Дискусије : Здравље

 Коментар
Stresan zivot sportiste-Za Dr Galeba
plavicvetic
(mama)
11. јануар 2010. у 07.27
Postovanje Dr Galeb i svima vama koji mi mozete iskustvima pomoći

Naime,sin je tek punoletan i bavi se uspesno sportom.
Sinoć je dosao sa treninga i rekao da danas ide na trening sa nacionalnim timom.To je za njega i nas veliko...sansa sa odskrinutim vratima ali i macem sa dve ostrice.
Dete nije moglo čitavu noc da spava,kasljucao je ( to mu se desava uvek pred važne nastupe ).I dok smo mi,ja i muž, lezali u svojoj sobi i razmišljali,kako mu pomoći,muž dodje na ideju da detetu damo 1/4 tablete za smirenje posto je sutradan morao u nove pobede i spreman da bude u svakom pogledu.Ja sam svesna da je dete u velikom stresu,po nekad se pitam,kako uspe da stoji na nogama.
Rado bih mu pomogla kad je kod kuce i sa tim problemima.
Ipak,ne pada mi na pamet pomoć vrste koju je predlozio moj muž.On je prilično uporan a ja odvratno arogantna i uporna u mišljenju da uspeh po svaku cenu ne treba nego zdravije dete.

Moje pitanje je: Kakvo je Vase mišljenje na predlog moga muza?

Kako možemo pomoći detetu na drugi način.Mentalnog trenera ima ali svejedno,kad dodje kuci onda dodje taj stres:razmišljanje,kasljucenje i nespavanje.

Hvala Vam na strucnom odgovoru.

