Дискусије : Религија

 Коментар
Umreti grehu 1
cobi63
(sportista)
25. мај 2010. у 12.47
UMERTI GREHU 1

1. Šta je greh? Odgovor: „Svaki koji čini greh i bezakonje čini; I GREH JE BEZAKONJE.”
1. Jovanova 3,4. Prestupanje vecnog Bozjeg zakona je greh.

2. Svi smo mi ljudi gresni. „Zato kao sto kroz jednoga coveka dodje na svet greh, i kroz greh smrt, i tako smrt udje u sve ljude, JER SVI SAGRESISE.” Rimljanima 5,12.

3. Plata za greh je smrt. „Jer je palata za greh smrt.” Rimljanima 6,23.

4. I pored toga Bog nudi zivot vecni: „A dar je Bozji zivot vecni u Hristu Isusu Gospodu nasemu.” Rimljanima 6,23.
Da bi nas spasio Bog ne može ponistiti svoja savrseni zakon, koji je merilo Njegove pravde ne samo na Zemlji nego i u vasioni; nego nastoji da nas gresnike vrati u prvobitno stanje u kom je Adam bio pre pada u greh. Međutim, da bi na s udostojio da primimo pomilovanje, On nas ne oslobadja poslusnosti Njegovom zakonu, nego želi da nas oslobodi od GREHA, jer greh je taj koji nas odvaja od Boga. „Nego bezakonja vasa rastavise vas s Bogom vasim, i gresi vasi zaklonise lice njegovo od vas da ne cuje.” Isaija 59,2. Zato nas Bog ne oslobadja poslusnosti, nego želi da nas od greha oslobodi.

5. Zato nas Bog poziva: „Neka bezboznik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodu, i smilovace se na nj, i k Bogu nasemu, jer prasta mnogo.” Isaija 55,7.

6. Isus nas poziva: „Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni i ja ću vas odmoriti..”
Matej 11,28. Hristos nudi slobodu, slobodu od greha.

Onaj koji se odazvao pozivu Bozje milosti koja spasava, on UMIRE GREHU.
Greh njime više ne vlada, više ne živi u grehu. Od tada, on nije svetac, može da popgresi,
ali Bozjom miloscu bezi od greha, ne ostaje u njemu, već neprestano seze za slobodomu u Hristu Isusu Gospodu nasemu.

Pavle to jako lepo i jasno objašnjava:
„STA CEMO DAKLE RECI? HOćEMO LI OSTATI U GREHU DA SE BLAGODAT UMNOZI? BOZE SACUVAJ! Jer koji UMRESMO GREHU, kako ćemo još živeti u njemu?
Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa hrista, u smr njegovu krstismo se. Tako se s Njim pogrebosmo krstenjem u smrt da kao sto usta Hristos iz mrtvih slavom ocinom, TAKO I MI U NOVOM ZIVOTU DA HODIMO... Znajuci ovo da se stari nas covek razape s njim, da bi se telo gresno pokvarilo, DA Više ne BISMO SLUZILI GREHU. Jer koji umre OPROSTI SE OD GREHA. TAKO DAKLE I VI DRžITE SEBE DA STE MRTVI GREHU A ZIVI BOGU U HRISTU ISUSU GOSPODU NASEMU.” Rimljanima 6,1-11.

Šta vi mislite o ovome?

Šta za vas zanci umreti grehu?
El-fettah
(Ebank)
25. мај 2010. у 13.46
Lepa tema i lepo razmišljanje.

Umreti grehu= pokopati onog starog gresnog coveka-sebe,onu nasu gresnu ljudsku prirodu i ono naše JA-to znaci napustiti gresni način zivota, navike... i preporoditi se krstenjem u Isusu Hristu, ne jednom-već u svakodnevnom zivotu sa Njim, dozvoliti Mu da nam promeni ono naše kameno srce i usadi mesno. Hoditi sa Njim, živeti sa Njim,...
Neka vas Bog blagoslovi za ovaku lepu temu
Cekalac
(protestant)
25. мај 2010. у 14.02
Cobi,evo sto sam već napisao na jednoj diskusiji nize...

Rimljanima 8.1 nam to veoma lepo objašnjava :

„Nikakva osudjenja nema onima koji su u Hristu Isusu,i koji ne hode po tijelu -nego po Duhu”!

Dakle:Oni koji su VEROM prihvatili Hristovu MILOST-koja nas JEDINO SPASAVA-žive ne po telu nego PO DUHU!

ZIVOT PO DUHU je zivot u SKLADU SA BOZJIM ZAKONOM!

Živeti po DUHU znaci biti u stalnoj vezi sa MILOSCU!

Živeti po DUHU znaci živeti BEZ GREHA !

Svako dobro!
bertold
(politolog)
25. мај 2010. у 14.06
Interesantno zaista??? Onaj koi nas je stvorio sve, ukljucujuci i našeg Hristu, izgkleda dase preso u racunici, pa ništa nam drugo ne preostaje nego dase borimo protiv grsnosti??
Ako nas je tvorac univerzuma, stvorio i gresne, zar je naše dase tome protivimo?? Znaci, mise pravimo skupa sa Hristom, pametnijim od samoga stvoritelja..Hebote, stosmo pametne zivuljke...
cobi63
(sportista)
25. мај 2010. у 15.55
El efetak i Cekalac,
hvala vam na lepim i ohrabrujucim komentarima.

Neka vas dobri Bog blagoslovi i cuva.
cobi63
(sportista)
25. мај 2010. у 15.57
Bertold, ali Bog nije stvorio GRESNOGA COVEK, nego je stupanjem u neposlusnost covek sam izabaro greh cije posledice svi zanjemo.
bertold
(politolog)
25. мај 2010. у 16.17
Pazi ne možeš napraviti kasetofon sa kasetama, i ocekivati da unjega stavljas i CD??? Ako je bog stvorio coveka, sigurno je i znao dali ovaj može podleci u gre?? Igrati se bogom nije mala stvar..
Biti sam BOG, a ne stvoriti nešto (NEPREDVIDJENO) to onda sigurno nije bozije delo..Ako si napravio nešto za jednu svru, to stoi, i taj
PATENT, ima odredjenu svru..Ne možeš sad ocekivati da tvoj PATENT, radi nešto treće, ako ga ti nisi zato programirao???
kum591
(filozof)
25. мај 2010. у 17.07
A kako bi bilo da umrete u smehu od ovolikih glupih postava.
Kataklizma
(侍 SAMURAJ-APOKALIPSA)
25. мај 2010. у 21.14
Користим прилику да поздравим стару екипу..

...

„Везано за тему”

Сетих се филма о Христу, разапет на крсту. Сва та прича о паћенику и његовом страдању за наше грехове, сво оно пешачење док је тегљио крст..сва та мука.

Размишљајући о томе, у мени проникну питање: ако се момак за наше грехове толико намучио, онда ѕашто се ми мучимо?

Можете ви да мозгујете вековима..тумачите како вам је по укусу...

Моје мишљење је ДА:

1. Исус није умро за мене.
2. Глупа жртва глупавом народу.
3. Мој живот - то је мој рат.
4. Очистићу рак са мозга ове планете.
5. Свој живот дајем за своју слободу.
6. Ја сам железна палица у вашим точковима.
7. Сам по себи.
8. Сам за себе.

Толико за овај пут.

cobi63
(sportista)
25. мај 2010. у 22.01
A to pokazuje da si bez Spasitelja zauvek izgubljen.
Iskreno te zalim
kum591
(filozof)
25. мај 2010. у 22.20
Cobi,a od chega se ti recimo spasavas.Ima ljudi kojim je potrebna pomoć i spasenje od recimo dugova,slabe ishrane,alkoholizma,droge i sličnih nevolja,koji je tvoj problem.?
cobi63
(sportista)
26. мај 2010. у 00.33
GREH!

Rimljanima 5,12.

Sve najbolje
SDG
(Soli Deo Gloria)
26. мај 2010. у 06.29
Brate cobi63,

Odlična tema, samo nastavi dalje!

(postavljena je u pravom trenutku, jer se nadovezuje se na postojeće teme i nadopunjuje već izneto).

Neka Sveti Duh vodi SVOJE delo, da svi upoznaju STVORITELJA, Otkupitelja - Spasitelja (od greha naših) i Boga našega Isusa Hrista.

Mat 24:14 I propovediće se ovo jevanđelje o carstvu po svemu svetu za svedočanstvo svim narodima. I tada će doći posledak.

Act 10:42 I zapovedi nam da propovedamo narodu i da svedočimo da je On narečeni od Boga sudija živim i mrtvim.

Rev 22:11 Ko čini nepravdu, neka čini još nepravdu; i ko je pogan, neka se još pogani; i ko je pravedan, neka još čini pravdu; i ko je svet neka se još sveti.
Rev 22:12 I evo ću doći skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po delima njegovim.

Rev 22:14 Blago onome koji tvori zapovesti Njegove, da im bude vlast na drvo života, i da uđu na vrata u grad.
Rev 22:15 A napolju su psi i vračari i kurvari i krvnici i idolopoklonici i svaki koji ljubi i čini laž.

Rev 21:7 Koji pobedi, dobiće sve, i biću mu Bog, i on će biti moj sin.
Rev 21:8 A strašljivima i nevernima i poganima i krvnicima, i kurvarima, i vračarima, i idolopoklonicima, i svima lažama, njima je deo u jezeru što gori ognjem i sumporom; koje je smrt druga.

Mali savet:
(Pazi da te vukovi svojim prisustvom ne odvuku od stada koje ti je povereno (tvog zadatka). Nastavljanje teme je najbolji odgovor onima koji se rugaju Isusu Hristu. Njima neka Božja reč odgovori a ne mi)

Mat 28:18 I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.
Mat 28:19 Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime Oca i Sina i Svetog Duha,
Mat 28:20 Učeći ih da sve drže što sam vam zapovedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka veka. Amin.

Isus Hristos
„Ja sam s vama u sve dane do svršetka veka.”
Kataklizma
(侍 SAMURAJ-APOKALIPSA)
26. мај 2010. у 08.50
„Mat 28:18 I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.”

>>> манија величања од стране једног шарлатана (срећем их свакодневно.
Kataklizma
(侍 SAMURAJ-APOKALIPSA)
26. мај 2010. у 09.10
„Give me absolute control
over every living soul
And lie beside me, baby,
that's an order! ”

Веома добар опис човечјег нагона, потреба за влашћу, сам Христ је био вођен том особином, да не набрајам многе друге бивше и данашње владаре..међу њима и комунистичке вође.

Kataklizma
(侍 SAMURAJ-APOKALIPSA)
26. мај 2010. у 09.16
!!

Посебно су ми „занимљиви” они који одлично знају Божју вољу,планове,циљеве и средства извођења.Видим да се разумеју и у његова расположења,осећања,хобије и послове уопсте.
Данас се то зове ПР..

;)
SDG
(Soli Deo Gloria)
26. мај 2010. у 10.34
Poštovani g. Kataklizma,

Vi ste dobrodošli na ovaj forum Religija da se družite sa vernicima i da razmenjujete svoja razmišljanja, stavove i shvatanja.

Ali, ovo što sam od Vas za ovo kratko vreme video, jeste ispod časti jednog kulturne osobe koja uvažava mišljenja drugih.

Ja sam i sam bio ateista, ali kada me je svojevremeno drug opomenuo da nepristojno govorim prema Bogu, ja sam sebi rekao: „Zašto tako da pričam, iako ne verujem u Boga?” Mogli biste i Vi tako da postupite.

Ništa Vas ne košta da postupate uviđavno prema ljudima koji smatraju da je ovaj svemir nastao od inteligentnog Kreatora - STVORITELJA!

Da li ste nekad razmatrali NAUČNE DOKAZE koji ukazuju na Stvoritelja? Ako niste pogledajte jedan:

http://www.svetlostistine.org/Clanci/IPostaviIhBogGrujic/Sadrzaj.htm

Svako dobro
cobi63
(sportista)
26. мај 2010. у 14.18
„UMRETI ZAKONU”
Rimljanima 7,1-7.

Stih 2.3. „Jer je udata žena privezana zakonom dok je god muž ziv”

U predhodnom poglavlju Pavle je personivicirao smrt i greh koji imaju valast nad gresnicima. (5,14.17; 6,12)
Prirodno je da ako muž umre, žena vise nema za koga zakonom da bude vezana, ona je slobodna.
Glavna Pavlova misao ovde je da SMRT PONISTAVA LEGALNE OBAVEZE.
Ako nema muza nema ni zakona koji bi je vezao za njega.

