Hepatitis B
Hepatitis B (serumski hepatitis, inokulacijski hepatitis) zarazna je bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B (HBV). To je najčešći uzrok kronične virusne infekcije jetre širom svijeta.

Epidemiologija
Pojavljuje se u cijelom svijetu, ali ne podjednako u svim dijelovima svijeta. Bolest je učestala u jugoistočnoj Aziji, Kini, u tropskim predjelima Afrike, srednjoj i istočnoj Europi, Latinskoj Americi, Sredozemlju i Srednjem istoku.

Procjenjuje se da je u svijetu oko 200 – 300 milijuna ljudi inficirano hepatitisom B, osobito u nerazvijenim zemljama, gdje se bolest karakteristično prenosi tzv. vertikalnim prijenosom – sa zaražene majke na dijete. U razvijenim zemljama HBV se uglavnom prenosi tzv. horizontalnim putem – nezaštićenim spolnim kontaktom sa zaraženom osobom, razmjenom pribora za intravensko korištenje droga među ovisnicima, prilikom određenih zahvata u nesterilnim uvjetima (tetoviranje, bušenje ušiju, piercing, itd.)
Hrvatska pripada zemljama s niskom učestalostii noslilaštva HBV.

Čovjek je jedini rezervoar virusa hepatitisa B (oboljeli može zaraziti druge osobe u fazi inkubacije, u akutnoj fazi bolesti i tijekom kroničnog vironoštva). Najznačajniji izvor zaraze je krv inficirane osobe, a virus se nalazi i u slini i ejakulatu oboljele osobe.

Klinička slika
Inkubacija hepatitisa B iznosi 1 do 6 mjeseci. Klinička slika varira, osobito obzirom na dob. U dječjoj dobi bolest može proći nezapaženo jer su simptomi bolesti obično blagi i nespecifični. U akutnoj fazi teško ga je razlikovati od drugih hepatitisa, pa je potrebno učiniti laboratorijske pretrage kojima se nađu povišene su vrijednosti jetrenih enzima, sam HBV virus u krvi (HBs Ag), te protutijela na HBV. Nakon nekoliko mjeseci bolest može spontano proći i ostaviti doživotnu otpornost, ali kod određenog postotka oboljelih može prijeći i u kronični oblik koji se može različito manifestirati, od „tihog” HBV nosilaštva (kronično vironoštvo) do kroničnog aktivnog hepatitisa s razvojem ciroze i hepatocelularnog karcinoma. Nađeno je da se samo u 2-8% akutno inficiranih odraslih razvija perzistentna HBV infekcija, dok čak do 90% inficirane novorođenčadi postaju kronični nositelji.

Interpretacija markera HBV
HBsAg: prisutnost HBV u organizmu; javlja se otprilike 6 tjedana nakon infekcije i obično nestaje nakon tri mjeseca. Njegova prisutnost u trajanju duže od 6 mjeseci upućuje na kronično vironoštvo.
Anti HBs: protutijela na HBsAg koja se javljaju kasno, otprilike 3 mjeseca od infekcije kada HBsAg obično postane negativan; perzistiraju kao znak oporavka i stečenog imuniteta (preboljenjem bolesti ili cijepljenjem).
Anti-HBc: pokazatelj akutne infekcije. Visoke vrijednosti IgM anti-HBc upućuju na akutni virusni hepatitis. Niski titar IgG anti-HBc u kombinaciji sa anti-HBs je znak infekcije u daljnjoj prošlosti. Visoki titrovi IgG anti-HBc bez prisutnih anti-HBs, a uz najčešće prisutan HBsAg upućuju na perzistentnu virusnu infekciju.
HBeAg: pokazatelj umnožavanja virusa (replikativna faza) i infektivnosti; njegovo perzistiranje duže od 10 tjedana upućuje na veliku vjerovatnost razvoja kroniciteta.
Anti-HBe: pokazatelj relativno niske infektivnosti; pojava ovih protutijela upućuje da će se oboljela osoba najvjerovatnije oporaviti. Međutim, neki anti-HBe pozitivni pacijenti imaju težak oblik kroničnog hepatitisa praćen prisutnošću HBV-DNK u serumu unatoč činjenici da su HBeAg negativni. Ova pojava objašnjava se mutacijskim promjenama u građi HBV („precore mutants”).
HBV-DNK: vrlo osjetljiv pokazatelj umnožavanja virusa.

Liječenje
Terapija akutne bolesti je simptomatska - snižavanje tjelesne temperature, održavanje elektrolitske ravnoteže, mirovanje, dijetna prehrana, a u slučaju težih oblika bolesti smještaj u jedinice intenzivnog liječenja. Terapija kroničnog oblika bolesti provodi se lijekovima koji zaustavljaju umnažanje virusa ili koji pojačavaju obrambene snage organizma.

Od specifičnih lijekova koristi se alfa interferon koji inhibira sintezu virusnog proteina i djeluje imunostimulatorno. Cilj je sadašnje antivirusne terapije postići kod oboljele osobe konverziju iz replikativnog stanja (HBeAg pozitivan u serumu) u integrirano (anti HBe pozitivan u serumu).

Unatoč poduzetim mjerama liječenja, u jednog dijela bolesnika nije moguće spriječiti umnažanje virusa, što može dovesti do ciroze i karcinoma jetre.

Prevencija
U svrhu sprečavanja prenošenja bolesti tzv. medicinskim putem, potrebno je provoditi i trajno nadzirati kvalitetu sterilizacije medicinskih instrumenata. U svrhu prevencije hepatitisa B krvlju i krvnim derivatima kontinuirano se obavlja testiranje svih davalaca i uzoraka krvi, tkiva i organa.
Važna mjera prevencije je i zdravstveno prosvjećivanje opće populacije (sprječavanje spolnog prijenosa upotrebom zaštitnih sredstava, sprečavanje prijenosa virusa zaraženim priborom za intravensku uporabu droga…)

Uspješan način prevencije je i cijepljenje. Cjepivo je dobiveno genetskim putem, djelotvorno je i sigurno i za djecu i za odrasle. Cijepljenje se provodi u tri doze, s tim da se druga doza daje nakon mjesec, a treća šest mjeseci nakon prve doze. Smatra se da tako stvorena zaštita traje najmanje 15 godina.

Od 1999.g u Hrvatskoj je cijepljenje protiv hepatitisa B uvedeno u kalendar obveznih cijepljenja i cijepe se djeca u dobi od 12 godina (6. razred osnovne škole). Obvezno je i cijepljenje osoba koje su pod povećanim rizikom za infekciju ( npr. zdravstveni djelatnici, osobe na hemodijalizi, intravenski korisnici droga, kućni kontakti kroničnih vironoša, novorođenčad HBsAg pozitivnih majki).
Prevalencija HBsAg noslilaštva u Hrvatskoj je kod odraslih 0,5%.