Poreklo Hrista i žrtva!
B-hriscanin
(B.Evangelista)
22. јануар 2010. у 08.37
rešenju treba da pristupimo Biblijski ; Naime, Logos, ili drugo Lice Bozanstva je
apsolutno duhovne prirode, A Biblija nas izvestava da je Marija bila „osenjena”
Svetim Duhom...Za naše razumevanje i za mogućnost, uopste da se zacne nešto
od toga, mora iz duhovnog preci u materijalno. To je osnova fizioloskog procesa
radjanja koji je sam tvorac uspostavio... I za ovo potrazimo pomoć u Bibliji...
„”Evo coveka kojemu je ime klica, koja će klijati s mesta svojega i sagraditi
Crkvu Gospodnju„!... (Zah.6,12.)
Ovde dolazimo do izraza ”klica„, sto nas uvodi u materijalnu perspektivu, koja
nam je ustvari i potrebna, jer ”osenjena Duhom Bozijim„ nije rodila DUHA, nego
sina covecjeg... Biblija nam dalje pomaze da i ovo rasvetlimo, posebnim, jasnim
objašnjenjem -- odakle potice, i ko je izvor ili deo te klice !...
”U ono vrijeme biće klica Gospodnja na slavu i cast, i plod zemaljski na krasotu
i diku ostatku Izrailjevu„...(Isaija 4,2.)
Biblija nam ovde CVRSTO dokazuje da ”covek kojemu je ime klica„, potice od
samog GOSPODA, usta nas isti prorok još bolje osigurava sledećim ;
”Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti:
divni, savjetnik, Bog silni, otac vjecni, knez mirni„. (Isaija 9,6.)
Razumijmo ispravno;”sin nam se dade„--kome će tek ime biti,--Bog silni, otac vjecni, knez mirni”.
Znaci prvo dolazi sin coveciji, pa tek onda, ime će mu biti -- Bozanstvo...
Moramo znati da Isus, kroz celi svoj zemaljski zivot skoro nikada nije kazao „ja sam
sin Boziji”; On je samo odgovarao, kada su ga to pitali -- „ti kaza”, ali zato je za uzvrat
sve vreme tvrdio da je SIN COVECIJI ... Ovde moramo stati i prihvatiti Biblijsko
sugeriranje da je ovo TAJNA u koju žele i andjeli zaviriti ... I to je dobro, da nebi
smo prejudicirali nešto sto nam je nepoznato...
Što se tiče muke, ona je bila uzasna i teska, na samo za sina covecjeg, već i za Izvor
te materijalne klice, samoga Boga... Pokusao sam malo to docarati ;
„Znacenje pravog razumevanja hrišcanstva nije samo potreba, već i veliki izazov.
Padom u greh, covekova i Božja priroda se razdvojila! Ljidima je bilo nemoguće
ponovo sjedinjenje sa Bogom, tako da je sam Bog preuzeo inicijativu ; Isus je postao
”mesto„na kojem se božanska priroda spojila sa ljudskom, trajnim sjedinjavanjem.
Tražeci od Jovana da bude kršten, Isus se poistovetio sa ljudima,i,kada je izlazio iz vode,
klekao je i pomolio se Ocu...Biblija ne beleži šta je to on uputio Ocu,ali beleži Ocev odgovor
”Ti si sin moj ljubazni, ti si po mojoj volji„, cime je velicanstveni Bog prihvatio zajedništvo
sa nama ljudima. Božiji glas,pa, Duh Svjeti u simbolu goluba, i Isus, sjedinjen sa covekom,
oznacuje ”obogaceno„ Trojstvo, u cijem zagrljaju sigurnosti se sada nalazi i covek!
Razmotrimo sada posledice ovog cudesnog,velicanstvenog i spasonosnog postupka ;
Hristos je sa neba došao da umre za nas ! Pred samu smrt, izgovorio je strahovite i
uznemirujuce reci od kojih je zanemio ceo univerzum ; Uzvikom kosmickih razmera
”Bože moj,Bože moj zašto si me ostavio„-- oznacilo je, od vecnosti prvi put razdvajanje Trojstva..
Razmotrimo sada sledeće :Ovo razdvajanje Trojstva nije usledilo zbor Isusovog greha ; Isus je
pobedio i svako kušanje i svaki greh, ali sjedinjavanje sa covekom, prvi put u istoriji vecnosti,
pojavilo se nešto stravicno : -- Isusova potpuna zavisnost od Oca !!! Kako je do toga došlo ?
Rzmotrimo sada Isusovu borbu,usrdne molitve i stanje pred raspece ;
Isusovo emocionalno i fizicko stanje dostiglo je nove dubine nelagodnosti i uznemirenosti..
Bila je to posledica preuzimannja greha sveta, a ne strah od onoga što bi ljudi mogli da mu učine...
Isus je rekao ucenicima : ”Duša je moja puna žalosti do smrti„. Izraz,”puna žalosti„ je prevod
grcke reci ”perilupos„,koja oznacuje tugu i jad koji su nemerljivo jaki...Ova posebna, i žestoko
jaka tuga, dovodila je Isusa do ivice druge smrti... -- Razmotrimo sad ;
U tom strahovitom bolu, Isus je osetio puninu caše Božijeg gnjeva nad grehom i grešnicima...
Greh i grešnici neminovno odlaze u smrt, i tu cašu Isus je zaželeo da ga mimoidje...
Molio je Oca u neustrašivoj agoniji, koju mi možemo vrlo dobro da razumemo !...
Kada ponovo nije dobio odgovor, shvatio je da Oceva šutnja znači da nema nikoga drugog
koji bi mogao da spasi ljudski rod...Bilo je to stravicno, toliko me je voleo, tebe i mene
da se je tada odrekao sile, i dobrovoljno potcinio Ocevoj volji...Tada je celi svemir zanemeo;
I tu se otkrila i ucvrstila vecna, pravedna i nesebična Isusova ljubav prema nama ljudima..
Razmotrimo sada dobro ; Odrekavši se svoje sile pred samu smrt, Trojstvo nije bilo raskinuto,
što je znacilo da je i sam Otac, zajedno sa Sinom patio zbog tebe i mene !...
Božje srce bilo je ispunjeno najdubljom tugom kada je Njegov Sin, onaj koji je bio bez krivice,
podnosio kaznu za greh...Isusovom žrtvom, Trojstvo je pretrpelo posljedice grijeha umesto nas !...
-- ”Bože moj,Bože moj zašto si me OSTAVIO„-- je za trenutak razdvojilo Trojstvo,
što se nikada više neće dogoditi u toku cele vecnosti...
A sada razmotrimo, svi ovo najvažnije :
Agonija koju je Isus podneo proširuje,produbljuje,i omogućuje mnogo šire razumjevanje prirode grijeha,
i daje nam snagu da se borimo proiv njrga” !...
Biblijski hrišcanin