Molim sve ucesnike koje imaju slična iskustva da daju svoje ucesce u diskusiji
S postovanjem
mitagoga
(Student)
11. јануар 2010. у 08.26
Dobra tema za razmišljanje Ja vam mogu reci svoje mišljenje jer sam bila u sličnoj situaciji
mitagoga
(Student)
11. јануар 2010. у 08.34
Moj sin je bio u reprezentaciji Sa ovog aspekta sad mislim da su sportisti dobri dok mogu da nose uspehe medalje svojim trenerima klubovima i nacionalnom timuNiko tu ne brine o zdravlju psihi koja je i tekako opterecena Oni hoće svoje i dok je tako dobar si tapsu te po ramenu Zdravlje i psiha deteta je najbitnija a posle toga skola Ovde si danas u vrhu a sutra na dnu iz raznih razloga tipa tatini i mamini sinovi ,svidjas se treneru ili ne a skola ostaje Vrhunski sport je veliki psihicki napor hoću proćineću proćiUsponi i padovi I deca se uvek mogu osloniti samo na svoje roditelje Da ih lece da ih tese da im dizu moral Gde su tada ti svi treneri ,selaktori ,psiholozi itd .I ako ne uspe šta dalje ,a na skolu niko ne haje .Znam puno propalih sportista ,koji su zbog sporta zapostavili skolu ,Nigde ih nema sada ,Stvarno je tačno Treba te ambicije svesti na razumnu meru
Galeb
11. јануар 2010. у 08.52
Prva i najosnovnija stvar je da roditelji imaju zdravo dijete. Zdravlje je stanje potpunog psihickog, fizickog i dusevnog blagostanja a ne samo odsustvo bolesti. Ne moze se po svaku cijenu forsirati tjelesno zdravlje a ne voditi racuna da je covjek pre svega kompletna cjelina tijela, psihe i duse. Mozete sami sad zakljuciti da je dijete preoptereceno fizicki a to preopterecenje se preljeva na psihu. Čak i po cijenu da dijete i uspije u sportu i da mu to donese bogatsvo, šta to vredi ako psihicki ili dusevno oboli.
Želim vam zdravo, uravnotezeno, razborito a ne jednostrano usmjereno
dijete.
Sve najbolje Galeb
jzpl
11. јануар 2010. у 11.47
Dr Galebe svaka vam cast, predivan odgovor!
Ja nemam iskustva sa tim, ali sam citala o Bodirogi, nasem poznatom kosarkasu koji je i veliki vernik. Znam da je on uspeo da nadje taj balans živeci pravoslavno i crkveno. Vrlo često se vidja na Svetoj Gori u Hilandaru, ispoveda se i pricescuje.
Naravno on to ne radi da bi „dobio duhovnu snagu” za sport nego je covek vernik, tako bi živeo da se bavi bilo kojim zanimanjem. Interesantno je bilo da je jedne godine bio izabran za igrača Evrope kada je njegov tim bas na Vaskrs postao prvak Evrope - i on je posle rekao da od Velikog Petka nije ništa jeo sve do Vaskrsa!
Naravno sve je to individalno i vernik covek ne postaje „iz prakticnih ili koristoljubivih” razloga, to je blagodatni dar koji se daje onom koji trazi Boga. Ipak pitali ste da kažemo po nešto pa eto rekosmo:)
Svako dobro želim vasem sinu, najpre kako rece dr Galeb da bude kompletna licnost, dusevno i telesno zdrav.
OES123
(zubar)
11. јануар 2010. у 11.54
I moj je sin bio uspesni sportista.Tri puta kanadski sampion u jednom boriliackom sportu i 5 puta Ontariski.Jedan od najmladjih i najboljih fudbalera.Sa 15 g. već je igrao u jednom profesionalnom timu.Cesto je pomagao i našim timovima kad je zatrebalo.Verovatno će ga ovde neko prepoznati?!
I sad da ga pohvalim sto kako vidim i ovde roditelji cine,trebao je jednog leta da trenira po mesec dana u „Partizanu” i „Zemunu”,a onda u Jesen na probu u Holandiju.Čak sam kupio i avionsku kartu,sve aranzirano...
Nije imao nikakve psiholoske smetnje,valjda zato što je od četvrte godine poceo da trenira borilacku vestinu pa je imao puno samodiscipline.Naravno tu je bio i cale da ga „upravlja”.
U to vreme često sam mislio šta će biti sa skolom? Ako ga slučajno kao mladog uzmu u Holandiji to mu ne garantuje da će postati jednog dana prvotimac i td...Skola sigurno ima da se zapusti iako su mi tada rekli kako bi i dalje tamo nastavio skolu uporedo sa fudbalom. Price za decu jer kada nema roditelja pored sebe, deca se za cas pomangupiraju,postanu barabe. Znaci onda mu samo preostaje ulica.
Nekoliko njegovih drugara su „uspeli” u inostranstvu,a nijedan nije ništa konkretno zavrsio od skole.Ustvari i sport im hramlje.
Moj sin redovno prati na internetu sportske vesti i često vidi svoje bivše drugare i poznanike i onda uzdahne,eto i on je bio bolji od njih,a sada ništa od sporta. Mogao je čak i u borilackoj vestini da ode na Olimpijadu,to su mu strucnjaci predvidjali...,a u fudbalu je igrao za Ontarisku reprezentaciju.
U jednoj prijateljskoj utakmici na jednom univrzitetu pored Toronta,prvo je slomio nogu. Trava visoka,a na terenu bila rupa koja se nije videla.Oko mog sina nije bilo ni jednog protivnickog igrača,lopta naisla i on udari loptu makazama.Jedna noga ostade u rupi...Hirurg je zaista bio los,ali ipak posle 4 meseca vratio se za kratko na teren.Na prvoj probi iako najmladji odmah su ga primili u jedan profesionalni tim Toronta.Čak im je bio najbolji igrac.Nazalost povredio je obe pepone.Valjda zato što je možda isuvise rano poceo da igra posle slomljenog zgloba.Posle raznoraznih terapija i operacije u Torontu koja nije uspela operisan je u Filadelfiji.Izgleda uspelo!
Vreme je uzelo svoje.Zavrsio je Univrzitetske studije i sad radi u jednoj svetskoj firmi na Bay ulici u Torontu.Već 3 g. trenira decu u fudbalu u prošle godine su bili prvi u Ontariskoj ligi.
I naravno ima još puno planova jer je samo 24 g. star.
Sa ovom mojom poduzom pricom hteo bi da vam preporucim da je najvaznije da dete zavrsi skolu pa onda neka radi šta želi ako mu se za to ukaze prilika.Vrlo je retko da deca uspeju da budu vrhunski sportisti,to im niko ne garantuje. Vreme leti i ako nema nikakvu skolu morace te ga i u matore godine da izdrazavate.Eto to je moja bila briga dok mi se sin nije povredio.Ko zna, možda je i to Sudbina da nije uspeo u sportu kao igrac ili borac,a možda i jedno i drugo i „zahvaljajuci” povredi on je danas „svoj covek”!
Još samo da nadje neku Srpkinju pa da i tu brigu skinem s ledja. xexe
plavicvetic
(mama)
12. јануар 2010. у 03.14
Hvala Dr Galebe,hvala svima koji su pisali.Lepo je sto u vasem pisanju nema ironije.

