„Jedva što je čovek, jedinstveni primerak božjeg dela, ugledao svetlost, kada mu njegov tvorac postavi zamku, za koju je bez sumnje znao da mora u nju upasti.”
Bog je čoveku pružio SVE što mu je POTREBNO; stoga je posezanje za zabranjenim plodom greh zadiranja u Božji apsolutni suverenitet, što je bila neophoddna proba poslušnosti, koju svako visokointeligentno i slobodoumno biće mora da prođe. Da je čovek (kome je, dakle, bila ispunjena svaka objektivna potreba) položio test, drvo sa zabranjenim plodom bi bilo zauvek uklonjeno.
„Zmija koja govori zavede jednu ženu...”
Niko razuman i objektivan ne tumači ove reči doslovno već je zmiju, kao svoj medijum, upotrebio Sotona, kako bi tim čudom naveo naše praroditelje na misao da će i oni dobiti natprirodne moći ukoliko posegnu za zabranjenim plodom. Njegova sugestija, kao potvrda ovakvog tumačenja, je glasila:
„...nećete vi umreti, nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, PA ĆETE POSTATI KAO BOGOVI i znati šta je dobro šta li zlo.” (Dakle, obećanje o višim moćima na delu ali za ovaj greh, naravno, nema izgovora jer su, ponovimo, SVE čovekove potrebe bile ispunjene.)
Tačnost ovog tumačenja potvrđuje i činjenica da je Biblijski sinonim za Sotonu upravo zmija:
„I zbačena bi aždaha velika, stara zmija, koja se zove đavo i sotona, koja vara sav vasioni svet, i zbačena bi na Zemlju, i anđeli njeni zbačeni biše s njom.” (Otkrivenje 12,9)
„Zbog ove male greške Adam, otac čovečanstva, navlači na sebe i na svoje nevino potomstvo masu zala, iza kojih sledi smrt, a koja se i posle smrti nastavljaju.”
Zadiranje u suverenitet Onoga Koji te je stvorio i ispunio SVE tvoje potrebe (govorimo o Adamu - naravno) nije „mala greška” (iako je veličina greha nebitna jer je smrt neminovna posledica i najmanjeg odstupanja od savršene poslušnosti i harmonije Univerzuma, zbog čega je naša Zemlja svojevrstan karantin Univerzuma), o čemu svedoči bezakonje koje se usled bezboštva sve više množi.
Za „masu zala” je, dakle, odgovoran čovek i njegovo potomstvo, dok iza smrti nema ničeg osim Vaskrsenja spasenih za večni život, i vaskrsenja nepokajanih grešnika za Božji Sud - kako bi odgovarali i bili sankcionisani za sve svoje grehe, nakon čega će umreti zauvek (Otkrivenje, 20. poglavlje).
„Bog se kaje što je svet naselio ljudima.”
Budući da je za greh i smrt (do kojih, dakle, NIJE MORALO da dođe) odgovoran isključivo čovek, jasno je i da je Božje „kajanje” zbog stvaranja čoveka – USLOVNO.
„On nalazi da je lakše udaviti i uništiti ljudski rod nego izmeniti mu srce...”
Bog nikoga ne menja nasilno već sa pravom očekuje poslušnost iz zahvalnosti i ljubavi za sva dobra koja nam svakodnevno pruža, posebno za nečuvenu milost koja tako dugo trpi ovo strašno bezakonje na Zemlji, kojem će, međutim, pravedan kraj doći ubrzo, upravo kao što je to bio slučaj i sa prepotopnim svetom:
http://www1.serbiancafe.com/lat/diskusije/mesg/123/015741804/natprirodna-potvrda-biblijskog-izvestaja-o-pot... u.html?30
„Biblija počinje zbrkanim i neodređenim pojmovima o postanju, koji svakog trenutka otkrivaju duboka nepoznavanja fizičkih zakona.”
To nije istina.
„Na primer, bog stvara Sunce, koje je, za naš planetarni sistem izvor svetlosti, nekoliko dana nakon što je stvorio svetlo.”
Naravno, jer Sunce, kao što znamo, nije jedini izvor svetlosti.
„Bog, koji ne može biti predstavljen nikakvim likom, stvara čoveka po svojoj slici.”
Jasno je da nijedno stvoreno biće ne može potpuno da se poredi sa Bogom, pogotovu jer je On Duhovno (nematerijalno) Biće (kako sam Mojsije piše u prvim stihovima Postanja - PRE Izveštaja o Stvaranju: 1. Mojsijeva 1,2. Jovan 4,24), što prirodno znači da se sličnost čoveka Bogu odnosi na duhovne elemente njegovog bića {na nezavisnost (koja je isključivo Božanski atribut) – iako uslovnu - kroz slobodu izbora dobra ili zla; zatim na sličnost u karakteru i, posebno, KAO ŠTO SAM TEKST //NEPOSREDNO// GOVORI, na jedinstvo bračnih drugova kao slici jedinstva Božanskih Ličnosti (Sam Hristos, kao, funkcionalno, Druga Ličnost Božanstva, je rekao: „Ja i Otac Jedno Smo” - Jovan 10,30)}.
U prilog ide i činjenica da Se Bog nikada nije otkrio vidljivo (u Svom Izvornom „obličju”, u kojem, kao Subjekat Stvaranja, Obitava van prostora i vremena), niti je to moguće - što je posebno naglašeno u Novom zavetu, budući da je i svetlost Božjih otkrivenja napredna.
„On ga stvara kao muško i žensko biće (dakle hermafrodita)”
Kakvo izopačavanje nedvosmislenog teksta, inače skladnog sa opšte poznatom činjenicom da su i muškarac i žena ljudska bića.
Ono što se, dakle, zaključuje iz tog teksta, jeste da čovek nije stvoren kao jedinka već kao ZAJEDNICA dva bića suprotnih polova, koja se MEĐUSOBNO //DOPUNJUJU//.
„On ga stvara kao muško i žensko biće (dakle hermafrodita) a uskoro, zaboravljajući ono što je učinio, stvara ženu od jednog čovečjeg rebra.”
Narod pravo kaže da su „u laži kratke noge” (jer je najpre rečeno da je čovek stvoren kao dvopolni izrod dok se sada priznaje da je, prirodno, reč o stvaranju muškarca i žene).
„...a uskoro, zaboravljajući ono što je učinio, stvara ženu od jednog čovečjeg rebra...”
Ako su ljudi u svojoj evidentnoj ograničenosti sposobni da sa minimumom genetskog materijala kloniraju niža bića, za šta je tek Sposoban Onaj Koji je SVE Stvorio iz ničega...
„...naš je izbor čovek od koga potičemo i koji potiče od nas.”
Ovo je besmislica.
„U hrišćanstvu molitvu upućenu ”bogu„ za vas može izmoliti neko drugi, odnosno postoje posrednici između Boga i čoveka. To su sveštenici ili popovi.”
To je praksa lažnog sveštenstva Vatikana – Sotonine tvorevine koju Sveto pismo, upravo toga radi, označava kao instituciju Anti-Hrista, koga će Hristos Lično uništiti prilikom Skorog dolaska - u Slavi Svog Božanskog Veličanstva.
„Zanimljivo je da taj novac, koji bi mogao da donese stvarnu sreću na ovom svetu, ljudi daju sveštenicima da bi ovi kod boga isposlovali oprost nekih sitnih grehova...”
I ovo je, kao što je poznato, praksa lažnog Hrišćanstva, dok Biblija jasno govori da je spasenje //BOŽJI// DAR.