KONTEKST:

Isa 57:1 Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne seća da se pred zlo uzima pravednik;
Isa 57:2 Dolazi u mir i počiva na postelji svojoj ko god hodi pravim putem.
Isa 57:3 A vi sinovi vračarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo.
Isa 57:4 Kim se rugate? Na koga razvaljujete usta i plazite jezik? Niste li sinovi prestupnički, seme lažno?
Isa 57:5 Koji se upaljujete za lugovima, pod svakim zelenim drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenim.
Isa 57:6 Deo ti je među glatkim kamenjem potočnim; to je, to je tvoj deo; njemu liješ naliv svoj, prinosiš dar; time li ću se umiriti?
Isa 57:7 Na gori visokoj i uzvišenoj mećeš postelju svoju; i onamo izlaziš da prineseš žrtvu.
Isa 57:8 I iza vrata i iza dovrataka mećeš spomen svoj; odstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, ugovaraš s njima, mila ti je postelja njihova, gde ugledaš mesto.
Isa 57:9 Ideš k caru s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponižuješ se do groba.
Isa 57:10 Od dalekog puta svog umorna ne kažeš: Zaludu. Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ.
Isa 57:11 I od koga si se uplašila i koga si se pobojala, te si slagala i nisi se mene opominjala niti si marila? Što ja ćutah odavna, zato li me se ne bojiš?
Isa 57:12 Ja ću objaviti tvoju pravdu i tvoja dela; ali ti neće pomoći.
Isa 57:13 Kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali će ih sve vetar odneti, i uzeće ih taština. Ali ko se u me uzda, naslediće zemlju i dobiće svetu goru moju.
Isa 57:14 I reći će se: Poravnite, poravnite, pripravite put, uklonite smetnje s puta naroda mog.
Isa 57:15 Jer ovako govori Visoki i uzvišeni, koji živi u večnosti, kome je ime Sveti: Na visini i u svetinji stanujem i s onim ko je skrušenog srca i smernog duha oživljujući duh smernih i oživljujući srce skrušenih.
Isa 57:16 Jer se neću jednako preti niti ću se doveka gneviti, jer bi iščezao preda mnom duh i duše koje sam stvorio.
Isa 57:17 Za bezakonje lakomosti njegove razgnevih se, i udarih ga, sakrih se i razgnevih se, jer odmetnuvši se otide putem srca svog.
Isa 57:18 Vidim puteve njegove, ali ću ga isceliti, vodiću ga i daću opet utehu njemu i njegovima koji tuže.
Isa 57:19 Ja stvaram plod usnama: mir, mir onome ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, i isceliću ga.
Isa 57:20 A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeće nečistoću i blato.
Isa 57:21 Nema mira bezbožnicima, veli Bog moj.

:)))

Da li ovo želite na nas malo nasmejete i oraspoložite?

Moram da priznam da osmeh ima lekovito dejstvo!

Hvala Vam od srca!

SDG, smeješ se onome što ne razumeš ili očiglednim stvarima u koje veruješ? Biće da je ovo drugo. Gadno je to kad živiš u XXI veku a veruješ u gluposti u koje su verovali nepismeni srednjovekovni seljaci.

Prva tri poglavlja Postanja prepisana su iz Gilgameša. Naime, Mojsije je između 1513. i 1473. godine p.n.e. pisao Pentateuh, i za njegovo pisanje mogao je koristiti Ep o Gilgamešu, koji je mnogo stariji (napisan je oko 1700. godine p.n.e.), i računa se za najstariju knjigu na Orijentu. Ostali delovi postanja i Pentateuha (ostale četiri Knjige Mojsijeve) plod su što Mojsijevih vizija i mašte što istorijskih događaja vezanih za jevrejski narod onoga doba. Interesantno je primetiti to da je recimo opis stvaranja ništa drugo do astronomija onog doba, koju je Kopernikus oborio u XVI veku. Dakle, idemo.

„1:1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.
1:2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom
i Duh Božji lebdio je nad vodama.
1:3 I reče Bog: 'Neka bude svjetlost!' I bi svjetlost.
1:4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
1:5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer,
pa jutro - dan prvi.
1:6 I reče Bog: 'Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!'
I bi tako.
1:7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
1:8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.”

Dakle, ovde vidimo da se govori o nekakvom početku. Kakvom početku ukoliko je bog večan? I kakvu to nebo i zemlju „stvara” bog? Znam da su mi vernici govorili da se radi o simboličnom značenju te da se ne misli na oblake iznad naše zemlje, već na nebo kao duhovni pojam, kao svet bogova; i na zemlju, kao svet ljudi. Ali, da li je tako? Pa da vidimo.

„I reče Bog: 'Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i
neka se pokaže kopno!' I bi tako.
1:10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog
da je dobro.
I reče Bog: 'Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom,
stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose
plod što u sebi nosi svoje sjeme.' I bi tako.
1:12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema
svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme,
svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
1:13 Tako bude večer, pa jutro - dan treći.”

Dakle, ovde vidimo da se doslovno misli na nebo nad nama i na zemlju kao boravište ljudi, da kažemo doslovno na našu planetu. Zašto? Pa trava koja niče iz zemlje može biti jednostavno i samo i jedino trava. Tu nema nikakve simbolike.

„1:14 I reče Bog: 'Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče
dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
1:15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!' I bi
tako.
1:16 I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje
da vlada noću - i zvijezde.
1:17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,
1:18 da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje
Bog da je dobro.
1:19 Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.”

E, sad, ovde imamo veliki problem. U naše vreme i najmlađa deca koja pohađaju škole i od malih nogu sede za kompjuterima i surfuju po Internetu znaju da naša planeta Zemlja nije stvorena (nastala) pre Sunca i Meseca (koji su ovde poistovećeni - /ne/znanje ljudi onoga doba) i zvezda, a o galaksijama da i ne govorimo. U redu, ja se slažem da je ovo bilo astronomsko znanje ljudi onoga doba, prepisano iz Epa o Gilgamešu, i to kao takvo uvažavam i poštujem, ali nije fer ljudsko neznanje pripisivati bogu. Dok se ovo čita stiče se utisak da je Zemlja centar svemira te da su ljudi kao vrsta najveće dostignuće u svemiru i da sve postoji zbog njih. Ali danas znamo da nije tako i da ne samo da nismo centar svemira, nego se nalazimo na rubu naše galaksije Mlečni put, a ta galaksija je jedna od manjih galaksija u univerzumu i potpuno je beznačajna za ostale svetove. Ovakva astronomija učila se u školama do XVI veka. Danas znamo da je ovo prevaziđeno, ali ima još uvek vernika koji u zvom duhovnom slepilu veruju doslovno u sve ovo. Ako je neko vernik – ne bi trebalo da bude lakoveran.

Interesantno je primetiti šta o drugim svetovima kaže Krishna:

ā-brahma-bhuvānal lokāh
punar āvartino ’rjuna
mām upetya tu kaunteya
punar yanma na vidyate


„Sve planete u materijalnom svetu, od najviše do najniže, mesta su patnje, na kojima se odvija uzastopno rađanje i umiranje. Ali onaj ko dostigne Moje prebivalište, o Kuntin sine, nikada se više ne vraća.”


Bhagavad-gita 8.16.

Uporedite ovo sa Postanjem – i biće vam jasno ko je bliži istini.

Dalje.

„1:20 I reče Bog: 'Neka povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice
neka polete nad zemljom, svodom nebeskim!' I bi tako.
1:21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile
i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
1:22 I blagoslovi ih govoreći: 'Plodite se i množite i napunite vode
morske! I ptice neka se namnože na zemlji!'
1:23 Tako bude večer, pa jutro - dan peti.
1:24 I reče Bog: 'Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj
vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!' I bi tako.
1:25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste.
I vidje Bog da je dobro.
1:26 I reče Bog: 'Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da
bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji
- i svim gmizavcima što puze po zemlji!'
1:27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.
Po 1:28 I blagoslovi ih Bog i reče im: 'Plodite se, i množite, i napunite
zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u vazduhu i
svim živim stvorovima što puze po zemlji!'
1:29 I doda Bog: 'Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj
zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam
budu za hranu!
1:30 A zvijerima na zemlji i pticama u vazduhu i gmizavcima što puze po
zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!' I bi tako.
1:31 I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude
večer, pa jutro - dan šesti.”

