Дискусије : Православље

 Коментар
Samoubistvo
Vilovnjak
27. април 2010. у 18.20
Sveštenik F. Ornatski Hrišćanski pogled na samoubistvo:

Cilj svake propovedi, pa i ovog mog izlaganja, sastoji se u tome da kod slušalaca ili čitalaca pobudi odbojnost ili blagonaklonost prema temi koja se razmatra. Tema mog izlaganja biće samoubistvo ili samovolno oduzimanje sopstvenog života. To je pojava takve vrste, da kod ljudi koji nisu skloni samoubistvu, već svojim nazivom izaziva odbojnost. Ali moram reći da je samoubistvo mnogo opasnije i pogubnije nego što se obično misli. Za svaki greh koji čovek učini nije kriv samo počinilac, nego i ljudi koji ga okružuju, sveukupna misaona atmosfera u kojoj se on kreće i okolnosti u kojima živi. Tako u svakom konkretnom slučaju samoubistva niko od nas ne može staviti ruku na srce i reći da on nimalo nije kriv za samoubistvo čoveka koji je njemu poznat. Razmislite malo, zar mi nismmo navodili druge ljude na samoubistvo samim tim što smo naglas pred svima opravdavali nekoliko prethodnih samoubistava ili smo lakomisleno sudili o budućem životu i onome šta nas čeka posle smrti? Zar nismo doprileni samoubistvu nama nepoznatih ljudi samim tim što smo i sam cilj našeg života na rečima, a još više na delu, ograničavali samo ovim zemljskim životom? Da, ja milim da smo svi mi, do jednoga, na ovaj ili onaj način krivi za svako samoubistvo: neko ćutanjem, neko glasnim opravdavanjem, neko lakomislenim odnosom prema samoubistvu...

Protojerej Jevgenij Popov Samoubistvo - greh bez oproštaja u ovom i budućem životu

Pitanje: Zašto se ljudi ubijaju?

Odgovov: Glavni razlog samoubistva je paganski pogled na svet i mišljenje da čovek posle smrti tobože više ne postoji, da je smrt njegovo uništenje. Smatra se da životinje umirući nestaju zauvek, da će tako i čitavo čovečanstvo i sva vidljiva prioroda jednom nepovratno iščeznuti, te zbog toga nema svrhe truditi se za čovečanstvo ili u korist potomstva. Potpuno svesno i pri zdravom razumu oduzima sebi život oronula starica ili maloletno dete, muškarac ili žena, naučnik ili nepismen, knez ili portir... Ali, buditi sigurni: svi oni bi se užasnuli na samu pomisao o samoubistvu kada bi verovali u zagrobni život, kada bi po Reči Božjoj i svetootačkom učenju mogli zamisliti Strašni Sud Hristov i večno mučenje grešnika...

Pavel Nikoljski Glavni vinovnik samoubistva je - đavo

Ljudi u svome životu čine mnoge grehe, ali može se reći da je od svih grehova najstrašniji i najteži greh namerno oduzimanje života samome sebi tj. samoubistvo.

Samoubistva se vrše iz različitih pobuda. Čovek je, na primer, ostao bez svoje imovine ili bez velike sume novca. Postalo mu je teško na duši zbog takvog velikog gubitka, obuzelo ga je očajanje, on nije izdržao duševnu tegobu i obesio se. Drugi je tajno učinio nekakvo sramotno delo. To delo je obelodanjeno i svi su počeli da mu se podsmevaju, tako da nije više mogao živeti od podsmeha i prekora, život mu se učinio nepodnošljivim, te je otišao i bacio se u reku. Treći je ostao bez bliskog i voljenog bića. On je ostao u životu ali ga je tuga za umrlim toliko nagrizala da mu se život smučio, pa je uzeo i obesio se. I mnogo još ima pobuda zbog kojih ljudi sebi oduzimaju život. A danas postoje i takvi slučajevi kada ljudi (naročito omladina) završvaju život samoubistvom, a da to nema nikakve vidljive pobude. Oni u oproštajnim pismima pišu da im je „život dosadio”, „nema razloga za život”, „život je besciljan i nema nikakvog smisla” i tome slično...

