Дискусије : Здравље

 Коментар
Ankcioznost i panicni napadi-ima li izlecenja??
andrejko
13. мај 2011. у 16.46


kako se mogu izleciti panicni napadi i ankcioznost ? i da li mogu

osim trenutno izlecenje bensedinima ?

unapred hvala za odgovore
bubamara
14. мај 2011. у 02.04
Bensedinima ih sigurno necete izleciti, oni vas samo umiruju. Naravno da se mogu izleciti, uz jaku volju i spoznaju samog sebe. Ako vam je teško da sami to postignete onda obavezno potrazite dobrog psihoterapeuta. Verujte, to pomaze... Svako dobro vam želim
dijana-bl
(boginja lova)
14. мај 2011. у 15.42
Meni je pomogla joga i psihoterapija (kod psihoterapeuta, jer ono ranije sto sam isla kod psihologa i kod psihijatra nije urodilo plodom, naprotiv pogorsalo mi se stanje).
Nekako su mi joga i psihoterapija dosle u isto vreme, pa ne mogu da procenim šta mi je vise pomoglo, ali eto jeste. Pila sam i lekove, ne bensedine, već antidepresive 3 meseca. Sama sam prestala da ih pijem kad sam osetila da se znatno bolje osecam. Takođe, napravila sam i cistku u svom zivotu (to nije bio savet psihoterapeuta, već je meni pukao film). Odbacila sam sve sumnjive prijatelje, koji su me gledali kroz novac, bilo da ga je za neke bilo vise, a za neke nedovoljno, one koji su me gledali kako sam obucena i šta imam na nogama umesto u moju dusu, otkacila sam i par frajera koji su se tada muvali oko mene, a sve sami probisveti i resila da budem malo sama, pocela sam da mnogo setam i vise da izlazim potpuno sama, čak i na veceru u restoran, i na taj način sam radila na svom samopouzdanju. Prestala sam da kupujem garderobu i pocela da osvezavam svoj stan novim stvarima u boji (jastuci, prekrivaci, solje itd.). Kasnije sam pocela da kupujem i garderobu u boji (do tad je to bila crna, bela, bez). I pocela da nosim stikle redovno. Nedeljom sam odlazila sama na kafu, a ponekad bi s posla popila sama kafu uz novine ili knjigu u kafeu blizu posla. Promenila sam ishranu, pocela sam zdravije da se hranim, izbacila masti, smanjila hleb i testo. Mislim da je poenta jacanje sebe samog ovim promenama, a i meni su prijale.
OPIS-50
(OPISIVAC)
14. мај 2011. у 17.07


Važno je da budes uporna, da ne padas u očajsu neke od osnovnih stvari koje treba da imaš na umu
kad je u pitanju agorafobija i napadi panike.
Desava se da se simptomi vrate, u manjoj ili vecoj meri,
ali znaš i sama da to nije strasno.
ma koliko ti trenutno sve crno i nemoguće izgledalo.
Svakako bi bilo dobro
da posetis psihijatra, da li tvog starog ili nekog novog,
to je na tebi.
Ipak, ako mislis da ti stari psih. nije pomogao
probaj nekog drugog.
Najgore sto sebi možeš da dozvolis je da padnes u očaj.
Znam da nije lako,
ali ne dozvoli da te to dugo drzi.
Glavu gore, i samo polako.
dft7272
15. мај 2011. у 10.19
Kad predjes 40 godine nećeš vise imati tih problema ;o)

Može da se izleci. Kako? Prestani sa time!
ANTA-36
(Masinski tehnicar)
15. мај 2011. у 23.53
Nema pravog izlecenja!!!
U proleće i jesen je stanje nešto pogorsano u zavisnosti od vremenskih prilika.
Smenjuju se periodicna poboljsanja i pogorsanja a periodi mogu da traju i po vise godina!
Inače ja živim sa tim oko 10-ak godina.

malaja
17. мај 2011. у 02.45
ja mislim da ima pravog izlecenja.. Sve zavisi koliko to traje, kakvu podrsku imaš, prvo pravilo kod takvog stanja jeste da treba dosta toga da se nauci, i rad na sebi.. i vera.. dzabe nekom terapije, lekovi, itd, ako nema veru u izlecenje.. govorim iz iskustva..
ancemili
(trudna)
17. мај 2011. у 14.14
Ima izlecenja i te kako,samo ako nećeš ti onda ga neće ni biti!Snaga volje,zelje i svega onoga sto nosi dobro ako kod tebe preovlada i ovo će.Covek je sam sebi najveci neprijatelj ali i prijatelj,zato ako si u problemu ne ocekuj magicnu pilulu da popijes pa da sve to nestane,ili čak da u jeku svojih panika pitas ima li izlecenja?!
Treba da verujes,da radis na sebi,da pokrenes enrgiju,da trazis sve ono sto ti može pomoći(psiholog,terapija,biljke,sport)..
Nisi jedini koji to ima,na ovom forumu postoji jako puno ljudi koji su pruzili savete i koji su to prošli!Ja sam se izvukla iz toga,zato kažem ima izlecenja...
jovana30
(radim)
27. мај 2011. у 16.45
MOže!!!!!

