Milan_M
29. август 2009. у 11.20
„Ali neću vam zatajiti, braco, da ocevi nasi svi pod oblakom bise, i svi kroz more prodjose; i svi se u Mojsija krstise u oblaku i moru; i svi jedno jelo duhovno jedose; i svi jedno pice duhovno piše; jer pijahu od Duhovne Stene Koja idjase za njima, a Stena bese Hristos. Ali mnogi od njih ne behu po Bozjoj volji, jer behu pobijeni u pustinji. A ovo bise ugledi nama, da mi ne želimo zala, kao i oni sto zelese...” „Niti da kusamo Hrista, kao sto neki od njih kusase, i od zmija izgibose.” (1. Korincanima 10,1-6.9)
„Potom podjose od gore Ora k Crvenom moru obilazeci zemlju Edomsku, i oslabi duh narodu od puta. I vikase narod na Boga i na Mojsija: Zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hleba ni vode, a ovaj se nikaki hleb već ogadio dusi nasoj. A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomre mnogo naroda u Izrailju. Tada dodje narod k Mojsiju i rekose: Zgresismo sto vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod. I Gospod rece Mojsiju: Nacini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti. I nacini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od mjedi, i ozdravi.” (4. Mojsijeva 21,4-9)
„I kad Ja budem podignut od zemlje, sve ću privuci k Sebi. A ovo govorase da pokaze kakvom će smrti umreti.” (Jovan 12,32.33)
„I kao sto Mojsije podize zmiju u pustinji, tako treba Sin coveciji da se podigne, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima zivot vecni. Jer Bogu tako omile svet, da je i Sina Svojega Jedinorodnoga dao...” (Jovan 3,14-16)
teri
(Socijala)
02. септембар 2009. у 05.44
Stojte, dakle, u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti
(Poslanica Galatima, Gl 5, stih 1).