Načinimo čoveka na svoju sliku znači da neko nekome govori da se stvori nova vrsta na nečiju sliku. Šta god bilo koji vernik ovde rekao - jasno je da se ovde ne radi ni o kakvom bogu, nego, budući da je ovde original sumerski Ep o Gilgamešu, o Enkaju, Enlilu i ostalim annunaki posetiocima naše planete, koji su po uzoru na sebe stvorili ljudsku vrstu. Mogla su razgovarati dva annunaki genetičara, a možda i sam Enkaj sa njima. Dalje, bog uopšte nije on, jer ako je on, ili otac, onda je bez sumnje muškarac. Ako je muškarac - onda on mora da poseduje polne karakteristike. Ako ih poseduje i ima potrebu za razmnožavanjem - onda je on životinja. U tom slučaju, naime ako je on otac, onda mora da postoji i majka. Da li su ljudi, prema Postanju, odnosno Epu o Gilgamešu, plod protiv-prirodnog bluda boga oca i majke prirode? Ako li je, pak, bog stvorio ljude po svom obličju - onda on nije ni muško ni žensko - ili je u stvari i muško i žensko; onda je bog hermafrodit. U tom slučaju bi njegov prvorođeni sin, kako je to jednom prilikom rekao italijanski pisac Tomazo Kampanela, kao i sva ostala njegova deca, da bi zadržali porodični karakter, morali biti to isto, što nije slučaj. I na kraju, mogu misliti kakav je bog iz Postanja kad su ljudi ovakvi kakvi su.

„2:1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
2:2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u
sedmi dan od svega djela koje učini.
2:3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega
djela svoga koje učini.
2:4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.”

Da, dragi moji diskutanti, ali po Epu o Gilgamešu, a ne prema Mojsijevoj viziji ili prema „božjem planu”.

Molim diskutante da ozbiljno i argumentovano pristupe temi, a ne da vređaju postavljača iste na ličnoj osnovi ili da se bave prozivkama, a sve to u ime boga. Verska tolerancija iznad svega.

Poštovani O-B,

Dokle više isti COPY-PASTE na svakoj temi o Bogu?

???

Da li je Sotona dokazao svoju tvrdnju ili nije?

Gavrilo mili druže, havala ti sto nam otvaras oci ovim naslovom da vidimo ciji si ti sluga.

Osim toga tvoja povredjena sujeta je još jedan pokazatelj toga.

Gavrilo, iskreno ti kažem da ti imaš ozbiljan problem ali bez Boga ćeš se teško osloboditi toga.

Sveto pismo imamrecept za tebe:

Jak 4:7 Pokorite se, dakle, Bogu a protivite se đavolu i pobeći će od vas.

Sve dok radis obrnuto on ti se sve vise priblizava i ima vlast nad tobom.

Gavrilo, lepo sam ti rekao da čitaš Bibliju i da se upoznas se nacinom razumevanja iste,ne neke knjige nekih ljudi koji nemaju poima šta su tu kritikovali.

Onda trebaš da obratis paznju a i trebaš to da znaš, sto vidim da neznas, na jevrejski način izrazavanja koji nije isti kao kod nas u Srbiji ili Evropi.
Koji često pocinje po obrnutom redosledu ako nije cilj da se govori samo o redosledu doagadjaja.
Ili ponekad u Bibliji nešto želi da se posebno istakne pa se to ´posbeno objašnjava van njegovog redosleda kasnije, koje može nepucenom coveku da izgleda van konteksta a nije.
Već je samo uzeto da se jedan deo detalnije objasni

strasno je kada ljudi nepoznaju tematiku a hoće nešto da kritikuju.

I sada da objansimo Perici koji je naucio da broji do deset da i dalje postoje brojke???

Gavrilo:

Oвде Бог ПРВО СТВАРА ЖИВОТИЊЕ. Постанак. 1:25-27 /25 И створи Бог звери

Glasnik;
ovo je pravi redosled.

Gavrilo:
Овде пак исти Бог ПРВО СТВАРА ЧОВЕКА. Постанак. 2:18-19 /18 И рече Господ

Glasnik:
OVO TVRDJENJE NIJE TačNO.
Ovde Bog ne stvara coveka, nije uopste reč o stvaranju coveka već Bog govori o coveku koji je već bio stvoren ranije.

Gavrilo:
Овде Бог ПРВО СТВАРА ЧОВЕКА ПА ЖИВОТИЊЕ А НА КРАЈУ СТВАРА ЖЕНУ. Постанак. 2:18-22 /18

Glasnik:
Ovde Bog ne stvara coveka, nije uopste reč o stvaranju coveka, već Bog govori o coveku koji je već bio stvoren ranije.
Tekst nema nameru da govori o redosledu stvaranja jer je to već u 1 glavi obavljeno.
Bog daje pojedine informacije da je zivotinje stvorio od zemlje i šta je onda učinio kako ih je doveo pred coveka, sledeći redosled napoko sto je u jevrejskom Biblijskom jeziku i razmišljanju uobicajeno nego sto je kod nas.
A pokazatelj toga je da u ovom tekstu Bog ne govori o stvaranju coveka kako Gavrilo pogresno, netačno navodi.

Već Govri o cilju (covek) i razlogu, to jest zivotinjama.
Surpotno evropskom nacinu razmišljanja redosleda.

Onda daje samo detalno objanjenje kako je stvortio ženu.

Gavrilo trebao si prvo da pogledas u bibliju šta tekst kaže ne samo da kopiuras iz te knjige.
Ali dobro je tako da pokazes koliko ti poznajes ovo sto želiš da kritikujes i o kakvoj ne kompetetnoj knizi je reč!!!
.
U tekstu je mesavina obrnutog redosleda razmišljanja kako je u jverjekom jeziku uobicjeno i cilj je davanje dodatnih informacija kako je Bog detalnije stvorio ženu, koje nemamo detaljno objašnjeno u redosledu stvaranja u 1 glavi itd.

Ordacni, odakle ti ideja da ja nepoznajem druge religije?
Kako onda već sve vreme ovde diskutujem sa drugim religijama?
Proverite malo vase tvrdnje vas dvojiica pre nego kazete netacnosti.
Ordacni, ne zatrpavaj temu ovde stvarima koje nemaju veze sa temom.
Postavi novu temu pa pisi o tvojem mravljem bogu.
Čak sam morao i o mravima da ti dajem informacije iz Biblije, čak ni to nisi znao.

ПОСТАНАК

Gavrilo:
Овде Бог ПРВО СТВАРА ЖИВОТИЊЕ. Постанак. 1:25-27 /25 И створи Бог звери земаљске, стоку, и све ситне животиње И виде Бог да је добро

Glasnik:
Tačno, ovde imamo pravi redosled doagdjaja.

Gavrilo:
Овде пак исти Бог ПРВО СТВАРА ЧОВЕКА. Постанак. 2:18-19 /18 И рече Господ Бог: Није добро да је човек сам;

Galsnik:
Samo tvrdjkenje NETačNO jer iz teksta vidimo da je Adam već stvoren i Tekst ne govori o stvaranju Adama nikako.
Jer tekst ne kaže da stvorim coveka, već nije dobro da covek bude sam koji je već stvoren.
Uopste nema reci o redosledu već dodatnim, detaljnim informacijama.

Gavrilo:
Овде Бог ПРВО СТВАРА ЧОВЕКА ПА ЖИВОТИЊЕ А НА КРАЈУ СТВАРА ЖЕНУ. Постанак. 2:18-22 /18 И рече Господ Бог: Није добро да је човек сам; да му начиним друга према њему. 19

Glasnik:
Netačno.
U tekstu nema reci o stvaranju coveka.
Tekst nam daje samo dodatne, detaljnije ionformacije koje nemamoi u redosledu stvaranja i to je cilj teksta, ne redosled.

