Islam se sastoji od raznih komponenti: religijske, legalne, politicke, ekonomske, socijalne i vojne. Religijska je komponenta samo pokrice za sve druge pomenute komponente. Islamizacija pocima kada se dostigne u jednoj državi dovoljan broj muslimana za početak kampanji u korist religioznih privilegija. Kada u razvijenim demokratskim drustvima (tolerantnim i demokratskim) prívate zahtjevi muslimana u vezi njihovih religioznih privilegija, neke od ostalih komponenti odmah se nastoje infiltrirati u svakodnevnicu zemalja receptora.

To funkcionira ovako:

A.) Kad populacija muslimana u državi receptoru ne prelazi 2% oni su vidjeni od domaće vecine kao manjina ljubitelj mira i niposto kao prijetnja ostatku pucanstva. To je npr. slučaj u SAD (0,6% muslimana), Australia (1,5%), Canada (1,9%), Kina (1,8%),Italija (1,5%) itd.

B.) Kad populacija muslimana dodje između 2% i 5% , muslimani zapocimlju „propovijedanje” u cilju prigrljenja Islama među nezadovoljnim slojevima domaćeg stanovnistva, često podržavajuci ekstremne ljevicarske struje, sto je npr. slučaj u Danskoj (2% muslimana), Njemackoj (3,7%), Engleskoj (2,7%), Spanjolskoj (4%), Tajlandu (4,6%).

C.) Kad postotak muslimanskih imigranata prijedje 5%, oni vrse neproporcionalni pritisak na lokalne Vlasti i ostatak stanovnistva, npr. inzistiraju na prodajnim mjestima za „halal” hranu, pritiscima na prehrambene lance, hotelske kuce, po tom osnovu, pritiscima na barove, zone za razonodu i sl. koji prodaju alcohol, pritiscima za nosenje vela u skolama i javnim ustanovama, uz prijetnje i intimidaciju, kao i organiziranje i ucestvovanje u uličnim nemirima i neredima, bilo kakav da je razlog istima, kao sto je npr. slučaj u Francuskoj (8% muslimana), Filipinima (5%), Svedskoj (5%), Svicarskoj (4,3%) Holandiji (5,5%). Na ovoj tocki „invazije” rade na tome da im lokalne Vlasti dozvole uvodjenje Sharijatskih zakona unutar njihovih zajednica, s jasnim i deklariranim ciljem uvodjenja Sharijata po cijelom svijetu.

D.) Kad se broj muslimana priblizi 10% od ukupne populacije, raste anrhija, kao i zalbe na način zivota muslimana u zemlji receptoru. Npr. Neredi u Parizu. U ovim kontekstima, bilo kakva akcija vrijedja Islam i vodi u ustanke i prijetnje, npr. Ámsterdam nakon karikatura o Muhamedu i filmova o Islamu. To je npr. Slučaj u Guayani (10% muslimana), Indiji (13,4%), Izraelu (16,0%) Keniji (10%), Rusiji (15%).

E.) Nakon dostizanja postotka od 20% stanovnistva, države receptori mogu ocekivati velike nemire, formiranja djihadistickih milicija, ubojstva istaknutih clanova opozicije (Theo Van Gogh itd), palez crkava, sinagoga i ostalih ne-muslimanskih hramova slučaj u Etiopiji (33% muslimana), a s 50% muslimana država receptor se suocava s generaliziranim masakrima i teroristickim napadima, ratovima milicija kso sto je slučaj u Cadu (53,1 % muslimana), Libanonu (60%)….

F.) Države koje dostignu 60% populacije muslimana, dozivljavaju progone bez granica svih ateista i ostalih religija, genocidima i etnickim ciscenjima, upotrebu Sharijatskog zakona kao oruzja, te uspostavu poreza – tkzv. „Jizya” ili poreza na nevjernike kao sto je slučaj u Malasiji (60,4% muslimana), Kataru (77,5%), Sudanu (70%).

G.) Države koje dostignu 80% populacije muslimana, mogu ocekivati sve intimidacije i djihad protiv ne-muslimanske populacije, kakav oblik etnickog ciscenja pod pokricem Države, pregona i protjerivanja ostataka ne-muslimanskog stanovnistva u smislu postizanja 100 postotne muslimanske vecine, kako se u praksi dokazalo ili sto je u toku u npr. Bangladesu (83% muslimana), Egipto (90%), Pojasu Gaze ( 98,7%),Indoneziji (86,1%), Iranu (98,0%), Iraku ( 97,0%),Pakistaní (97,0%), Palestinskim teritorijima (99%), Siriji (90%), Tajikistanu (90,0%), Turskoj (99,8%), A.A.Emiratima (96,0%).

H.) Doseci 100% populacije muslimana, zapocinje „Dar el Salaam” (Raj Mira Islamskog). Ovdje se uzima za gotovo da vlada vjecni mir i ljubav, posto su svi muslimani, Madrase su jedine skole, Kuran jedina riječ, kao sto je slučaj u Afganistanu , Saudijskoj Arabiji, Jemenu, Somaliji (100% muslimana). Na nesrecu, mir se nikada ne dostize, jer oni najradikalniji uvijek rigaju mrznju i pokazuju na druge, okrecuci se njihova ira na muslimane ne-tako-radikalne među njima, po raznoraznim nacelima. „Bijah ja protiv mog brata; Ja i moj brat protiv oca nasega; Moja obitelj protiv rodjaka mojih; Nas klan protiv plemena; Pleme protiv čitavog svijeta, i svi zajedno protiv nevjernika”.. (L. Uris: The Haj)

I.) Važno je znati kako u pojedinim Državama s mnogo manje od 100% muslimanske populacije, kao u Francuskoj, muslimanska manjina živi u svojim ghetoima, u kojima vlada Sharijatski zakon. Policita niti se usudjuje uci u te četvrti. Nema sudova, niti hramova drugih vjeroispovijesti. Nitro se ne integrira niti ima namjeru za takvo nešto. Djeca samo pohadjaju Madrase, uce samo Kuran. Samo druzenje s kojim nevjernikom ravno je osudi na smrt. Danas 22% ukupne svjetske populacije su muslimani. Njihov natalitet tuce sve rekorde i mnogo je jači od ostatka svijeta. Muslimani će preci 50% svjetske populacije koncem ovog stoljeca. „Dar el Salaam” svakim danom sve je blizi.