Jako puno ljudi se javlja na ovu temu,budi svestan da nisi jedini koji to prolazi!Možeš na pretrazivacu da nadjes o tome bilo je jako puno tema i dobrih i iskusnih odovora!
Malo toga si napisao ( pretpostavljam po niku da si muskarac)kad je pocelo,koliko traje,šta te muci...generalno svi koji su prošli ansioznost i paniku imaju slične simptome ali na razlicite situacije su se pojavili!
Ja sam to prošla isto,trajalo je dugo,bilo je i padova i uspona,isla sam kod psihologa,probala sam lekove nije islo,presla sam na alternativnu medicinu i uspela!Homeopatskim putem sam to prošla ali mnogi su i lekovima,sve zavisi od osobe a svako ima svoj stav i šta preferira!
Puno pozdrava!

Ima vas dosta iz Toronta i Kanade sa ovim problemima...nešto mi pade na pamet...u skorije vrijeme otkrivaju da manjak vitamina D koji se dobiva od sunca je uzrok mnogim bolestima...a znamo da vrijeme utice na ljude. Da li si ikada kontorlisala/o D vitamin..ako je to uzrok lako ga je nadomjestiti.

evo i adrese;300 danforth ave tel #416-463-5125 i potrazite Slavicu...pozdrav

Relaksacijom i tehnikama disanja olakšajte iznenadne napade

Što je napadaj panike?
Napadaj panike je iznenadan nastup pojačanog osjećaja straha, praćenog tjelesnim simptomima koji uključuju:
- Bol / pritisak u prsištu
- Lupanje srca (palpitacije)
- Osjećaj gušenja, ubrzano disanje (hiperventilacija)
- Osjećaj davljenja u grlu i teškoće gutanja
- Vrtoglavicu, nesvjesticu, osjećaj nestajanja
- Osjećaj odvajanja od vlastitog tijela ili od okoline
- Drhtavicu, tresavicu, znojenje
- Mravinjanje, trnce,
- Mučninu, bol u trbuhu

Napadaji panike mogu sadržavati samo neke od tih simptoma. Uz njih je karakterističan intenzivan osjećaj straha od smrti, straha od ludila i gubitka kontrole, pa čak i užasa. Mnogi stručnjaci vjeruju da se radi o reakciji tijela kojom ono inače reagira na opasne i zastrašujuće podražaje (primjerice oružani napad, izravna životna ugroženost i sl.), samo što u slučaju napadaja panike ne postoji realna prijetnja nego je ta reakcija pokrenuta za sada nedovoljno poznatim mehanizmima aktivacije živčanih prijenosnika.

U tipičnim se slučajevima simptomi u početku pojačavaju te dosežu vrhunac nakon desetak minuta. Napadaj obično traje oko pola sata (može trajati i dulje) i prolazi sam od sebe nakon čega nerijetko ostane osjećaj iscrpljenosti i umora.

Sam po sebi, napadaj panike nije ozbiljna zdravstvena prijetnja, no ako se ponovi nekoliko puta bolesnik razvije strah prema mjestima/situacijama pri susretu s kojima se pojavio napadaj, te ih počne izbjegavati.

Tako se razvija stanje nazvano panični poremećaj, a može uključivati i razvijanje straha od boravka u zatvorenim prostorima, vožnje u autobusu, odlaska u školu, na posao itd.

Takvi strahovi mogu biti vrlo onesposobljavajući i znatno remete normalno svakodnevno funkcioniranje oboljelog pojedinca u društvu, obitelji itd. Radi se zapravo o «začaranom krugu» pojavljivanjnja napadaja , stvaranja straha od napadaja.

Ako se Vaši napadaji ponavljaju, ako se bojite novog napadaja i taj strah traje duže od mjesec dana, te ako počnete mijenjati svoje svakodnevne navike i ponašanja zbog napadaja panike, obvezno se obratite svojemu liječniku opće medicine- prikladno liječenje u velikoj većini slučajeva dovodi do znatnog poboljšanja i smanjenja tegoba.

