New Agea kuca i na vasa vrata
milos_avakum
(CSI)
19. јул 2009. у 18.15
Pojavom Niw Agea na Balkanu a tako i u Srbiji i prostoru Ex Jugoslavije,sto svedoce i univerzalne crkve koje nicu kao pecurke posle kise evo da napisemo nešto i o tom jeretickom(satanisticko ateistickom) pokretu.
Pojam
Channeling (engleski) ili kanaliziranje, predstavlja tek moderniziranu verziju spiritizma iznjedrenu u ambijentu New agea. Slično djelovanju radija ili televizije, koji pretpostavljaju ne samo postojanje centra iz kojeg se program emitira i nekog medija (radio ili TV-prijemnik), nego ih je potrebno podesiti na određeni val, odnosno, pronaći određeni „kanal”, tako i pojam „kanaliziranje” u svijetu New agea označava podešavanje (ili kanaliziranje) „medija” (senzitivca) na određeni „kanal” kako bi mogao uhvatiti i prenijeti „onostrane” poruke. „Kanaliziranje” možemo usporediti i s ulogom telefona koji služi kao posrednik pri komunikaciji dviju strana na velikoj udaljenosti.
Istorija
Iako teško ponuditi neku hronološku proslost razvoja channelinga, nema sumnje da je on tesno povezan s teozofskim pokretom koji je od svojih osnutaka bio u doticaju s Akaša hronikom, Uzašlim Majstorima, Velikim Belim Bratstvom ili Univerzalnom Belom Ložom, odakle su se ideje preselile u razne pokrete i grupe tipa Full Moon Meditation, zatim, u grupu „Ja Jesam”, osnovanu od Guy Ballarda koji tvrdi kako je u kontaktu s uzašlim majstorom „Saint-Germainom”, i brojne druge.
Još i prije teozofskog pokreta pojave bliske channelingu prepoznatljive su kod E. Swedenborga (1688-1772), kao i kod austrijskog kompozitora Jakoba Lorbera (1800-1864) koji je napisao, kako je verovao, upravo po Hristovom neposrednom diktatu koji je izvirao iz njegove unutrasnjosti, dvadeset i pet volumena, od po 500 stranica svaki. Naslednici njegovog opusa nisu od njih načinili novu sledbu, nasuprot slučaju s Gabrijelom Witteck (rođena 1933.), koja se od talentiranog medija pretvorila u „proročicu našega vremena” i osnovala sledbu Univerzalni život, na Balkanu a tako i u EX J ugoslaviji vrlo rasprostranjenu i aktivnu, čija je misija izgradnja kraljevstva Božjeg na zemlji, počevši od Würzburga gdje im je sedište, kao priprma za nadolazeće Novo doba. U Nemačkoj je poznata i sledba Orden Fiat Lux koju je 1980. godine, također na objavama putem channelinga, zasnovala Uriella (Erika Bertschinger-Warter), a poruke predstavljaju sinkretizam hršćansko-hinduističkih elemenata. U Koreji je na sličnim temeljima nastala i Crkva Ujedinjenja rev. Moona. On je na Vaskrs 1936. započeo kanaliziranje objava od Isusa Hrista koji, kako slijedi iz objava, upravo njemu poverava misiju spasenja svijeta. U Japanu je poznata i sledba Mahikari u čijem posedu se nalazi i, po njihovom verovanju, Isusov grob, budući da su oni uvereni da je Isus umro u Japanu. U Brazilu je poznata umbanda koja je nastojala ujediniti religiozne vrednosti lokalne kulture, na temelju spiritizma izmiješanog s ostacima afričke kulture i s katoličkim narodnim pobožnostima.
Od poznatijih autora channelinga, uz spomenute, možemo navesti i zloglasnog maga A. Crowleya, slavnu američku glumicu Shirley MacLaine; pisce: J. Redfielda, Gerdu Johst, Neale D. Walscha; iscjeliteljicu Barbaru Ann Brennan; gurue Sri Aurbinda, Sri Chinmoya, Sai Babu.
Među nezaobilazne zvezde channelinga spada i Amerikanka Jane Roberts koja je, spiritizmu karakterističnim tehnikama automatskog pisanja, u transu, primala poruke od entiteta imenom Frank Whiters koji je dio Setha, bića obdarenog iznimno velikim energijama, čije objave će postati izvorom skoro religioznog pokreta, sastavljenog od stotinjak grupa zauzetih na širenju njegovih poruka. Na kanaliziranim objavama nastalo je 1962. godine, u Škotskoj, i glasovito globalno Selo i ekološka zajednica-vrt prozvan Findhorn, Meka New agea, poznat i po komuniciranju s duhovima prirode. Nije moguće predstaviti sve channelingom primljene objave i njihove „kanale” ali, radi boljeg razumijevanja samog fenomena, moramo još jednom zaviriti iza teozofskih zastora.
