Odakle dođoše
Mihovilov
(dizajner)
13. мај 2010. у 13.43
Događaji na Nebu puno prije drugog Isusovog dolaska:
Slavodobiće izabranika na nebu
(9) Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. (10) Viču iz glasa: „Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!” (11) I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, (12) i pokloniše se Bogu govoreći: „Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.” (13)
I jedan me od starješina upita: „Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?” (14) Odgovorih mu: „Gospodine moj, ti to znaš.” A on će mi: „Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. (15) Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. (16) Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega (17) jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.”
DOĐOŠE IZ NEVOLJE VELIKE!!!!
Dođoše u ONAJ SVIJET jer postadoše dostojni tog svijeta. DOĐOŠE sa ovog svijeta gdje mučeništvo pretrpješe.
I služe mu noć i dan. Tako piše. Ne nema spavanja za sluge Božje. Budni su i bdiju i izvršavaju zapovjedi Božje.
Piše služe mu noć i dan.
O koja otajstva samo ova rečenica otkriva.
Nema spavanja u mrtvilu sa ŽIVE Isusove.
Mihovilov
(dizajner)
13. мај 2010. у 13.50
„Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj...
Dođoše iz nevolje velike. Nakon pretrpljenog Mučeništva. Gle Živi koji umrijeti više ne mogu DOLAZE NA NOGAMA SVOJIM PRED BOŽJE PRIJESTOLJE. STOJE NA NOGAMA SVOJIM, MAŠU RUKAMA SVOJIM I PJEVAJU NOVU PJESMU JEZIKOM SVOJIM I UMOM SVOJIM NAUČIŠE TU NOVU PJESMU.
I sve to puno prije drugog dolaska Isusovog na zemlju. OVO JE NA NEBESIMA. TAMO GDJE DUŠE ŽIVE ODU NAKONŽRTVE SVOJE NA OVOJ PLANETI.
Gle dobrih slugu Gopsodnjih. Gle odmah nakon rada ovdje gle eno ih da služe na Nebu.
To nam otkri Otkrivenje. TA ZATO MU BOG DADE IME OTKRIVENJE. Da znamo da nema lješkarenja i mrtvila za Žive. Da djeca Božja idu Ocu svome.
DOĐOŠE. NIKO IH NIJE DONIO. IZ NEVOLJE VELIKE, A NE SPAVANJA VELIKOG I MRTVILA VELIKOG.
To nam otkri Otkrivenje.”
Mihovilov
(dizajner)
13. мај 2010. у 13.54
Reče im Isus: „Djeca se ovog svijeta žene i udaju. (35) No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. (36) Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.”
Ta anđelima su jednaki oni koji postaše dostojni ONOGA SVIJETA. Tjela su im kao i anđelska i zato mogu služiti.
Ne reče Isus biće jednog dana anđelima jednaki. Nego reče : anđelima su jednaki.
Ta kojega svijeta. Ne ovoga NEGO ONOGA SVIJETA.
Kojeg ONOGA SVIJETA ?
Onoga svijeta iz kojeg će ih trube anđela pozvati da se okupe. Sa kraja neba do na kraj neba.
„Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.”
Do nakraj neba piše
Ta u kraljevstvu Božjem služe danju i noću.
Bilo na nebu, bilo na zemlji.
S kraja zemlje piše( ne pod zemljom).
I neka vas niko ne laže kada vam govori da su izabranici Isusovi pod zemljom.
Ta toliko o Živima Isus reče. Da ni umrijeti ne mogu i zato su i na Nebu i po zemlji.
Ta služe pred Božjim prestoljem i danju i noću.
Sa kraja neba na kraj neba svuda su već izabrani.
I TAMO DOĐOŠE NAKON MUČENIŠTVA VELIKOG.
Vrijeme je d ajedno sljepilo prestane. Vrijeme je da više NE UMRTVLJUJEMO SVETE DA NE ZAKOPAVAMO NAROD SVETACA I D ANE RATUJEMO NA TAJ NAČIN PROTIV SVETACA. Ta ONI DOĐOŠE I PRED BOŽJIM PRIJESTOLJEM SU.
Oni koji proglasiše Isusove Svece za mrtvim i umrtvljenim oni samo o sebi govorahu.
Mihovilov
(dizajner)
14. мај 2010. у 15.56
Moj filozofe kada svatiš da su naučnjaci dokazali postojanje Duhovnog svijeta. I da je on 20 puta veći po masi od materijalnog svijeta (ako je vjerovatni fizičarima).
I kada svatiš da uistinu to nešto postoji. Zvali ga neki paralelni svemiri i dimenzije. To je svejedno. Jer tamo beskrajni svjetovi postoje. I tamo duše idu.
I tamo logos vlada. Ko što vlada i sa ovim materijalnim svemirom.
Kada makneš tu skramu ateističku koja ti neda da vidiš ono što vjernici tvrde da postoji već hiljadama godina, a što su naučnjaci dokazali svojim formulama.
Pitaj se kakvu to opsjenu imaš da ti neda da progledaš. Zar ne svataš da je samo u pitanju DUH KOJI VLADA TOBOM I NEDATI DA SPOZNAŠ I VIDIŠ ISTINU. Nedati da vidiš ono što formule fizičara dokazaše i pokazaše.
Zašto si pravedan i pošten i milosrdan. Misliš li da ti to prah zemlje dade. Odakle ti to filozofe. Odakle to nekim dušama, a nekim ne. Vidiš čak ni to pitanje neznaš odgovoriti.
Nedati taj duh da progledaš očima tvoje duše. Nedati da vidiš sebe kao dušu. I da kao duša vidiš DUHOVNE SVJETOVE. Jer ih samo duša može vidjeti.
Ipak te duša vodi da čuješ i opet da čuješ i opet da čuješ. DUŠA TE TVOJA VODI DA SNAMA GOVORIŠ. JER DUŠA ŽUDI ZA DUHOVNIM. ONA JE DUHOVNE PRIRODE. ONA JE DUH AKO BAŠ HOĆEŠ NA JEDNOM NIVOU. Ona te dovodi među nas. Jer njoj to treba, a ne prah.
Njoj treba Bog, dobro, milosrđe, pravednost, mudrost. To je ona i to je njeno.
