Karpalni kanal anatomska je struktura koja se nalazi na prijelazu podlaktice u šaku, i to na strani dlana. Tvore ga kosti zapešća i poprečni karpalni ligament, a kroz njega prolaze sve tetive, krvne žile i živci koji opskrbljuju područje šake i prstiju. Sindrom karpalnog kanala javlja se kao posljedica pritiska na živac (nervus medianus) koji kroz ručni zglob ulazi u šaku donoseći signale za pokretanje mišića i odnoseći iz prstiju impulse o osjetu dodira, boli, topline i hladnoće.
Kako je kanal potpuno ispunjen svim strukturama, u njemu doslovno nema nimalo slobodnog prostora, zbog čega i nastaje većina problema. Sinovijalna ovojnica, koja obavija strukture, podmazuje ih i olakšava klizanje i pokretanje, vrlo je osjetljiva na svaki dugotrajniji napor i podražaje te je sklona upali. Uz to, svaki neželjeni podražaj može rezultirati zadebljanjem ovojnica, što još više smanjuje prostor u kanalu i dovodi do pritiska i gnječenja n. medianusa. Ako se pritisak na živac toliko poveća da više ne može ispravno obavljati svoju funkciju, pojavljuju se prvi simtomi upale.
Najčešći uzroci pritiska su upala tetiva mišića savijača šake, zadebljanje ligamenta, reumatski artritis, pritisak nakon traume, prijelom, iščašenje ručnog zgloba...
Sindrom karpalnog kanala jedna je od najraširenijih ozljeda na radu i čest uzrok radne nesposobnosti. Povezan je s određenim radnim manipulacijama kao što su jako stezanje šake, ponavljajući pokreti u šaci te izloženost ruku vibraciji. »esto se javlja kod zanimanja koja zahtijevaju učestalo ponavljanje pokreta u ručnom zglobu, npr. manualni radnici, domaćice, maseri, fizioterapeuti, daktilografi i u današnje vrijeme kompjutorski operateri, zbog čega se to oboljenje naziva i kompjutorskom šakom.
Prema američkom Uredu za statistiku, sindrom karpalnog kanala najčešći je od svih sindroma prenaprezanja, tako da se broj oboljelih između 1982. godine i 1992. godine čak utrostručio.

Češće kroničnog tijeka - Simptomi se uočavaju postupno. Najprije se javlja ukočenost, pa nejasna bol u ručnom zglobu koja se širi na šaku i podlakticu. Kako bolest napreduje, boles-nik počinje osjećati pečenje, grčenje i slabost šake. Moguć je i akutan, nagli početak praćen iznenadnom bolnošću ručnog zgloba i šake. Ponekad se javljaju oštri bolovi u podlaktici, a kako bolest poprima kroničan tijek, javlja se i smanjenje se masa i snaga mišića šake i podlaktice.

Kasno postavljanje dijagnoze - Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i elektromioneurografske (EMNG) analize. Nažalost, pacijenti se često javljaju liječniku kad je problem već uznapredovao, što smanjuje mogućnosti brzog i bezbolnog oporavka.

Prednost konzervativnom liječenju - Liječenje ovisi o uzroku i pravodobno postavljenoj dijagnozi. Prednost uvijek treba dati konzervativnom liječenju u odnosu na operativno. U akutnoj fazi potrebni su mirovanje i izbjegavanje položaja te pokreta koji izazivaju bol. Preporučuje se i odgovarajuća imobilizacija ručnog zgloba podlaktičnom longetom. Bitna je i primjena krioterapije (led) koja smanjuje bol i oteklinu. Koriste se i protuupalni lijekovi (npr. ibuprofenum i acetilsalicilna kiselina) radi smanjenja upalne reakcije i otekline sinovijalne ovojnice, odnosno povećanja slobodnog prostora u karpalnom kanalu i smanjenja pritiska na nervus medianus. Neka istraživanja upućuju i na korist davanja većih doza vitamina B6.
Nakon što prođe prva faza upale, počinje se s kineziterapijom, tj. vježbama istezanja. Primjenjuju se i elektroterapijske procedure kao magnetoterapija, laser i ultrazvuk koji smanjuju bol, poboljšavaju cirkulaciju i ubrzavaju tijek oporav-ka.
Ako neoperativno liječenje u određenom razdoblju ne dade zadovoljavajuće rezultate, pristupa se operativnom.

Sindrome prenaprezanja treba shvatiti kao ozbiljan problem te ih što prije dijagnosticirati i tako lakše izliječiti fizikalnom terapijom. U protivnom ostaje mogućnost operativnog zahvata, koji produljuje tijek bolesti, a ishod izlječenja je neizvjestan.