Navedeni simptomi mogu sličiti na neke teže i ozbiljne bolesti, kao što su povećana aktivnost štitnjače (hipertireoza), poseban oblik epilepsije, apstinencijska kriza, pa i srčani udar i srčane aritmije u napadajima, te su nerijetko razlog traženja liječničke pomoći u hitnim ambulantama.

U nekim je slučajevima već nakon razgovora s pacijentom i tjelesnog pregleda jasno da se radi o paničnom napadaju, no često liječnici učine širu kliničku obradu da bi isključili gore navedene ozbiljnije uzroke takvih simptoma. Tek kada pretrage i liječnici potvrde da se ne radi o ozbiljnoj bolesti, postavlja se dijagnoza napadaja panike.

Liječenje

Liječenje napadaja panike i paničnog poremećaja u pravilu je vrlo uspješno. Najbolji se rezultati postižu kombiniranim liječenjem lijekovima i psihoterapijom.

Od lijekova se propisuju oni iz skupine antidepresiva, točnije inhibitora ponovne pohrane serotonina (npr. sertralin, paroxetin, fluoxetin...). Budući da je za početak djelovanja potrebno nekoliko tjedana redovitog uzimanja, obično se terapija dopunjuje s nekom od lijekova iz skupine benzodiazepina (alprazolam, klonazepam, diazepam...) u početku liječenja, ali se njihova dugotrajnija primjena, zbog navikavanja na te lijekove, izbjegava.

Od psihoterapijskih se pristupa primjenjuje kognitivno-bihevioralni pristup kojemu je svrha prepoznati i smanjiti iracionalne misli i ponašanja koji potiču simptome panike i stvraraju začarani krug paničnog poremećaja.

Pacijent tijekom terapije dobiva uvid u prirodu bolesti, u to na koji način nastaju njegovi napadaji, uči se suočiti i nositi sa svojim napadajima panike i situacijama koje ih pojačavaju te se osloboditi izbjegavajućeg ponašanja koje ograničava njegovo svakodnevno funkcioniranje.

Samopomoć

Postoji nekoliko načina na koje oboljela osoba svojim postupcima može pridonijeti uspjehu liječenja paničnog poremećaja i kontrole paničnih napadaja.
- izbjegavati piti kavu i druge stimulanse koji pridonose izazivanju napadaja panike
- izbjegavati uzimati alkoholna pića i pušenje
- svakodnevna lagana rekreativna tjelovježba, optimalno oko 30 minuta na dan lakših aerobnih aktivnosti (hodanje, jogging...)
- učenje i primjenjivanje tehnika nošenja sa stresom, meditacije, joge
- učenje i primjenjivanje tehnika relaksacije i tehnika disanja.

Tehnike relaksacije pomažu pri opuštanju mišića a cilj je koncentrirati se na pojedine skupine mišića i voljno ih opustiti. Tehnike disanja su, osim pri opuštanju, korisne i za vježbanje kontrole normalnog disanja u slučaju napadaja panike, kada je osoba sklona hiperventiliranju (ubrzanom disanju).

Sve zavisi šta ti uradis za sebe,ako želiš da ostane tako i ništa ne preduzmes ostace!Mada ja nisam čula da je neko ceo zivot ostao sa napadima panike.Anksioznost je izuzetno uporna i naporna,stalno se vraca,čak i kad si najraspolozeniji,kljuc je da bas u tim trenucima kad se pojavi ignorises.Za sve treba vremena i rada,truda!