Sv. Nikolaj Žički Najstrašniji greh i zločin - samoubistvo

Kafedžiji koji je imao da bira između samoubistva i siromaštva
Pišeš da ti je sve imanje prodato za dugove. Kad si se našao bez igde ičega, uputio si se noću na groblje da izvršiš samoubistvo. Nastalo je kolebanje, premišljanje. Satrven samomučenjem legao si na grob svojih roditelje i - zaspao. Na snu ti se javila majka koja ti je pripretila govoreći da u Carstvu Božijem ima puno onih koji su bili prosjaci na zemlji ali nijednoga koji je sam sebi svesno život oduzeo. Taj san te je spasio od samobustva. Upravo tvoja mila majka spasla te je po Božjem promislu. Počeo si da prosiš i od prošnje da živiš. Pa pitat da li time gaziš zakon Božiji...

http://mikroknjiga.rs/store/prikaz.php?ref=SGORASamoubistvo
Vilovnjak
27. април 2010. у 18.27
u Carstvu Božijem ima puno onih koji su bili prosjaci na zemlji ali nijednoga koji je sam sebi svesno život oduzeo.

*********************

Zar to nije dosta brutalno?

Mene je strah od toga da će mi dusa ići pogresnim pravcem sprijecila od oduzimanja zivota.

Barem mislim da je to bio glavni faktor.

Tako da mogu reći da je u mom slučaju vjera i vjera u to da je suicid teski grijeh spasila zivot.

Samo dali se zato može samo tako reći da su oni koji su sebi oduzeli zivot zlikovci i da će se zato zauvijek muciti u paklu?

Ja u to neću vjerovati.
cana
(bolnicarka)
28. април 2010. у 11.16
Hristos Vaskrese!
Jedini neoprostivi greh jeste samoubistvo. Za sve grehe covek se može pokajati i dobiti oprostaj od Boga. Jedini greh koji covek nije u stanju da okaje jeste dizanje ruku na ono najsvetije sto nam je Gospod podario a to je zivot. Za to nema oprostaja.
Vilovnjak
28. април 2010. у 17.09
Znaci nekom popu koji je silovao dijete bit će oprosteno ako se na vrijeme pokaje, a ako njegova žrtva radi njegovog cina izvrsi samoubistvo, izgubljena je?

Jesam ja jedini kojemu se to ne čini fer?

Filosofos
28. април 2010. у 17.34
Не знамо ми Божија мјерила. „Бог није као синови људски.”

Само је једно познато - Бог није неправедан, шта више, милостив је! Сигурно нико неће бити оштећен, тако да се не секираш за све могуће претпостављене жртве, зликовце. А може покајани зликовац да измоли од Бога помиловање за жртву коју је он својим гријехом гурнуо на стазу зла, то ниси поменуо! (Не говорим о свјесном самоубиству, јер ђаво у свему може да нађе разлог за то и предложи човјеку. Треба се борити против тога!)

А то за попове који силују, то је честа ситуација код римокатолика. То је опет, само једна од многих последица отпадања од Христа, а које римокатолици не виде или не желе да признају и да се покају.
Vilovnjak
28. април 2010. у 17.56
Filosofos,

možeš mi objasniti zašto se po crkvenoj verziji hrišćanstva za grijehe pocinjene nad drugima treba Bogu izvinuti, a ne osobi kojoj si učinio zlo?

Ne bi to bilo nekako logicnije?

Gospod Isus Hristos je rekao: Šta nećeš da drugi tebi učine, to ne učini drugima.

U tom slučaju bi onaj koji svjesno drugu osobu ubije bio najtezi zločinac, jer se više ne može izvinuti osobi.
Ne može vise ispraviti pogresku, vratit joj zivot.

Ako se neke stvari iz Biblije ne shvacaju doslovno nego metaforicki i ako se pod rajem i paklom podrazumijevu dusevna stanja tokom zivota, onda je mnogo lakse shvatiti o cemu govorim.
Vilovnjak
28. април 2010. у 17.58
Само је једно познато - Бог није неправедан, шта више, милостив је!

Vjerujem.
luni
(bilosta)
28. април 2010. у 19.18
Mislim da su ovo rijeci našeg Gospoda Isusa Hrista...
„Izvrsice se...ali teško onom kroz koga se izvrsi...”

Davno prilikom vadjena kostiju iz grobnica Jasenovca nas pokojni Patrijah Pavle je pokazao na jednu od lobanja i rekao...„Ja bih volio da sam umjesto ovoga ovdje...”ja sam tada bio veoma mlad i nisam ga razumio...danas citajuci mnoge knjige od svetih otaca i te kako ga razumijem...