Ja sam se potpuno izlecila od panicnih napada za nepuna dva meseca!!!

Ne znam u kojoj zemlji živis... ali se raspitaj za: Nada usnu (usi) akunpukturu!! Ja idem dva puta sedmicno i super se osecam!!! Ne pijem nikakve tablete niti pijem atidepresive!!! A sto je najvaznije panike ni strahova vise nema!!! Super spavam jedem i živim izlazim čak sam se promenila skroz na pozitivnu!!!
Tako da pokusaj sa ovim!!! Srećno!!
gogs
06. јун 2011. у 05.55
ljudi pomozite,prije mjesec i pol doživio sam nekakav šok,tek sam poslje shvatio da je to bio napadaj panike,drželo me nekih 10 min otišao sam kod doktora napravi sve moguće preglede i sve uredu doktorica me je poslala kod psihijatra imam 25 god imao sam dosta sranja u životu ali sam jek karakter bar sam bio sve do sad.nisam imao nekakve strahove jesam ali onako prolazno ,uglavnom poslje tog napadaja dobio sam grč u stomaku valjda od staha šta mi je i to,nisam mogao spavat kao prije dizao bi se ujutro u osam apetit slab ali sam jeo na silu ,psihijatar mi je prepisao misar i rekao da ga pijem dva dnevno jedan ujutro jedan navečer što ja naravno nisam napravio volim sport i te tablete mi se gade,i rekao mi je da dodem na kontrolu za 15 dana,tako je i bilo rekao sam mu da nisam uzimao tablete i da mi se gade ,tako da mi nije dao nikakvu dijagnozu ali ljudi meni i dalje nije dobro,sad tu i tamo popijem jedan misar ujutro ,otkako sam pročitao na intrnetu sve o tim napadajima i svemu ujutro se budim sa strahom od toga svega srce mi lupa ko ludo i moram popit tabletu usranu da mi bude bolje,i kad se probudim bilo to u 5 ili 6 ne mogu više zaspat jel mi glupi mozak odma počne paničarit ,dajte mi neki savjet,moram na more radit za 10tak dan a ne znam kako ću,nije da se bojim nego ne znam dali ću moći izdržat ako nebudem mogao spavat i ako me srce bude ovako izlupalo.da napomenem uzrok svemu tome je bio jedan moj frend koji mi je taj dan došao sa pričom o nekakvim tumorima i onda me to sastavilo dok je on to pričao skoro sam umro,ne znam kako sam mogao tako odreagirat u toj situaciji nije mi jasno.sad nemam problema sa nekakvim strahovima od bolesti nego me strah kako da se oporavim od ovogg napadaja i ovih lupanja srca .hvala puno
tsitsikas
(student)
06. јун 2011. у 09.29
Homeopatija i samo homeopatija. Nadji dobrog homeopatu, da znaš da će ti biti bolje, ali postepeno. Uglavnom oni koji su se lecili psihijatrijskim lekovima imali su kasnije posle nekog vremena istih problema, tako da ti je homeopatija sigurnija. Znam da je sigurna jer su doktori proglasili mog sina asmaticarem i dali mu da uzima 2 puta dnevno kortizon, a on posle homeopatije nije imao nijedan napad. Što se tiče mene, sam sada već drugi mesec pod homeopatijom i bolje mi je, inače isti problem imam kao i ti. Pocela sam spavati i jesti dok pre uopste nisam mogla. Uglavnom cuvaj te lekove koje ti je psihijatar prepisao, probaj sa homeopatijom pa ako ne ide onda nastavi sa medikamentima. Poželjno bi bilo da ides na psihoanalizu, kako bi pronasao uzrok svega toga. Uzmi nešto da čitaš u slobodno vreme, nešto o jogi ili o kontroli podsvesti. Imaš knjigu od Dzozefa Marfija „Moc posvesti”. Upisi se na jogu ili meditiraj. Kada osetis da dises plitko udahni duboko, zadrzi vazduh i izbroji do pet, i onda polako ispustaj vazduh brojeci do 10, čak i ako ispustis vazduh pre neko sto izbrojis do 10 nemoj ponovo da udises. Ovo radis nekoliko puta dnevno najmanje po 5 minuta kako bi to doveo do automatizma. Isto možeš da radis i sa misicima, na primer stisnes pesnicu i brojis do 5, zatim je opustis i brojis do 10. I tako sa svim misicima, čak i sa misicima lica. U principu to što je pokrenulo tvoje napade nije bio tačno taj razlog koji si naveo, nego nešto drugo čega ti možda još nisi svestan. Inače simptome si imao i ranije, sigurno, poput vrtoglavice ili drhtanja, ali nisi na to obracao paznju. Možda te plasi ta promena, to što ides na more. Uglavnom posveti vise paznje sebi, idi setaj, potrudi se da primecujes samo lepe stvari, prestani da silujes sebe. Inače napadi panike su karkteristicni za ljude od 28 do 35 godina i u osnovi kažu da je strah od smrti. Samo sto manje misli na to i okupiraj mozak necim drugim.