Kao sto muzevljeva smrt OSLOBADJA ženu od obaveza zakona o braku da je slobodna da se uda za drugoga, TAKO I HrišćaNINOVO RASPECE SA HRISTOM OSLOBADJA GA DOMINACEJE GREHA I ZAKONA TAKO DA SLOBODNO MOžE DA UDJE U NOVU DUHOVNU ZAJEDNICU SA VASKRSLIM SPASITELJEM.

Stih 4. „Umreste zakonu telom Hristovim.”
Ovo se odnosi na simbolično RASPECE „STAROG COVEKA” SA HRISTO. (6,6)

U ilostraciji žene, muzeva smrt ju je oslobodila od bracne obaveze.
ISTO TAKO UMIRENJE GRESNOJ LJUDSKOJ PRIRODI, VERNIK POSTAJE SLOBODAN OD GREHA I SLOBODAN OD OSUDE ZAKONA. Tako slobodan od greha može nesmetano da živi u zajednici sa Hristom.

Stih 5. „Kad bejasmo u telo behu slasdti grehovne.”
Znaci dok je greh dominirao u nasem zivotu, a to je bilo pre „raspeca staroga coveka”.
Pavle ovde ne kaže da je zakon izvor gresnih zelja i naklonosti zlu, nego zbog ljudske gresne i bubtovnicke prirode, zakon je taj koji osuđuje gresne naklonosti i ukazuje na njih kao uzrocnike greha. Kada to čini zakon gresnika upucuje ka izvoru spasenja, zbog toga je velika greška osudjivati zakon koji vrisi tako korisnu i neophodnu ulogu.

Pavle ni u kom slučaju ne umanjuje vrednost zakona, nego ga još vise uzdize.
On nastoji da ljudi pravilno upoznaju odnos između zakona i Jevandjelja.

Njegov glavni naglasak je da gresnik ne treba da se oslanja na zakon - čak ni na Bozji zakon -
nego da učini ono sto jednio može da učini da potrazi opravdasnje i posvecenje u Bozjoj milosti kroz Gospoda Isusa Hrista.

Ako se ovo pravilno razume, primanje Hrista i Bozje milosti ne odbacuje postovanje Bozjeg zakona, naprotiv ono ga uzdize i u njemu otkriva novu vrednost za novorođenog coveka.

To je sto Pavle kaže: „KVARIMO LI ZAKON VEROM? BOZE SACUVAJ! NEGO GA UTVRDJUJEMO.” Rimljanima 3,31.
cobi63
(sportista)
26. мај 2010. у 14.19

NASTAVAK

Stih 6. „A sada umrevsi izbavismo se od zakona koji nas drzase, da služimo Bogu u obnovljenju Duha, a ne u starom slovu”

Izbaviti se od zakona je isto sto i ne biti pod zakonom (6,14).

Umiranjem staroj gresnoj prirodi, GDESNIK UMIRE I ZAKONU, JER ZAKON NEMA ZA STO DA GA VISE OSUđUJE. ON ZIVI SA HRISTOM I SLOBODAN JE OD GREHA (6,6
ali zakon gas vise i ne osuduje.

Vernik koji je UMRO GREHU I KOJI JE VASKRSAO U NOVI ZIVOT (6,2.4), sluzi i deluje u novom zivotu u kome ga Duh Sveti vodi. NJEGOVA POSLUSNOST ZAKONU VISE NIJE LEGALISTICKA, on ne veruje da će ga drzanje zakona spasti, nego drzi zakon zato što je Bozjom miloscu spasen.On verom živi. On je nerazdvojivom vezom vezan za vaskrsnog Spasitelja i to ga nadahnjuje da neprestano živi po Bozjoj volji koja je izrazena u Bozjem zakonu. Bozji Duh uprablja njegovim zivotom, a ne zahtevi mrtvog slova.
„Starina slova” oznacava prošli, legalisticki zivot bez Hrista, koji se oslanja samo na dela, a ne na Bozju blagodat.

St. 7. „STA CEMO DAKLE RECI? JELI ZAKON GREH? BOZE SACUVAJ!;
JER NE ZNADOH ZA ZELJU DOK ZAKON NE KAZA: NE ZAZELI.”
Ovde Pavle istice da greh i zlo nisu u zakonu, nego u covekovoj gresnoj prirodi.
Zato je potrebno pokajanje i napustanje greha, potrebno je novorođenje,
potpuno predanje Hristu. Onaj koji je to doziveo, ON NE OSTAJE BEZAKONIK,
NEGO NA SLAVU BOGU ZIVI U SKLADU SA NACELIMA BOZJE PRAVDE,
a ona je izrazena u zakonu.

„Tako je, dakle, ZAKON SVET, I ZAPOVEST SVETA I PRAVEDNA I DOBRA.
Jer znam da je ZAKON DUHOVAN; a JA SAM telesan, PRODAN POD GREH.
Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u telu mojemu. Jer hteti imam u sebi, ali učiniti ne nalazim.
Jer IMAM RADOST U ZAKONU BOZJEM po unutrasnjem coveku.” Rimljanima 7, 12.14.18.22.

Blagodat uili milost Bozja i spasenje veromu u Gospoda Isusa Hrista, nisu u suprotnosti
sa poslusnoscu Bozjem zakonu, nego su povezani. Vera bez dela je mrtva.
Ako smo novorođeni i ako u nasem srcu Hristos prebiva, zivot će to pokazati.
Prvda i milost Bozja nisu suprotne poslusniosti, nego su usko povezane.

Zato Pavle ne odbacuje zakon, jer on jasno ukazuje da nije problem u zakonu, nego u nama, nasoj gresnoj prirodi, gresnim naklonostima i teznjama.

Gresnik koji je umro grehu, nije pod zakonom, jer zakon nema zbog čega da ga osuđuje.
Vernik koji je mrtav grehu, mrtav je i zakonu, jer Hristovo prisustvo u srcu i delovanje Svetog Duha pomazu mi da živi pravednim i posvecenim zivotom koji je u skladu sa merilima Bozje pravde.
neutralni
(teolog)
26. мај 2010. у 17.13
Cobi, nemoj da te obeshrabri ovi naši evolucioniusti i da te iznenađuje, jer to su ti naočnici u 21-vom veku, koji trba da veruju da se je čovek evalvirao iz majmuna, a ono izgleda da su se oni evalvirali iz ćoveka u majmune, pa zato ne mogu nda shvate duhovne stvari, dok čovek koji veruje da je stvoren po obličiju Božjem savršen, može da shvati da mnoge duhovne realnosti.

Šta ćemo sa takvim ljudima koji sebe smatraju da su mudri a sa duhovne perspektive, su ludi i bezumni, znaju sve i neznaju ništa, jer ne mogu duhovno da razmišljaju, kao što i majmun, kao životinja, nezna.

PZašto sam ove tipove ljudi uporedio sa životinjama, koje nemaju umne sposaobnosti da vide svoj sten duhovnosti? Apostol Pavle kaže o sebi da Zakon je duhovan a on je telesan, prodan pod greh, što znači, prodan kao rob koji nije sam sebi vlasnik nego njegopv gazda koji ga je kupio kao stoku na stočćnu pijacu.

kad je Isus rekao jevrejima: Ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni, a oni mu odgovoriše da ini nikad nisu nikom robovali. a pošto su bili toliko slepi. kao i vi evulcionisti, nisu ni slutili da su robovasli rimljanim jer su bili pod rimskog okupatora, zato što nisu bili duhovno razgledni. Zato im je Isus objasnio: Svaki koji čini greh je rob grehu.„

Da bi neki rob dobio slobodu mora neko da plaća za njegov otkup i Hrisos je to ulinio svojom žrtvom, ali spce koji ne vide da su robovi grehu, njima im je lepo da služe grehu i strastima i jer neznaju za bolji život, oslobođeni od griže savesti teret krivice, a to zato što nemaju savest i ne osećaju nikakvu krivicu, upravo kao životinje-Majmun.

Čovek ne mođe biti osvedočen o stepenu svoje grešnosti, ako njegova umna sposobnost, i savets na istom nivou kao šti ima majmun ili ma koja druga životinja, koje se vladaju sampo po instnktu.

Za takve ljude evolucija je zaustavila nihov umni i duhovni razvoj i ni sami ne mogu da se izleče od toga a nema ni psholski kadrovi koji bi lečili. Jedin koji može izlečiti je Spasitelj Isus Hristos, aki trebaju da sami verom dođu knjemu da ih izleči, jer on ne upotrebljava silu.
Svaki koji je stekao takvo iskustvo i okusio život oslobođen od greha, neće nikad da se vrati u stari život. Ja sam bio oslobođen od robovanje cigareti i nikad nebi se vratio nazad. Zamislite vi koji dovoljno ne razumete, kakva je to poniznost da kad robuješ jednoj cigareti i nemožeš se osloboditi od nje. Ili alkoholičar ajkohola, ili zeranji i pijanstvu, kojim kamufliraju svoju slobodu da privremeno zaborave na životne probleme i začoranja. Robovi takvih i sličnih greha su sihronizirani tom stilu živopta pa im se to toliko dopada da niti ne žele boljeg. Mizerna su ta klasa ljudi bez Boga u njihovom životu, i zato psihički pate. Trebamo ih sažaljivati.
Efrem je prionuo svojim idolima (gresima) ostavite ga na miru.
Osija 4: 17.

Kataklizma
(侍 SAMURAJ-APOKALIPSA)
26. мај 2010. у 21.28
Теолог,

можеш ти да се соплићеш у овој виртуали до миле воље, без страха да ће ти прснути челенка, сломиш нос и одереш до крви своје лактове.

Слушај,

Да ли је теолог мајмун?

јесте!

Да ли је човек мајмун?

јесте!

исто тако и шимпанза

горила је исто једна врста мајмуна

орангутан исто тако...(.)

Шимпанза која мисли да је човек и обрнито, је ништа друго но расцеп личности.

Е, када се неко помери у ту сферу званом „шизофренија” ту почиње оно духовно, то је ништа друго но губљење реалности о себи и свом нахођењу.

То је оно кључно, јер ту поједини попут вас упадну ћорсокак пун опијата, на том месту почиње да се вама снива и причињава, ниси дрогиран али имаш прејак трип.

cobi63
(sportista)
26. мај 2010. у 23.00

„Tako je, dakle, ZAKON SVET, I ZAPOVEST SVETA I PRAVEDNA I DOBRA.
Jer znam da je ZAKON DUHOVAN; a JA SAM telesan, PRODAN POD GREH.
Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u telu mojemu. Jer hteti imam u sebi, ali učiniti ne nalazim.
Jer IMAM RADOST U ZAKONU BOZJEM po unutrasnjem coveku.” Rimljanima 7, 12.14.18.22.
cobi63
(sportista)
27. мај 2010. у 12.45
hugenot1
(Profesor)
26. мај 2010. у 17.35
OK glasnice, jedna žena = nevesta, jedan muž : ZAKON, a sada mi ti objasni kako muž ima i dalje pravo nad njom ako ona umre?
I ako verujes ti da si razapet sa Hristom, ako si prihvatio njegovu smrt i sopstvenu smrt na krstu, kako može ZAKON da ima vlasti nad tobom?

Odgovor:

Brate Hugo, ti si bobar hrišćanin i ja vilom da razgovaram sa tobom.
Međutim, hajde da zajedno poblize proucimo pitaje žene i Zakona o braku.

1. Dok je žena u braku sa svojim muzom, zakon o brako zahtebva da mu bude verna, ako uicini preljubi gresi.

2, A šta menja njen odnos prema zakonu ako joj muž umre?
Zakon ostaje isti za sve brakove, ali njen status prema zakonu promenila je smrt njenog muza. Zakon uopste nije povredjen, a još manje da je promenjen.

3. Mislim da si postavio pogresno pitanje: „a sada mi ti objasni kako muž ima i dalje pravo nad njom ako ona umre?”

Možda bi bilo bolje postaviti pitanje: Da li se zakon promenio ili se muzevo stanje promenilo? Zakon u tom braku vise nije na snazi, ne zbog toga sto zakon nije dobar niti što se promenio, nego nema vise braka, pa ako braka nema kako bi bilo kakav zakon mogao imate efekta na ono što ne postoji?