Ovo sto pišu roditelji sportiste ne treba da lici na hvalu.To su dakle,realni uspesi i problemi koji prate te sportiste i nas kao roditelje.
Istina je da,dok si dobar sportista i donosis medalje,dobar si.Kas dodje do povrede onda te zaboravljaju.Naše dete je isto imalo lomove i dok je lezao,nije dobio ni jedan tel.od klubskih drugova osim dvaojice najblizih.Trener je u itinu,nazvao kad je izasao iz bolnice i pitao kako je.

Skola i sport.Ozbiljna tema i po nekad ne spojiva.
Ovde gde mi živimo dete ide u skolu 2,3 dana a ostale dane radi u firmi gde radi prakticni deo.Znaci,dva dana u nedelji skola:ucenje,ispiti a ostala 3 ide radi prakticni deo u firmi.Znaci,još jedan teret.Firma trazi od njih da rade kao i svaki zaposleni radnik,da su ljubazni sa strankama,sa kolegama...
Kad treba da ide na utakmice onda mora da uzme koji sat slobodan da bih taj isti sat kasnije naradio.
Kada je trening u sred radnog dana onda mora da pita da ga puste-dobra volja sefa i samo njegovo angazovanje u firmi presuđuju hoće li moći da izadje na trening.A posle trening ponovo u firmu,usput pojede sendvic...
I on trenira od 5.godine i toliko je ulozio i on i mi u taj spot.Pored svega toga,bila bih srećna mama da zavrsi skolu koju uporedo uci i da se povuce sa tog ubitačnog puta.