tsitsikas
(student)
06. јун 2011. у 09.52
Ima još nešto, citala sam u jednom clanku o jogi, posto već ides na more, mada ne znam na koje. Plivanje sa delfinima se koristi kao psihoterapija. Uglavnom ako si u prilici probaj nemas šta da izgubis.
gogs
06. јун 2011. у 13.07
hvala ti na savjetu ja sam ti iz hrvatske a na more moram ići radit kao konobar radim tamo već 5 god,stvarno nisam imao nikakve simptome prije i nisu mi se tresle ruke kažem ti da me to pogodilo zbog toga sto mi je frend to ispričao inače meni ti je brat umro od tumora na mozgu 2003 ali ali bilo je priča i prije takvih i ne mogu vjerovat da me je to tako pogodilo,trucdim se stvarno ali nisam pametan šta da radim,citao sam ove druge postove na ovom četu i malo mi je lakše valjda ću naći način da se oporavim nekako.hvala ti puno
gogs
07. јун 2011. у 04.43
ljudi pišite još o svojim iskustvima i kako se riješit ovoga,puno pozz
abvilejn
07. јун 2011. у 06.21
Andrejko, samo bensedinima se ne možeš izleciti. Oni ti mogu samo trenutno umanjiti tegobe, ali oni ne izlecuju.
Ja sam se prvi put susrela sa depresijom pre 4 godine i dobila sam da pijem antidepresiv u kombinaciji sa bromazep. Terapija je trajala godinu dana i sve je bilo ok. Nisam imala nikakvu zavisnost jer mi se na kraju terapija smanjivala na minimum.
Međutim, meni se depresija ponovo javlja ali mi je sada „udruzena” sa panicnim napadima. U jednom trenutku se osetim loše, bojim se da ponovo zapadam u depresiju i onda me obuzima panika, znojim se, vrat mi trne, ne mogu da disem, srce ubrzano lupa i u tim trenucima želim da pobegnem iz sopstvne koze.
Bila sam kod neuropsihijatra da vidim šta da radim, jer... pored toga sto mi se javila sada depresija, ja sam u drugom stanju i šta sada da radim!? Da sedim i placem, jer se bojim uzeti antidepresive. Dr. mi je rekao (sada ulazim u 4-ti mesec) da koristim seroxat u kombinaciji sa Lorazepamom (min. doza) kao kaže neće biti nikakve stete za bebu, veca je steta i stres koji beba dozivljava kada ništa ne pijem jer mi je telo stalno izlozeno stresu. Ja ludim... ne pijem ništa od straha za bebu, a opet sam pod stresom pa ni to ne valja za bebu. Jedino, bas kada ne mogu vise da podnesem pritisak u sebi uzmem Lorazepam.
Eto, tako samo da ti kažem da nisi jednini (ima nas puno), moras leciti i nekim antidepresivom. Ako ti je nešto za utehu, ti makar možeš piti neki lek, a ja ne (plasim se) tako da mi dodje da vristim, placem kada me uhvate napadi + sto budem tuzna, apaticna, bezvoljna, bez energije.
Sve najbolje ti želim :)
gogs
07. јун 2011. у 06.55
ljudi ovog se može riješit samo treba upornost nikad se ne predati i kad ti je najgore ne predati se tražiti način kako da si pomogneš jer svako od nas je drugačiji svaki čovjek je za sebe ,ja se isto borim zbunjen sam iznenadilo me ovo do brije tri mjeseca nisam niti znao šta je to ali borit ću se psiha je zafrkana ali je naša i moramo naći način da ju kontroliramo ,a i jedni drugima možemo pomoć savjetima,zato pišite kako ste se riješili toga ako ste uspjeli pomoći ćete jedni drugima ,snaga je u nama.pozzz
tsitsikas
(student)
07. јун 2011. у 09.56
