Koliko su u Fanaru daleko odmakli, govori i cinjenica da imaju i svoje „arheologe” (John Gallager, a HISTORICAL DETECTIVE, na primer),
koji se iz sve snage upinju da dokazu da su još u V-tom veku (taman nekako po zavrsetku IV-tog Vaseljenskog Sabora), Ameriku
otkrili pravoslavni svestenici iz Libije.To ima valjda daje onda nekakvo prvenstvo u „osvajanju” americkog kontinenta, a time,po njima, na SVE pravoslavne koji su živeli i danas žive u dvema Amerikama. Plus Kanada. Ne znam šta bi Kolumbo rekao na ovo. A ja bih
ipak sacekao da se urade detaljne analize,pa bih tek onda rekao Kolumbu da je malko zakasnio. A da bih ostao dosledan sebi,
i dalje ne tražim da mi bilo šta verujete, evo,uverite se sami (obratite paznju da NEMA fotografija „natpisa”):
(detaljnije ovde :
http://orthodoxinfo.com/general/connecticuts-5th-century-church.pdf)
Ocigledno da za potrebe osvajanja primata među pravoslavnima (i njihovog lakseg predavanja papi), carigradska patrijarsija ne preza
ni od laži ni od podvala. A u tome joj svesrdno pomazu „naše” ekumenisticke vladike i njihovi pratioci.
Na stranu i to što ma kakvo pozivanje na „geografski princip” nema nikakvu ni istorijsku ni zakonsku potporu, oni je uporno
proturaju.Zaboravljajuci pri tome nešto sto nikako ne podleze geografskom principu,a to je DUHOVNO OTACASTVO. O tome
Fanar izbegava da govori jer im i te kako ne ide u racun. O cemu se radi?
Radi se o necenu sto bi trebalo da bude vrlo dobro poznato vladikama i svestenicima, jer o tome govori i Apostol Pavle.
Jedino onaj koji je nekog rodio u Hristu ima pravo da mu bude duhovni otac.
A to su radili nasu svestenici misionari, okupljajuci nas po belom svetu, radjajuci nas u Hristu, zajedno sa nama Crkve i manastire zidali. Svestenici SRPSKE Pravoslavne Crkve. I po tom, po pravu DUHOVNOG OTACASTVA, mi nismo ničiji do naše svete matere,
SRPSKE Pravoslavne Crkve.
Jasno je zašto o duhovnom otacastvu ne govore oni iz carigradske patrijarsije, ali nikako nije jasno zašto o tome ne govore
naše, srpske vladike? „Srpske” vladike najverovatnije nemaju kad da govore od silnih potpisivanja. Pri ovom zadnjem potpisivanju,
vladika Irinej backi je svojim potpisom potvrdio da mi u rasejanju nismo kanonski i da u red i pod svoju upravu treba da nas dovede Fanar:
(detaljnije ovde:
http://www.spc.rs/sr/saopštenje_sa_četvrte_predsaborske_svepravoslavne_konferencije_sambezi_6-12_jun_2009_godine)
� ��Srpske” vladike možda ne govore i zbog toga sto su im izdata uputstva kako da se ponasaju dok nas Fanar ne preuzme na
prepad (poput penzionisanog vladike Atanasija i njegovog „desanta” na Gracanicu)?
U tekstu o pravoslavnoj dijaspori koji je usvojen u Sambeziju (onom sto ga je potpisao vladika Irinej Bulovic),posebno je indikativna
ova tacka:
„5. Pravoslavne Crkve se obavezuju da ne preuduzimaju postupke koji mogu da stete gore opisanom hodu ka kanonskom rešenju
pitanja Dijaspore, ukljucujuci i stvaranje novih, pored već postojecih, episkopija u Dijaspori. Naprotiv, Crkve o kojima je reč,
u svom svojstvu kao majke Crkve, cinice sve sto je moguće u cilju olaksanja posla Episkopskih sabora i vaspostavljanja
normalnog kanonskog poretka u Dijaspori.”
U prevodu, Crkve potpisnice su se slozile da cutke i bez obavestavanja vernika sprovedu „primopredaju”. Sad je valjda jasno
zbog čega ni jedan ekumenski vladika iz SRPSKE Pravoslavne Crkve NEćE da daje odgovore na pitanja o ekumenizmu, unijacenju
i nasem podvodjenju prvo pod Fanar pa onda pod papu.
(detaljnije ovde:
http://www.istocnik.com/articles/39/dijaspora2.html)
Uveliko se radi na izmenama USTAVA naših Eparhija u rasejanju. Ideja Fanara je da osnivaju Episkopski saveti na cijem
će celu biti „predsednik saveta”. A taj „predsednik” će biti jedan od carigradskih episkopa. I kao što se dogodilo parohijama
u Juznoj Africi, bićemo lagani da smo „pod brigom našeg patrijarha” a u stvari, ni nas patrijarh ni nas SA Sabor neće imati
nikakvu jurisdikciju u rasejanju. Neće moći čak ni svestenike da postavljaju. Sve će biti u vlasti i vlasnistvu jereticke
carigradske patrijarsije.