Strasno je kada se neko pretvori u kriticara a nepoznaju temnatiku koju klritikuje.

Isto kao kad Perica kaže da je sa brojanjem do 10 sve naucio. Gledaš ga i smeskas mu se.

Gavrilo, postacu ja tvoja mora kao sto sam PLP iako mi to nije cilj.

Od povredjene sujete stalno ide zamnom, može da ti se desi isto a već je pcoelo.

Svako dobro u Gospdu ti želim.

Zvala... žvala... umpala... umpala... ala bala... ala bala...

Dao je meni bog Sunce - prozor ka bogu (solarnu jogu), a neka tebi oduzme satanizam (veru u krv), da ne bi više spavao sa tuđim ženama, ždrao meso, pušio duvan, pio alkohol i gutao lekove. Ja sam sebe spasio, spasi ti sebe dok još možeš.

...

1Jn 3:1 Gledajte koliku nam je ljubav Otac darovao: da se možemo nazvati Božjom djecom, a to i jesmo. Ali ljudi koji pripadaju ovom svijetu ne poznaju Boga, pa ne mogu ni razumjeti da smo mi njegova djeca.
1Jn 3:2 Da, ljubljeni moji, već smo sada Božja djeca, a što ćemo biti poslije, još se nije očitovalo. Ali jedno znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer ćemo ga vidjeti onakvim kakav on doista jest.
1Jn 3:3 Tko ima tu nadu u njega, čisti se od grijeha, kao što je i on čist.
1Jn 3:4 Tko god čini grijeh, krši Božji zakon, jer je grijeh protivan Božjemu zakonu.
1Jn 3:5 Znate da je Isus došao da odnese naše grijehe i da u njemu nema grijeha.
1Jn 3:6 Tko god ostaje u njemu, ne čini grijeh. A tko griješi, nije ga ni vidio ni upoznao.
1Jn 3:7 Djeco draga, ne dopustite da vas itko glede toga zavede. Tko čini pravdu, čini je zato što je pravedan kao što je i Krist pravedan.
1Jn 3:8 Nastavlja li tko živjeti u grijehu, to pokazuje da pripada đavlu koji je u grijehu od početka. Ali Božji Sin je došao uništiti đavolska djela.
1Jn 3:9 Tko je rođen u Božju obitelj, ne živi u grijehu jer je u njemu Božje sjeme, pa više u grijehu i ne može živjeti; u njemu je započeo novi život - rođen je od Boga.
1Jn 3:10 Božja se djeca od đavolske raspoznaju po ovome: tko ne čini pravde i tko ne voli svoju braću, ne pripada Bogu.
1Jn 3:11 Jer tu smo poruku, da volimo jedni druge, primili još na početku.
1Jn 3:12 Ne smijemo biti poput Kajina, koji je pripadao Zlome i ubio svojega brata. Zašto ga je ubio? Jer su mu djela bila zla, a djela njegova brata pravedna.
1Jn 3:13 Ne čudite se stoga, draga braćo, ako vas svijet mrzi.
1Jn 3:14 Volimo li svoju braću, znat ćemo da smo prešli iz smrti u vječni život. Onaj tko ih ne voli, još je uvijek mrtav.
1Jn 3:15 Tko god mrzi svojeg brata, u srcu je ubojica, a znate da nijedan ubojica u sebi nema trajnoga, vječnog života.
1Jn 3:16 Pravu smo ljubav spoznali jer je Krist za nas dao svoj život. Tako smo i mi dužni dati život za svoju braću.
1Jn 3:17 Ali ima li tko zemaljskih dobara te dobro živi, a vidi svojeg brata u potrebi i ostane pred njim tvrda srca - kako da ljubav Božja ostane u njemu?
1Jn 3:18 Nemojmo, djeco draga, voljeti samo riječju i jezikom, već djelom i iskreno.
1Jn 3:19 Po tome ćemo znati da smo od istine i umirit ćemo pred Gospodinom svoje srce
1Jn 3:20 ako nas ono u bilo čemu osuđuje. Jer Bog je veći od našeg srca i znade sve.
1Jn 3:21 Dragi moji, ako nas savjest ne osuđuje, možemo hrabro i s pouzdanjem doći k Bogu
1Jn 3:22 i dobit ćemo od njega sve što zatražimo jer vršimo njegove zapovijedi i činimo što mu je drago.
1Jn 3:23 A njegova je zapovijed: da vjerujemo u ime njegova Sina Isusa Krista i da volimo jedni druge kao što nam je on zapovjedio.
1Jn 3:24 Tko je poslušan Božjim zapovijedima, živi u Bogu i Bog u njemu. A da on živi u nama, znamo po Duhu kojega nam je poslao.

...

...

1Jn 4:1 Dragi moji, ne vjerujte svakome tko tvrdi da govori od Duha. Iskušajte ih da vidite dolazi li njihov duh od Boga. Jer u svijetu je mnogo lažnih proroka.
1Jn 4:2 Po ovomu ćete poznati Božjega Duha: svaki prorok koji priznaje da je Isus Krist došao u ljudskome tijelu, ima Božjega Duha.
1Jn 4:3 Ali tko god ne priznaje takvog Isusa, nije od Boga. U njemu je duh Antikrista o kojemu ste čuli da dolazi i koji je već u svijetu.
1Jn 4:4 Vi, draga moja djeco, pripadate Bogu i takve ste već pobijedili jer je onaj koji je u vama jači nego onaj koji je u svijetu.
1Jn 4:5 Oni pripadaju ovome svijetu; zato i govore njegovim jezikom i svijet ih sluša.
1Jn 4:6 Mi pripadamo Bogu; zato nas i slušaju oni koji Boga poznaju. Tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tomu ćemo znati ima li tko Duha istine ili duha prijevare.
1Jn 4:7 Volimo jedni druge, dragi moji, jer ljubav dolazi od Boga. Svaki koji voli, od Boga je rođen i poznaje Boga.
1Jn 4:8 Tko ne voli, nije upoznao Boga jer Bog je ljubav.
1Jn 4:9 Bog je svoju ljubav prema nama iskazao tako što je poslao svojega jedinorođenog Sina na svijet da po njemu imamo vječni život.
1Jn 4:10 To je prava ljubav. Mi nismo voljeli Boga, ali je on volio nas i poslao je svojega Sina kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.
1Jn 4:11 Budući da je on toliko volio nas, dragi moji, i mi moramo voljeti jedni druge.
1Jn 4:12 Boga nitko nikada nije vidio, ali ako volimo jedni druge, Bog živi u nama i njegova je ljubav u nama potpuna.
1Jn 4:13 Da mi živimo u njemu i on u nama, znamo po tomu što nam je dao od svojega Duha.
1Jn 4:14 Osim toga, vidjeli smo vlastitim očima i sada svjedočimo da je Otac poslao svojega Sina da bude Spasitelj svijeta.
1Jn 4:15 Tko priznaje da je Isus Božji Sin, Bog živi u njemu i on živi u Bogu.
1Jn 4:16 Upoznali smo Božju ljubav prema nama i pouzdali se u nju.Bog je ljubav; tko živi u ljubavi, živi u Bogu i Bog živi u njemu.
1Jn 4:17 Kako živimo u Bogu, naša ljubav postaje sve savršenijom. Zato se na Dan suda nećemo bojati, već ćemo pred njega stati s pouzdanjem jer smo mi poput Krista u ovomu svijetu.
1Jn 4:18 U ljubavi nema straha jer savršena ljubav izgoni svaki strah. Bojimo li se, to je zbog straha od kazne, što pokazuje da njegova ljubav u nama nije savršena.
1Jn 4:19 Mi volimo zato što je on nas prvi volio.
1Jn 4:20 Kaže li tko: „Ja volim Boga”, a mrzi svojega brata, lažac je; jer ako ne voli brata kojega vidi, kako može voljeti Boga kojega nikad nije vidio?
1Jn 4:21 A Bog nam je zapovjedio da moramo voljeti ne samo njega već i svoju braću i sestre.

...