4. Hugo, pitanje za tebe: AKO SE ZENA POSLE SMRTI PRVOG MUZA POSTO JE OSLOBODJENA, UDA Za drugog muza, DA LI ZA NJU SADA VAZI DRUGI ZAKON
ILI JE VAN ZAKONA O BRAKU? MOžE LI ONA SADA SLOBODNO DA CINI PRELJUBU I ZIVI NEMORALNIM ZIVOTOM?

Svakako ćeš se sloziti da ne može. Kao sto je ZAKONOM bila vezana za prvog muza koji je od nje zahtevao vernost muzu, ne zakonu, taj isti ZAKION od nje zahteva da bude istio tako verna i drugom muzu.

TO ZNACI, NIJE SE ZAKON Promenio, NEGTO ZBOG SMRTI MUZEVE, ZENIN ODNOS PREMA ZAKONU SE PROMENI - NEMA MUZA, NEMA NI PREMA KOME DA IMA OBOVEZE I NEMA KOME NI DA BUDE VERNA.

KADA SE PREUDALA, PONOVO IMA MUZA, I ONAJ ISTI ZAKON PONOVO STU8PA NA SNAGU KOJI OD NJE ZAHTEVA DA ISTO TAKO BUDE VERNA I DRUGOM MUZU.

Isto je tako i u prenosnom smislu sto Pavle želi da kaže.

Gresnik koji se pokajao za svoje grehe i primio dar Bozje milostu i Hrista za svoga Spasitelja, ON JE UMRO GREHU I POSTO Više ne GRESI, ZA NJEGA JE I ZAKON UMRO, JER NEMA ZASTO DA GA OSUDUJE.

MeđuTIM, ONAJ ISTI ZAKON KOJI JE REGULISAO NJEGOV ODNOS PREMA BOGU,
JOS UVEK JE NA SNASI, ON NIJE PROMENJEN, NEGO SE PROMENILO STANJE GRESNIKA PA IMA SrećU DA GA ZAKON NEMA ZASTO DA OSUđUJE, ALI ZAKON JE ZA PRESTUPNIKE ISTO NA SNAZI KAO STO JE I PRE BIO.

Prema tome, zakon nije prokmenjen, nego gresnik se menja, a zakon u svim fazam ostaje isti, uvek je na snazi.

Hugo, ti si postavio dobro pistanje:
„I ako verujes ti da si razapet sa Hristom, ako si prihvatio njegovu smrt i sopstvenu smrt na krstu, kako može ZAKON da ima vlasti nad tobom?”

Odgovor:
Ako je je gresnik razapet sa Hristom, ako je umro grehu, to znači da on više ne gresi i nad njima ZAKON I NEMA VLASTI. Ali zakon je ostao isti, nepromenljiv, a gresnik se menja i njegov odnos prema zakonu se menja. Ako je nepokajani gresnik, zakon ga osuđuje, ako je poverovao u Hrista i umro sa njim i oslobodio se greha, zakon ga više ne osuđuje, on zaista nema valst nad njim, jer je pokajani gresnik sakriven u Hristu i on živi zivotom sličnim Hristovom, zato zakon nad njim nema vlasti.

Tako je najveca sreća za gresnika ako se on menja, a zakon je uvek isti, on se ne menja, jer je izraz Bozje volje i Njegove pravde koji je vecan kao i Zakonodavac.
Glasnik
27. мај 2010. у 14.56
(Profesor)
26. maj 2010. u 17.35
OK glasnice, jedna žena = nevesta, jedan muž : ZAKON, a sada mi ti objasni kako muž ima i dalje pravo nad njom ako ona umre?
I ako verujes ti da si razapet sa Hristom, ako si prihvatio njegovu smrt i sopstvenu smrt na krstu, kako može ZAKON da ima vlasti nad tobom?
...

Glasnik.
Već sam ti to objašnjvao na drugim mestima zadnjih dana.
Hoćeš da kažeš kako ja ustvari kažem da je muž obavezan nad mrtvom zenom?
Hoćeš da kažeš da ako smo umrli zakonu onda nismo obavezni da ga držimo?
Pa zašto ne odgovrisa na moja pitanja gore pa ćemo videti da smo obavezni ili ne???????

ZASTO NISI ODGVORIO KAžI NAM TO???

Muž naravno nije vise obavezan prema umrloj ženi.

Ali stvar sa zakonom je drugacija.

Svi smo mi nasledili gresnu prirodu od roditelja a kasnije sami gresili i krsili zakon.
Taj zakon nas sada osuđuje.
Bogu bi bilo najlakse da promeni ili skloni zakon i da nam oprosti nego da Hristos dolazi da umre za prekrsaj tog zakona za nas.
Ali zato što je nemoguće taj zakon ukloniti, ukinutu ili jednostavno oprostiti a sa time nepogaziti pravdu, dosao je zakonodavac da plati zahtev krsenja zakona, smrt.

Znači da smo ti i ja hugenote bili krivi zakonu i sa time pod njegovom osudom pod njegovom vlascu.

Ali posto je Hristos umro za nas i sa time platio obavezu koju trazi zakon, nismo vise pod njegovom osudom i nismo vise u obaveznim brakom sa zakonom koji nas je teretio.
Taj brak sa zakonom je prouzrokovao nas prstup nas greh, naše krsenje zakona.

Primer:
Recimo da si napravio nešto sto te zakon u kojoj zemlji tereti.
Ti si vezan za zuakon ne možeš da ga se solobodis.
Trazi se kazna.
ONOG TRENUTKJA KADA KAZNA BUDE PLACENA ILI ODSEDENA U ZATVOR SLOBODAN SI OD ZAKONA, ZAKON TE Više ne TERETI.
Dotle si kao u braku sa njime hteo to ili ne.
Tako nas je zakon teretio, osuđivao.
Hristos je umro za nas, jer originalni tekst kaže da smo mi ubijeni kroz telo hristovo.
TIM UBISTVOM SMO PLATILI TO JEST HRISTOS ZA NAS ONO STO ZAKON TRAZI OD NAS.
I sa time smo kao mrtvi zakonu, jer nas više ne tereti.

Sada smo shristom i u potpunom skladau sa zakonom.
on neam vise vlasti nad nama.
Ali ako nastavimo da uporno krsimo zakon gubimo Hrista.

Biblijski tekst kaže ovako:

Pogledajmo kontekst.

4.Tako su i moja braca ubijena zakonu, kroz TELO HRISTOVO da bi postali Hristovi, koji je ustao iz mrtvih da rodimo Bogu rod.
5.Jer kad smo bili u telesni delovale su gresne zeljekoje su pozivale zakon tako da smo donosili plod smrti.
6.Sada smo oslobodjeni od zakona, jer smo umrli onome sa cime smo drzani.
Tako da služimo novome u DUHU, a ne starome SLOVIMA.
Rimljanima 7,4-6.
Elbelfelder. brockhaus. strana 406.

4.Pavle piše da su i njegova braca hrišćani automatski ubijeni krivici zakona sa Hristom koji je ubijen za njih na krstu.
I sada smo postali sa time Hristovi jer nas je kupio skupo svojom krvlju od greha, smrti i sotone.
Sada treba da donosimo Prave rodove Bogu a ne vise da živimo u grehu kada smo oslobodjeni krivice nismo oslobodjeni greha.
RODOVE DONOSITI BOGU NEZNACI GRESITI JER SMO NAVODNO UMRLI ZAKONU I MOžEMO SADA DA GA KRSIMO.
Jer je greh bezakonje kaže na drugom mestu.
5.Jer smo ranije bili podpali pod telsne zelje i greh, koje su nas automatski vezivale za zakon (POZIVALE GA ODMAH) koji nas osuđuje na smrt.
6.sada smo oslobodjeni od zakona ( jer smo umrli onome cime smo drzani)
Cime smo drzani za zakon? Pa krivica,greh, kazna, nas je drzala za njega ništa drugo.
Umrli smo krivici, osudi zakona jer je kazna placena za nas i sada ne gresimo vise u Hristu već donosimo kroz Hrista duhovne rodove ne telsene Bogu.
I nismo vise vezani za zakon, krivicom, grehom, osudom.

Kada ostavimo Hrista nastavivsi da gresimo opet smo u braku sa zakonom.

6 STIH KAO CELINA KONTEKSTA NAM OTKRIVA CEMU SMO TO UMRILI ; IAKO TREBAMO DA PAZIMO NA IGRU RECI KOD PAVLA; nismo ustvari umlri zakonu ubijeni zakonu na osnovu 6 stiha,VEC ONOME sto nas vezivalo za zakon, onome sto nas drzalo za zakon hteli mi to ili ne.
Greh nas je automatski bacio u bracnu zajdnicu sa zakonom, krivica i osuda zakona nas je vezivala za njega automatski jer smo pali pod njegovu osudu.

Koliko puta sam već naglasavao zadnjih dana da sada živimo po duhu ne po slovu zakona.

Ne da bismo se spasili već zato STO SMO SPASENI.
Živeti poslovu zakona je nemoguće, covek pada sve vise u greh koliko pokusava da živi po zakonu.
ZAKON NIKOGA Ne može DA SPASE.

ALI SPASENIMA JE SADA ZIVOT I KARAKTER U SKLADU SA ZAKONOM;, oni služe Bogu iz ljubavi jer su spaseni ne po slovu zakona da bi se spasili.
Glasnik
27. мај 2010. у 15.08
Zato govori o vernima poslednjeg vremena hugenote:

I razggnjevi se zmija na ženu (sotonu) i otide da se pobije s ostalijem semnom njezinijem, KOJE DRZI ZAPOVESTI BOZJE i ima svedocanstvo Isusa Hrista.
Otkrivenje 12,17.

Ovde je trpljenje svetih koji DRžE ZAPOVESTI BOZJE I VERU ISUSOVO.
Otkrivenje 14 12.

entole.
To je najviše upotrebljavana reč za Bozji zakon 10 zapovesti.
Elberfelder. Brockhaus komenar grcki nemacki strana 800.
Glasnik
27. мај 2010. у 15.35
PROKLETSTVO ZAKONA KOJE NAS JE OBAVEZALO ZAKONU

9.Jer svi koji su od vere, blagosloveni su sa vernim Avramom.

10. Jer svi koji su od dela zakona, oni su pod PROKLETSTVOM, jer stoji napisano: proklet da je svako ko ne ostane u tome sto piše u knjizi zakona i necini tako.

11. A da se pred Bogom niko ne opravdava delima zakona je jasno, jer pravednik će od vere svoje živeti.

12. zakon nije zasnovan na veri, nego ko ga čini u njemu će naći zivot.

13.
Hristos nas je odkupio od PROKLETSTVA zakona...

Galatima 3, 9-13.

od prokletstva zakona ali ne i od zakona.

Glasnik
27. мај 2010. у 15.38
Iako je Avram imao zakon, on se opravdao verom ne drzanjem zakona.

Međutim nije mogao slobodno da ga krsi zbog toga.
Jer ko VERUJE U BOGA Ne moze DA ZIVI U SUPROTNOSTI SA ZAKONOM.

Tako su zajedno s Avramom covekom VERE blagosloveni svi koji veruju.
Galatima 3,9.
Glasnik
27. мај 2010. у 16.04
10.Slava i cast svakome ko čini dobro, prvo Jevreju pa Grku,

11.jer Bog negleda ko je ko.

12.Oni koji su bez zakona zgresili bez zakona će i propasti.
A onima koji su pod zakonom zgresili, po zakonu će se SUDITI.

13. jer pred Bogom nisu pravdni oni kji slusaju zakon, nego će biti opravdani oni koji ga TVORE.

14. Kada pagani koji nemaju zakon po prirodi IZVRSUJU ZAKON, onda su oni iako nemaju zakon, sami sebi zakon.

15. Oni pokazuju da im je u srcima zapisano ono sto ZAKON TRAZI, a o tome svedoci njihova savest i njihove msili kada se međusobno optuzuju i izvinjavaju.

16. To će biti onoga dana kada će Bog, preko Isusa Hrista, po mom evandjelju, suditi ljudskim tajnama.

Rimljanima 2 10-16.

O KOM ZAKONU KOJI PAGANI IZVRSUJU JE OVDE REC?

O klanju zrtava, služenju u saroru od sastanka ili obrezivanju?

Ne.

Reč je Bozjim zapovestima, o dekalogu.

Grcka reč (anomos)koja se koristi u teksu oznacava ljude koji nemaju ili nepoznaju ZAKON 10 zapovesti koji je dat na gori sinaj.
Elbelfelder. Brockhaus. Grcki Nemacki strana 715.