Vi,koji imate decu,sami ćete me razumeti.
Hvala vam sto ste podelili brigi moju,dali svate.
Tebi zubar bih rekla onu staru narodnu,,Iz rvojih usta u bozije usi,,
Svako dobro
OES123
(zubar)
12. јануар 2010. у 13.00
Hvala na zeljama.Sin ima devojke ali do sada nije izlazio ni sa jednom Srpkinjom. Valjda resio da bude svaler?!Iver ne pada daleko od klade.
Nego što se tiče sporta i skole, skola je ipak glavna.Čak ako je dete i vrhunski sportista, to traje vrlo kratko i ako u tom vremenu ne napravi dobru lovu (ili potrosi) onda je na ulici ili opet na tvojoj grbaci.
Kad mi je sin krenuo na univrzitet kaže hoće „Sport Managment”.Svi njegovi drugari otisli na to.
Ja ga gledam,mislim da je lud. Kažem mu, šta hoćeš da radis u YMCA za 20-30 hiljada godisnje?Ili u nekoj maloj fiskulturnoj sali.
- Pa ti neznas ništa tata, možeš da budes menadzer velikim klubovima. Onda mu kažem da za to pored znanja je potrebna velika lova i konekcija,a najviše konekcija u takvoj vrsti posla.
Posaljem ga kod jednog mog dobrog prijatelja advokata. Sa njim kod njegove kuce zadrzao se skoro 2 sata na razgovor. Ja sam sedeo u drugoj prostoriji,nisam hteo da se mesam. Tako ga advokat ubedi da ide za accounting i posle za advokata.Svejedno je bio u skoli dobar matematicar. Pre neki dan u jednoj radnji sretnem jednu ženu,talijanku. Kaže mi da je njen si Marko zavrsio na univ. Sport Mandjement,ali još nije nasao posao. Radi kao fizikalac u jednoj povecoj firmi za namestaj i trazi posao.Ništa nisam rekao,al' zamalo da opsujem Sport Manadgment. Gde nam za ništa deca provedu 4 g. univerziteta...
Eto to rekoh,jer vecina naše dece koja su mnogo aktivna u sportu žele da idu na „Sport Manadgment”.Najlakse i kao pri srcu im.
Što se tiče mog sina,zadnje godine pre preloma noge bio je registrovan za 4-5 soccer timova u Ontariju. To se nesme,ali niko nije kontrolisao.Naravno nije stigao na sve treninge ali za sreću utakmice nisu bile u isto vreme.Igrao je i za jedan Slovenacki tim gde su bili većinom hrvati,čak i trener.Odličan tim sa bivšim Jugo igračima.Tretirali su ga kao najmladjeg odlično.Prva utakmica protiv Srba pobedise sa 1 nula.Moj mali dao gol.Nasi da mu 'ebu „izdajnicku” majku.A nisu ga hteli u njihov tim jer je kao bio isuvise mlad i mali.Trener ga je povikao 15. min. pre kraja jer su Srbi hteli da mu polome nogu.
Kad je slomio nogu igrači i trener su ga posecivali u bolnici i kupili mu skuplji poklon. Igrao je i za Srbe zvanicno.Kad je i kod njih bio povredjen niko da ga zovne telefonom. Vozio sam igace po utakmicama,a neke ubacio i u profesionalni tim gde je igrao moj mali. Danas kad prodju pored mene ne drmnu ni glavom da kažu Zdravo!
Takva smo mi nezahvalna nacija.
Sto rece za sendvice. ja sam mog sina ih gimnazije uzimao u 3:30 i pravo za Toronto gde je uglavnom i svaki sport.U autu jede sendvice,popije djus i odrema.Uvek stignemo pre svih i to neki puta 2 sata ranije. Ja čitam novine,a on drema pred trening ili utaknmicu.Nazad se vracamo oko 11-12 uvece.Onda sat-dva radi home work za skolu.Iznedio me je da je dobro zavrsio gimnaziju,a malo ucio.
Pozdrav!
medianka
12. јануар 2010. у 17.06
Zubare, svaka čast.Lep pozdrav. ;)
Plavicvetic
(mama)
13. јануар 2010. у 08.46
Izvinjavamo se svim diskutantima ovog foruma sto ćemo ja i zubar da nastavimo pricu.
Kad spominjes skolu i gimnaziju.I nas sin je polagao prijemni za gimnaziju,polozio je ali na kraju eto,žrtvovao je to za sport.Odlucio se ipak na ovu vrstu skolovanja jer će moći da ,,iskoci,,na trening sto iz gimnazije ( ako ni zbogceg,onda zbog daljine,ne bh mogao )
A devojke,o tome nema reci.Nema on vremena ni da dodje kuci da jede.I ako dodje,onda samo promeni cisti ves i izlazi.Mi se dnevno vidimo,u proseku 15 min.
Nekd kad smo ga vozili autom,mogli bismo i pricati sa njime i videti ga.Sad,od skora on vozi svoje tako da ga mama pozeeeeli.