Dhritirashtra: „Susrevši se za borbu na polju Dharme, u zemlji Kuru, šta su tamo
radili Moji i Pandava narod, o Sanjaya?”

Sanjaya: „U istini, kada je kralj Duryodhana spazio vojsku Pandave u bojnom redu,
priđe svome učitelju i govoraše mu ove reči:

”Pogledaj, učitelju, veliki bojni red sinova Pandu, koje je poređao Draupadin sin, tvoj
mudri učenik! Tamo su čuveni junaci, silni strelci, ravni Bimi i Arjuni u borbi:
Yuyudhana, Virata, Drupada, vođe bojnih kola; Dhrishtaket, Chekitan, junački kralj od
Kaśi, Purujit, Kuntibhoj, vođa Śaibya, silan među ljudima; Yudhamanyu smeli, hrabri
Uttamauj, Subhadrin sin, sinovi Draupade: svi vođe bojnih kola. Ali čuj, o najviši među
Bramanima, koji su se od naših istakli kao vođe moje vojske. Ja ću ti ih predstaviti po
imenu, da bi ih znao. „Tu si ti sam, Bhishma, Karna i Kripa, pobednik u borbi;
Aswatthaman, Vikarna i Saumadattin sin i mnogi drugi junaci koji su žrtvovali svoje
živote radi mene, rukujući raznim oružjem, svi podjednako vešti u borbi. Ova naša
vojska koju predvodi Bhishma je nedovoljna; premoćna je ona vojska tamo koju
predvodi Bhima. Stoga svi vi treba da budete na svome mestu i da čuvate Bhishmu.”
Izazvavši u njemu radost, starešina vojske Kuru, stari Bhishma, zatrubi u bojni rog
koji je odjeknuo kao lavovski urlik. Odmah za njim zaoriše se rogovi, bubnjevi,
gongovi i trube i podiže se divlja huka. Zatim i s protivničke strane Madhava (Krishna)
i Pandava (Arjuna), stojeći na velikim kolima upregnutim od dva bela konja, zatrubiše u
svoje božanske rogove. Hrishikesha (Krishna) zatrubi u rog „Pañcajanya”, Dhanañjaya
(Arjuna) zatrubi u Devedatu („Božji Dar”), Vrikodara, silan junak zatrubi u veliki svoj
rog „Paundra”, Kuntin sin, kralj Yudhisthira zatrubi u bojni rog zvani „Anantavijaya”
(„Večna Pobeda”), Nakula i Sahadeva zatrubiše isto tako u svoje rogove zvane
Sughosa („Slatkozvuk”) i Manipushpaka („Alem-cvet”). Kralj od Kaśi, nenadmašni
strelac i Sikhandi, vođa velikih kola, Dhrishtadyumna, Virata i nepobedivi Satyaki,
Draupada i njegovi sinovi zatrubiše u svoje bojne rogove, o Gospodaru zemlje! Uskoro
odjeknu rog Subadrinog dugorukog sina. Divljačka huka, prolamajući nebo i zemlju,
uzdrma srca Dhritarastrine vojske. Zatim vojvoda s majmunskom zastavom, sin
Pandu, videvši Dhritarastrinu vojsku poređanu u bojne redove, s oružjem opremljenu,
uze svoj tobolac i reče ovu riječ Hrishikeśi (Krishni), o Gospodaru zemlje.

Arjuna reče: „Namesti moja bojna kola, o Nepobedivi, između dve vojske, dok ja
osmotrim one koji stoje poređani, žudni borbe, s kojima moram da se borim u ovoj
teškoj bici; da vidim okupljene za borbu, spremne da zadovolje zlog sina
Dhritarastrinog.”

Sanjaya reče: „Tako oslovljen Arjunom, o Bharata, Krishna, zaustavivši
nenadmašna bojna kola između dve vojske, ispred Bhishme, Drone i ostalih
zemaljskih vladara, reče ovo: ”O sine Prithin, pogledaj ceo ovaj okupljeni narod Kuru.„
Prithin sin pogleda i vide kako stoje u obema vojskama pred njim očevi, dedovi,
učitelji, ujaci, braća, sinovi, unuci i drugovi, tastovi i prijatelji. Videvši sve ove
srodnike u neprijateljskom stavu, jednog protiv drugog, obuze ga veliko sažaljenje i u
očajanju progovori: ”Gledajući, o Krishna, svoje srodnike okupljene i željne borbe,
noge me izdaju, lice mi vene, drhtavica obuzima celo moje telo, a kosa mi se u vis
diže. Moj luk „Gandiva” ispada mi iz ruku, koža mi se ježi, ne mogu stajati na nogama i
um mi se pomračuje. Loše predznake vidim, o Keśava (Krishna), i ne
nalazim nikakve koristi u uništenju svojih srodnika. Ja ne želim pobedu, o Krishna, ni
kraljevstvo ni zadovoljstva; šta će mi kraljevstvo, o Govinda, šta će mi zadovoljstvo ili i
sam život? Oni zbog kojih sam želeo kraljevstvo, zadovoljstva i radosti nalaze se u borbi,
žrtvujući svoje živote i imanje, učitelji, očevi, sinovi, dedovi, ujaci, tastovi, unuci,
braća i srodnici. Ja neću njih ubijati makar i sâm poginuo, o Madhusudana; čak i
radi vlasti nad tri sveta; mnogo manje radi zemaljskog kraljevstva. Kakvo
zadovoljstvo možemo imati od ubijanja naroda Dhritarashtrinog, o Janardana? Greh
će u istini pasti na nas što ih naoružani ubijamo. Stoga ne smemo ubijati narod
Dhritarashtrin, naše srodnike, jer ako ubijamo naše vlastite rođake, kako možemo biti
srećni, o Krishna? I ako oni, čiji je um pomračen požudom, ne uviđaju greh od
ubijanja svoga naroda, niti vide greh u izdajstvu svojih prijatelja, kako
možemo mi izbeći odgovornost, što vidimo jasno greh od ubijanja našeg roda, o
Janardana? S uništenjem porodice propadaju stari večni zakoni porodični, uništenjem
Dharme bezakonje ovlada celim pokoljenjem. Kada se zacari bezakonje, žene iz
porodice padaju u greh; čim se žene pokvare, o Vrishni, nastaje mešanje kasta.
Mešavina kasta vodi u pakao, kako ubice porodice, tako i samu porodicu, jer njihovi
preci se gube, lišeni žrtvoprinošenja. S grešnim uništenjem porodice dolazi mešavina
kasta i večni zakoni rase i porodice bivaju uništeni. Jer oni ljudi čiji su kastinski
zakoni iskorenjeni, o Janardana, idu sigurno u pakao: tako kaže predaja. Oh, mi smo
naumili da učinimo težak greh, budući da iz želje za uživanjima i za vlašću hoćemo
poubijati svoj vlastiti rod. Za mene bi bilo lakše ako bi me narod Dhritarashtre, s
oružjem u ruci, ubio u borbi, nenaoružanog i bez otpora.„

Sanjaya reče: ”Tako je govorio Arjuna i posadivši se dole na sedište svojih bojnih
kola, usred bojišta, ispusti svoj luk i strele, srca ispunjenog tugom.„

Bhagavad-gita 1:1-6”

JOGA JE PROZOR KA DJAVOLU NE BOGU.

Pogeldaj znak satane na kraju ovog priloga o Jogi:

http://exyujos.110mb.com/satanisticke_meditacije/Hatha_Yoga.html

Dok ovaj svijet još bijaše bez svjetlosti i uvijen u potpunu tamu, nastade u njemu golemo jaje koje bješe prapočetni uzrok stvaranja, neiscrpno sjeme svih stvorenja. Zovu ga velikim, božanskim znakom na početku yuge, a u njemu bijaše istina, svjetlo, brahman, vječno, divotno i nepojmljivo biće, svuda podjednako, neočitovani i tanahni uzrok kojemu je svojstveno i biće i nebiće. Iz jajeta izađe Praotac, jedini Gospod, Prađapati, Brahman, Suraguru, Sthanu, Manu, Ka, Paramešthin, zatim Praćeta sa Dakša i sedam Dakšinih sinova. Onda se pojavi i dvadeset i jedan Prađapati i Čovjek nezamislivih svojstava kojega znaju svi rišiji i božanstva. Nakon toga bjehu stvoreni premudri i sveti brahmaršiji i mnogi rađaršiji, obdareni svim plemenitim osobinama. Tako bi i s vodom, nebesima, zemljom, zrakom, nebom, stranama svijeta, godinama, dobima, mjesecima, polumjesecima zvanim pakša i s danima i noćima u njihovu slijedu. I tako bi stvoreno sve što ljudi poznaju.

