Nosni polipi su dobroćudne tvorevine, koje mogu nastati na bilo kojem mjestu na sluznici nosne šupljine ili na sluznici paranazalnih sinusa. Radi se o tvorbama upalnog porijekla, čiji je točan uzrok nepoznat. Mogu u većoj mjeri uzrokovati smanjenje kvalitete života bolesnika, jer uzrokuju stalnu nosnu opstrukciju i mogu dovesti do znatnog slabljenja osjetila mirisa. Nosni polipi se javljaju kod osoba oba spola, različite životne dobi, a mogu se pojaviti čak i kod djece. Osobe oboljele od nekih drugih bolesti imaju povećanu mogućnost dobivanja nosnih polipa, kao npr. one oboljele od cistične fibroze ili osobe sa alergijom na salicilate (skupina ljekova protiv bolova, u koju spada npr. Aspirin).
Važnost prepoznavanja i liječenja nosne polipoze se očituje u simptomima i mogućim komplikacijama, koje njihova pojava i rast može uzrokovati. Obično je prvi simptom nosna opstrukcija (začepljenost nosa), koja može biti različite jačine, jednostrana ili obostrana. Ukoliko je značajnija može dovesti do smetnji osjetila mirisa, tj. smanjena osjetljivost (hiposmija) ili potpuni gubitak (anosmija). Ukoliko polipi zatvore ušća sinusa, mogu dovesti do podržavanja sekreta i rasta bakterija u njima, te posljedično do razvoja akutnih i kroničnih upalnih procesa u njima. Rjeđe, ako se polipoza nosa i sinusa ne liječi pravodobno može uzrokovati čak i uništenje koštanih zidova sinusa i nosne šupljine.
Bolesnik sa nosnom polipozom će se najčešće žaliti na smetnje disanja kroz nos, različite jačine. Javlja se hiposmija ili anosmija. Ponekad se mogu javiti i smetnje osjetila okusa. Pojačana nosna sekrecija je također česti znak bolesti sluznice nosa i sinusa pa tako i polipoze. Ne mora biti uvijek izražena kroz nosnice, nego se relativno često javlja postnazalni iscjedak (sekrecija iz nosa u grlo). Kod velikog broja bolesnika se javljaju i glavobolje, obično lokalizirane u području čela i lica te oko očiju. Ako se radi o polipozi sluznice paranazalnih sinusa, često se javljaju znakovi akutne ili kronične upale zahvaćenih šupljina. Pri specijalističkom pregledu nosne šupljine se obično vidi tipičan izgled nosnih polipa, koji se prezentiraju kao mesnate, bjelkaste, djelomično prozirne tvorevine, tj. izbočenja nosne sluznice. Oni mogu imati ishodište na različitim mjestima, često iz područja gdje se nalaze prirodni otvori paranazanlnih sinusa. Pregled nosne šupljine fleksibilnim fiberskopom koji daje vrlo korisne podatke o raširenosti bolesti i mjestu ishodišta polipa, ponekad može biti otežan ili nemoguć kada polipi zatvaraju čitavu nosnu šupljinu. Od radioloških, slikovnih metoda, RTG snimka sinusa je samo od orjentacijske vrijednosti i ne daje potpunu sliku o raširenosti procesa i ona danas definitivno postaje pretraga koja se ne koristi za precizno određenje patološkog supstrata, niti odluke za precizno definiran operacijski zahvat. Nasuprot tome, CT snimka sinusa daje puno više korisnih podataka o proširenosti polipoze, odnosu prema ostalim anatomskim strukturama i o eventualnoj destrukciji koštanih struktura. Rade se CT snimke barem u dvije različite projekcije, a novijim računalnim sustavima i programima se mogu rekonstruirati i 3D modeli, izrazito korisni u planiranju kirurškog liječenja polipoze.