Alice Ann Bailey, prva čelnica teozofskog pokreta nakon smrti osnivačice, Ruskinje H. P. Blavatsky, objave Uzašlih Majstora dijeli u tri faze:
- pripravna faza (1875-1890) čije obeležje predstavlja kapitalno teozofsko djelo Tajna doktrina i osnivanje teozofskog društva, oboje od strane H. P. Blavasky;
- međufaza (1919-1949) za vrijeme upravljanja same Bailey i njezinog osnivanja Škole Arkana;
- treća i posljednja faza obeležena je Vječnom Mudrošću koju će svijetu predati za to posebno obučeni inicijant na početku XXI. stoljeća.
Sama Bailey je telepatskim putem od tibetanca Djwahl Kuhla primila dvadeset i četiri knjige.
Doktrinarne postavke
Channeling, prema J. Klimu (smatra ga se najboljim poznavateljem channelinga), predstavlja iskustvo pripadnosti jednom i sveopstem Biću. Nasuprot klasičnom spiritizmu, prema kojemu mediji prenose poruke pokojnika, prema channelingu svi smo uronjeni u okean sveopste energije, kao delovi istoga Uma ili Duha, nasuprot našem uverenju da živimo s vlastitom osobnošću od njega odijelenom. Kao posledica rečenoga, posredstvom toga sveopsteg Uma-Duha mi možemo komunicirati s različitim entitetima od kojih je on sastavljen. Način komunikacije zavisi jedino o razini svesti. Channeling, prema izloženom učenju, predstavljao bi svesnu sposobnost pojedinca - sastavnog dijela velikog Bića - približiti se tome sveopstem Biću kojega su ljudi samo dijelovi. Njega jedni nazivaju sveopstom svešću, kozmičkim umom ili mozgom, a neki i Bogom.
Godine 1988. u Bavarskoj je održana i prva međunarodna konferencija channelinga na kojoj je on definiran kao komunikacija s rastelovljenim duhovima, posredstvom pojedinaca nadarenih posebnom senzibilnošću, s naglaskom na njegovoj važnosti pri ulasku u Novo doba.
Razlike između spiritizma i channellinga
Iako je channelling proizašao iz spiritizma, ipak se od njega razlikuje, bar u nekoliko sljedećih točaka:
Nasuprot klasičnom spiritizmu, channeling nema sklonost da se preobrazi u bilo kakav religiozni pokret.
Dok se u klasičnom spiritizmu preko medija javljaju duhovi pokojnika, pri channelingu se javljaju različiti entiteti, od Isusa Hrista i raznih rastelovljenih duhova, i Uzašlih Majstora, pa sve do izvanzemaljaca i duhova prirode. Jungovim zaslugama ovi su entiteti pojmljeni kao očitovanja našeg nesvesnog ili izraz viših razina osobne svesti samog medija.
Klasični fenomeni vezani uz spiritizam, poput raznih lupanja, kucanja stolova, pojave ektoplazme, u channelingu su gotovo potpuno odsutni.
U klasičnom spiritizmu identitet umrle osobe prepoznatljiv je i nakon smrti, dok se u channelingu duh pokojnika miješa s grupom duša ili se jednostavno rastvara u Bogu ili u beskonačnome.
Channeling se razlikuje i od šamanizma. U šamanizmu šaman prima poruke u transu, dok u channelingu medij poruke prima većinom pri punoj svesti.
Nastavak sledi!
milos_avakum
(CSI)
19. јул 2009. у 18.18
Entiteti koji šalju poruke
Poruke channelingom primaju se posredstvom medija, retko u izmijenjenom stanju svesti, ponekada u blagom transu, a prate ih vizije svetlosti i ekstatično zadovoljstvo. Medij u transu prima poruke od tzv. „unutarnjeg glasa”, a može ih prenositi tehnikom tzv. automatskog pisanja ili automatskim govorom. Za razliku od klasičnog spiritizma u kojemu se javljaju navodni duhovi pokojnika, u channelingu se, vjeruju mediji New agea, stupa u kontakt sa:
- Sveopstom svešću, Bogom, Jahvom, Elohimom ili Hristom;
- kozmičkim inteligencijama (izvanzemaljcima, i sl.);
- indijskim duhovnim vođama (Mahatmama) i „Uzašlim Majstorima” (iz teozofije), Hristom, Majkom Božjom, anđelima, gnomima, duhovima prirode i drugima;
- Vlastitim Jastvom („Drugo Ja”, ili „Više Ja”) od kojega primaju uvide, intuitivne spoznaje, i sl.;
- egregorom (kolektivnim duhom koji je emanacija jedne usklađene skupine ljudi) i akašom (u teozofiji je predstavljena kao neka kozmička matrica koju je Jung nazvao kolektivno nesvjesnim). Prema ezoterijskom shvaćanju Akaša je kozmički izvor ideja, dok je egregor zemaljski izvor ideja.
Dela nastala channelingom
Važnost channelinga u New ageu prvorazrednog je karaktera jer su putem njega stigle skoro sve „objave” koje predstavljaju okosnicu New age pokreta. Pod channelingom primljene objave podrazumijevamo sva djela, napisana ili naslikana, za koja autori tvrde da nisu njihova, nego da su oni bili samo „kanali” neke „više sile”.