A ono što se vidi u svemiru živa i neživa bit će na kraju svijeta, na koncu yuge izmiješano i poremećeno. A na početku nove yuge sve će se obnoviti i, kada mu dođe vrijeme, sve će slijediti jedno za drugim u određenome poretku, kao što se rađaju i raznoliki zemljini plodovi. I tako u svijetu kruži bez početka i kraja taj točak što uzrokuje propadanje svih stvari.

Postojala su bezbrojna stvorenja i njihova obitavališta i bijahu već bezbrojni naraštaji. Vede, yoga i vidnana, dharma, a i artha i kama, pravila čovjekova ponašanja, različite knjige o pitanjima kojima se bave dharma, artha i kama, povijesti, raspre i razne objave, sve je to spoznao riši Vyasa i sročio ovdje u određenu slijedu i predstavio u obliku knjige.

Satyavatin je sin nakon duga trapljenja i razmatranja o vječnim Vedama spjevao ovu svetu povijest. Kada dovrši najveći od svih spjevova, plemeniti Dvaipayana Vyasa, Parašarin sin i učeni brahmarši, stade premišljati kako će ga prenijeti svojim učenicima. A tada mu Brahman, učitelj svijeta, dođe osobno znajući za njegovu brigu da učini dobro ljudima i hoteći ugoditi velikomu mudracu. Nemalo iznenađen, Vyasa naredi da netko od bezbrojnih mudraca koji bijahu oko njega donese najbolje sjedište i stade pred Brahmana ispunjen ljubavlju i radosno se smiješeći, pa ga oslovi: O božanski Brahmane, sročio sam spjev koji se visoko cijeni. Objasnio sam tajne Veda, a i mnoge druge, objedinio purane s poviješću podijeljenom na prošlost, sadašnjost i budućnost, odredio sam prirodu prolaznosti, straha, bolesti, bitka i nebitka, opisao sam vjerovanja i različite načine života, načelo četiriju kasta, opisao sam isposništvo i dužnosti onih koji uče Vede, veličinu Sunca i Mjeseca, planeta, sazvježđa i zvijezda i trajanje četiriju era. Opisao sam pravilan govor, milosrđe, rođenje nebesnika i čovjeka, mjesta hodočašća i ostala sveta mjesta, a i planine, rijeke i ocean i nebeske gradove. Opisao sam i načine ratovanja, razne narode i jezike, prirodu ljudskoga ponašanja i sve-držiteljski Duh. Sve je tu prikazano, jedino se, nakon svega, na zemlji ne može naći onaj tko bi sve to mogao zapisati.

Brahman mu na to kaza: Zbog tvojega poznavanja božanskih tajni visoko te cijenim i ispred svih ovih proslavljenih mudraca što se odlikuju svetošću života. Znam da si kazivao božanske riječi istine još od rođenja. Ti si nazvao svoje djelo pjesmom. Zato neka bude pjesma i neka ne bude pjesnika čija će se djela moći usporediti s njome. Uputi svoje misli Ganeši, mudrače, i naći ćeš onoga tko će je zapisati.
Rekavši to Vyasi, Brahman se otputi svojemu boravištu. Onda Vyasa poče u mislima prizivati Ganešu. Uklonitelj prepreka, Ganeša, uvijek spreman ispuniti želje onih koji su mu odani, ne dopusti da Vyasa dugo misli na njega, nego dođe ovamo gdje ovaj sjeđaše i, pošto bi pozdravljen, sjede. Vyasa mu ovako kaza: Gospodare četa, budi ti zapisivač Bharate što je ja u svojemu umu sačinih, a ja ću ti je kazivati.

Na ove riječi Ganeša odvrati: Bit ću pisar tvojega djela pod uvjetom da moje pisalo ne stane doklegod ti služim pišući. Vyasa odgovori božanstvu: Slobodno prekini s pisanjem kada ne budeš razumio što kazujem.

Mahabharata

BOŽJI ZAKON

10 Božjih zapovesti

MKJV (Modern King James Version)

PRVA PLOČA (dužnosti stvorenja prema STVORITELJU)

Exo 20:1 And God spoke all these words, saying,

I
Exo 20:2 I am Jehovah your God, who has brought you out of the land of Egypt, out of the house of bondage.
Exo 20:3 You shall have no other gods BEFORE Me.

II
Exo 20:4 You shall not make to yourselves any graven image, or any likeness of anything that is in the heavens above, or that is in the earth beneath, or that is in the water under the earth.
Exo 20:5 You shall not bow yourself down to them, nor serve them. For I Jehovah your God am a jealous God, visiting the iniquity of the fathers upon the sons to the third and fourth generation of those that hate me,
Exo 20:6 and showing mercy to thousands of those that love Me and keep My commandments.

III
Exo 20:7 You shall not take the name of Jehovah your God in vain. For Jehovah will not hold him guiltless that takes His name in vain.

IV
Exo 20:8 Remember the Sabbath day, to keep it holy.
Exo 20:9 Six days you shall labor and do all your work.
Exo 20:10 But the seventh day is the Sabbath of Jehovah your God. You shall not do any work, you, nor your son, nor your daughter, your manservant, nor your maidservant, nor your cattle, nor your stranger within your gates.
Exo 20:11 For in six days Jehovah made the heavens and the earth, the sea, and all that is in them, and rested the seventh day. Therefore Jehovah blessed the Sabbath day, and sanctified it.

DRUGA PLOČA (dužnosti stvorenja prema drugim stvorenjima - našoj grešnoj braći - tzv. bližnjima)

V
Exo 20:12 Honor your father and your mother, so that your days may be long upon the land which Jehovah your God gives you.

VI
Exo 20:13 You shall not kill.

VII
Exo 20:14 You shall not commit adultery.

VIII
Exo 20:15 You shall not steal.

IX
Exo 20:16 You shall not bear false witness against your neighbor.

X
Exo 20:17 You shall not covet your neighbor's house. You shall not covet your neighbor's wife, nor his manservant, nor his maidservant, nor his ox, nor his ass, nor anything that is your neighbor's.

&

KS (Kršćanska sadašnost - katolički prevod)

PRVA PLOČA (dužnosti stvorenja prema STVORITELJU)

Exo 20:1 Onda Bog izgovori sve ove riječi:

I
Exo 20:2 „Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
Exo 20:3 Nemoj imati drugih bogova uz mene.

II
Exo 20:4 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.
Exo 20:5 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena,
Exo 20:6 a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

III
Exo 20:7 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

IV
Exo 20:8 Sjeti se da svetkuješ dan subotni.
Exo 20:9 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.
Exo 20:10 A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata.
Exo 20:11 Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.

DRUGA PLOČA (dužnosti stvorenja prema drugim stvorenjima - našoj grešnoj braći - tzv. bližnjima)

V
Exo 20:12 Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.

VI
Exo 20:13 Ne ubij!

VII
Exo 20:14 Ne učini preljuba!

VIII
Exo 20:15 Ne ukradi!

IX
Exo 20:16 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!

X
Exo 20:17 Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!”

Uh, kakve satanističke website-ove posećuje ovaj Glasnik. Naježio sam se od onoga što je postoirao. I liči na njega. Veruje u krv i poznaje samo jednu religiju, a živi u XXI veku. Ha ha ha...

Ne piše se NEZNA nego NE ZNA.

I tako, na poticaj brahmana kralj objavi: Bit će kako želi Astika! Završite obred! Neka zmije više ne strepe i neka se Astika zadovolji. I tako se ispuni Astikina želja i uz radosne poklike završi se žrtveni obred kralja Đanameđaye od loze Pandava. I sam kralj bješe zadovoljan ovakvim ishodom i svima prisutnima razdijeli blaga na stotine i tisuće.

