Дискусије : Здравље

 Коментар
Insurance
clubwest
(porter)
20. март 2012. у 19.16
Evo dragi prijatelji javljam se sa lošim vestima.Danas sam dobio pismo od gavramenta da sam izgubio ja i žena mi Forward Health insurance.sada vas pitam dali postoje neki insurence koji se placaju a da nisu previse skupi i koliko kostaju.Inače ja i žena radimo 2 part time i zaradjujemo oko 1500 dolara americkih.Imamo i Food stamps 350 dolara.Ja imam 58 godina a žena 54 godine.Ovde u nasem gradicu ima i neka Free clinic pa mi recite šta je to sve ukljuceno u tu kliniku.Hvala na svim odgovorima.
OPIS-50
(OPISIVAC)
21. март 2012. у 10.31
Američkom sistemu zdravstvene zaštite je potrebna radikalna promjena. To se osjeća i zaobilazi duže vrijeme, jer zahtjeva značajne promjene i nove finansijske izdatke. Ocjena predsjednika Baracka Obame je da ovakav „sistem zdravstvene zaštite predstavlja teret za ekonomiju SAD”. Po planu za zdravu Ameriku , koji su pod imenom „Plan for a healthy America” pokrenuli predsjednik Barack Obama i potpredsjednik Joe Biden poslodavci će moći osigurati efikasnije osiguranje za svoje osiguranike (bez povećanja taksa), a osiguravajuće kompanije će moći osigurati osiguranicima izbor ljekara i zaštitu bez uticaja i nadzora Vlade, što znači da njihov izbor sa njihovim doktorima neće biti blokiran i ograničavan. Malim poslodavcima će se obezbjediti povoljan Tax kredit za zdravstvenu zaštitu njihovih radnika. Ovaj reformski plan se zasniva na 8 temeljnih principa: garantiran izbor ljekara i zdravstvenog plana, dostupnost zdravstvenog osiguranja, osiguranje sigurne kvalitetne zdravstvene zaštite za pacijente, zaštita porodičnog finansijskog zdravlja, ulaganje za prevenciju i zaštitu, osiguranje prenosivosti zaštite, održavanje trajne budžetske podrške i težnja ka univerzalnosti.

U nastojanju da sagleda sve moguće pristupe problematici zdravstvene reforme predsjednik Obama je nedavno okupio u Bijeloj kući 120 stručnjaka iz svih oblasti koje gravitiraju zdravstvu. Obama se zalaže za osnivanje univerzalnog državnog fonda zdravstvene zaštite, u okviru postojećeg sistema . On želi da svaki Amerikanac bude osiguran; da zdravstveno osiguranje bude dostupno i pristupačno za sve američke građane. U tom kontestu njegov cilj je da se do kraja 2009.godine usvoje kompleksne sveobuhvatne mjere za unapređenje i promjenu zdravstvenog sistema. Njegova vjera u uspjeh zasniva se na opštim zahtjevima za zdravstvenom reformom, koji potiču ne samo od pacijenata i osiguranika, već sve glasnije od zdravstvenih institucija i njihovih prezentenata. Obama vjeruje da će ulaganjem u zdravstvenu informacijsku tehnologiju, prevenciju i bolju koordinaciju smanjiti troškove zdravstvene zaštite po porodici za $2.500. U tom cilju Obama želi dobiti saglasnost američkog kongresa za povećanje takse i smanjenje koštanja „ Medicare”, s kojim bi se obezbjedio dio sredstava za zdravstveno osiguranje neosiguranih Amerikanaca. Uz to Obama nastoji u saveznom budžetu, kroz narednih 10 godina, obezbjediti $634 biliona i smanjiti povrat taksa (deduction) sa 40 na 28 centi po dolaru, za dobrotvorne svrhe, kreditne rate i kroz lokalne takse. Obama namjerava izdvojiti $155 miliona iz $787 biliona stimulansa da pomogne aktivnosti novih 126 servisnih centara, koji bi se formirali da poboljšaju preventivnu i primarnu zdravstvenu zaštitu.