Dala bih još jedno kratko mišljenje:Profesionalni sport ubija,deformise i vise uzima no sto daje.Mi,roditelji,ne možemo to sve da procenimo unapred i da ,,odvagamo,,dokle.
OES123
(zubar)
13. јануар 2010. у 17.40
Nema ko ne gresi u zivotu,pa tako i ti.Iako svi mi želimo svojo deci sve najbolje često sa našim postupcima napravimo im najgore.Žrtvovala si gimnaziju za racun sporta. To ja ne bi uradio ni u snu.
Možda je problem vise u tvom muzu koji možda fantazira da sve sto on nije uspeo u sportu da će njegov sin, pa zbog toga ustvari gura sebe,a ne svoga sina. Ja sam imao oko toga nesanicu i možda je povreda mog sina izvukla čitavu stvar. Nije lepo reci ali se tako desilo.
Jedan moj prijatelj je isto tako nastradao.Njegov sin jedinac lep visok decko.Igrao je i za Kanadsku reprezentaciju. Tata je svugde gurao sina,čak su tu radile i pare ispod stola. Decko igrao po Evropi tu i tamo,po USA. Sad je već u godinama i nazalost kaznjenjen jer je pljunuo sudiju u lice.Radi fizikalni posao jer ustvari ništa nije zavrsio od skole. Da li ti tako želiš ? Verovatno ne.
Meni je možda lakse bilo nego tebi jer ja imama neki svoj biznis pa mogu da izadjem sa posla kad god želim.Godisnje sam na bezin trosio oko 10. hiljada dolara u ono vreme sve zbog sporta, vozeci mog sina po Ontariu. Sin mi je isao 2 meseca u Poljsku sa timom,u Juznu Ameriku i td. Osim Poljske svugda sam isao sa njime,nisam ga ispustao iz vida. Naravno nisam ga drzao na lancu ali sam uvek gledao šta radi.
Kad nije bilo tog dana fudbala ja ga odvedem u Santijago u Policiski dom da trenira borilacku vestinu.Imao je profesionalnog licnog trenera 5 godina. Bio je jedan od najboljih u Kanadi.
Velika ti je greška sto si mu već dala da vozi auto,izgubila si već svu kontrolu nad njime. Oko njega deca u tim sportovima su uglavnom od goreg oca i još gore majke. Manguparija i propalice,a to znam pouzdano jer sam se kretao među njima.Retko od njih neko zavrsava gimnaziju ili neku veću skolu.Svi fantaziraju kako će biti vrhunski sportisti i već sve znaju. U takvom krugu ti se kreće dete.
Ne želim da te sa tim uplasim ali to je sve fakat,sve već vidjeno.
Naročito na njih imaju uticaj stariji mangupi.
Ja sam bio pionir C.Z. u Beogradu i kasnije igrao nešto po Evropi i kako tada tako i danas,ništa se nije izmenilo.Ustvari danas je još i gore jer pice i droga su na svakom koraku.
Moj sin je poceo da vozi auto tek kada je krenuo na univrzitet. I to se sam zaduzio.Kao Co-op student placali su ga 52. hiljade na godinu.Jednu godinu radi 8 meseci,a drugu 4. Koliko radi toliko ga i plate.Na samom početku sam mu rekao da ako zavrsi skolu sa uspehom i ako imam para ja ću mu pomoći da isplati sve dugove pa i državnu pozajmicu za skolarinu. Ako se to ne ostvari neka sam placa pa kolko da uzme,uzme, njegovo je. Hvala Bogu zavrsi...
Ovo sam radio zbog toga jer nasa deca kad im platis skolu (i sve ostalo) shvacaju sve olako,bas ih briga jer neko drugi placa i onda nezna da ceni svoj napor u zivotu. Ustvari tako kvarimo svoju decu u većinu slučajeva. A deca racunaju biće para od sporta,a uz to i „slava”, ko ebe skolu!
Što se tiče devojaka,moj je isto tako bio jedan od retkih koji do svoje 18 g. nije imao devojku. Lep decko i secam se u skoli devojke mu prilazile ,a on im odgovara da nema vremena. Tada sam mu govorio da ne može da ima i sport i devojke,neka sam bira. Onda su ga čak neke devojke pitale da nije gey,sto nije bio.
Na Univrzitetu čini mi se da je iako posle operacije kresnuo pola skole. Udjem kod njega u sobu gde je živeo,a tamo stalno neke druge devojke.I to zaista zgodne. Valjda je nadoknadjivao ono izgubljeno?!
Pozdrav.
plavicvetic
(mama)
14. јануар 2010. у 05.52
Zubar,postovanje.
Ne razumes ti zivot u ovoj zemlji pa ću probato da ga docaram.
Naše dete je umesto gimnaziju upisao ekonomsku.Danas se kaje sto nije barem sportsku gimnaziju upisao jer njegovi klubski drugovi koji idu tu imaju mnogo lakse kombinacije za trening.