Kada će to biti kada će se suditi onima koji znaju i onima koji nenaju zakon?
Kada Isus dodje.

Glasnik
27. мај 2010. у 17.07
I SADA ONO NAJVAZNIJE STO SAM OBECAO OVIH DANA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Ovde ćemo videti kako apostoli prave razliku između ZAKONA 10 Bozje zapovesti I ZAKONA u koji spada OBREZANJE.
I ocigledno je da taj ZAKON deset Bozje zapovesti sada drže I neznabosci koji su uceni od apostola ali koji žive po duhu tog zakona I sa time osuđuju telesne jevreje kojid rze slovo zakona to jest krse taj zakon I ti n neznabosci su sami pravi duhovni jevreji jer su u skladu sa zakonom jer je zakon urezan u njihovo srce i to je pravo obrezanje.

17. Ali ako ti sebe zoves Jevrejinom, oslanjas se na ZAKON I hvalis se Bogom,

18. znaš njegovu volju I prosuđuješ šta je bolje, jer dobijas pouku iz ZAKONA,

19. I ako si uveren da si vodja slepima, svetlost onima koji su u tami,

20. vaspitac nerazumnih, ucitelj nejaci, koji u ZAKONU ima olicenje znanja I istine,

21. zašto dakle, ti koji ucis druge, samog sebe ne poucis? koji propovedas da netreba KRASTI, sam krades.

22. Ti koji govoris da se ne čini PRELJUBA sam cinis preljubu. Ti kome su odvratni IDOLI, pljackas hramove.

23. Ti koji se hvalis ZAKONOM krseci ZAKON ne postujes Boga

24. kao sto je I zapisano: zbog vas se među paganima huli na Bozje ime.

25. obrezanje ima vrednost ako izvrsavas ZAKON. Ali ako KRSIS ZAKON, tvoje OBREZANJE je postalo neobrezanje.

26. ako se ,dakle, NEOBREZANI pridržava odredbi ZAKONA, zar se njegovo neobrezanje neće smatrati obrezanjem?

27. Tako će onaj ko nije telesno obrezan a ISPUNJAVA ZAKON, suditi tebi koji krsis ZAKON, iako imaš i slovo ZAKONA i obrezanje.

28. jer nije Jevrejin onaj ko je to samo spolja, niti je pravo OBREZANJE spolja, na telu.

29. Nego Jevrejin je onaj koji je to iznutra, a pravo obrezanje je obrezanje srca., Duhom ne slovom. Takav ne dobija pohvalu od ljudi, nego od Boga.
Rimljanima 2.17-29.
Glasnik
27. мај 2010. у 18.13
DA OBJASNIMO:

1 Deo:

17. Ali ako ti sebe zoves Jevrejinom, oslanjas se na ZAKON I hvalis se Bogom,

18. znaš njegovu volju I prosuđuješ šta je bolje, jer dobijas pouku iz ZAKONA,

19. I ako si uveren da si vodja slepima, svetlost onima koji su u tami,

20. vaspitac nerazumnih, ucitelj nejaci, koji u ZAKONU ima olicenje znanja I istine,

Apostol Pavle piše Jevrejinu. KOJI TO ZAKON Pavle OVDE POMINJE U 17 do 20 stiha? 10 Bozje zapovesti koje se nazivaju POSEBNO SAMO ONE ZAKON, VIDECEMO TO ODMAH NIZE DOLE.

21. zašto dakle, ti koji ucis druge, samog sebe ne poucis? koji propovedas da netreba KRASTI, sam krades.

PAVLE NE CITIRA CEO ZAKON 10 BOZJE ZAPOVESTI ALI SAMO NEKE ZAPOVESTI POKAZUJUCI NA KOJI ZAKON MISLI i pominje samo one zapovesti koje jevrejin krsi, krseci tako sav zakon deset Bozje zapovesti, PA POMINJE ovde u 21 stihu, 8 zapovest NE KRADI zapovest druge ploce zakona koja govori o postovanju ljudi.

22. Ti koji govoris da se ne čini PRELJUBA sam cinis preljubu. Ti kome su odvratni IDOLI, pljackas hramove.

OVDE PAVLE u 22 stihu POMINJE 7 zapovest ne čini preljube sa druge ploce zakona koja govori o postovanju ljudi. I 1 i 2 zapovest nemoj imati drugih bogova to jest idola i negradi sebi slika idola i ne klanjaj im se. To su zapovesti sa prve ploce zakona koja govori o postovanju Boga.

23. Ti koji se hvalis ZAKONOM krseci ZAKON ne postujes Boga

24. kao sto je I zapisano: zbog vas se među paganima huli na Bozje ime.

Pavle kaže u 23. i 24 stihu da se jevrejin hvali tim zakonom 10 BOZJE ZAPOVESTI ali ih ipak krsi.
I tako daje povoda paganima da hule na Boga videci kako oni sami grese a govore o pravdi.

25. obrezanje ima vrednost ako izvrsavas ZAKON. Ali ako KRSIS ZAKON, tvoje OBREZANJE je postalo neobrezanje.

25. STIH JE KLJUCAN ON NAM JASNO POKAZUJE RAZLIKU IZMeđu 10 BOZJE ZAPOVESTI KOJE PAVLE NAZIVA POSEBNI ZAKON I OBREZANJE KAO POSEBAN ZAKON I IZ OVOG STIHA SE JASNO VIDI DA OBREZANJE NIJE DEO OVOG ZAKONA O KOME PAVLE GOVRI to jest 10 BOZJE ZAPOVESTI.

26. ako se ,dakle, NEOBREZANI pridržava odredbi ZAKONA, zar se njegovo neobrezanje neće smatrati obrezanjem?

26. STIH OPET RAZJASNJAVA receno I KAžE DA SE NEOBREZANI NEJEVREJIN DRZI TOG ZAKONA 10 BOZJE ZAPOVESTI IAKO JE NEOBREZAN ON NEKRSI ZAKON STO NIJE OBREZAN JER JE OVDE JASNO REC O POSEBNOM ZAKONU 10 BOZJE ZAPOVESTI U KOJE OBREZANJE NESPADA VISE.
Ali ovaj neobrezani je ustvari kao obrezani i bolji od obrezanog jer živi po zakonu 10 BOZJE ZPOVESTI nasuprot OBREZANOM JEVREJINU KOJI JE OBREZAN ALI KRSI POSEBNI ZAKON 10 BOZJE ZAPOVESTI.

27. Tako će onaj ko nije telesno obrezan a ISPUNJAVA ZAKON, suditi tebi koji krsis ZAKON, iako imaš i slovo ZAKONA i obrezanje.

27 STIH OPET POTVRDJUJE IAKO NEKO NIJE OBREZAN A ISPUNJAVA TAJ POSEBNI ZAKON 10 Bozje zapovesti,KOJI APOSTOLI OCIGLEDNO RAZLIKUJU OD CEREMONIJALNOG ZAKONA U KOJI SPADA OBREZANJE. TO JEST neobrezani drzi 10 BOZJE zapovesti. Da će ON OSUDITI JEVREJINA KOJI IMA OBADVA ZAKONA I ZAKON 10 ZAPOVESTI I OBREZANJE KOJE SPADA U DRUGI ZAKON KOJI OCIGLEDNO VISE NEVAZI TO JEST CEREMONIJLANI ZAKON.
Pavle naglasava i kaže koji imaš slovo zakona kao posebni zakon i obrezanje koje nesvrstava u taj zakon.
JER OVAJ NEOBREZANI DRZI DUH ZAKONA NE SLOVO ZAKONA.
NJEMU JE ZAKON UREZAN U SRCE; TO JEST ON JE DOBIO OBRACNJEM KARAKTER KOJI JE U SKLADU SA ZAKONOM I ZATO ON MOžE DA ZIVI PO ZAKONU silom Bozjom NAMESTO JEVREJINA KOJI POKUSAVA DA DRZI SLOVO ZAKONA SVOJOM SILOM A NE USPEVA U TOME.

28. jer nije Jevrejin onaj ko je to samo spolja, niti je pravo OBREZANJE spolja, na telu.

29. Nego Jevrejin je onaj koji je to iznutra, a pravo obrezanje je obrezanje srca., Duhom ne slovom. Takav ne dobija pohvalu od ljudi, nego od Boga.
Rimljanima 2.17-29.

28.29 STIH KAžU DA JE JEVREJIN ONAJ KOJI JE USTVARI IZNUTRA OBREZAN A NE SPOLJA.
PRAVI JEVREJIN JE ONAJ KOJI DRZI DUH ZAKONA NE SLOVO ZAKONA.


Glasnik
27. мај 2010. у 18.20
2. Deo objašnjenja Rimljanima 3 17-29.

EVO OVDE JOS JEDNOM TE RAZLIKE U KORINCANIMA:

Jer je obrezanje ništa i neobrezanje je ništa već dražnje ZPOVESTI BOZJE.
1 Korincanima 7,19.

KAKO TO SADA NEOBREZANI ZIVI PO ZAKONU I IMA DUH ZAKONA DOK JEVREJIN IMA SLOVO ZAKONA I TO CAK DVA ZAKONA?

Jer je ovo zavet koji ću naciniti s domom izrailjevijem posle ovih dana, govri Gospod: DACU ZAKONE svoje u MISLI njihove, i na SRCIMA njihovijem napisacu ih, i biću im Bog i oni će biti meni narod.
A kad veli: nov zavet, prvi nacini vehtijem; a sto je vehto i ostarelo, blizu je rkaju.
Jevrejima 8,10,13.

BOG IM DAJE KARAKTER KOJI JE U SKLADU SA ZAKONOM.

ON CINI SA NJIMA NOVI ZAVET PRVI JE BIO UREZAN NA KAMENE PLOCE I TO JE TAJ STARI, ALI TAJ ISTI ZAKON UREZUJE SADA NA NOVIM Plocama srca i uma. Bog urezuje svoj zakona sada u njihov karakter na mesnatim plocama srca a ne na kemenim plocama.
Oni su onda automatski u skladu sa zakonom Bozjim i to je taj novi zavet koji je Bog nacinio sa svimj vernima.

TO JE DUH ZAKONA A ZAKON NA KAMNEIM PLOCAMA JE SLOVO ZAKONA.

cobi63
(sportista)
27. мај 2010. у 18.55
Kada sam kupovao kucum nisam imao dovoljno novca, nego sam se obratio banci i uzeo kredit. Banka mi je pozajmila toliku svotu novaca za koju su sigurni da mogu je dobiti ako prodaju moju kucu.
Ja sa porodicom sam se useli u kucu, ali tapiju nisam dobio, nju je drzala banka dok ne isplatom dug.

U slučaju da nisam redovno otplacivao dug, ZAKON bi me okrivio za prekrsaj i banka bi oduzela kucu. Nisam voleo taj zakon, jer ni malo nije ljubazan, ali sam se cuvao da ga ne prekrsim, da ne bih izgubio kucu.

I šta se na kraju desilo?
Kada sam ISPLATIO DUG banci, taj zakon vise nije imao nikakve vlasti nada mnom. Najzad, postao sam slobodan!

Šta mislite, šta je to što me je oslobodilo od vlasti zakona?
ISPLATA DUGA. Kad sam isplatio dug, zakon je ostao na svome mestu, i ako ponovo uzmem kredit, ponovo ću biti pod njim, ali ako dug isplatim postajem slobodan.

Iako sam ja slobodan od tog zakona, svi koji i posle toga uzimaju kredit, vezani su istim zakonom kao i ja. Zakon je uvek isti, a nas status se menja smo tada kad isplatimo dug.

Hristos je na krstu platio nas dug i mi smo dobili pomilovanje.
Primanjem Hrista za licnog Spasitelja nama se uracunava Hristova pravednost, ne nas, nego Hristova. On nas oslobadja i placa nas dug. Ali to nas ne čini bezakonivcima, prestupnicima zakona, nego još boljim njegovim izvrsiteljima, jer je to pravo pred Bogom.
Bozji zakon je vecan kao i Zakonodavac, jer je temelj Bozje pravednosti, zato je nepromenljiv.
D_T
(%)
28. мај 2010. у 00.05
Na ovom mestu postavlja se jedno kljucno pitanje, kako je Isus pretvarao vodu u vino, da li su se ti (oni) koji su pili vodu u Njegovom prisustvu zaista drugacije osecali, ili se tu samo radilo o promeni boje i ukusa?
D_T
(%)
28. мај 2010. у 00.09
Na ovom mestu postavlja se jedno kljucno pitanje, kako je Isus pretvarao vodu u vino, da li su se ti (oni) koji su pili vodu u Njegovom prisustvu zaista drugacije osecali, ili se tu samo radilo o promeni boje i ukusa?
Cekalac
(protestant)
28. мај 2010. у 06.16
Hristos je ženi uhvacenoj u preljubi pokazao MILOST!

