mitropolit Jovan: U pravoslavnoj Crkvi, na primer, dok je patrijarh odsutan ili dok je njegov tron upražnjen, ne mogu da se biraju novi episkopi ili da se preduzimaju bilo kakve ,,kanonske radnje''. Možete li onda da objasnite prvenstvo patrijarha u smislu jednostavnog pojma časti?
Ima li ova formula još neko značenje?
mitropolit Jovan: Taj izraz se koristi da bi se istaklo kako su svi episkopi, počevši od pape i patrijarha do poslednjeg episkopa, jednaki sa stanovišta sveštenstva (hieratikos).
Ali, to je već tradicionalno načelo i za pravoslavne i za rimokatolike...
mitropolit Jovan: Ali sa jednom suštinskom razlikom. Naime, rimokatolici bi pomenutu jednakost primenili samo na nivo svetotajinske blagodati, koja automatski ne obuhvata i pitanje jurisdikcije, dok pravoslavni ne bi pravili takvu razliku.
Mislite da su ova stanovišta ispravna?
mitropolit Jovan: Ova stanovišta kao da previđaju izvesne činjenice prisutne u pravoslavnom Predanju i veri – jednostavnu i očiglednu činjenicu da sabornost ne može da postoji bez prvenstva. U pravoslavnom Predanju nikada nije postojao, niti može da postoji sinod ili sabor bez protosa (prvog) ili primusa (poglavara). Ako, dakle, sabornost postoji jure divino, takođe, po tom istom pravu, mora da postoji i prvenstvo.
Da li su neki pravoslavni bogoslovi pokušali da reše ovu protivrečnost?
mitropolit Jovan: Alivisatos, na primer, tvrdi da nije neophodno da postoji stalni protos; prvenstvo se može smenjivati. Smatram da je ovo njegovo mišljenje neodrživo, jer se prvenstvo u Crkvi nikada nije projavljivalo na taj način. Suprotno tome, ono se uvek vezivalo za posebnu službu i za posebnu ličnost. Štaviše, ako logički primenimo ovaj princip u okviru svake autokefalne Crkve, to bi značilo ukidanje čina patrijaraha i mitropolita kao stalnih ličnih službi...
Ostali pravoslavni bogoslovi se u svojim bogoslovskim primedbama na pitanje prvenstva pozivaju na demokratiju...
www.eparhija-dalmatinska.hr/Publikacije-Krka28-L.htm