Kad ide da radi praksu,ta firma koja mu je dala radno mesto,mesto da praktiku radi,placa njemu platu koja nije velika i on je stedeo.
Od toga je kupio polovno,starije auto,,samo da ima 4 tocka,,tako je hteo.

Neću se sloziti da su deca s kojima on trenira od zla oca i gore majke.To su deca svajcaraca 99% i u klubu imaju celičnu disciplinu.Mi smo isto,jako tvrdi,firma,skola...sve i svako trazi svoje.
Muž je covek koji ga gura samo u skoli i da nastavlja skolovanje.Sport,ja ali kad zavrsi ovu srednju ne ostane na tome no nastavi.Jedino šta cinimo je da sam izabere način skolovanja koji će mu pasati uz treninge ( mislim,dnevno skolu,posleodnevnu,vecernju )ali,samo da ide.

Ako ste imali sportisuu u kuci onda znate kako je živeo.Plan i na planu stoji sve.Za njega a i za nas,šta i kako da jede,u koje vreme.Nema vremena za zubara,teško da ga nadje za mentalni trening,nema svoj privatni zivot.Ali,ne samo on nego svi u klubu.Kad imaju slučajnu pauzu od dan,opet su zajedno,negde u klubu ili privatno,kod kuca.

Opasnosti vrebaju na sve strane.Jasno nam je to.
Vrlo često mu kažem da se cuva i u klubu,ko zna kakvih ljudi ima.Na putovanjeima,na spavanjima...
pecenci
(ekonomist)
14. јануар 2010. у 07.39
cika ZUBAR je jedno LUPETALO:SVAKO IMA SVOJ PUT:on je sve učinio da mu sin uspije,ali mu se desio taj peh,pa sad prosipa laznu TEORIJU za ostale sportase.Vi gospodjo treba da slusate svoga muza i bodrite svog sina da uspe u tom svom cilju jer ga to čini sretnim.Moja podrska za njega samo napred bez jadikovanja.lep POZDRAV.
plavicvetic
(mama)
14. јануар 2010. у 09.50
Lepo ekonomista,hvala na toplim rečima.
srdacan pozdrav
OES123
(zubar)
14. јануар 2010. у 10.29
„Ekonomista”, nema ovde veze sa nikakvim „pehom”,a to što me prozivas vidi se da si neki mamlaz.Ovo je samo diskusija i ohladi se!
Ja nisam govorio samo iz svog iskustva već i iz iskustva drugih koje dosta dobro poznajem ili sam se na neki način sa njima druzio.
Eto mladic (crnac) Julian koji ima nekoliko brace.Dosao je kao mlad u Holandiju i donekle „uspe”. Skolu nije zavrsio i sada je negde čini mi se u Engleskoj. Tavori. Ako nije sacuvao lovu sto je zaradio u Holandiji gotov je,biće na ulici. Jedan dosta dobar golman, ja sam mu u početku pomogao da se progura bio je 2 g. u Engleskoj trecoj ligi.Kobajagi isao tamo u skolu. Vidim ga nedavno kao rezervu za Kanadu. Nešto je malo i branio.Istih je godina kao i moj sin.Skolu nije zavrsio i naravno još se nada da će uspeti u fudbalu. Davor Cepo (hrvat) je stariji momak.Igrao za Kanadu i na Olimpijadi kada je zadnji put Kanada u fudbalu tamo bila prisutna.Odličan igrac. Moj ga je sin upoznao dok su igrali zajedno za jedan odrasli tim.Moj mali je tada bio 16 g. Davor je jedan od retkih fudbalera koji je uspeo.Ne u fudbalu već kroz skolu. Danas je doktor u jednoj Torontskoj bolnici.I on je slično govorio mom sinu kao sto sada ja govorim.
Koliko takvih fudbalera ima? Mogu na prste da se nabroje.Naravno ima i onih koji uspevaju iz bilo kojih razloga.Kao onaj mali Kikic iz Barselone.Pored talenta otac mu je bio poznat fudbaler i trener pa ubacio svog klinca.Al' takvih je malo. Mnoga nasa deca su talentovana, čak možda i vise od one dece koja u sportu naprave uspeh ali uz splet raznih dogadjanja i okolnosti ne uspevaju.
Izgleda nije svima sudjeno. Ipak ovde je nastala diskusija da li treba zbog Sporta zapostaviti skolu? Kada bi znali 100% da će deca nam uspeju profesionalno u sportu onda bi i ja rekao da treba. Hiljade klinaca u svakom manjem gradu fantazira zajedno sa roditeljima da će biti tako,a od tih hiljade samo iz jednog grada ne desava se ni da jedno uspe.Al' dobro, državi su potrebni i fizikalci,nije za svakoga skola!
Valjda će se neko od roditelja javiti ovde za jedno pet-sest godina da nam kaže kako mu je dete uspelo u Sportu,a kako u skoli.
Daj Boze da to bude podjednako!
plavicvetic
(mama)
14. јануар 2010. у 10.54
Retko ko uspe u skoli a i sportu.
Ja i moj muž,nemamo iluzije o uspehu našeg sina.
Veujte nam,dok smo mu kupovali sportsku tasnu,svaki put bismo mu rekli,e sine,ovo je nadamo se zadnja.
Ne treba deci odobravati zapostavljanje skole.Treba mu predstaviti zivot posle ev.povrede i u starosti.Tad će da ide na gradjevinu ili kojkave druge poslove da radi.