I dao joj je preporuku:„Idi i više ne GRESI”!

Sto bi se desilo sa MILOSCU da je nastavila da gresi?

Dobila bi je ponovo?I ponovo ?

Do kada?

Ne zaboravimo da postoji i HULA NA SVETOGA DUHA,koji nas VODI KA MILOSTI!

Inače,pojedini diskutanti toliko lepo i jednostavno objašnjavaju ulogu zakona i milosti da se inače teško razumljivo doktrinarno pitanje bez problema može shvatiti...

Ako se želi!

PS:Naravno,kome teško padaju one Hristove reci:„Idi i više ne gresi”-će se mnogo vise baviti „slobodom”„miloscu”„zivotom bez zakona”...
D_T
(%)
29. мај 2010. у 04.15
Hristos je ženi uhvacenoj u preljubi pokazao MILOST!

I dao joj je preporuku:„Idi i više ne GRESI”!

Sto bi se desilo sa MILOSCU da je nastavila da gresi? Izgubila bi je.

Dobila bi je ponovo?I ponovo ? Da.

Do kada? Dok se ne umori od (iskrenog!) pokaja(va)nja.
Glasnik
29. мај 2010. у 07.19
Pa nije bas sve tako kao po loju.

Svaki put kada covek ode od Boga i ponovo čini greh uvek mu je teze da se vrati i taj proces traje sve duže i duže pa čak i godianam a najcesce se i nevrati ili stigne dotle da je već tako daleko da se ne odlucuje na pokajanje i vracanje.

D_T
(%)
29. мај 2010. у 07.56
Tako nekako, proces pokajanja jeste tezak, ali Bog se nikad ne umori od prastanja dok god se covek sam ne umori od pokajanja...
SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 09.38
D_T
-Bog se nikad ne umori od prastanja dok god se covek sam ne umori od pokajanja...

To kažete kao da grešnik uvek može da se vrati sa svog puta.

A da li može da se desi da grešnik pređe granicu sa koje nema povratka?

Da li može da se desi da ne bude svestan kada je prešao tu granicu?

I da li takav može i dalje da se teši, ubeđujući sam sebe da će moći uvek da se vrati, a da je ipak prešao granicu odakle nema povratka?

Glasnik
29. мај 2010. у 10.41
Može
Glasnik
29. мај 2010. у 10.44
Ali ne što se tiče Boga već što se tiče vernika.

Živimo u vremenu gde se Bog ne moze i neće umoriti.

Ali dolazi vreme gde mora jednom Bozja milost da prođe da se povuce i neće imati vise niko sansi za vracanje.

Mejdutim šta ako se verniku u međuvremnu nešto desi a nije se bio vratio?

Opasna je to igra.

SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 11.09
Nadam se da će i naš sagovornik odgovoriti, jer mi se čini da mnogi veruju da mogu uvek da se vrate Bogu i da se pokaju.

Misle da će pred smrt moći da se pokaju... baš kao što je razbojnik na krstu dobio oproštenje.

...

D_T
(%)
29. мај 2010. у 11.31
Postovani SDG,
to je sad pitanje da li je Pakao vecan, i ako jeste, da li je za sve koji se u njemu zadese,.. a šta Vi mislite?

D_T
(%)
29. мај 2010. у 11.56
Razbojnik na krstu i nije morao da se pokaje, dovoljno mu je bilo da se pobuni, ali ne da bi se spasio sa krsta nego protiv uloge koja mu je data (sa znanjem dakle da Bog postoji, da poveruje! (prosvetljenje u zadnji cas...)), i da mu bude oprosteno.
SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 12.06
Poštovani D_T,

Spomenuste pakao ... ne znam kako povezujete pakao i pokajanje (pretpostavljam da mislite da će uvek biti na raspolaganju milost)?

Ali hajde da pustimo mašti na volju razgovora radi.

Čovek ima slobodnu volju (tu sve svi slažemo).

Da li možete naterati ljude da vole Boga? Ne.

Ne možete naterati ljude da Vas vole. Ne možete naterati ženu da Vas voli. Ne možete naterati decu da Vas vole.

Možete im dati vremena kroz svu večnost, ali ih ne možete naterati da Vas vole.

Čemu bi služilo takvo mučenje onih koji ne žele da Vas vole?

Mislite da Stvoritelj ne može sada (ovog trenutka) da se pojavi pred svim grešnicima i da ih natera da zadrhte i da se poklone?

I šta bi se onda postiglo? Dobili biste ljude koji MORAJU da se poklone zastrašujućem Stvoritelju ... dobili bi ogromnu gomilu licemera (koji ne smeju da ispolje ono što misle od straha od kazne).

Šta bi bila svrha onda mučenja ljudi u paklu kroz svu večnost? Hoćete li im lomiti volju? Hoćete li im oduzeti ono što oni vole? Sve to da bi se pokajali?

Naravno, ako je pakao mučenje u vatri, grešnici će sve uraditi da izađu odatle.

Mislite da će grešnici da Vas automatski vole, ako ih date drugu šansu? Neće naravno. Oni imaju svoju volju i zato su tamo, jer vole to što vole (što su izabrali na ovoj zemlji). Zašto ih onda mučiti i terati ih na ono što oni ne žele i ne vole.

Da bi imali drugu šansu? Drugu šansu?

A zar mi nemamo u ovom životu drugu, treću ... hiljaditu šansu? Zar nas svakoga dana ne obasjava sunce? Zar nam nije dat anđeo da nas čuva od rođenja? Zar Sveti Duh (Isus Hristos) nije pored nas do kraja sveta?

Zar mislite da će Stvoritelj lomiti slobodnu volju svojih stvorenja kroz pakao?

Da li je to onda sloboda?

Koju slobodu imate? Morate pre ili kasnije da uradite onako kako SVEMOGUĆI odluči, jer će Vas On silom NATERATI da ga prihvatite?

Na šta Vam ovo liči???

Ne. Ne. Sve ovo nije Biblijsko učenje.

...
SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 12.32
Mislite da će UVEK čovek moći da dobije milost? Da će uvek moći da greši i uvek će milost biti prisutna!? To ne uči Sveto pismo.

Iako Bog želi da mu se vratimo i Bog bi UVEK želeo da prihvati čoveka, ipak degradacija uma pod uticajam greha jeste neminovna.

Šta Bog želi da nam kaže sa tom jednostavnom rečenicom: „Idi, i od sada više ne greši”?

Joh 8:10 A kad se Isus ispravi, i ne videvši ni jednog do samu ženu, reče joj: Ženo! Gde su oni što te tužahu? Nijedan te ne osudi?
Joh 8:11 A ona reče: Nijedan, Gospode! A Isus joj reče: Ni ja te ne osuđujem, IDI, I ODSELE VIŠE NE GREŠI.

Evo još jednog primera, gde vidimo da greh prouzrokuje degradaciju zdravlja:

Joh 5:5 Tu je ležao neki bogalj, bolestan već trideset osam godina.
...
Joh 5:14 A potom ga nađe Isus u crkvi i reče mu: Eto si zdrav, VIŠE NE GREŠI, DA TI NE BUDE GORE.

Ovaj čovek je 38 godina bio bolestan, a vidimo da Hristos kaže da je bolest došla kao direktna posledica njegovog izbora greha.

Da li je Juda mogao da se vrati i da se pokaje nakon njegovog greha? Na žalost nije mogao. Ljudi mogu da pređu granicu a da ne znaju da su je prešli. Pogledajmo primer Jude.

Sotona je ušao u Judu (totalno zagospodario njim), na tajnoj večeri:

Joh 13:27 I po zalogaju tada uđe u njega sotona. Onda mu reče Isus: Šta činiš čini brže.

Nakon toga Juda - apostol Hristov, je izvršio svoju ideju:

Luk 22:3 A sotona uđe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji beše jedan od dvanaestorice.
Luk 22:4 I otišavši govori s glavarima svešteničkim i sa starešinama kako će im Ga izdati.
Luk 22:5 I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.
Luk 22:6 I on se obreče, i tražaše zgodno vreme da im Ga preda tajno od naroda.

SPC
Luk 22:3 А сатана уђе у Јуду, званог Искариотски, који бјеше из броја Дванаесторице.
Luk 22:4 И он отишавши договори се са првосвештеницима и књижевницима и војводама како ће им га издати.
Luk 22:5 А они се обрадоваше, и уговорише да му даду новаца.
Luk 22:6 И он обећа, и тражаше згодну прилику да им га преда без присуства народа.

Da li je Juda znao da je prešao granicu? Nije.

Ta granica je za nas nevidljiva. Mi ne znamo kada je prelazimo. Ona se zove hula na Svetog Duha. To je se dešava kada uporno, odbacujemo istinu. Na taj način presecamo vezu sa Gospodom. Kada nazivamo zabludu istinom upravo hulimo na Svetog duha.

Ipak to nije slabost (ako imate sklonost ka nekom grehu), već je to namerno omalovažavanje istine.

Naše sklonosti (urođene i stečene) ka zlu možemo da pobedimo odricanjem od sebe (ispunjavanjem onoga što je Bog rekao a ne onoga što mi želimo).

I slabosti mogu, ako se uporno gaje, da nas na kraju pobede i prouzrokuju večno razdvajanje od Boga.

Jedno je slabost a omalovažavati istinu je nešto mnogo ozbiljnije. Istina je ta koja nam pomaže da pobedimo (zabludu, greh, sebe …)

Ali omalovažavati istinu ... to je hula na Svetog Duha (koji istinu predstavlja i koji se bori da nam pomogne da je prihvatimo). Ako odbacujemo Njegove milostive pozive, kako ćemo proći na kraju? Proći ćemo kao Juda (bolje da se nije rodio takav čovek, kaže Hristos)

Pokajanje nije kada plačete:

Heb 12:17 Jer znate da je i potom, kad htede da primi blagoslov, odbačen; jer pokajanje ne nađe mesta, ako ga i sa suzama tražaše.

Da li je pokajanje priznavanje svoje krivice?

Mat 27:3 Tada videvši Juda izdajnik Njegov da Ga osudiše raskaja se, i vrati trideset srebrnika glavarima svešteničkim i starešinama
Mat 27:4 Govoreći: Ja sagreših što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: Šta mi marimo za to? Ti ćeš videti.
Mat 27:5 I bacivši srebrnike u crkvi iziđe, i otide te se obesi.

Ovo nije pokajanje iako je iskreno priznat greh. Samo priznavanje ne može da nam omogući oproštenje, niti bez oproštenja možemo da imamo večni život.

Pokajanje uključuje pored svesti o krivici i žalost zbog učinjenog greha. A to je dar Božji. To možemo dobiti od Boga ako se odazovemo Njegovim pozivima milosti:

Rom 2:4 Ili ne mariš za bogatstvo Njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajući da te dobrota Božija na pokajanje vodi?
Rom 2:5 Nego svojom drvenosti i nepokajanim srcem sabiraš sebi gnev za dan gneva u koji će se pokazati pravedni sud Boga,
Rom 2:6 Koji će dati svakome po delima njegovim:
Rom 2:7 Onima, dakle, koji su trpljenjem dela dobrog tražili slavu i čast i neraspadljivost, život večni;
Rom 2:8 A onima koji se uz prkos suprote istini, a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnev.

Ako uporno odbacujemo Božje pozive milost (upućene svakoga dana od Svetoga duha), onda možemo doći u stanje da samo osećamo krivicu a da nemamo žalost što smo povredili najboljeg prijatelja - svoga Stvoritelja.

Takvo navodno „pokajanje” Biblija naziva žalost po ovome svetu, jer tako svetski ljudi shvataju kajanje (kaju se samo za posledice greha):

Karadžić (ovaj prevod je nejasan što se tiče ovih stihova, zato navodim još neke prevode)
2Co 7:8 Jer ako sam vas i ražalio poslanicom, ne kajem se, ako se i bejah raskajao: jer vidim da ona poslanica, ako i za malo, ražali vas.
2Co 7:9 Ali se sad radujem, ne što biste žalosni, nego što se ožalostiste na pokajanje: jer se ožalostiste po Bogu, da od nas ni u čemu ne štetujete.
2Co 7:10 Jer žalost koja je po Bogu donosi za spasenje pokajanje, za koje se nikada ne kaje; a žalost ovog sveta smrt donosi.
2Co 7:11 Jer, gle, ovo samo što se po Bogu ožalostiste, koliko učini staranje među vama? Kakvo pravdanje, kakvu nepovoljnost, kakav strah, kakvu želju, kakvu revnost, kakvu osvetu? U svemu pokazaste se da ste čisti u delu.

