nemoguće je oprostiti ako zemaljski razmišljas.znam za vise situacije gdje neko nekoga pakosno uvrijedi,a razlozi redovno budu druge prirode nego sto izgleda.jedna žena je rekla svom bratu da mu je unuk kopile,jer mu cerka živi nevjencano sa tim muzem.to je brata pogodilo...a ova to rece bas jer ona ima cerku po zatvorima,gdje se porodila,otac je ko zna ko...i nju boli sto i ona nema sreću kao njen brat sa unicima...pa ima potrebu da ujeda.a kad se zna da je to razlog onda ne boli uvreda kao kada ne mislis zašto je to rekla...ili neko pati što ne ide na odmor,pa uvredi nekoga najgore moguće ko ide na ljetovanje...razlog,patnja sto nema para da ide,pa isto ujeda..i kad znaš razlog iako je uvreda niska,nije nerazumljiva.kad neko padne a drugi se smiju,ne vesele se tudjoj nesreci već su sretni što se to njima nije desilo.psihijatar kojeg pacijent baci sa mosta i ovaj prezivi se ne ljuti na pacijenta jer zna da je poremecen,tako ne mrzimo ni masovne ubice jer su bolesnu usled svojih okolnosti koje nisu birali,već ih zalimo,i pokusavamo da saniramo stetu,razumjevanjem..čak je i prastanje glupa riječ,jer ipsada da si bio uvredjen.sto mi vidimo je samo vrh ledenog brijega,a šta je sve ispod ne znamo,zato se ljutimo,zamjeramo,a sve to ne treba.treba se znati zastititi da te ne uniste fizicki,ali duhovno ti ne mogu ništa,ako mislis i ako si stabilan.

kad te je udaio kamen? zao mi je,ali da si koristio mozak ne bi isao gdje ima odrona.

Sam pao sam se udario.
Šta hoćeš? Oprost?