Jedino Bog daje zivot i jedino Bog ima pravo i da ga oduzme...i niko drugi vise.

Svako ubistvo, samoubistvo ili abortus (sto bi trebalo da se tretira kao ubistvo) je veliki grijeh...e sad...da li Bog nekome oprasta i takva djela...vjerovatno da jer je Bog zaista milostiv... ali o tome se treba posavjetovati sa iskusnim duhovnikom...
Sjetite se da je nas Gospod Isus Hristos i na Golgoti razbojniku oprostio grijehe i obecao mu da će uci u carstvo nebesko.

Lično mislim a i iz knjiga koje sam citao, da nema neoprostivog grijeha ali ima nedovoljno iskrenog pokajanja.

Velike su gluposti i sto katolici rade...neko čitav zivot ubija i kolje i onda pred smrt pozove fratra da se ispovjedi i ovaj mu kaže
„sinko oprastaju ti se grijesi”...gluposti...
I tito je pred smrt pozvao fratra da mu oprosti grijehe...a samo Dragi Bog zna šta je sve radio u svom zivotu...ja ipak nebih volio da imam njegov zivot pa nek misli ko šta hoće.

Oduzimanjem svog ili nečijeg zivota mi cinimo stetu svojoj dusi...a to je ono što se ne vidi ovozemaljskim ocima, a sto sveti oci veoma dobro znaju šta to znaci.

„Šta vam vrijedi da čitav svijet zadobijete ako dusi svojoj naudite”

„Cuvajte dusu...” upozoravaju mnogi sveti oci...

Svako dobro od Gospoda

L.


Vilovnjak
28. април 2010. у 22.02
To zvuci već mnogo vise hrišćanski nego prijetnje vjecnim paklom, luni.

Budite pozdravljeni.
luni
(bilosta)
29. април 2010. у 06.29
Brate Vilovnjak...mi bismo trebali da čitamo zitija svetih i da se ucimo na dobrim primjerima od svetih otaca...nasi svestenici propovjedaju vjeru (i njih pod mantijom ima svakakvih)...mi idemo u crkvu...vjerujemo, molimo se, ali rijetko ko od nas ima prilike da se sretne sa iskusnim duhovnikom i vodi spontani razgovor...u takvim razgovorima covjek može nešto nauciti od zivog covjeka...drugacije veoma teško...šta nam onda preostaje??? Jedino da čitamo knjige od Svetih Otaca...Svetog Vladike Velimirovica, Oca Tadeja, Oca Pajsija Svetogorca, našeg Blazenopocivseg Patrijarha Pavla i mnoge druge...
U tim knjigama ćeš naći mudrost i razumijevanje svega što se tiče vjere...naravno ako imaš zelju za saznanjem i zelju da čitaš takve knjige.
Što se tiče pakla...on zaista postoji...kao sto postoji i raj i svi ti dogadjaji koji su opisani u Bibliji...ali mi moramo znati šta je grijeh i biti svjesni grijeha da nebi zasluzili pakao.
Imamo samo dva puta i od nas (slobodna volja) zavisi na kom ćemo putu biti...naravno da ne možemo sami i molimo se Gospodu da ostanemo na njegovom putu.
Naci ćeš primjera da su mnogi ljudi u poslednjem trenutku svog zivota padali sa te staze...sve dok smo živi mi nešto možemo uraditi za svoju dusu ali kad predjemu u drugi svijet vise ne možemo da uradimo ništa...tada se nasi potomci mole za nasu dusu i oprost grijehova.

Prijetnju paklom vise smatram kao zloupotrebu kao i sve sto ljudi zloupotrebljavaju...nijedan pravi duhovnik ti neće prijetiti sa time
nego će ti na fin način objasniti šta je grijeh i šta je pakao da bi se ti pokajao i da vise to ne radis.

„Hajde...ko je bez grijeha neka prvi baci kamen...” vjerovatno ti je dobro poznata ova recenica i scena iz filma o Isusu Hristu.
Kada bi svako od nas bio svjestan svojih sopstvenih grijehova (niko nije savrsen osim našeg Gospoda Isusa Hrista) i barem malo kritikovao samog sebe onda bi tezio dobroti i savrsenstvu i onda bi među nama srbima mnoge stvari bile sasvim drugacije.