Na toj žrtvenoj svečanosti, nastavljaše Sauti, brahmani su u predasima između dužnosti govorili o mnogočernu što se tiče Veda, ali je Vyasa samo kazivao čudesnu i znamenitu povijest zvanu Bharata.

Vyasa je naredio svojemu učeniku Vaišampayani da pred kraljem Đanamedayom ponovi cijelu Bharatu onako kako je od njega bijaše naučio.

Ja ću kazivati od početka ovaj veliki i prekrasni spjev zvani Mahabharata koji je sastavio Vyasa, počujte me, o Brahmani, i mene obuzima silna radost dok ga ponavljam.

Ova Bharata ravna je Vedama. To je božanstvena svetinja, najvrednije od svega što se može čuti. To je purana koju rišiji obožavaju. Ova sveta povijest usađuje u srce želju za spasenjem. Ma kako bio okrutan i grešan onaj tko je sluša, oslobodit če se svih svojih grijeha kao što se Sunce oslobodilo od Rahua. Ova povijest kazuje se sada, a kazivat će se i u budućnosti. Treba da je sluša onaj tko želi steći vrlinu.

Vaišampayana reče: Đamadagnijev sin Parašurama za-tirao je kšatrije s lica Zemljina dvadeset i jedan put, a onda se povukao na Mahendru, najbolju među svim gorama, i tamo se posvetio isposničkoj pokori. U to vrijeme ne bijaše više kšatriya na Zemlji i njihove žene željne potomstva običavahu dolaziti brahmanima. Brahmani su se držali svojih krutih zavjeta i primali su žene samo kada bi bilo pravo vrijeme za to, i nikako mimo toga ili iz pohote. Tada na tisuće kšatriyskih gospi zače s brahmanima i tako, o kralju, dođoše na svijet mnoge silne kšatriye, dječaci i djevojčice, i loza se kšatriya produži. Bujao je nov naraštaj blagoslovljen dugim životom i vrlinom. Ponovno se uspostavio stari poredak od četiriju staleža kojima na čelu bijahu brahmani. I svaki je čovjek išao u to vrijeme svojoj ženi samo u dane za to određene, a ne iz pohote i bez reda. Tako je bilo i s ostalim stvorenjima, pa čak i s pticama. Tako se izrodi golemo mnoštvo bića, stotine i stotine tisuća, i množili su se dalje i živjeli u vrlini oslobođeni tuge i bolesti. Tako na Zemlji opasanoj morima opet zavladaše kšatriye. Radovahu se tome i brahmani, a i ostale kaste jer kraljevi zaboraviše opačine rođene iz grijeha i gnjeva i pravedno su dijelili kazne onima koji zaslužuju pa su tako štitili svekoliku Zemlju. Bog je Indra promatrao čestite vladare kšatriye i puštao je životvorni dažd u pravo vrijeme i na pravo mjesto i njegov blagoslov bješe na svim stvorenjima. U to vrijeme, o kralju, nitko ne lijegaše sa ženom prije no što je sazrio i Zemlja se napunila dugovječnim ljudima sve do svojih obala.

Brahmani su proučavali Vede i Upanišade i među njima ne bješe ni jednoga koji bi Vede prodavao. Ne bi među njima nikoga tko bi Vede čitao pred kakvim šudrom. Vaišye su orali zemlju pomoću volova, ali krave nikada nisu ujarmljivali. Stoku nikada nisu muzli dok se telad od sise ne odbije, a u tim danima nije bilo ni trgovca koji bi na mjeri zakidao. Svatko se držao puta Vrline i u nju je stalno upirao pogled. Sve četiri kaste izvršavale su svoje dužnosti, a novorođenčad je i u žena, a i u krava dolazila u pravo vrijeme. I drveće davaše cvijet i plod u pravo vrijeme i, kada je razdoblje Krita era bilo u punome jeku, Zemljom su vrvjela bezbrojna stvorenja.

A kada Zemlja bi blagoslovljena svakim obiljem, počeše se na njoj, u kraljevskim lozama, rađati Asure. Sinove Ditine stalno pobjeđivahu sinovi Aditini pa izgubiše vlast i mjesto u nebesima i počeše se utjelovljivati na Zemlji. Željeli su steći svevlast među ljudima i počeše se rađati na Zemlji i kao goveda, konji, magarci, deve, bivoli, pa čak i među bićima kakva su rakšase, a i među slonovima i jelenima. O Zemljin zaštitniče, od svih onih što se rađahu i zbog svih što se već bijahu rodili Zemlja ne mogaše više ni samu sebe nositi. A neki od sinova Ditinih i Daninih, koji bijahu s neba zbačeni, rodiše se na Zemlji kao nasilni i drski kraljevi. Ti se moćnici raširiše Zemljom u raznim obličjima i svojom silom stadoše tlačiti sve četiri kaste i sva ostala stvorenja. Hodili su zemljom, o kralju, u četama, njih stotine i tisuće i zastrašivali i ubijali sve pred sobom. Držali su se istine i bjehu skloni vrlinama, ali bijahu oholi zbog svoje snage i zatrovani bezočnošću, vrijeđali su čak i znamenite rišije u njihovim staništima.
A onda Zemlja, mučena strahom i tlačena golemom težinom, zatraži zaštitu od Praoca svih stvorenja, a Brahman joj ovako odgovori: O čuvarko svakojakoga blaga, ja ću sazvati sve nebeske žitelje, i to što od mene tražiš bit će učinjeno.

I Brahman se oprosti od nje te sazva sve bogove i ovako im svima reče: Olakšajte Zemlji njezino breme! Svaki od vas neka se na njoj rodi i neka počne zametati boj! Potom Tvorac prizva i sva plemena gandharva i apsarasi pa im onda naredi: Idite i rodite se na Zemlji, svaki za sebe i u obličju u kojemu želi.

I Indra, kralj bogova, stade se savjetovati s Narayanom i svim bogovima o tome kako će sići na Zemlju. Pošto se dogovoriše, Indra izdade zapovijesti svima nebeskim žiteljima pa se vrati iz Narayanina boravišta. A nebeski se stanovnici, malo-pomalo, počeše rađati u zemaljskim tijelima na propast asurama, a na dobrobit svih triju svjetova. I tako su se počeli rađati nebesnici u staležima brahmana i kšatriya ili kao kraljevi-mudraci, kako kojemu nebesniku bješe po volji. I oni stadoše ubijati silne danave, rakšase, gandharve i zmije, a i razne druge ljudoždere i svakojaka stvorenja. A utjelovljeni nebesnici bijahu tako moćni, čak i kao djeca, da im njihovi neprijatelji nisu mogli nauditi.

Evo ga hinduista Ordacni Kao i sto rekoh,odma za sekundu on to i potvrdi.

* Prvi bunt protiv autoriteta STVORITELJA:

Zašto je bilo dopušteno da se greh pojavi?
http://www1.serbiancafe.com/lat/diskusije/new//read.php?num=123&id=14829332&thread=14829330

Čika Bužap nije hinduista, već univerzalista. Uzima sve što valja iz svih religija, a odbacuje sve ono što ne valja. Ne možeš se izjašnjavati u moje ime, jer meni ne pada na pamet da se izjašnjavam u tvoje ime.

Religiozni (verski) prdež = kada vernik govori u tuđe ime, u smislu „vidim da nisi čitao Bibliju”, a laže, jer taj u čije ime govori jeste čitao Bibliju i sve druge „svete” spise, onda onaj u čije ime vernik govori ima puno pravo da kaže: „Mogu li ja, pošto ti govoriš u moje ime, da prdim u tvoje ime? Mogu li ja da je6em u tvoje ime, a kad dođe vreme za naplatu da ti naje6eš u moje ime?” Univerzalni, ma najuniverzalniji termin.

