baresh
(zanatlija)
27. мај 2011. у 09.08
Sasvim zanimljivo stivo o istoriji naše crkve kroz vekove.
Trenutno čitam drugu knjigu(od ukupno tri).Prosto je neverovatno kako smo se kao narod odrzali kroz vekove zahvaljujuci SPC,koja je oduvek bila narodna.
'Pravoslavlje kroz vekove robovanja nije ocuvala u narodu visoko izgradjena crkvena hijerarhija ni svetovne materijalne moći te hijerarhije pomoću smišljene i znalacke propagande.
Bila je to za cudo trpeljiva i neagresivna vera,ponekad fanaticna ali samo iznutra u unutrasnjem sagorevanju.
Bilo je to Pravoslavlje verno coveku a ne dogmi,verno duhu nauke Hristove a ne podvrgnuto zapovesti ucenja.Takva je bila svetosavska crkva,verna svagda narodu vise no vlasti nad dusama.Uvek sa narodom,nikad izvan njega,nikad nad njim,ona je kroz manastrirsko i zaduzbinsko saborovanje podizala duh koji je kroz obicaje slavske,
zavetinske,mobe,obicaje krestenja i ukopa živeo isto toliko u zadruzno-porodicnoj seljackoj kuci,plemenskoj,zupnoj i knezinskoj zajednici.
Kolektivna dusa srpskog naroda stvorila je naročitu pravoslavnu crkvu,sasvim drugaciju od katolicke,umnogome različnu i od ostalih pravoslavnih crkava - sazdala je crkvu Svetog Save,srpsku crkvu,crkvu narodne duse.
Svetosavska i pravoslavna duhovnost nisu bile nikad u sukobu ni sa narodnim teznjama ni sa srpskom državnom idejom;kad nije bilo države
crkva je nosila i pronosila sinonimnost države.
Ta crkva nije nikad u poslenemanjickom vremenu imala od naroda odvojeni,privilegisani ili feudalno-aristokratski karakter,kao sto nije imala naročitih zastupnika Hristovih na zemlji iz cijih ruku se slivao blagoslov i iskupljenje greha po preimucstvu onoga koji je blizi Hristu.
Hristos je kroz tu crkvu bio jednako blizak i poslednjem verniku i prvom sluzi.'
Komunikativna
(Sto mozes danas ne ostavljaj z)
28. мај 2011. у 07.09
Hvala Dorpat! Reci mi, molim te, ko je pisao prva dva toma i ako možda znaš, gde se mogu kupiti? Hvala!
Dorpat
(istoricar)
28. мај 2011. у 08.11
Evo nekoliko mojih zapažanja o Slijepčevićevoj Istoriji. Piše realno o svim dešavanjima, kako u vezi konkordata, tako i o četnicima i o partizanima (Slijepčević je inače bio ljotićevac), Dionisijevom raskolu... Posebno je pohvalno što piše bez zamaglivanja istorijskih činjenica o tzv. makedonskom pitanju. Kao odličnu dopunsku literaturu preporučujem 'Pravoslavnu srpsku crkvu' od Radoslava Grujića i 'Naše nove gradove na jugu' od Koste Kostića. Obe imaju na netu.