Rameni zglob prilično nestabilan, pa kad ne bi postojali brojni ligamenti i mišići koji ga okružuju i daju mu dinamičku stabilnost (stabilnost pri izvođenju pokreta), i pri bezazlenoj kretnji rame bi moglo iskočiti iz svog ležišta. To se katkad i događa, kod tzv. habitualne luksacije ramena.
Da se to ne bi dogodilo, uz već spomenute brojne ligamente i mišiće, glavu nadlaktične kosti okružuje mišićno-tetivna struktura (tzv. rotatorna manžeta - sastoji se od četiri mišića), koja daje dodatnu stabilnost ramenu pri izvođenju kretnji. Upravo su promjene mišića koji čine rotatornu manžetu jedan od najčešćih razloga koji dovode do bolnih sindroma ramena.
Pri odmicanju ruke od tijela, u jednom trenutku mogu se ukliještiti spomenute tetive između dvaju koštanih dijela i oštetiti, u početku obično u manjem stupnju. Pri ponavljanim kretnjama u smjeru odmicanja ruke od tijela ili općenito duljem korištenju ruke pri radu iznad glave, nastaju daljnja oštećenja, koja postupno mogu izazvati puknuće (rupture) navedenih tetiva, što se može očitovati akutnim bolovima u ramenu. Budući da dolazi do sraza ili sudara između spomenutih tetiva i koštanih dijelova, to se stanje u engleskoj literaturi u prijevodu naziva sindrom sraza ili sudara.
Drugi, također česti razlozi za pojavu akutnoga bolnog ramena jesu: iritacija sluznih vreća u blizini, stvaranje kalcifikata oko zgloba, najčešće u tetivama rotatorne manžete, iritacija ili upala duge glave tetive mišića bicepsa te mnogi drugi rjeđi razlozi.
Sve spomenute promjene očituju se manje-više sličnom kliničkom slikom. Bolesnici početak simptoma mogu povezati s nekom brzom kretnjom ili zamahom u ramenu, padom na rame (ali bez znakova prijeloma), a katkad se početak bolesti ne može povezati s nekim poznatim činiteljem.
Bolovi u ramenu izrazito su jaki, tako da bolesnik obično nije u stanju pomaknuti ruku bez dodatnih bolova. Zbog bolova su svi pokreti obično znatno ograničeni i limitirane su osnovne životne aktivnosti, poput odijevanja ili osobne higijene. Tipično je vrlo bolna i ograničena kretnja odmicanja ruke od tijela u rasponu od 60 do 120 stupnjeva, kad se zapravo i događa već spomenuto uklještenje tetive između dvaju koštanih dijelova i tada govorimo o tzv. bolnom luku. Iznad 120 stupnjeva bol se obično gubi ili je blaža (zbog prestanka navedenog pritiska).
Pri pregledu bolesnika, pritiskom na određena mjesta u ramenu, može se pobliže odrediti uzrok boli. Pri zahvaćenosti tetive m. supraspinatusa bolnost je tipično najizraženija u području gornjega vanjskog dijela ramena, pri upali subakromijalne burze bol je lokalizirana malo niže od tog mjesta u projekciji same burze, a pri zahvaćenosti duge glave bicepsa bol je najizraženija u prednjem dijelu ramena.
Bolesnik obično štedi zahvaćenu ruku, koja ostaje priljubljena uz tijelo (abdukcijska kontraktura). Ako takvo stanje dulje potraje ili se ne liječi, može nastupiti trajno ograničenje pokreta u ramenom zglobu u gotovo svim smjerovima.

Postizanje punog opsega pokreta u takvim stanjima može biti znatno otežano i dugotrajno. Upravo je zato važno početi liječiti akutno bolno rame što prije, i to na sljedeći način. Bez obzira na uzrok boli i patološki supstrat, treba smanjiti bolove primjenom lokalnih obloga leda ili se bolno mjesto nekoliko minuta masira ledom, više puta na dan.
Valja spriječiti razvoj prethodno navedene kontrakture primjenom potpazušnog jastučića, čime postižemo odmak ruke od trupa. Stavljanjem jastučića pod pazuh i njegovim postupnim odmicanjem od trupa povećavamo lagano i normalni opseg pokreta.
Primjena nesteroidnih antireumatika (ili analgetika) može pomoći u sprječavanju boli, osobito u prvih nekoliko dana bolesti. Katkad je vrlo korisna i lokalna primjena kortikosteroida u bolno mjesto, koja dovodi do dramatična smanjenja boli i općeg poboljšanja.
Smirenjem akutne faze, preostali bolovi mogu se ublažiti primjenom neke od analgetskih fizikalnih procedura, poput moduliranih struja, TENS-a ili slično. U toj fazi načelno se izbjegava toplina zbog mogućeg pogoršanja ukočenja ramena.
Najvažnija fizikalna procedura svakako je kineziterapija (terapija pokretom ili medicinska gimnastika), čijom primjenom treba vratiti punu pokretljivost ramenu. Vježbe se obično izvode za svakog bolesnika individualno i u rasteretnom položaju.