Sri Rama Krishna je živeo u Indiji mnogo pre Isusa Hrista i širio je svoje duhovno znanje mnogo pre nego što je Mojsije prepisao Postanje iz Gilgameša i napisao Pentateuh ili bilo šta iz Starog zaveta. U hinduizmu i bramanizmu postoji 18 božjih zapovesti, ali Jevreji kada su pravili svoju religiju i illuminati kada su pravili hrišćanstvo kao robovsku religiju za široke narodne mase izbacili su 8 zapovesti i sveli ih na deset.

Naravno, mi ovde nećemo govoriti o svih 18 zapovesti, nego ćemo samo citirati, odnosno parafrazirati 13-tu:

„Prosvetljeni pojedinac ne bi trebalo više nego što je potrebno da se veže za ljude koji su u rodbinskim vezama sa njegovim telom, jer on nije samo telo.”

O, da, vidiš kako sam bezobrazan (šta ti je slobodna volja). Dajem sebi za pravo da ne verujem u gluposti u koje ti veruješ. Ha ha ha.

* * *

Vaišampayana će onda: Kralju Đanameđayo, Mahabharata je vrlo opširna i zato odvoji dosta vremena da bi je čuo u cijelosti. I potom nastavi:
Živio je tada kralj Cedija po imenu Uparićara ili Vasu i imao je pet moćnih sinova, neizmjerno hrabrih, koje postavi da vladaju pokrajinama. Vasuovi sinovi osnovaše tu kraljevine i podigoše gradove i nazvaše ih svojim imenima te tako ustoličiše dinastije koje vladahu dugo vrijeme.

A kada bi se kralj Vasu popeo u svoja kristalna kola koja mu je Indra dao na dar i kada bi projezdio širokim nebesima, dolazili su k njemu gandharve i apsarasi.

Dogodi se jednom da Vasuova supruga Girika dođe kralju poslije završenih obreda očišćenja nakon svoje mjesečnice, no istoga toga dana javiše se Vasuu i njegovi preci i zatražiše od najboljega među kraljevima i prvog među mudrima da ubije jelena njima za žrtvu. Kralj pomisli da se na zahtjev predaka nije dobro oglušiti pa pođe u lov usput se željno spominjući Girike koja bijaše lijepa poput same Šri. Bilo je proljeće. Kralj bijaše ushićen njegovim dahom i opojnim mirisima cvijeća i dražesnim lahorom i ne mogaše svoje misli nikako odvojiti od prelijepe Girike. Tada opazi sokola koji se odmarao u blizini. Vasuu bjehu znane i Dharma i Artha pa zato ovako reče sokolu: O preljubazni, otiđi mojoj ženi Giriki i predaj joj ovo moje sjeme jer njezino je vrijeme upravo došlo.

Hitri sokol posluša kralja i sunu u nebo. Ali vidje ga jedan od njegove vrste pa pomisli kako se ovaj negdje domogao mesa i nasrnu da mu ga otme. I dok su se oni tako borili, sjeme pade u rijeku Yamunu. U toj je vodi živjela apsaras od visokoga roda po imenu Adrika, a bješe ovamo dospjela zbog kletve nekoga brahmana koji ju je pretvorio u ribu. Čim sjeme pade u vodu, ona ga smjesta proguta.

Prođe otada nekih deset mjeseci i neki ribar uhvati ribu. Našao se u veliku čudu kada iz rasporena ribljeg trbuha izadoše dva ljudska djeteta. Jedno bijaše muško, a drugo žensko. Ribari odoše kralju i sve mu rekoše, a Vasu onda uze k sebi muško čedo i ono poslije postade vrli i istinoljubivi vladar kraljevine Matsya.

Rodivši ove blizance, apsaras se razriješi svojega prokletstva, a njezina kći koja je mirisala na ribu, bi dana ribarskome kralju da mu bude kćerka. Djevojčica dobi ime Satyavati.

Satyavati je bila prelijepa i obdarena svakom vrlinom, njezin osmijeh bješe dražestan, samo se katkad od nje osjećao riblji miris i stalno se družila s ribarima. Željela je biti od koristi svojemu ocu i zato se prihvatila da vozi čun preko rijeke Yamune.

Naiđe tuda glasoviti riši Parašara. Satyavatl bješe tako lijepa da bi je i isposnik mogao poželjeti i ona probudi žudnju u mudracu. Istoga trena kada je ugleda, on poželje ovu gospu slatkoga osmijeha. Tada moćni muni ovako kaza Vasuovoj djevojci vitkih udova i nebeske ljepote: Primi me u svoj zagrljaj, blagoslovljena! Satyavatl će na to: Vidiš li sve one isposnike na obali rijeke, o sveti čovječe? Kako da ti ispunim želju kada me oni gledaju?

Tada slavni gospodin stvori maglu i ona uvi u tamu čitav predio, a djevojka, kada to vidje, vrlo se začudi. Osjeti se bespomoćnom i stid je obuze pa reče: O sveti čovječe, ti znaš da sam ja djevojka i da sam u vlasti oca svojega. O bezgrešni, ako te primim u svoj zagrljaj, moja će nevinost biti okaljana, a kako da se u svoj dom vratim obeščašćena? Doista, ne bih više mogla živjeti. Razmisli o tome, o riši, pa čini što misliš da odatle slijedi.

A najbolji od rišija zadovoljan joj reče: Ti ćeš ostati djevica i kada ispunim svoju želju. O sramežljiva i prelijepa gospo, reci mi koju želju da ti ispunim? Divna djevojko ljupkoga osmijeha, znaj da je moja milost uvijek djelotvorna.

Nato mu djevojka reče svoju želju: da joj tijelo uvijek odiše najljepšim miomirisom, a isposnik joj smjesta ispuni tu želju. Tada se djevojka silno razveseli i toga časa dođe joj njezino vrijeme. I ona primi u svoj zagrljaj tog isposnika čudotvorca. Od toga vremena prozvaše je Gandhavati Njezin bajni miris mogao se osjetiti čitavu yođanu daleko. A slavni Parašara potom se vratio u svoje pustinjačko boravište.

Tako se slučilo da Satyavati donese na svijet glasovitoga Parašarina sina, mudraca Vyasu.

Kralj po imenu Mahabhiša, izdanak Ikšvakuove loze, bio je u svoje vrijeme gospodar cijele zemlje. Bijaše istinoljubiv i doista neustrašiv. Tisućom konjskih žrtava i stotinom vađa-peya napokon je ugodio nebesnicima i Indri, te su ga uzeli na nebesa. Jednom se okupiše nebesnici da odaju počast Brahmanu, a među njima bješe i Mahabhiša. Došla je tu i Ganga, kraljica rijeka, da Praocu iskaže svoje štovanje. Tada se diže vjetar i rastvori skute njezine odore poput latica makova cvijeta. Tako se njezino tijelo izložilo pogledima svih nebesnika a oni svi oboriše oči. Jedino je kralj mudrac Mahabhiša gledao bez srama u kraljicu rijeka. Zato ga Brahman prokle i reče: Ti, nesretniče, zaboravio si se ugledavši Gangu, i zato ćeš se opet roditi na Zemlji! Rađat ćeš se tamo uvijek iznova, a rodit će se i ona u svijetu ljudi i trpjet ćeš od nje teške uvrede sve dok se u tebi ne probudi gnjev, i tek ćeš se onda osloboditi svojega prokletstva!

Ordacni jeli ti to ovolikim tekstovima želiš da zatrpas istinu koju smo ovde otkrili o tvojim satanistickim delatnostima?

Ne piše se JELI (znam da voliš da jedeš, pardon ždereš meso) nego JE LI.

Jandi, Gandi, brzo izlazi ono što ti je u duši, glavi i guzici. Ima onih koji... ne smeju nešto da kažu... ali to njihova guzica kaže. Mozak misli a guzica govori. Što bi mozak da skrije to guzica otkrije. Ma ne bi on to rekao, ali kaže guzica. Omakne mu se. A kad mozak ne može da kontroliše guzicu. Istrtljala se pred njim. On dok priča guzica svira. Ma nije on to rekao. Ali ako može on da govori a što guzica ne može? A gde je tu sloboda i demokratija? Prema svim zakonima jednaki su i on, i mozak mu, i guzica mu... kao prsti na ruci. Ma sve je u glavi; i u guzici. 50 - 50. Neko voli glavom a neko guzicom. Štaš? Ni blizanci nisu isti. Amen (Amin). Ne čisti te molitva ljudima kojih više nema od toga, već te još dublje zatrpava u blato.

