na u tom kontekstu često spominjanom europskom jugu. Pokazalo se to u velikom stilu kad je otkriven skandal s financiranjem Demokršćanske unije, koji je skoro doveo do propasti stranke, a bivšeg kancelara Helmuta Kohla stajalo dobrog dijela državničke reputacije.

Novi zakon o 'staklenom zastupniku' traži od političara da sve svoje prihode, uključujući i honorare za nastupe ili savjetničke ugovore, moraju navesti, a oni su objavljeni na webu.

Otkriće ”sistema Kohl„, mreže računa na koje su sjedale neprijavljene donacije stranci, bivšeg je kancelara stajalo predsjedanja stranke, ali do danas on nije imenovao tajne donatore - tko je točno kupovao politički utjecaj do danas se još ne zna. No skandal je za sobom povukao cijeli niz otkrića. Samo nekoliko mjeseci kasnije ”pao„ je CDU pokrajine Hessen, gdje je kampanja premijera Rolanda Kocha navodno financirana ilegalnim donacijama maskiranima kao židovska ostavština. SPD grada Kölna godinama je primao mito za davanje unosnih ugovora kooperantima, a mutni poslovi bivšeg liberalnog ministra gospodarstva Jürgena Möllemanna doveli su prije par godina do njegovog samoubojstva.

Dok se javnost zgražala nad ovakvom praksom, shvatilo se i to da njemački zakon o financiranju stranaka otvara put takvim malverzacijama. Njegova reforma jedna je od glavnih posljedica demokršćanskog skandala. Ipak, niti novi, transparentniji zakon ne može sasvim spriječiti spregu businessa i politike. Tek se ovih dana Njemačka približila idealu ”staklenog zastupnika„ nakon što je Vrhovni sud presudio protiv skupine političara koji su htjeli zaustaviti zakon koji građanima pruža uvid u visinu i izvore njihove zarade.

Zakon o ”staklenom zastupniku„ rezultat je inicijative bivše vlade, nakon što je 2005. godine otkriveno da gotovo svi zastupnici imaju ”gaže„ uz parlamentarne plaće. Neki su od njih bili na platnim listama velikih korporacija, pa čak i u branšama u kojima je sukob interesa pretprogramiran, primjerice u energetici. Političari od sada sve svoje prihode, uključujući i honorare za nastupe ili savjetničke ugovore, moraju točno navesti. Svi podatci na raspolaganju su javnosti, na web-stranici Bundestaga, koja zastupnike rangira po platnim kategorijama.

Voditelj tužitelja protiv zakona bio je Friedrich Merz, bivši šef zastupničkog kluba Unije, koji je upozoravao da bi parlamentarci bez drugih kontakata i izvora zarade značili da bi parlament bio ”pun državnih službenika bez dodira sa stvarnim životom u Njemačkoj„. Slučajno, upravo Merz vodi na popisu političara s najvišim zaradama, a ”stvarni život„ za ovaj politički multitalent znači članstvo u devet nadzornih odbora, među njima i BASF-a, AXA osiguranja i energetske firme Ruhrkohle AG.

Dok su političke vlasti putem zakonodavnih instrumenata podložne kontroli javnosti, sve je očitije da se pravi korupcijski novac vrti u velikom businessu - prema navodima TI-ja, u privatnim se poduzećima bilježi 60 posto svih otkrivenih korupcijskih delikata. Slučajevi su otkrivani od vodećih europskih koncerna pa sve do medija. Na javnoj televiziji lani je otkriven sustav prodaje ”skrivenih reklama„, dakle plasiranja proizvoda u prime-time serijama. Protagonisti popodnevnih sapunica jeli bi tako jogurt određene marke ili bukirali odmor u određenoj turističkoj agenciji, a sve to u programu financiranom pretplatom. Korupcija je otkrivena i u sportskim redakcijama pa su u dvama regionalnim mrežama javne televizije, HR i MDR, glavni urednici završili pod istragom zbog prodavanja sponzorskih ugovora.

Peter Löscher novi je predsjednik moćne korporacije Siemens. Na to je mjesto stupio početkom srpnja ove godine nakon što je otkriven niz skandala u tom industrijskom gigantu. Löscher je izjavio kako mu je glavni cilj vratiti povjerenje investitora i financijskih tržišta, uzdrmano razmjerom skandala.

Spektakularni su bili razmjeri korupcije otkrivene u Volkswagenu 2005. godine, koja je položaja stajala šefa radničkog savjeta Klausa Volkerta, koji je u deset godina uz plaću kasirao gotovo dva milijuna eura ”bonusa,„ a pred sudom je završio i šef kadrovskog odjela i bivši savjetnik kancelara Schrödera, Peter Hartz. Nekontrolirane blagajne radničkog savjeta, izleti u inozemstvo i prostitutke koje su stizale avionima iz Brazila, sve su to bila sredstva kojima je kadrovski odjel osiguravao da radnički savjet ostane na liniji vodstva - automobilski div iz Wolfsburga tjednima nije silazio s naslovnica.

