Kako liječiti anoreksiju?
Budući da nemaju uvida da je njihovo ponašanje bolesno, a percepcija vlastitog tijela poremećena ovaj poremećaj je izuzetno teško liječiti. One naprosto sebe doživljavaju debelima, bezvrijednim i ružnim osobama i nikakvo racionalno uvjeravanje, dokazivanje, vaganje itd ne može ih uvjeriti da su premršave. One doživljavaju svoju mršavost kao simbol vlastite vrijednosti. Stoga je jasno da će za njih takva iracionalna mršavost biti zapravo izvor gratifikacije i zadovoljstva koja je potpunosti nerazumljiva njihovoj okolini.

Izgladnjivanje kod anoreksičarke osim što je izvor ugode i samopoštovanja ima i simboličku ulogu uništenja introjeciranog objekta agresivne i neempatične majke Agresivnost samog čina izgladnjivanja prema tom introjeciranom majčinskom objektu u konačnici može rezultirati i s autoagresivnim impulsima budući da je granica između same osobe i majčinskog objekta nejasna i fluktuirajuća.
One često boluju od komorbitetne depresije, anksioznosti, obuzeto-prisilnog poremećaja, sklone su kleptomaniji i suicidalnom ponašanju.

Gladovanje i prejedanje imaju za cilj reducirati nagomilanu anksioznost i depresiju, riješiti konfliktan odnos s roditeljskim figurama, osobito majkom kao personalizacijom osobe koja hrani. U adolescentnoj dobi anoreksija se javlja kao odgovor na zahtjeve okoline za zrelijim, odgovornijim i odraslijim ponašanjem. U tom smislu anoreksija je svojevrstan bunt protiv zrelosti i pokušaj djevojke da sebe zadrži u stadiju djevojčice u psihoseksualnom smislu. Seksualne potrebe su im smanjene budući da su psihoseksualno nerazvijene.

Anorektičarka je nespremna prihvatiti zrele obrasce ponašanja u socijalnom i seksualnom smislu, istodobno je vrlo ovisna i nesigurna. Stoga nastoji putem kontrole tjelesne težine i izgladnjivanja postići izgubljeni osjećaj kontrole i sigurnosti u vlastitom životu koji joj kronično nedostaje.

Najraniji simptom anoreksije je amenoreja koja nema ginekološki tj. hormonski objašnjivu etiologiju. Obično
privuku pažnju okoline kad njihov poremećaj postane vidljiv tj. kad im težina padne značajno ispod standardne. Tada već imaju metabolički poremećaj, hipotermiju, poremećaj EKGa uslijed hipokalemije, opadanje kose i oštećenje zubne cakline želučanom kiselinom.

Prognoza je bolesti deprimirajuća pogotovo ako uzmemo u obzir da su bolesnice mlade djevojke na pragu života -1/3 se izliječi-1/3 ostaje doživotno anorektično a- 1/3 umre od posljedica izgladnjivanja.

Moja sestra je bolovala od anoreksije,anemije i bulimije sve u isto vreme.Živela je tako skoro 3 godine,saveti nisu pomagalli,bila je često agresivna kad joj se komentarise izgled,odbijala svaku vrstu pomoći.Za to vreme izgubila je mesecni ciklus,kosu,generalno jako loše je izgledala sve dok jednog dana nije dobila kolaps organizma koji je bio na granici sa epilepsijom.Tad su je lekari izvukli i poslata je bila kod psihijatra.Imala je terapiju duže vreme i malo po malo prihvatala sebe.Danas je jako dobro,ima i cerkicu ali je bilo jako teško!
Puno strpljenja,price treba,podrska porodice ali bez pomoći strucnjaka je jako teško izvuci osobu iz tog mentalnog poremecaja.