Ti se kreći u toj tvojoj kratkoj struji vremena, milosti i nemilosti, tvoji strahovi za mene ne važe; samo mokrim po njima. Tebi je već sada kasno, čim spavaš sa tuđim ženama, piješ alkohol, pušiš duvan, gutaš lekove i ždereš meso... chemtrails koji se izbacuje iz aviona ulazi ti u bolesno telo, razvija mrežu koja pšostaje samosvesna, preuzima te kao parazit, pokreće te na daljinski i postaješ dodatno zombiran. Jadan i ti i ti tvoji ljudi koji žive u strahu da neće biti milosti i da će biti kasno. Isprdim se na sve što propagiraš (a naročito na mentalne programe i konstrukcije).

Ti još imaš obraza Gavrilo?

Ti tekstovi koje kopiras su isti kao ovi gore, pišu ljudi koji izmišljaju netacnosti i koji nepozuanju Bibliju..

Gavrilo,ako su za tebe to hrišćani koji su spalili biblioteku,uveli rezim i onda podjela 10054 pa inkvizicije itd,onda ti ne poznajes pravo Hrišćanstvo.Zamisli sad prvog mucenika Stefana i te koje pominjes.Pape i oni pre pape su radili zločine a bili na visokim mjestima u crkvi,šta su sve pape radile to je strasno,manipulacija umovima,srebroljublje,bogacenje na racun sujevernih itd.Isus i Apostoli su primjer pravog Hrišćanstva,kao i mnogi iskreni vjernici tokom svih vjekova.Isus je sam rekao:a po odlasku mome uci će vuci grabljivi i neće stedjeti stado.Šta je tu nejasno ako je već receno da će tako biti.Zatim Isus i kaže:a kada dodje sin covjeciji ponovo,oce li naći vjeru na zemlji,,i to vidimo da se obistinjava.Neispravno je odbaciti hrišćanstvo zato što su se neki uvalili i iza plasta hrišćanstva rade satanska djela,takve treba razotkriti i rskrinkati,to je i Isus radio ali ne odbacivati nauku.

Oni koji su u svojoj religiji imali i zadržali geslo „oko za oko, zub za zbu” hrišćanima su podvalili geslo „kad ti neko opali šamar okreni mu i drugi obraz”. Koja sprdačina. Ha ha ha...

http://scifimafia.com/wp-content/uploads/2011/05/thor-v-jesus.jpg

No comment.

ooooooo,ja sam se dobrana ismijo ovom tvom komentaru.Ti si pomjesao judeizam i hrišćanstvo,pomjesao si praksu onih koji su seb nazvali hrišćani i ono sto hrišćanstvo uci,i jasno je da ćeš napraviti zbrku sam sebi u glavi.

-1,odvoj judeizam od hrišćanstva,jer je novi program

-2,ne gledaj hrišćanstvo kroz djela onih koji su samo na papiru biti hrišćani jer i to je objasnio Isus rekavsi:sto vam oni(svestenici) kažu da cinite vi cinite,a sto oni cine,vi ne cinite.Tu je Isus upozorio od raznih demagoga.Isto kaže,istrazujte pismo,da bi znali jeli to što kaže svestenik u skladu ili nije.Da su hrvati proucavali pismo,nikad ih fratari nebi mogli prevariti u stilu:idite ubijajte srbe i onda dodjite meni i ja ću vam oprostiti grijehe,

3-karakter se može iskvariti a i popraviti,zavisi kako ko odluci,nema veze kako je ko odgojen i od koga.Hrišćanski put ima cilj da karakter covjeka izgradi u pozitivnom smislu,nema veze kakav ko ulazi u hrišćanstvo.Znaci prica o Isusu nije bas tako bez efekta kako ti pricas,a može biti,ako je neko samo slusac a neće da bude i izvrsitelj.

-procitaj moj predhodni komentar par puta,možda tek onda shvatis šta hoću da ti kažem,

Evo ovde je bolje objašnjeno:

VenomFangX Street Preaching Week #2
http://www.youtube.com/watch?v=2n8RhYeUGKk&feature=related

A kako se poklopilo prorocanstvo za njega napisano 700 god.ranije,ako je On plagijator?Ja verujem iz svega prilozenog,da je On jedini Original Boga,koji je hodao ovom zemljom inkarniran u ljudsko telo.Zavrsio je uspesno svoju misiju za spasenje covecanstva i otisao na Nebeski presto odakle je bio dosao i odakle će opet doći da sudi živima- i mrtvima koji će vaskrsnuti.

„I dode u Nazaret gdje bješe odrastao, i ude po obicaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da cita.
I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nade mjesto gdje bješe napisano:
Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevandelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu;
da propovjedim zarobljenima da će se otpustiti, i slijepima da će progledati; da otpustim sužnje;
I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.
I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj.

I poce im govoriti: DANAS SE IZVRŠI OVO PISMO U UŠIMA VAŠIM.
”

Leptirići maleni od PRANE porasli,
navalili na Zambijev M.mozak,
i neće da odu, dok ne kaže AUM...

Pa kako mogu ljudi ovako da budu slepi kad dogadjaji u svetu vicu na sav glas da se blizimo kraju isdtorije greha i sveta?

Pa evo kako mogu:

1.Pet 5:8 Budite trezni i pazite, jer suparnik vaš, đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere.

Zar to djavo rice lično da ga vidimo?
Ne, njegov najveci uticaj na ovome svetu je preko ljudi i medija a medije vode ljudi, ljudi koji su se odali grehu i uzivanjima ne shvatajuci da su robovi greha i u sluzbi djavola misleci da su slobodni, a nikada slobodu nisu iskusili da bi znali šta je slöoiboda od greha.

Ili služiš djavolu ili Bogu, treće nema.

Bogu možeš dragovolno a djavolu automatski ako ne služiš Bogu jer onda djavo ima pravo na tebe.

Ponasanje Ordacnog i gavrila koji sada ima nik Kataklizma je van svake ljudske logike i razuma.

Pa ko to onda upravlja ovim ljudima da možda nisu ni svesni?

Upravo sam objasnio.

Kako se sve vise priblizujemo kraju vremna, ocekujemo sve jači i jači ticaj sila tame, na ljudski um gde covek nema vise kontrolu nad samim sobom, nego druge sile.

Doci će vreme kada će biti smao dve struje ljudi na zemlji, oni koji su se odlucili u putpunosti da služe Bogu i oni koji su to u potpunosti odbili.

Neće biti vise ništa između.

Jer mora doći do toga da bi dosao kraj.

Ljudi će doneti konacnu odluku na koju stranu će stajati i vise neće biti dileme.

Onda može da se sve zavrsi.

Ovih koji su odbili Boga, će biti vise. Mozete da zamislite šta će onda biti i kojim divljastvom će se ponasati, pa oni su najpametniji i najsvesniji?

Napadi i divljastvo istih će biti nezapamceno u istoriji jer se Bozji duh povlaci od takvih a izlozeni su duhovima tame i nema vise šta da drzi.

Pogeldajte ovo dvoje samo Ordacnog i bivšeg gavrila Kataklizmu, koji su zatvorili čitav ovaj forum i rasterali ljude.

Djavo radi samo preko dvoje odličan posao, prvo su dosli kao miroljubivi a onda na rkaju pokazalis voj pravi karaklter is tanje duse.

A forum MODERATORA KAO DA NEMA.

Šta vredi da je banovao jednopga kada on otvorio novi nik.

Djavo će na ovome svetu sve preuzeti u svoje ruke preko ljudi koji su jasno odbili boga.

Posmatrajte samo njihovo ponasanje, reci, divljanja.

To vise nema veze sa ljudskim razumom.

To je znak ko u stvari vlada umovima ovih ljudi.