Od tada, rijetko prođe mjesec a da se ne otkrije neki novi slučaj. U Stuttgartu je tužiteljstvo vodilo istragu protiv 17 osoba iz DaimlerChryslera. U ThyssenKruppu je bivši šef uprave na račun tvrtke kooperante zapošljavao da rade na njegovoj privatnoj kući. Korupcija je izmakla kontroli u Infineonu, a ove je godine više afera potreslo Siemens.

Radnički je savjet ondje podmićivan godinama, ukupno sa 34 milijuna eura. Prije toga otkriveno je da skupina menadžera preusmjerava novac za mito dužnosnicima u zemljama Afrike, Azije i istočne Europe radi dobivanja unosnih ugovora - ukupno 200 milijuna eura. U Darmstadtu se vodi proces protiv jednog bivšeg menadžera pod optužbom da je podmitio zaposlenike talijanskog Enela sa oko šest milijuna eura. I tako dalje, i tako dalje - u travnju ove godine, iako nije direktno bio umiješan, s mjesta šefa nadzornog odbora otišao je Heinrich von Pierer preuzevši tako osobnu odgovornost za vodstvo koje nije bilo u stanju spriječiti takvo širenje korupcije.

Jedan je od najpozitivnijih rezultata otkriće je da se korupcija sada ozbiljnije shvaća. Tek u posljednje dvije ili tri godine njemački visoki business aktivno uvodi instrumente za njezino suzbijanje unutar poduzeća, što njihovi kolege u SAD-u ili Velikoj Britaniji prakticiraju već godinama. Primjerice, samo 26 posto njemačkih poduzeća svoje menadžere obrazuje za borbu protiv korupcije, a borba protiv gospodarskog kriminala u većini poduzeća nije strateška zadaća. Iznimke su rijetke, među njima Fraport, tvrtka koja vodi frankfurtski aerodrom, ili pak Njemačke željeznice, koje objavljuju godišnji izvještaj o korupciji.

Istodobno, počinje se izračunavati i šteta koju ona nanosi njemačkoj privredi. Frankfurtski tužitelj i vodeći borac protiv korupcije Wolfgang Schaupensteiner štetu nastalu gospodarskim kriminalom - podmićivanjem, pronevjerom i prijevarom - procjenjuje godišnje na 350 milijardi eura. Koliko stoji ponovno izgraditi u inozemstvu poljuljanu reputaciju njemačke industrije, to nitko nije točno izračunao. Njemačka zauzima 16. mjesto od ukupno 163 države na indeksu korupcije TI-ja, no visoki rang ne pruža cijelu sliku. Jer, građani nisu žrtve iznuda birokracije, niti ih se uvlači u koluzivnu korupciju, recimo, kad plaćaju nižu kaznu ”bez računa„, ali ako se u njihovu gradu gradi stadion ili je njihova tvrtka dobila unosan ugovor u inozemstvu, ipak ne mogu s potpunom sigurnošću tvrditi da za to veća svota novca nije promijenila vlasnika.

Otkriće skandala otvorilo vrata Angeli Merkel

Skandal CDU-a otkriven je 1999. godine, kad se pokazalo da je Demokršćanska unija u doba kancelara Helmuta Kohla primala ilegalne donacije. Uhićen je bivši blagajnik stranke Walther Leisler Kiep pod optužbom da je utajio porez u vezi s velikom donacijom lobista industrije oružja Karl-Heinza Schreibera.

Zbog primanja Schreiberova mita pet godina od pravosuđa je bježao i bivši državni tajnik u ministarstvu obrane Ludwig-Holger Pfahls. On je na svom procesu objasnio za što su milijuni uplaćeni: za prodaju tenkova tipa Fuchs Saudijskoj Arabiji 1991. godine, za ubrzavanje prodaje tenkova Fuchs SAD-u 1990. godine, te za prodaju Bundeswehrovih podmornica Izraelu. Kohl je na početku afere nijekao da zna za donacije, ali je pod pritiskom javnosti i pravosuđa bio prisiljen priznati da je i sam primio milijune njemačkih maraka. U istrazi koja je uslijedila otkriveni su brojni tajni računi stranke u inozemstvu, koji su se očito koristili za primanje donacija. Stranka je ipak spašena od financijske propasti, a u vodstvu je izvršena temeljita generacijska smjena, koja je na kraju otvorila i put političkom usponu Angele Merkel.”

Пиши. Ти о Србији, ја о западу. Свако своме јату.