pecenci
(ekonomist)
14. јануар 2010. у 13.04
cika ZUBAR:pre svega ti si jedan veliki negativac,sve gledaš negativno.Samo govoris u negativnom smislu.Ja nisam mamlaz nego za tebe jedna nazovimo prava dasa.Ti da si imo te kontakte sa tim svim ljudima nikada nebi bio takvo LUPETALO:LEP POZDRAV ZA SVE SPORTASE I RODITELJE KOJI SE BORE DA IM DECA BAR POKUSAJU OSTVARITI ZELJENI CILJ:
OES123
(zubar)
15. јануар 2010. у 18.19
„Ekonomist”, nisi ti nikakva „dasa” već jedan pravi mamlaz kao sto sam ti već rekao.Ocigledno je da imaš srackalicu pa ne možeš da se zaustavis,već upadas u ozbiljne razgovora i diskusije,a bez da si se prethodno obrisala.
„Plavi Cvetic” je zelela malo vise diskusije i drugacija mišljenja ljudi koji možda imaju drugacije iskustvo.Ona ako je i sto je naumila tu je niko neće sprečiti ali je ipak zelala da cuje i drugacija mišljenja. Uostalo to je i napisala.
Ako joj je bilo stalo da joj svi ovde povladjuju onda nije ni trebala ništa da pita.
Ti Ekonomist mnogo bre kenjkas i ocigledno vredjas.Koj ti je bre moj,jer ti menstruacija teska ili si toliko ruzna da te niko neće ni za sex?!
Zašto volis da budes u svakoj corbi mirodzija,naročito tamo gde se diskutuje nešto ozbiljnije.Ako ništa nemas konkretno da kažeš onda lepo na Srpskom: Od'ebi!
Verovatno nemas ni vanbracnu decu pa se ovde muvas u diskusije gde ti nije mesto.Sibe bre!
Što se tiče moje „negativnosti”, ne verujem da je sve negativno.Ja sam u zivotu uvek bio pragmatik sto sam i ostao.
A ti ekonomista samo nastavi da lupetas i kvaris daljnje diskusije...
Covek koji prolazi kroz razne faze sa decom od pelena pa dok ne zavrse skolu valjda zna o cemu govori.I tu uopste nije bilo nikakve hvale jer kada bi poceo da se stvarno hvalim uverio bi te da ti Ekonomista nisi dostojna ni da mi cistis cipele.
Veze i vezice uvek su bile i postojace.Tako i u sportu.Ako želiš da ti dete ne kuca na pogresna vrata,da gubi bez veze vreme onda ako si uspeo da napravis neku vezicu dobro mu dodje.
Kad je moj mali sa 12 g. postao najmladji juniorski sampion Kanade (u finalu je tukao 16 g. starog decaka), „Partizan” iz Bgd. mu je dao pocasno clanstvo (i meni isto tako), kao i još nešto uz to... Ovo nije hvala već jedino da ti kažem da ti zaista malo znaš desavanja u sportu i desavanja među ljudima.Ti si dupeglava pa ćeš teško to razumeti.
Svakako da je u Svajcarskoj drugaciji sistem skolovanja i možda i sporta.U USA i Kanadi je slično i drugacije od Svajcarske, ali su problemi slični. Da li dete da zapusti skolu radi sporta ili ne?
Izbor je uglavnom na roditelje jer mi već znamo šta žele deca.
Moje iskustvo sa mojim sinom u sportu je svakako drugacije nego možda drugih ljudi i ja sam to doneo da u diskusiji koja je do sada bila uljudna.Što se tiče same povrede koja ga je zadesila iako nisam voleo da se to desi,sa tim mi je pao ogroman kamen sa vrata.
Ja sam mom sinu rekao da skolu mora da zavrsi i da mora da mi pokaze diplomu nečega sto vredi,a posle ako želi da cisti ulicu to je njegovo. Ja se neću dalje mesati.
Ti Ekonomista da imaš malo trunke mozga možda bi pustila da se ova diskusija još malko razvije jer bi mnogi čuli još mnogo čega toga u vezi skole,sporta i zivota dece i roditelja sa raznim zivotnim iskustvima.Pokakim ti se ja na tu tvoju „ekonomiju” kad ne umes da rzamišljas i budes parlemantarna već pokazujes tvoj djilkoski mentalitet,
Uostalom ja ima još dvoje dece (nijedno vanbracno, a za vanbracna ništa mi nije poznato), pa i tu imam drugacija iskustva nego sa ovim sinom koji mi je najmladji.I ta bi iskustva bila još interesantnija i ko zna možda bi kroz to nekome i pomoglo?!

