Poznajem jednog brata muslimana iz mog rodnog kraja, i pricao mi jednu cudnu pricu. Njega je zadesio rat u Bosnu, bio je i mucen, i kaže samo vera ga je spasila, a njegovi mucitelji su bili najgori ljudi planete koji nemaju ništa sa zemljom Srbijom i Bosnom.
On uvek radi i svaki dan ide u dzamiju, nije ozenjen. Neki ga smatraju da je otisao samo zatosto ima neke posledice i nedostatke od rata. Neki smatraju da je pod carolijama.

Jednom mi je pricao cudnu pricu, rekao mi je, da vidi poslanika Muhameda svaku 27. noć.
Opisao mi je da ima belu kosu koja sija, oci zelene koje sijaju, bradu belu koja sija, lice koje sija, toliko sam mogao da otkrijem jer dalje nije hteo da prica.

Ja sam citao Otkrivenje gde se tamo opisuje poslanik Isus, i tek sada sam se setio šta mi je on govorio.
Šta vi mislite?

Evo i tekst:
Viđenje Sina Čovječjega

9Ja, Ivan, vaš brat, kao i vi u Kristu sam dionik patnji i kraljevstva te postojanosti. Izgnan sam na otok Patmos zbog propovijedanja Božje riječi i svjedočenja o Isusu.
10Bio je Dan Gospodnji. Ponio me Duh i odjednom sam iza sebe začuo glas snažan poput zvuka trublje.

11'Zapiši što ti kažem

12Okrenem se da vidim tko mi govori, ali ugledam sedam zlatnih svijećnjaka,

13a među svijećnjacima nekoga sličnog čovjeku.[a] Bio je odjeven u dugu haljinu, sa zlatnim pasom oko prsa.

14Kosa mu je bila bijela poput bijele vune, poput snijega, oči kao ognjeni plamen,

15noge sjajne poput mjedi u peći užarene, a glas poput šuma golemih morskih valova.

16U desnoj je ruci držao sedam zvijezda, a u ustima oštar dvosjekli mač. Lice mu je blistalo poput Sunca u punome sjaju.

17Kad sam ga opazio, pao sam do njegovih nogu kao mrtav. Ali on stavi na mene desnu ruku i reče mi: 'Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji.