O Iritabilnom crevu bilo je do sada nakoliko puta pisano i o tome mozete naći preko pretrazivaca na ovom istom sajtu. Ako želite sve o tome da znate pogledajte na ovom linku:
http://emedicine.medscape.com/article/180389-overview
Ukoliko neznate engleski nešto oskudniji tekst je ovaj sa jednog hrvatskoh sajte:

Sindrom iritabilnog crijeva (SIC)

Definicija
Sindrom iritabilnog crijeva je kronični, ponavljajući poremećaj karakteriziran simptomima bolova u donjem djelu trbuha, poremećajem defekacije, nadutošću i odsutnošću organske bolesti.

Epidemiologija
SIC je najčešća dijagnoza iz gastroenterologije koju postavljaju liječnici opće prakse[1,2]. Čak 20% populacije boluje od ovog poremećaja, od toga 75% žena[3]. Dva su moguća razloga za ovu razliku u učestalosti po spolovima: često su simptomi povezani s menstruacijom i trudnoćom [4], te su žene sklonije potražiti liječničku pomoć u usporedbi s muškarcima. Značaj ovog poremećaja je u povezanosti SIC-a sa simptomima mialgije, kroničnog umora, dismenoreje, depresije, tjeskobe, urinarnih poremećaj, itd.

Patofiziologija
Nije potpuno utvrđen mehanizam nastanka SIC-a. Vjeruje se da ulogu imaju povećan motilitet crijeva, povećana osjetljivost na bolne podražaje i poremećaj u interakciji središnjeg i crijevnog živčanog sustava. Važno je napomenuti da ovi simptomi nisu povezani s patohistološkim promjenama na gastrointestinalnom traktu, već je riječ o prvenstveno funkcionalnom poremećaju. Težina i učestalost simptoma su često podložni oscilacijama ovisno o psihosocijalnim utjecajima. Tako osobe koje lošije reagiraju na stresne situacije obično imaju teže simptome bolesti. Još jedan čimbenik koji ima utjecaja na nastanak SIC-a su prijašnje infekcije gastrointestinalnog trakta. Moguća uzročno-posljedična veza je oštećenje živčanih završetaka u crijevima u tijeku crijevnih infekcija.

Klinička slika
Bolest se najčešće javlja (50% slučajeva) u dobi između 30. i 50. godine života[5,6]. Klasični simptomi su bolovi u trbuhu, opstipacija i/ili proljev te nadutost. Bolesnike možemo, okvirno, podijeliti u grupe s prevladavajućim simptomima opstipacije, proljeva ili izmjenično proljeva i opstipacije. Bolesnici s prevladavajućim simptomima opstipacije obično daju podatke o teškoj, bolnoj, tvrdoj stolici sastavljenoj od više malih komadića, dok bolesnici s prevladavajućim simptomima proljeva opisuju česte, rijetke ili vodenaste stolice, praćene osjećajem užurbanosti.
Druga podjela bolesnika je na one s blagim, srednjim i teškim oblikom bolesti. Blagi oblik je karakteriziran simptomima koji se rijetko pojavljuju i bolesnika ne smetaju u svakodnevnim aktivnostima. Bolesnici s teškim oblikom bolesti imaju često simptome koji ih praktički svakodnevno ometaju u dnevnim aktivnostima. Bol je kod SIC-a lokalizirana, u većini slučajeva, u lijevom donjem kvadrantu abdomena, a može imati karakter od probadajuće do grčevite, nelokalizirane boli. Simptomi se nerijetko pojačavaju nakon jela, a popuštaju nakon defekacije i u večernjim satima.
Od ostalih gastrointestinalnih simptoma treba spomenuti nadutost, vjetrove, podrigivanje, mučninu i povraćanje.
Bolesnici su često uplašeni i vjeruju da boluju od teških bolesti crijeva, često i malignih[7], iako o tome kod SIC-a nema ni govora.

Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, jer ne postoje definitivni testovi koji bi identificirali SIC. Potrebno je dijagnozu potvrditi isključivanjem svih drugih stanja u abdomenu koja mogu uzrokovati slične poteškoće. Fizikalni pregled bolesnika sa SIC je uglavnom normalan osim lagane bolnosti u lijevom donjem dijelu trbuha. Kriteriji za dijagnozu SIC-a poznatiji su pod imenom ROME II kriteriji[8]. ROME II kriteriji uključuju pojavu bolova koji traju minimalno 12 tjedana u godini, a imaju najmanje dvije od sljedeće tri karakteristike: 1) smanjuju se nakon defekacije; 2) povezani su s promjenama u učestalosti stolice; i 3) povezani su s promjenom u formi stolice (vodenasta ili tvrda).
Važno je prikupiti podatke o korištenju lijekova i prehrambenim navikama jer se često simptomi javljaju ili pogoršavanje kod uzimanja određenih lijekova (antibiotici, antikolinergici i drugi) i vrsta hrane (kofein, alkohol, čokolada, itd.).

Liječenje

Opće mjere
Jedan od najvažnijih koraka ka postizanju stanja prihvatljivog za bolesnika i liječnika je postizanje pozitivnog odnosa između tih dvoje. Prihvaćanje pacijentovog mišljenja, edukacija i postavljanje ciljeva, promjene prehrambenih navika te ponekad nužni odlasci specijalisti su u osnovi uspješne i kvalitetne terapije SIC-a.

Medikamentno liječenje
Upotreba medikamenata mora biti isključivo vezana uz promjene u načinu življenja i indicirana na osnovu simptoma svakog pojedinog bolesnika.
Antidijaroici
Loperamid opioidni agonist s niskom sklonošću razvoju fizičke ovisnosti. Često se daje bolesnicima s prevladavajućim simptomima proljeva[9]. Lijek produžuje prolazak hrane kroz crijevo, i povećava tonus rektalnih sfinktera.
Antikolinergici su lijekovi koji se najčešće prepisuju kod bolesnika s SIC-om. Suprimiraju crijevne kontrakcije nakon jela i u stanjima stresa[10].
Inhibitori kalcijevih kanala također mogu olakšati simptome pacijentima relaksacijom muskulature crijeva. Ipak njihovi sistemski kardiovaskularni učinci sprječavaju širu upotrebu.
Ostali potencijalno korisni lijekovi su spazmolitici, relaksansi glatke muskulature (hioscin)[11].
Lakstivi
Kod pacijenata s prevladavajućim simptomima opstipacije uporaba stimulirajućih laksativa može biti od trenutne pomoći, ali kronična uporaba tih lijekova može dovesti do ovisnosti o laksativima te je treba izbjegavati.
Pažnju treba posvetiti uzimanju hrane s mnogo vlakana ili u prehranu uvesti tzv. nadomjesne vlaknate preparate.
Antidepresivi:
Antidepresivi su se u početku koristili u liječenju bolesnika sa SIC-om koji su imali paralelno i simptome depresije. Poslije se pokazalo da antidepresivi pomažu i u liječenju SIC-a bez depresivnih poremećaja. Terapijski učinak se postiže prije i s manjom dozom nego pri liječenju depresije.
Ostali lijekovi
Analozi gonadotropnih hormona su pokazali pozitivan učinak u nekim studijama.
Alosetron je antagonist T3 receptora serotonina koji se primjenjuje kod žena s prevladavajućim simptomima proljeva[12]. Tegaserod maleat je djelomični agonist serotoninskih T4 receptora i indiciran je kod žena s prevladavajućim simptomima opstipacije[13].
Budući trendovi u produkciji lijekova za SIC bazirati će učinak lijekova na pojedinim fiziološkim funkcijama. Agonisti serotoninskih receptora novije generacije, te agonisti opioidnih kappa receptora su samo neki od putova ka boljim i učinkovitijim lijekovima za sindrom iritabilnog crijeva[14,15].

Sve najbolje Galeb