Broj djela primljenih channelingom postao je nepregledan. Poruke se mogu svrstati u dvije glavne kategorije: 1. apokaliptičke (prijete propašću svijeta kao posledicom nekontroliranog progresa i onečišćavanja okoliša); 2. utopističke (obećavaju „Raj na Zemlji” i skoro „zlatno Doba”).
Među najznačajnija djela primljena channelingom autori ubrajaju Poruke upozorenja, Poruke podrške, Akvarijansko evanđelje Isusa Hrista, Knjiga Urantie, Tečaj čuda, Celestinska proročanstva, poruke sljedbe Univerzalnog života, kod nas poznate Mirtine bilješke…
Proučavajući sve te poruke, nameće se zaključak kako „više sile” koje su ih kanalizirale, o budućnosti znaju jednako koliko i mi. Mnogi istraživači došli su do spoznaje da je većina tih djela trivijalna i bezvrijedna. S obzirom na komercijalnost poruka primljenih channelingom, za pretpostavit je da su ona velikim dijelom plod puke imaginacije i kompiliranja STARIH GNOSTICKIH I OLULTNIH SPISA.
Biblija i channeling
Veliku pomutnju među vjernike unose proroci Novog doba svojim neutemeljenim tvrdnjama da je i Biblija napisana channelingom. Štoviše, oni naučavaju kako je Isus Hrist bio samo „kanal” poslan na zemlju od entiteta zvanog „Bog Otac” s misijom prenošenja poruke, a Pedesetnica bi, prema istom učenju, predstavljala kolektivnu pojavu channelinga. Tako bi, prema istim izvorima, jednake „kanale” predstavljali i Budha, Muhamed, sv. Jovan , Joseph Smith (osnivač mormona), i drugi. Oni, nadalje, tvrde i da se objava razvija i „posuvremenjuje”, pa otuda kao tzv. nove Hristove objave primljene kanaliziranjem od strane medija spominju karmu, reinkarnaciju, i druge istočnjačke pojmove.
ŠtA reći? Nasuprot medijima koji su pasivni „kanali” poruka, u rađanju Hrišćanske objave Bog se, pri nadahnuću, služio svim naravnim sposobnostima pojedinih pisaca, koji su i sami aktivno sudelovali u njenom stvaranju, oni su njezini prvi svedoci, i prvi učenici. „Reči Božje, izrečene ljudskim jezicima, postadoše slične ljudskom govoru, kao što jednom Reč Večnog Oca, uzevši slabo ljudsko telo, postade slična ljudima” . Dok su mediji pasivni „kanali” poruka, Isus Hrist nije samo posrednik objave, nego je on sam u svojoj osobi i punina Božanske objave:„ sveukupnom svojom prisutnošću i pojavom, rečima i delima, znacima i čudesima, a osobito svojom smrću i slavnim Vaskrsnućem od mrtvih i konačno poslanjem Duha istine - On objavi daje puninu i dovršava je te božanskim svedočanstvom potvrđuje: Bog je s nama da nas iz tmina grijeha i smrti oslobodi i na večni život vaskrisi. Hršćanski, dakle, raspoređaj spasenja, kao novi i konačni savez, nikada neće minuti: nemamo više očekivati nikakvu javnu objavu prije nego se u slavi pojavi naš Gospodin Isus Krist” .
Channeling I Crkva...
Crkva izričito odbacuje svaki oblik spiritizma, uključujući i channeling s njegovim porukama. Na gori preobraženja, dok su učenici promatrali Isusa u Njegovom sjaju, iz svijetlog oblaka začuo se Očev glas: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!” (Mt 17, 5). Svaka jurnjava za nekim „novim objavama”, mimo Isusa Hrista kako ga navješta evanđelje, ili u suprotnosti s njom, bila bi teška uvreda nanesena Bogu, jer nam je On u Isusu Hristu sve darovao i sve rekao.
S obzirom na naše zajedništvo s pokojnicima, Crkva naučava: „Poznajući dobro zajedništvo SA Hristom, Crkva putnika već od prvih vremena Hršćanstva s velikim je poštovanjem negovala spomen mrtvih i, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve da im se oproste grijesi (2 Mak 12, 46), za njih je prinosila i molitve”. Naša molitva za njih može im ne samo pomoći, već i njihov zagovor učiniti uspešnijim u našu korist. To znači da smo pokojnicima bliže što smo bliže Bogu. Isus Hrist koji nam je došao objaviti Oca i život večni, i ponovno se Ocu vratio, upravo On je most što spaja svijet živih na zemlji i svijet živih u nebu. Krucijalna tačka u kojoj se ta dva svijeta dodiruju jest osoba Isusa Hrista, napose euharistijska žrtva u kojoj zajedno sudjeluje vidljiva i nevidljiva Crkva. Zato Hrišćaninu, koji to stvarno jest, dosta je kao zalog Isusova riječ: „Ko u mene veruje, ako i umre, živjet će” (Jv 11, 25).