Nastojanje Obame da reformiše zdravstvo nije ništa novo, ali je delikatno vrijeme u kojem se reforma pokreće. Još prije 100 godina vođene su šire rasprave o reformi američkog sistema zdravstva, a jedan od posljednjih pokušaja pokrenuo je 1993.g. predsjednik Bill Klinton, ali prijedlozi za reformu nisu prihvaćeni u parlamentu, jer ih nisu podržale osiguravajuće i farmaceutske kompanije.

Podrška Obaminom opredjeljenju za reformu zdravstva stiže sa svih strana, mada u krugovima republikanaca ima i skepticizma. Riječi podrške su jasne i indikativne: „Medicare for Alle”( Zdravstvena zaštita za sviju), ili„Amerika needs to have national, single-payer national health insurance like every other civilized nation in the world” (Amerika treba imati samostalan nacionalni sistem zdravstvene zaštite kao svaki druga civilizovana nacija) ili „ Private health insurance is making us sick!”( Bolesni smo od privatnog zdravstvenog osiguranja).

Danas, više nego ikad, Amerika treba univerzalan sistem zdravstvene zaštite, modeliran kao „Singl payer healthcare”, po kojem bi za sve vrste zdravstvenih usluga bio jedan platac, što bi iz oblasti zdravstva eliminisalo profitni motiv, odstranilo nadzor osiguravajućih kompanija, a ljekare i druge izvršioce usluga stavilo pod kontrolu zdravstva, kojem služe i pripadaju. Prihvatljiv model zdravstvene zaštite egzistira od 2006.godine u američkoj državi Massachusett, po kojem je tokom 2008. godine od 6,4 miliona stanovnika bilo osigurano 97,4%, što je državu koštalo 1.1 bilion. Po tom modelu 68% stanovnika je imalo osiguranje preko poslodavaca, 15% kroz „Medicare”, a 17% kroz javno osiguranje (sa ili bez državne participacije).

U procesu reforme američkog zdravstva ostaje veliko pitanje da li će glomazan aparat zdravstvene zaštite Amerikanaca, opterećen velikom administracijom, sa velikim brojem participijenata biti uspješno racionaliziran i stavljen pod demokratsku javnu kontrolu. Sada je potpuno sigurno da korisnici zdravstvenog osiguranja ne dobivaju adekvatne usluge koje im moćna država i njen sistem trebaju i mogu obezbjediti. Skupe zdravstvene usluge i visoka participacija, koje ne mogu podnijeti građani sa srednjim i niskim dohotkom, mnoge Amerikance iz pograničnih dijelova sili na korištenje jeftinijih zdravstvenih usluga van granica SAD, u Kanadi. Ono što je posebno simptomatično malo koji osiguranik zna koja mu osiguranička prava po osnovu osiguranja pripadaju. Posebno smeta činjenica što nitko, pa ni najstariji, čak ni nakon pune starosne dobi i radnog staža, nemaju obezbjeđene sigurne i dovoljne izvore za zdravstvenu zaštitu u starosti.

Amerika nešto može i mora naučiti i od drugih, malih naroda. Jedan od primjera je zdravstvena zaštita u bivšoj Jugoslaviji, a kasnije u BiH, gdje su svi bili osigurani preko jedinstvene Zajednice zdravstvenog i penzionog osiguranja, što je ne samo reduciralo administrativne troškove, već sistem učinilo efikasnim, racionalnim i donekle podložnim javnom nadzoru. Troškovi zdravstvene zaštite su finansirani iz poreza - doprinosa (taksa), koje su plaćali poslodavci, samostalni obrtnici i poljoprivredni proizvođači, a određeni vidovi su sufinansirani sredstvima lokalnog, republičkog i saveznog budžeta. I u tom sistemu je bilo brojnih manjkavosti, jer su ga privilegovane strukture društva dijelom privatizirale, zloupotrebile, korumpirale, ali je u osnovi sistem zadovoljavao potrebe ukupnog stanovništva i pružio mu zadovoljavajući nivo zdravstvenih usluga.

 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklace?
.