Čarnić
2Co 7:8 Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila -
2Co 7:9 sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali.
2Co 7:10 Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću.
2Co 7:11 Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni.

Kršanska Sadašnjost
2Co 7:8 Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila -
2Co 7:9 sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali.
2Co 7:10 Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću.
2Co 7:11 Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni.

Easy to read
2Co 7:8 Nije mi više žao što sam vam napisao ono pismo, iako mi je bilo žao jer znam da sam vas njime nakratko ražalostio.
2Co 7:9 Ali sada se radujem - ne što sam vas ražalostio, već zato što vas je ta žalost navela na pokajanje. Bila je to žalost po Božjoj volji, pa vam tako nismo nanijeli nikakvu štetu.
2Co 7:10 Božja žalost donosi pokajanje koje vodi spasenju, kao što žalost ovoga svijeta vodi u smrt.
2Co 7:11 Pogledajte samo kakvu je gorljivost proizvela u vama ta žalost po Božjoj volji! Takvo opravdavanje! Takvo negodovanje, takav strah! Toliku čežnju! Toliki žar! Toliku želju da se krivac kazni! Postupili ste najispravnije što ste mogli.

Green literal
2Co 7:8 For even if I grieved you in the letter, I do not regret, if indeed I did regret, for I see that letter grieved you for an hour.
2Co 7:9 Now I rejoice, not that you were grieved, but that you were grieved to repentance. For you were grieved according to God, that you might suffer loss in nothing by us.
2Co 7:10 For the grief according to God works repentance to salvation, not to be regretted. But the grief of the world works death.
2Co 7:11 For behold this same thing, you being grieved according to God, how much it fully worked earnestness in you, but also defense, but also indignation, but also fear, but also desire, but also zeal, but also vengeance! In everything you commended yourselves to be clear in the matter.

Ali Sveto pismo nas uči da ne moramo da pređemo granicu milosti.

Zašto bi dakle grešili i dalje i iskušavali Boga kada nas celo Sveto pismo uči da je Bog ispoštovao slobodnu odluku svojih stvorenja?

Ispoštovao je odluku anđela.
Ispoštovao je odluku prvog čoveka.
Ispoštovao je odluku Jevrejske nacije.
Ispoštovao je odluku Hrišćanske crkve (infiltraciju paganstva i uspostavljanje papske vlasti)
...
Ispoštovao je odluku svih ostalih crkvi, svih mogućih verovanja i neverovanja ... svih zlikovaca, ukratko ispoštovaće odluku svih.

Dakle, dokle čovek može da ide grešeći?

...
SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 12.38
...

Ljudi misle da će njihovo iskreno priznanje svojih greha moći da im obezbedi večni život.

Iskrenost (pred Bogom ili ljudima) nije pokajanje.

Osećanje krivice i priznavanje (Bogu i ljudima) takođe nije pokajanje.

(sve je ovo gore potrebno, ali nije dovoljno)

Šta nam onda još treba? Treba nam ...

POKAJANJE!

...
D_T
(%)
29. мај 2010. у 12.47
Postovani SDG,

niste mi odgovorili na pitanje da li smatrate da je pakao vecan?

...

Hajde da uzmemo na primer faraona i njegovu vojsku u trenutku potopa, da li Vi smatrate da je faraon uopste shvatio da je Bog svemoguć, i da li će mu to posluziti za neko tamo pa makar kakvo spasenje?

D_T
(%)
29. мај 2010. у 12.54
Hm,

„Da li je Juda mogao da se vrati i da se pokaje nakon njegovog greha? Na žalost nije mogao. ”

Ali u tom slučaju Juda ne bi bio Juda, a bez Jude ne bi bilo Hrista onakvog kakvog Ga mi znamo. A šta bi mi bez Hrista!?
SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 13.08
Mislim da sam odgovorio u poruci od:

29. maj 2010. u 12.32

(ako treba pojasniću izraz pakao citatima iz Biblije)

...
SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 13.13
Pakao na osnovu Biblije jeste konačna presuda grešnicima:

Rev 21:7 Koji pobedi, dobiće sve, i biću mu Bog, i on će biti moj sin.
Rev 21:8 A strašljivima i nevernima i poganima i krvnicima, i kurvarima, i vračarima, i idolopoklonicima, i svima lažama, njima je deo u jezeru što gori ognjem i sumporom; koje je smrt druga.

Trajaće dokle svako ne primi kaznu po svojim delima:

Karadžić
Rev 20:12 I videh mrtvace male i velike gde stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po delima svojim.
Rev 20:13 I more dade svoje mrtvace, i smrt i pakao dadoše svoje mrtvace; i sud primiše po delima svojim.
Rev 20:14 I smrt i pakao bačeni biše u jezero ognjeno. I ovo je druga smrt.
Rev 20:15 I ko se ne nađe napisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.

Čarnić
Rev 20:12 I videh mrtvace, velike i male, gde stoje pred prestolom, a knjige se otvoriše; i jedna druga knjiga bi otvorena, to je knjiga života. I mrtvacima se sudilo na osnovu onoga što je napisano u knjigama - po delima njihovim.
Rev 20:13 I more dade mrtvace koji su u njemu, i smrt i ad dadoše mrtvace koji su u njima, i svako bi osuđen po delima svojim.
Rev 20:14 I smrt i ad behu bačeni u vatreno jezero. Ovo je druga smrt, vatreno jezero.
Rev 20:15 I ko god se ne nađe upisan u knjizi života, bi bačen u vatreno jezero.

Dimitrije Stefanović
Rev 20:12 I videh mrtvace, velike i male, gde stoje pred prestolom, i otvoriše se knjige. I druga se knjiga otvori, knjiga života. I mrtvacima se sudi kao što je napisano u knjigama, po delima njihovim.
Rev 20:13 I more dade svoje mrtvace, i smrt i ad dadoše svoje mrtvace, i sudi im se, svakome po delima njegovim.
Rev 20:14 I smrt i ad bačeni biše u jezero ognjeno. Ovo je druga smrt, jezero ognjeno.
Rev 20:15 I ko se ne nađe zapisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.

Rev 20:12 AndG2532 I sawG1492 theG3588 dead,G3498 smallG3398 andG2532 great,G3173 standG2476 beforeG1799 God;G2316 andG2532 the booksG975 were opened:G455 andG2532 anotherG243 bookG975 was opened,G455 which isG3603 the book of life:G2222 andG2532 theG3588 deadG3498 were judgedG2919 out ofG1537 those things which were writtenG1125 inG1722 theG3588 books,G975 accordingG2596 to theirG848 works.G2041
Rev 20:13 AndG2532 theG3588 seaG2281 gave upG1325 theG3588 deadG3498 which were inG1722 it;G846 andG2532 deathG2288 andG2532 hellG86 delivered upG1325 theG3588 deadG3498 which were inG1722 them:G846 andG2532 they were judgedG2919 every manG1538 accordingG2596 to theirG848 works.G2041
Rev 20:14 AndG2532 deathG2288 andG2532 hellG86 were castG906 intoG1519 theG3588 lakeG3041 of fire.G4442 ThisG3778 isG2076 theG3588 secondG1208 death.G2288
Rev 20:15 AndG2532 whosoeverG1536 was notG3756 foundG2147 writtenG1125 inG1722 theG3588 bookG976 of lifeG2222 was castG906 intoG1519 theG3588 lakeG3041 of fire.G4442

G86
ᾅδης
hadēs
hah'-dace
From G1 (as a negative particle) and G1492; properly unseen, that is, „Hades” or the place (state) of departed souls: - grave, hell.

Ad (grčki hades) znači grob a ne kako stoji u mnogim prevodima - pakao (to je već tumačenje prevodilaca).

Morate imati na umi da su prevodioci pod uticajem učenja crkve u kojoj su odrasli.

Dakle, pakao traje onoliko koliko je potrebno da grešnici prime PRAVEDNU kaznu PO DELIMA SVOJIMA.

Nema večnog života za grešnike.
SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 13.19
D_T
-Ali u tom slučaju Juda ne bi bio Juda, a bez Jude ne bi bilo Hrista onakvog kakvog Ga mi znamo. A šta bi mi bez Hrista!?

Vi se šalite pretpostavljam.
Glasnik
29. мај 2010. у 13.44
Pa sotona bese usao u Judino srce kako je zapisano i naveo Judu da izda Isusa a posle ga i naveo da se ubije.
Teško je posle odpada se opet vratiti ali da je Juda ostao ziv mi ne znamo šta bi bilo sa njime da li bi se iskreno pokajao?
vidimo da juda na kraju prepoznaje da je pogresio pa kaže:

Tada videvsi Juda izdajnik njegov da ga osudise RASKAJA SE i povrati trideset srebrnika glavarima svestenickim i staresinama.
Govoreci: ja sagresih sto izdadoh krv pravu. A oni rekose: šta mi marimo za to? Ti ćeš videti.
I bacivsi srebrnike u crkvi izadje i otide te se obesi.
Matej 26, 3-5.

Što se tiče fraona, ocigledno je da je nekima koji su odrasli u grehu a pogotovo ga praktikovali obratiti se ali nije nemoguće ali je teško.
Jer iako covek nepoznaje Boga na njgovu savest utice Duh sveti i kada covek odbacuje Duha svetoga godinama teško mu je kasnije i sve teze da jednom odgovori na taj poziv.

D_T
(%)
29. мај 2010. у 14.45
Da Glasnik, ali prepoznati Boga u Judi, hajde sad da Vas vidimo?
SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 15.07
Brate Glasnik,

Evo Sotona je živ i dalje. I svi anđeli koji su se udružili sa njim. Živi su i zdravi.

Kako to da se niko od njih ne pokaje?

Oni bi sigurno hteli da izbegnu svoje mučenje, zar ne? Mogu da se zaustave, niko ih ne tera da nastavljaju sa uzaludnom borbom.

Zašto se onda ne pokaju?

Pređena je granica kada nisu više sposobni da osećaju žalost zbog greha. Oni shvataju (intelektualno) svoju krivicu, ali pokajanja ne mogu više imati. Greh je degradirao njihovo biće ... tako da ne mogu da se pokaju. To ono o čemu sam pričao.

Svako ko se igra sa pozivima milosti može da ode tako daleko da više ne oseća nikakvu grižu savesti, nikakvo osećanje žalosti zbog greha ... to je iskusio i Juda. Imao je užasan osećaj krivice (baš kao što imaju pali anđeli), ali žalost zbog toga što je izdao prijatelja nije imao. Zašto? Zato što greh degradira stvorenje.

Kada stvorenje nastavi uporno da gaji greh (nezavisan život od Boga) onda može da dođe u ovo žalosno stanje. To su učinili i fariseji. Uporno su hulili na Svetog Duha (istinu).

Ali zašto bi iko od nas došao u ovo stanje, kada nam je omogućeno da se izbavimo od svih greha? Niko nas ne može naterati da moramo i dalje da živimo grešnim životom. Možemo da se zaustavimo i da promenimo svoj život.

Pogledajte ovaj vapaj Stvoritelja:

Eze 33:11 Reci im: Tako bio ja živ, govori Gospod Gospod, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svog puta i bude živ; vratite se, vratite se sa zlih puteva svojih, jer zašto da mrete, dome Izrailjev?

Ovu šansu je Bog pružio ljudima jer smo svi mi prevareni od palih anđela.

Iskoristimo tu šansu.

...
SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 15.26
POKAJANJE

Kako čovek može da bude prav pred Bogom? Kako grešnik može da postane pravedan? Samo Hristos može da nas dovede u sklad sa svetlošću; ali kako doći Hristu? Mnogi postavljaju ono isto pitanje koje je postavilo mnoštvo na Dan Duhova, kad je, osvedočeno u svoju grešnost, uzviknulo: „Šta ćemo činiti?” Prva reč u Petrovom odgovoru bila je : „Pokajte se!” (Djela 2,38. 39) Drugom prilikom, ubrzo posle toga, rekao je : „Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od greha svojih!” (Dela 3, 19)

U pokajanje zbog greha uključeno je i odvajanje od njega. Mi nećemo odbaciti greh ako ne uvidimo njegovu izopačensost; sve dok se naše srce ne odrekne greha, u našem životu neće biti nikakve stvarne promene.