A biti pod carigradskom patrijarsijom za nas Srbe znaci potpuno odvajanje od naše matere Crkve, naše i nacionalne i verske
tradicije, naših Slava i našeg Svetosavlja. A sve u ime nekakve „hristijanske ljubavi” , a po ISTINI, zbog prevlasti i vlasti Rima i carigradske patrijarsije.
Da ne bi bilo zabune: niko nije protiv mira i ljubavi u svetu. Niko nije protiv ujedinjenja svih hrišćana u Hristu.Ali... Propovedajuci
to, nasi „ekumenisti” su potpuno zaboravili da se raspitaju za cenu koju mi Srbi moramo za ulazak u „univerzalno hrišćanstvo”, da
platimo. A cena je ogromna. Mi se moramo odreci svog nacionalnog i verskog identiteta. Mi se moramo odreci naših predaka,
naše istorije, naše tradicije.Mi se moramo odreci Svetosavlja.
Možda to nekome i nije previsoka cena. Za mene jeste. Do neba visoka. I nemam nameru da je platim. Tim pre, što se tačno
zna ko je u jeresi, ko je prouzrokovao sizmu, ko veruje u slobodnu interpretaciju Boga i Hrista i Svetog Duha.
Postavlja se pitanje ko to ne zna istinu? Možda ne znaju neke naše vladike, ali mi „crkveno nepismeni” a toliko svetosavski
narod srpski znamo:
Istina je sam Gospod Isus Hristos koji kaže: „Ja sam Istina, Put i Zivot... ko u Mene veruje imace zivot vecni...” i to je naše
Pravoslavlje i naše Svetosavlje.
I da citiram reci jednog svestenika, koji na pitanje šta je Svetosavlje rece:
„Svetosavlje ni za koga nije ništa drugo nego pravoslavno hrišćanstvo. Tacka.
A zove se svestosavlje samo zbog toga, sto nam je to i takvo pravoslavno hrišćanstvo utvrdio, i u nasem narodu raširio sveti Sava,
zbog čega je dobilo takvo ime. To je potpuno isto pravoslavno hrišćanstvo, samo ne grckog, ruskog, francuskog ili kineskog, nego
srpskog iskustva, na srpskoj teritoriji i u srpskom narodu i državi. Ništa vise i ništa manje. Sve ostalo je samo nekakvo nategnuto i
proizvoljno tumacenje.”
Rukovodjen svim sto sam procitao i saznao o tome na koji način hoće da nas predaju Fanaru, a znajuci da se ovde u Eparhiji
australijskoj priprema novi Ustav, neminovno se namece:
PITANJE DEVETO:
cenjeni vladiko Irineju,da li je novim Ustavom koji je u pripremi IZRICITO naglaseno da Episkop naše Eparhije Autralijsko Novozelandske
NE MOžE da bude ni jedan Episkop koji nije clan SRPSKE Pravoslavne Crkve, i da Episkop Eparhije Australijsko Novozelandska SRPSKE
PRAVOSLAVNE CRKVE, NE SME i NE MOžE da ulazi ni u kakve „Episkopske savete” ili „Episkopska sabranja” sa drugim Episkopima u
Australiji i Novom Zelandu ili bilo gde u svetu, jer smo mi neotudjivi deo naše matere SRPSKE Pravoslavne Crkve?
Pitanja i samo pitanja a odgovora nema.
Krajnje je vreme da shvatimo da mi jesmo Hristovi vojnici i da se mi moramo boriti da tu veru ocuvamo. U toj borbi se javljaju
mnogi nazivajuci sebe Hristovim vojnicima. Da biste uspeli da razlikujete ko su Hristovi a ko „Hristovi” vojnici vi se morate
odluciti na ono sto je nedopustivo u danasnjem svetu. MORATE misliti SVOJOM glavom i SVOJIM duhovnim iskustvom.
Trazeci odgovore na mnoga pitanja koja izviru sa svih strana, naisao sam i na ova, reklo bi se, dva principa
borbe za veru :
Prvi glasi :
„Pokoran moras biti kao lesina!”
Drugi glasi :
„Podjimo, braco i ceda, podjimo na podvig koji je pred nama, ugledajmo se na nagradodavca Hrista.
Smrcu poslužimo dužnosti, prolijmo krv našu, iskupimo život smrcu i dajmo udove naših tela nepoštedno
za otacastvo naše, a Bog će se svakako smilovati na ostatke naše i neće istrebiti do kraja rod i zemlju našu”
Kojeg biste od ove dvojice pratili u tesku borbu za veru?
Prvi princip je najvaznija odredba borbene filozofije sadrzane u Konstituciji i drugim spisima Ignjacija Lojole.A kako
i kojim nacinima su se jezuiti borili za veru, ima nebrojeno primera kroz istoriju.To su za mene „hristovi” vojnici.
Drugi princip su reci Kneza Lazara kojima se obraca svojim ratnicima pred početak boja na Kosovu.To je HRISTOV VOJNIK.
U Brizbejnu
Aprila 14-tog, godine Gospodnje 2010-te
gresni rab Boziji
Goran Kovacevic
Sva dosadasnja pisma i pitanja su na:
http://solarc.com.au/Cutanjemseizda...og/