pecenci
(ekonomist)
16. јануар 2010. у 04.51
jao tvoja iskustva.LUPETALO NEMOJ DALJE,JER SVE DALJE JE JAKO GORE: neznaS šta ceS od dosade pa sI se raspucao ovde jer OCIGLEDNO DA SI DOSADAN ONIMA KOJI TE ZNAJU:NA SVE TVOJE UVREDE NEćU DAVATI KOMENTARE,SAMO NAM SAVETI IZ TVOG ISKUSTVA NISU POTREBNI:MI SE BORIMO ZA SPORT:
pecenci
(ekonomist)
16. јануар 2010. у 04.53
jao tvoja iskustva.LUPETALO NEMOJ DALJE,JER SVE DALJE JE JAKO GORE: neznaS šta ceS od dosade pa sI se raspucao ovde jer OCIGLEDNO DA SI DOSADAN ONIMA KOJI TE ZNAJU:NA SVE TVOJE UVREDE NEćU DAVATI KOMENTARE,SAMO NAM SAVETI IZ TVOG ISKUSTVA NISU POTREBNI:MI SE BORIMO ZA SPORT:
OES123
(zubar)
16. јануар 2010. у 16.39
„Ekonomist”, obisao sam sve apoteke u gradu gde živim i mogu ti reci:
ZA TEBE UOPSTE NEMA LEKA! Ni doktor Galeb neće ti moći pomoći.
Zato ebi se pa rasti!
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Unicorn Gifts?
.