Mnogi ne uspevaju da spoznaju pravu prirodu pokajanja. Oni žale što su grešili i naoko se čak menjaju, ali samo zato što se boje da će zbog svojih zlih dela morati da trpe. To nije pokajanje u biblijskom smislu. Oni se žale na patnje umesto na greh. Takav je bio i Isavov bol kad je shvatio da je zauvek izgubio prvenaštvo. Valam, prestravljen od anđela koji je stajao na njegovom putu sa isukanim mačem, priznao je svoju krivicu da ne izgubi život; ali tu nije bilo istinskog kajanja zbog greha, nije bilo promene namera, nije se pojavila odvratnost prema zlu. Juda Iskariotski uzviknuo je pošto je izdao svog Gospoda: „Ja sagreših što izdadoh krv pravu!” (Matej 27,4)

Priznanje se otelo njegovoj grešnoj duši pod nepodnošljivim pritiskom savesti o krivici i u strašnom očekivanju osude. Posledice koje su mu pretile ispunjavale su ga užasom, ali u njegovoj duši nije bilo duboke žalosti koja slama srce, nije žalio što je izdao neokaljanog Božjeg Sina i što se odrekao Sveca Izrailjevog. Dok je podnosio Božje kazne, faraon je priznavao svoj greh da bi izbegao dalje kažnjavanje, ali je nastavljao da prkosi Nebu čim bi zla bila zaustavljena. Svi ovi jadikovali su zbog posledica greha, ali ih nije obuzimala žalost zbog samog greha.

Kad se srce pokori uticaju Božjeg Duha, savest se budi, i grešnik raspoznaje ponešto od dubine i svetosti Božjeg Zakona, koji je temelj Njegove vladavine i na Nebu i na Zemlji. „Videlo istinito koje obasjava svakoga čoveka koji dolazi na svet” (Jovan 1,9) rasvetljava tajne odaje duše, i sakrivena dela tame izlaze na videlo. Osvedočenje obuzima um i srce. Grešnik postaje svestan Božje pravednosti i oseća užas da se pod teretom svoje krivice i poročnosti pojavi pred Onim koji ispituje srca. On vidi Božju ljubav, lepotu svetosti, radost čistote; čezne da bude očišćen i dostojan veze sa Nebom.

Davidova molitva posle pada pokazuje kako izgleda prava žalost zbog greha. Njegovo pokajanje bilo je iskreno i duboko. U molitvi nije ulagao napor da umanji svoju krivicu; nije izražavao želju da izbegne kaznu koja mu je pretila. David je uvideo veličinu svog prestupa; shvatio je da je ukaljao svoju dušu; gnušao se svoga greha. Nije se molio samo za oproštenje već za očišćenje srca. Čeznuo je za radošću svetosti - za obnavljanjem sklada i zajednice sa Bogom. Ovako je progovorio:

„Blago onome, kojemu je oproštena krivica,
kojemu je greh pokriven.
Blago čoveku kojemu Gospod
ne prima greha
i u čijem duhu nema lukavstva.”
Psalam 32,1.2.
„Smiluj se na me, Bože,
po milosti svojoj,
očisti bezakonje moje,...
i greh je moj jednako preda mnom,...
Pokropi me isopom, i očistiću se;
umij me, i biću belji od snega,...
Učini mi, Bože, čisto srce, i duh prav ponovi u meni.
Nemoj me odvrgnuti od lica svojega,
I Svetoga Duha svojega nemoj uzeti od mene.
Vrati mi radost spasenja svojega,
i duh vladalački neka me potkrepi,...
Izbavi me od krvi, Bože, Bože,
Spasitelju moj,
i jezik će moj glasiti
pravdu Tvoju.”

Psalam 51,1-14.

Pokajanje kao što je ovo nadmašuje našu moć, mi ne možemo da ga postignemo, već ga dobijamo jedino od Hrista, koji se uzdigao u visine i dao dare ljudima.

Upravo ovde mnogi greše i zato ne dobijaju pomoć koju Hristos želi da im da. Oni misle da ne mogu da pristupe Hristu ako se prvo ne pokaju i da ih pokajanje prethodi oproštenju greha; jer samo slomljeno i skrušeno srce oseća potrebu za Spasiteljem. Ali, mora li grešnik da čeka na pokajanje da bi tek onda mogao da dođe Isusu! Sme li pokajanje da se podiže kao prepreka između grešnika i Spasitelja?

Biblija ne uči da grešnik mora da se pokaje pre nego što posluša Hristov poziv: „Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti!” (Matej 11, 28) Sila koja dolazi od Hrista vodi pravom pokajanju. Petar je ovo objasnio Jevrejima kad je rekao: „Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za Poglavara i Spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje greha.” (Dela 5, 31) Mi se ne može pokajati bez Hristovog Duha koji budi našu savest kao što ni oproštenje ne možemo dobiti bez Hrista.

Hristos je izvor svake dobre pobude. On jedini može u srce da usadi neprijateljstvo prema grehu. Svaka želja za istinom i čistotom, svako osvedočenje u našu sopstvenu grešnost, dokaz je da Njegov Duh deluje na naša srca.

Isus je rekao: „I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.” (Jovan 12,32) Hristos mora da se otkrije grešnuku kao Spasitelj koji umire za grehe sveta; i dok gledamo Božje Jagnje na krstu na Golgoti, tajna otkupljenja počinje da se otkriva našem umu i Božja dobrota počinje da nas vodi na pokajanje. Umirući za grešnike, Hristos je pokazao nepojmljivu ljubav; i dok grešnik posmatra tu ljubav, ona omekšava njegovo srce, utiče na um i čini ga krotkim.

Istina je da se neki put ljudi postide svojih grešnih puteva i odvacuju neke svoje zle navike i pred nego što postanu svesni da su privučeni Hristu. Ali kad god ljudi pokušavaju da se poprave sa iskrenom željom da čine dobro, pokreće ih Hristova sila. Na njih deluje utivaj kojeg nisu ni svesni, savest se budi, i u životu dolazi do vidljive promene. I kad ih Hristos privuče da gledaju Njegov krst, da posmatraju Onog kojeg su njihovi gresi prikovali, tada se zapovesti upisuju u njihovu savest. Otkriva im se sva zloća njihovog života, greh koji se duboko ukorenio u njihovu dušu. Počinju da razumevaju ponešto od Hristove pravednosti i uzvikuju: „Šta je onda greh kad je bila potrebna takva žrtva za otkupljenje njegovih robova? Zar je stvarno bila potrebna sva ta ljubav, sve to trpljenje, sve to poniženje, da mi ne poginemo već da imamo život večni?”

Grešnik može da se odupre toj ljubavi, može da odbije mogućnost da bude privučen Hristu; ali ako se ne bude opirao, Isus će ga privući; poznavanje plana spasenja dovešće ga do podnožja krsta, punog pokajanja zbog grehova koji su prouzrokovali patnje dragog Božjeg Sina.

Isti božanski um koji deluje u prirodi obraća se i srcima ljudi, budeći u njima neizrecivu čežnju za onim što nemaju. Ono što je na svetu ne može da zadovolji njihovu čežnju. Božji Duh preklinje ih da teže za onim što jedino može dati mir i odmor - za Hristovom milošću i radošću svetosti. Služeći se i vidljivim i nevidljivim uticajima, naš Spasitelj stalno radi da um ljudi obrati od grešnih uživanja, koja ne site, ka neizmernim blagoslovima koje mogu da dobiju u Njemu. Svi koji uzaludno pokušavaju da piju iz razvaljenih studenaca ovog sveta primaju božansko obaveštenje: „I ko je žedan neka dođe, i ko hoće, neka uzme vodu života zabadava!”(Otkrivenje 22, 17)

Ti koji u srcu čezneš za nečim boljim od onog što ovaj svet može da ti pruži, prepoznaj tu čežnju kao Božju poruku tvojoj duši! Moli Ga da ti daruje pokajanje, da ti otkrije Hrista u svoj Njegovoj neizmernoj ljubavi, u svoj Njegovoj savršenoj čistoti! U Spasiteljevom životu načela Božjeg zakona - ljubav prema Bogu i prema bližnjemu - dobila su savršeni izraz. Dobročinstvo, nesebična ljubav - sačinjavali su Njegov život. I tek kad posmatramo Njega, kad svetlost sa našeg Spasitelja i nas obasja, tada vidimo grešnost svojih srca.

Mi možemo laskati sebi, kao što je to činio Nikodim, da nam je život pošten, moralni lik besprekoran, i misliti da ne moramo da ponizimo svoja srca pred Bogom kao obični grešnici; ali kad nas obasja Hristova svetlost, videćemo da smo nečisti, shvatićemo da su naše pobude sebične, da je neprijateljstvo prema Bogu ukaljalo svako naše delo. Tada ćemo shvatiti da je naša pravda kao prljava haljina, da nas jedino Hristova krv može očistiti od prljavštine greha i obnoviti naše srce prema Njegovom obličju.

...
SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 15.31
...

Kad samo jedan zrak Božje slave, jedna varnica Hristove čistote prodre u dušu, on sa bolnom jasnoćom otkriva svaku ružnu mrlju i ogoljava rugobu i poročnost ljudskog karaktera. Ona čini vidljivim neposvećene želje, nevernost srca i nečistotu usana. Grešniku se njegovi verolomni pokušaji da Božji zakon proglasi nevažećim pokazuju u pravoj svetlosti, i njegov duh dirnut je i potišten pod prodornim uticajem Božjeg Duha. On se gnuša samog sebe gledajući čisti, neukaljani Hristov karakter.

Kad je prorok Danilo ugledao slavu koja je obavijala nebeskog vesnika koji mu je bio poslan, proželo ga je osjećanje slabosti i nesavršenosti. Opisujući djelovanje tog predivnog prizora, kaže: „I ne osta snage u meni, i ljepota mi se nagrdi, i ne imah snage!” (Danilo 10,8) Čovjek, ovako dirnut, omrznuće svoju sebičnost, gnušaće se svog samoljublja, i težiće pod uticajem Hristove pravednosti za čistotom srca, koja je u skladu sa Božjim zakonom i Hristovim karakterom.

Pavle kaže da je „po pravdi zakonskoj” — ako se uzme u obzir samo formalno ispunjavanje propisa — „bio bez mane” (Filibljanima 3,6); ali kad je upoznao duhovni karakter Zakona, shvatio je da je grešnik. Prema slovu Zakona, onako kako ga ljudi primjenjuju u životu, Pavle se uzdržavao od grijeha, ali kad je upoznao dubinu svetih pravila Zakona, i vidjeo sebe onako kako ga og gleda, ponizno se poklonio i priznao svoju krivicu. Rekao je: „A ja življah nekad bez zakona; a kad dođe zapovijest, onda grijeh oživlje, a ja umrijeh.” (Rimljanima 7, 9.10.) Kad je shvatio duhovnu prirodu Zakona, grijeh se pojavio u svoj svojoj odvratnosti, i njegove oholosti nestalo je.

Bog ne smatra sve grijehe jednako velikim; postoje stepeni krivice po Njegovoj ocjeni, isto kao i po čovjekovoj ocjeni; ali ma kako beznačajan ovan ili onaj zao čin može da izgleda u ljudskim očima, ni jedan jedini grijeh nije mali pred Bogom. Ljudski sudovi su pristrasni, nesavršeni, ali Bog sve ocjenjuje onako kako stvarno jeste. Pijanicu preziru i kažu da ga njegov grijeh isključuje iz Neba; dok oholost, sebičnost i zavist često prolaze bez ukora. Međutim, ti grijesi naročito su mrski Bogu zato što suprote dobroti Njegovog karaktera, atmosferi nesebične ljubavi koja vlada u bezgrešnom svemiru. Onaj koji padne u neki teški grijeh može da osjeti svoju sramotu i bijedu i potrebu za Hristovom milošću; ali oholost ne osjeća nikakve potrebe i tako se srce zatvara pred Hristom i beskrajnim blagoslovima koje On donosi.