Koliko glupo da ovo izgleda meni se čini da mene gusi to što me muž previse voli, nikada ne preuzima inicijativu i sve prepusta meni o svemu ja odlucujem. Takođe me stalno grli i ljubi i ne da mi da disem, tako da je meni neugodno kada me neko zagrli, imam osecaj teskobe, takođe i kada sam u malom prostoru, sve mislim da ću se ugusiti. Nasa komunikacija nije kakva bih je zelela da bude, kad god pokusavam da pokrenem neki razgovor na temu kako mi je loše on mi samo kaže: „ma to su gluposti”. Onda, stalna zastrasivanja od strane moga muza, nemoj ovo, nemoj ono, desice ti se ovo, desice ti se ono i td. Imam jednog drguga sa kojim mogu iskreno da pricam imama osecaj da me uvek iskreno slusa, mada ne želim da se intimiziram previse sa njim, kako stvari ne bi otisle i nezeljenom smeru. Zatim, imala sam i jednu malu hirusku inrervanciju, pre dve godine, mada nije bilo opasno u početku smo morali da cekamo rezultate biopsije, ispostavilo se da nije ništa strasno, ali za mene je sve to bilo jako traumaticno, stalno sam razmišljala šta ako mi se sada nešto desi , ko će mi gledati dete, kada ovde nemam nikoga. Drugo, u stranoj sam zemlji, svakakve rasiticke predrasude sam morala da prihvatim, one su bile prikrivenog tipa, mada sam ovde već vise od 10 godina, ljudi su drugacijeg mentaliteta, sva moja prijateljstva su povrsna i bez ikakve iskrenosti, znate već kapitalisticko drustvo. Vidim, umesto da s godinama postajem sto cvrsca, ja postajem meksa, ponekad mi dodje da zaplacem bez ikakvog razloga, kada čujem neku nasu pesmu ili vidim nešto na tv-u. Naravno, tu je i moje, jako,jako nesrecno detinstvo. Stvarno ne znam koji je pravi razlog ovome, ali ovo su samo neka moja razmišljanja.
Izvitite na opsirnosti, ali ovo je samo jedan od nacina da se malo ispraznim.

Na tvoje pitanje: - Da li je to moguće odkloniti sa nekim prirodnim sredstvima?

Naravno, prirodna sredstva su samo pokretac, triger, za početak oslobadjanja od tih problema, ali sustina problema je pshiholoske prirode, koja lezi u tebi i ako zaista imaš zelju da se oslobodis toga, ipak, sve zavisi, iskljucivo, od tebe, i možda ti može pomoći doktor Milanovic:
416- 231- 7731

tsitsikas:

„kad god pokusavam da pokrenem neki razgovor na temu kako mi je loše on (muž) mi samo kaže: ”ma to su gluposti„.
Onda, stalna zastrasivanja od strane moga muza, nemoj ovo, nemoj ono, desice ti se ovo, desice ti se ono i td.
Imam jednog drguga sa kojim mogu iskreno da pricam imama osecaj da me uvek iskreno slusa, mada ne želim da se intimiziram previse sa njim, kako stvari ne bi otisle i nezeljenom smeru. ”

i ja se slazem sa diskutantkinjom sa nikom 'trudna', da tvoj suprug voli da te kontrolise na negativan način i da njemu odgovara da si zavisno-pasivna licnost, sto još uvek jesi. to nije zdrav i zreo odnos između dve osobe.
ti TEZIZ tome da se menjas na bolje, tako ocigledno tezis, jer tvoje telo već to mudro signalizira tim panicnim napadima (kada već ti sama to ne uvidjas, još uvek, onako potpuno osvesceno), da treba nešto da menjas, da rastes, razvijas se.

samo ću zakljuciti:
svaka bolest ili poremecaj, naročito koji je psihosomatske prirode, kao sto su panicni napadi, govori nam nešto veoma mudro, signalizira nam, da treba da menjamo u svom zivotu:
sebe, okolinu, da radimo na sebi u svakom pogledu (fizicki, intelektualno i mentalno - da se unapredjujemo), da menjamo nacine razmišljanja (naročito predrasude) koji nam stvaraju probleme i sputavaju nas u nasem zivljenju.