U svijetu u kojem živimo trudimo se da ostanemo na stazi našeg Gospoda i spasa Isusa Hrista i molimo se da nam i On u tome pomogne.

Svako dobro brate Vilovnjak i neka ti Gospod pomogne da i ti ostanes na toj pravoj stazi.

Pozz L.
Filosofos
30. април 2010. у 20.16
Виловњаче,
није тачна твоја тврдња, јер Господ Исус Христос говори: кад принесеш дар свој олтару, а сјетиш се да твој ближњи има нешто против тебе, остави дар, иди и измири се са ближњим, па онда дођи и принеси дар. Дакле, да бисмо уопште могли достојно Богу послужити, потребно је, како каже свети апостол Павле, имати мир са свима, колико је у нашој моћи.
Друго, и од Бога треба тражити опроштај, јер ми гријехом према ближњима вријеђамо и Њега, и Његову љубав према нама, и старање. А уствари, себи штетимо, јер ми Богу гријехом не можемо ништа, већ себе губимо за вјечност, пошто у Царство Божије неће ући ништа нечисто.

Што се убиства тиче, извињење није најважнија ствар. Покајање није „извини”, него исправљање, преумљење, остављање старих злих дјела и навика, злог стања, и окретање добру. Ако и убица, зажали што је чинио зло, искрено се покаје, Бог ће му опростити. А друго, тај убица може се молити за своју жртву, а Бог да жртви опрости ради љубави овога који се моли за њега. То да ли му враћа или не враћа овоземаљски живот извињењем (покајањем) нећу да коментаришем, јер хришћанима и не би требало да буде примарно овоземаљско постојање, већ наручје Христово - Царство Божије. Ја бих пристао и да ме сто пута убију, само даалндвобијем спасење.

Буквално схватање ријечи Светог Писма може да буде опасно. Ту има много антропоморфизама, пророштава и томе сличног, што не може бити схваћено буквално. Тј. може, али биће погрешно. Мислим да је Свети Максим Исповједник написао да ће Бог на последњем суду све људе обасјати истом свјетлошћу, само да ће за једне, који су Бога примили у овом животу, то бити неизрецива радост, а за друге, који су се само каљали, неиздржива мука због немогућности учешћа у радости, непричасности Божанству, тј. како каже (мислим) свети Иларије, то је касно печење савјести. Дакле, пакао и јесте стање душе, у ком гријеси муче онога ко их има, јер су они неприродно стање човјека. Замисли сломљену руку - боли, зар не? То је њено неприродно стање. Исто тако, и душа је створена чиста, и то је дар Божији. Ми га не чувамо, доводимо себе у такво стање, и сами себе мучимо, тј. гријех који је у нама, који носимо у себи, он нас мучи. Али, ми смо дио материјалног свијета, те су и представе онакве какве можемо да разумијемо. Јер, опекотина је синоним за највећи бол који човјек може да замисли, али све земаљске муке, по свједочанству Светих Отаца (нпр. Св. Макарије Египатски) само су блиједа сјенка оних духовних мука које сналазе грешнике у паклу. Та стања свакако се задобијају још у овом животу, тако да онај ко је са Богом овдје, биће и тамо, животу вјечном. А онај ко се од Бога удаљи овдје, неће Му ни тамо бити близу.
Нека нас Господ од сваког зла сачува!
Vilovnjak
01. мај 2010. у 19.59
To sve dobro zvuci, nazalost niko od nas ne zna za muke nekih ljudi. Recimo žena ili dijete koje prisiljavaju da se prostituise. Pa hendikepirani (ljudi bez oci, ruku, nogu, mentalno oboljeni, retardirani itd.), bivši ratnici koje je država tjerala da ubijaju etc... ko od nas zna kako se oni osjecaju i šta za njih svaki novi dan znaci?
A njima da govorimo da moraju sve izdrzat jer će inače slijedit mnogo gore stvari?

То да ли му враћа или не враћа овоземаљски живот извињењем (покајањем) нећу да коментаришем, јер хришћанима и не би требало да буде примарно овоземаљско постојање, већ наручје Христово - Царство Божије.

Razumijem. Nema zivota prije smrti... (crkvena logika)

 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Bracelets?
.