Jadni carinik koji se molio: „Bože, milostiv budi meni grešnome!” (Luka 18,13), smatrao je sebe vrlo pokvarenim čovjekom, a i drugi su ga gledali istim očima; ali on je osjetio svoju potrebu, i sa svojim teretom krivice i sramote došao pred Boga, trežeći Njegovu milost. On je otvorio svoje srce milostivom uticaju Božjeg Duha da ga oslobodi sile grijeha. Farisejeva hvalisava, samodopadljiva molitva pokazivala je da je njegovo srce za uticaj Svetog Duha. Udaljivši se od Boga, nije ni osjećao svoju pokvarenost nasuprot savršenstvu božanske svetosti. Nije osjećao nikakvu potrebu, i ništa nije ni primio.

Kada uvidite svoju grešnost, ne čekajte da se popravite. Koliko ima onih koji misle da nisu dovoljno dobri da dođu Hristu! Očekujete li da ćete se popraviti svojim sopstvenim naporima? „Može li Etiopljanin promjeniti kožu svoju ili ris šare svoje? Možete li vi činiti dobro naučivši se činiti zlo?” (Jeremija 13,23)) Nama može da pomogne samo Bog. Mi ne treba da čekamo na čvršće osvedočenje, na bolje prilike, na svetiji karakter. Mi sami ništa ne možemo učiniti. Moramo da priđemo Hristu upravo onakvi kakvi jesmo.

Ali neka se niko ne vara misleći da će Bog u svojoj velikoj ljubavi i milosrđu ipak spasti čak i one koji su odbacili Njegovu milost. Neizmerna težina grijeha može da se procjeni jedino u svjetlosti krsta. Kad ljudi tvrde da je sigurno Bog isuviše dobar da bi odbacio grešnika, usmjerite im pogled na Golgotu! Upravo zato što nije postojao drugi način da se čovjek spase, zato što bez ove žrtve ljudski rod nije mogao uteći od sramotne sile grijeha i ponovo uspostaviti zajednicu sa svetim bićima, zato što mu je bilo nemoguće a ponovo uzme učešća u duhovnom životu — upravo zato Hristos je preuzeo na sebe krivicu neposlušnih i trpeo umjesto grešnika. Ljubav i patnja i smrt Božjeg Sina — sve to svjedoči o strahovitoj veličini grijeha i objavljuje da nema oslobođenja od njegove moći, ni nade u bolji život, osim u pokoravanju sebe Hristu.

Nepokajani se ponekad izgovaraju govoreći o onima koji misle da su hrišćani: „I ja sam isto toliko dobar koliko i oni. Oni u ponašanju ne pokazuju ništa više samoodricanja, trezvenosti ili budnosti od mene. I njima su draga uživanja i popustljivost prema grehu kao i meni!” I tako se oni služe manama drugih kao izgovorom za svoje sopstveno zanemarivanje dužnosti. Ali gresi i mane drugih nikog ne opravdavaju, jer nam Gospod kao uzor nije dao grešne ljude. Neokaljani Božji Sin nam je primjer i trebalo bi da upravo oni koji se tuže na nepravičan život takozvanih hrišćana žive boljim životom i pruže plemenitiji primer. Ako su njihova shvatanja o tome šta hrišćanin mora da čini tako uzvišena, nije li onda njihov greh veći? Oni znaju šta je pravo a ipak to ne čine.

Čuvajte se oklevanja! Ne odgađajte odluku da odbacite svoje grehe i da Isusovom pomoći očistite svoje srce! Hiljade i hiljade upravo su ovde pogrešile i ostale izgubljene za večnost. Ne želim da trošim mnogo reči raspravljajući o kratkoći i nesigurnosti života; ali se strahovita opasnost — opasnost koja se dovoljno ne shvata — krije u oklevanju da se pokorimo preklinjućem glasu Božjeg Svetog Duha i tako ostanemo u grehu; jer oklevanje upravo to znači. Grehu, ma kako ga neznatnim držali, možemo popuštati samo rizikujući da budemo izgubljeni za večnost. Ono što ne savladamo, savladaće nas i izazvati našu propast.

Adam i Eva ubedili su sebe da tako neznatan čin kao što je uzimanje zabranjenog ploda ne može imati tako strahovite posledice kao što je Bog objavio, ali taj neznatni čin bio je prestup Božjeg nepromenljivog i svetog Zakona, koji je odvojio čoveka od Boga i otvorio ustave smrti i neiskazanoj patnji da preplave naš svet. Iz veka u vek sa naše Zemlje uzdizali su se stalni krici bola i sva stvorenja zajednički su uzdisala i bolno patila od posledica čovekove neposlušnosti. I samo nebo osećalo je uticaj njegove pobune protiv Boga. Golgota stoji kao spomenik divne žrtve kojom je morao da se okaje prestup božanskog Zakona. Ne smatrajmo greh nečim neznatnim!

Svaki prestup, svako zanemarivanje ili odbacivanje Hristove milosti, ostavlja na nama svoje posledice; ono otvrdnjava srce, slabi volju, otupljuje um i ne samo što nas čini manje spremnim već i manje sposobnim da poslušamo nežne pozive Božjeg Svetog Duha. Mnogi umiruju probuđenu savest mišlju da mogu da se vrate sa svog zlog puta kad god to zažele, da mogu da se igraju sa pozivima milosti a ipak ostanu trajno osetljivi prema njihovom uticaju. Oni misle, iako su prkosili Duhu milosti, iako su svoj uticaj stavili u sotoninu službu, da će ipak moći da promene smer svog života u času strašne krize. Ali to nije tako lako ostvariti. Iskustva i vaspitanje u toku celog života tako su temeljno oblikovali karakter da tada samo retki požele da budu slični Isusu.

Čak i samo jedna mana u karakteru, samo jedna grešna želja, ako se uporno gaji, na kraju će poništiti sav uticaj Jevanđelja. Svako popuštanje grehu pojačava odbojnost duše prema Bogu. Čovek koji je uporan u svom neverstvu, koji je tupo ravnodušan prema božanskoj istini, samo žanje ono što je sam posejao. U celoj Bibliji nema strašnije opomene protiv igranja sa zlom od reči mudrog čoveka da će se grešnik „ u uža greha svojih zaplesti”. (Priče 5,22)

Hristos je spreman da nas oslobodi greha, ali nas na to ne primorava; i ako ne želimo da prihvatimo Njegovu milost, šta bi On još mogao da učini? Mi smo sami sebe upropastili svojim namernim odbacivanjem Njegove ljubavi. „Evo sad je vreme najbolje, evo sad je dan spasenja!” „Danas ako glas njegov čujete, ne budite drvenastih srca!” (2. Korinćanima 6,2; Jevrejima 3,7.8)

„Čovek gleda što je na očima, a Gospod gleda na srce” (1. Samuilova 16,7) — ljudsko srce, ispunjeno protivrežnim osećanjima radosti i tuge, nemirno, jogunasto srce, u kome ima toliko prljavštine i prevare. On zna njegove pobude, njegove prave namere i ciljeve. Pođite Njemu sa svojom ukaljanom dušom, onakvom kakva je! Kao psalmista otvorite sve njene zakutke svevidećem oku i uzviknite:„Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje. I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put večni!”(Psalam 51,10) Budite pošteni prema sebi! Budite isto tako ozbiljni, isto tako istrajni kao da je vaš prolazni život u pitanju! To je pitanje koje se mora rešiti između Boga i vas, i to za večnost. Ako nemate ničeg drugog osim lažne nade, srljate u sigurnu propast.

Proučavajte Božju reč sa molitvom. Ta Reč iznosi vam u Božjem zakonu i u Hristovom životu velika načela svetosti, bez kojih „niko neće videti Gospoda”. (Jevrejima 12, 14) Ona osvedočava u greh; ona jasno otkriva put spasenja. Poslušajte je kao Božji glas koji se obraća vama.

Kad budete uvedeli svu strahotu greha, kad budete upoznali svoje pravo stanje, nemojte se predavati očajanju! Hristos je došao da spase upravo grešnike. Ne moramo mi izmiriti Boga sa sobom, već — o čudesne li ljubavi!— sam Bog u Hristu „svet pomiri sa sobom”. (2. Korinćanima 5, 19) On svojom nežnom ljubavlju poziva sebi svoju zalutalu decu. Nijedan zemaljski roditelj ne bi mogao da bude toliko strpljiv prema manama i pogreškama svoje dece kao što je to Bog prema onima koji žele spasenje. Nijedne ljudske usne nikad se nisu nežnije obraćale odlutalom kao Njegove. Sva Njegova obećanja, sve Njegove opomene, samo su uzdasi neizrecive ljubavi.

Kad vas sotaona bude uveravao da ste veliki grešnik, pogledajnte prema svom otkupitelju i govorite o Njegovom zaslugama. Gledanje u Njegovu svetlost će vam pomoći. Priznajte svoj greh, ali recite neprijatelju da „Hristos Isus dođe na svet da spase grešnike”(1. Timotiju 1,15) i da i vi možete biti spaseni Njegovom nenadmašnom ljubavlju. Isus je Simonu postavio pitanje o dvojici dužnika. Jedan je dugovao svom gospodaru mali iznos, a drugi vrlo veliki; ali on je oprostio obojici. Hristos je upitao Simona koji će dužnik više voleti svoga gospodara. Simon je odgovorio: „Mislim onaj kome najviše pokloni!” (Luka 7, 43) Mi smo bili veliki grešnici, ali Hristos je umro da bi nama moglo biti porošteno. Bilo je dovoljno da svom ocu u našu korist iznese zasluge svoje žrtve. Oni kojima je najviše oprostio ljubiće Ga najviše i stajaće najbliže Njegovom prestolu da Ga slave zbog Njegove velike ljubavi i neizmerne žrtve. Upravo kad najpotpunije shvatimo Božju ljubav, najbolje uviđamo i zloćudnost greha. Kad vidimo dužinu lestava koje su nam spuštene, kad bar delimično spoznamo veličinu žrtve koju je Hristos učinio radi nas, tada će nežnost i skrušenost omekšati i naše srce.

Molimo vas... da ne primite uzalud
blagodat Božiju.
Jer on govori:
u vreme najbolje poslušah te,
i u dan spasenja pomogoh ti.
Evo sad je vreme najbolje,
evo sad je dan spasenja!

(2. Korinćanima 6,1.2)

Poglavlje „POKAJANJE”, iz knjige:

„Put Hristu”
Ellen G. White

http://www.puthristu.com/index.php?option=com_content&task=view&id=43&Itemid=56
Glasnik
29. мај 2010. у 15.57
Kako da se od njih niko nepokaje?

Pa ja ne znam da li ti uopste čitaš šta ja pišem?

Sotona je imao svoje vreme mislosti kada se nije pokajhao zbacen je sa neba i sve dublje pada tako da se on neće i ne moze nikada pokajati.

Osim toga ja govrim o ljudima ne o andjelima.

Tako će i ljudi izgubiti svoje vreme milosti i neće vise ni moći da se pokaju i da hoće.
Ali to će biti vreme kada će svi jasno odbaciti Boga koji će ga odbaciti a koji su ga prihvatili prihvatili su ga,i neće vise biti onih koji bi to još hteli.

Glasnik
29. мај 2010. у 16.01

(%)
29. maj 2010. u 14.45
Da Glasnik, ali prepoznati Boga u Judi, hajde sad da Vas vidimo?

Glasnik:
Kakvo je ovo pitanje, nejasno je formulisano?

Juda nije Bog da ga prepoznajemo kao takvog.

On je imao takvo otkrivenje Bozje slave da je posle toga jako teško ili nemoguće vratiti se, možda samo teoretski.

Ali da je ostao ziv ko sme da kaže da se nebi pokajao???

Možda bi možda nebi, dok je covek ziv uvek ima sansi pred Bogom.

Međutim sotona zna da opasnost pokajanja uvek psotoji pa se potrudio da iskoristi priliku potpune prevlasti nad judom i da ga skloni za svaki slučaj.

Koga vi to hocete da vidite???
SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 16.10
Brate Glasnik,

Javi se kad stigneš, voleo bi da se ispričamo, nismo se odavno čuli.

SDG.Soli.Deo.Gloria (at) gmail . com

Gospod neka je sa tobom
Glasnik
29. мај 2010. у 16.37
netacna email adresa
SDG
(Soli Deo Gloria)
29. мај 2010. у 16.43
Razdvojio sam zbog spam-a (jer se automatski skupljaju email adrese širom interneta i šalju reklame).

SPOJI: SDG.Soli.Deo.Gloria
&
@gmail.com

 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Necklaces?
.