Jeste istina je da je svaki covek jedinstven, ali je nama isto tako jedno zajednicko, a to je da smo emotivci. Jer je ovo stanje karakteristicno za emotivce. Treba promeniti ceo sistem vrednovanja stvari. Prvo, od kada mi se ovo deslio uopste ne planiram buducnost, tipa ići ću na odmor i td. Radim iskljucivo ono sto mi se u datom trenutku radi, ako mi se nešto jede, jedem, ako mi se nešto svidja od garderobe kupim, ne uskracujem sebi ništa. Ja sam lično uvek volela da mi sve stvari u stanu budu slozene i sve pod konac, sto je naravno bilo jako teško sa dva aljkava muskaraca u kuci, sada uopse ne obracam paznju na to, ako mi se sređuje sređujem, ako ne ostavim tako. Prijatelji, lažni prijatelji, to sve treba otkaciti i ne pridavati značaja šta je ko rekao, čak i ako je neko blizak u pitanju. Nije lepo biti sebican, ali to je jedini način postati ponovo svoj.
Drugo, ne razmišljati kako je gadan bio na primer jucerasnji napad panike, ii nešto tipa, jaoj, kako ću tamo među ljude, šta ako mi se ponovo desi, šta ako neko nešto primeti. Ja uglavnom imam dobar izgovor za to jer kažem da imam alergiju i da zbog toga ne mogu da disem. Sto je donekle istina.
Treće, prestati brinuti šta će se destiti, postoji preventiva što se tiče zdravlja, ali ipak ne postoji nešto tipa, jao plasim se da ne dobijem mozdani udar i sad kao uplasis se i onda ne dobijes mozdrani udar. Moja baka ima 90 godina i živi potpuno sama ima 1000 zdravstvenih problema i sve sama radi, ona meni kaže „Sine, prepusti se Bogu”.
angel888
(aaaaaaaa)
10. јун 2011. у 21.50
ja def mislim da samo upornost i verovanje u sebe prvenstveno i izlecenje tj greška -panicni i anksizoni napada nisu bolest tako da izlecenja nema , to je poremecaj i nešto na šta mi navikavamo telo .
ja sam pre 6 godina totalno prestala sa time , necete mi verovati ali procitala sam knjigu -from panic to power i resila se svakog simptoma
a bilo je raznih od lupanja srca, vrtoglavice , drhtanja , negativnih misli , šta ako padnem u nesvest , šta ako umrem , ako poludim , šta ako izgubim kontrolu i uradim nešto sebi ili nekome, ili ako meni neko nešto uradi , ma svastaaaaa znate i sami kako ide
ja mislim da ,nazalost od prvog trenutka kad osetimo to , naše telo zapamti memorijski kako je pocelo i šta se sev desavalo i da onda pri svakom sledećem blagom napadu ,zapravo mi sami pokrenemo sve , čim disemo plitko , manje kiseonika ide do mozga i srca , samim tim vrtoglavica i lupanje srca, manje kiseonika u mozgu , drhtanje , vertigo - ond astrah još plice disemo pa sve u krug !!!!!
cinjenica je jedna da strah od straha ostaje i to je nešto na cemus vi treba da radimo .
neko jogom, neko vodom,neko citanjem , neko setnjom , neko ...
svako ima svoj način
mislim da svakako dosta pomaze sto smosvi slozni na ovom forumi jer smo zajedno jači i def ćemo prevazici i ovu losu naviku koju smosebi stvorili

zanima me sledeće: neko ko nema vise uopste napade panikei anksizonosti, kako je isao put oporavka i kako je za njega to bilo

i šta vi mislite kako smo se uopste prvi put susreli sa ovim ? šta je uzrok ?
i još jedna stvar i ako krene opet vi samo disite i pomislite u sebi pa šta bilo je do sada vise puta i jer mi se nešto desilo -NIJE I NEćE !!!!!!!! VERUJTE U SEBE I ZIVOT JE PRELEP
nekada ga samo mi malo zakomlikujemo
sve najbolje
mateja
26. новембар 2012. у 00.47

Imam problem sa panicnim napadima mnogo godina. Nisam razumela koja je to vrsta akupunkture. Molim i preklinjem da objasnis još jednom o cemu se radi, kako se tačno zove ta akupunktura i u kojoj državi ta akupunktura može da se radi.

beskrajno zahvalna!!!
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Necklaces?
.