Дискусије : Здравље

 Коментар
Nervni Slom ili nešto drugo?
mica1981
(accoutant)
19. новембар 2009. у 23.47
Pa ovako, ja sam dozivjela nešto kao nervni slom na poslu. Jedna osoba mi je konstantno dosadjivala i bila veoma losa prema meni a ja nisam imala snaga da se oduprem i jednog dana nešto mi je doslo iz stomaka i popunilo ostatak tijela i pocela sam se gubiti (izgubila sam samopouzdanje). Sutradan sam napustila posao i slagala sefu zašto sam ga napustila (on nije znao šta se meni dogodilo). Nikome nisam govorila o tome (prijateljima, roditeljima) nego sam cuvala u sebi. I onda mjesec dana nakon toga pocela sam da pišem šta mi se dogodilo na kompjuteru i u jednom trenutku moje se tijelo pocelo popunjavati sa nekim supstancama, i ja sam se osjecala odlično, i zatim nešto mi se popunilo oko stomaka (kao jetra), i sljedeceg trenutka svi problemi koje sam imala su nestali (nisam mogla da pricam (kao da me stomak nije podržavao), problemi sa sinusima (veliki), zatim sa uhom i još mnogi) su nestali u roku od nekoliko sekundi. Dali je moguće da je moj mozak (odatle je doslo) sve izlecio? Međutim nekoliko dana kasnije sve se promijenilo, i ja sam se vratila na staro stanje (još gore). Kao da variram između totalne anksioznosti i normalnog stanja (nešto u stomaku me izlijeci (ja sam ubjedjena da je jetra), ali iz mozga dolazi inicijalni signali ili hormoni. Veoma cudno. Sada sam u stanju da ne mogu pricati sa ljudima normalno. Na početku pricam ok (jedna minuta), ali onda nešto mi se desi, pomislim na nešto dok pricam, i odmah grlo pocne da se zateze i zatvara, cudne senzacije dolaze u nosu (sinusima) i osjecam u desnom uhu (srednjem) nekakve senzacije takođe. Progutam pljuvacku i izgleda kao da hoću da placem, i jednostavno ne mogu pricati sa ljudima. Kao da ih se bojim (šta će misliti o meni). Sinusi igraju ogromnu ulogu, jer nekada osjetim drugu vrstu senzacija u nosu (dobrih), pa kihnem naglo i onda mogu duže da pricam. Veoma cudno.

Dali se nekome dogodilo nešto ovako? Meni unistava zivot trenutno, jer nisam u stanju ništa da uradim i baca me u depresiju.
OPIS-50
(OPISIVAC)
20. новембар 2009. у 08.01
Sigurnost se ne gradi preko noći, to je proces, a kako bi postala sigurnija.Nisko samopouzdanje ne proizlazi iz činjenice da si lošija od drugih, nego iz činjenice da tako razmišljaš o sebi
Osobe niskog samopoštovanja često kasne, više brinu o drugima nego o sebi, sklone su odugovlačenju, perfekcionisti su (i ako u našem društvu to smatraju vrlinom), emotivno se vežu za krive osobe (koje ih najčešće omalovažavaju, maltretiraju i na kraju odbace), misle da bi im život bio bolji da su pametnije ili lepše, čini se kako nikad nemaju vremena za sebe i stvari koje su im važne, radije žive u prošlosti ili budućnosti nego u sadašnjosti (teše se razmišljanjima o lepim prošlim ili budućim vremenima, sadašnjost im je ružna), uvek su u dilemi, teško donose odluke i uvek misle kako su donele pogrešnu odluku (ipak bi bilo bolje da se nisam predomislila u zadnji tren), znaju jasno reći 'ne' (kad kažu 'da' ili 'ne', uvek se zna šta to znači)... I ako ti se možda čini neverovatnim, stvari se mogu u red dovesti i obrnutim putem. Naime, ne moraš biti samouverena da bi bila tačna, jasno rekla 'da' ili 'ne', da bi volela sebe, nego vredi i obrnuto: počneš li dolaziti tačno, prestaneš li si zamerati pogreške, uvežbaž li jasno reci 'da' ili 'ne', naučiš li brže i bez kajanja donositi odluke, postaćeš i samouverenija osoba. I ako sticanje samouverenosti traje, dovoljno je da se svemu ovome posvetiš s dosta žara, nikakvi drugi talenti ili preduslovi nisu bitni , jer samouverenost ne proizlazi iz toga što si bolja od drugih, nego što bolje razmišljaš o sebi i više voliš samu sebe. Umesto da bezglavo juriš , odredi svakoga dana malo vremena za razmišljanje - pokušaj dokučiti šta stvarno želiš, koji ljudi i situacije su ti zaista važni , kako možeš doći do onoga što ti je važno, što možeš napraviti da budeš efikasnija, uspješnija... Ne traži previše od sebe, ali nemoj ni odustajati od ambicija, ne budi perfekcionista, napiši šta voliš kod sebe (i to neguj i poboljšavaj, budi ponosna što si takva).
Nauči reći 'ne', pokušaj biti odlučnija, preciznija, više se posveti sebi, a manje drugima, nauči jasno od ljudi tražiti šta želiš, traži da i oni ponešto učine za tebe (jer su davanje i primanje ravnopravni), roditeljima i svim autoritetima jasno reci ako previše od tebe traže i ako postavljaju zahteve za koje misliš da su preterani. Ne upoređuj se uvek s boljima od sebe, jer nisu svi stvoreni da bi bili najbolji.
Brenda_Sterling
20. новембар 2009. у 09.26
Zamolila bih Opisa da ubuduce kada primenjuje copy-paste metod stavi navodnike ili navede izvor informacije, hvala unapred.
Mico, tvoj najveci problem je sto si o svemu cutala.
Koliko sam mogla da zakljucim bila si izlozena mobingu ali si reagovala na pogresan način, cutala si i povukla si se umesto da se izboris. Sutra će neko drugi biti izlozen mobingu a krivac nije kaznjen ili barem opomenut.
Ali, ne treba se sada vracati unazad, moras poraditi na svom samopouzdanju i zdravlju uopste. Ne bi bilo loše da se posavetujes sa nekim strucnjakom iz ove oblasti a za početak pokusaj samu sebe da nateras da sto manje razmišljas o svemu što se desilo i da se posvetis nekim stvarima i radnjama koje te opustaju i u kojima uzivas.
Želim ti svako dobro!
Dr_Blizak
(student)
20. новембар 2009. у 09.46
mora da je postoji jak razlog zbog koga se kolega prema vama postavio na način da „vam nije po vasoj volji”.
hing
20. новембар 2009. у 10.03
Može se svasta desiti od mobinga, bullyinga, maltretiranja. Može te boliti stomak, možeš imati problem sa stolicom, razne senzacije po tijelu, stezati srce, drhtavica itd.
Stvari mogu proćipar mjeseci nakon prestanka maltretiranja, ali i ne moraju skroz, zato mislim vidi tocno čega se na poslu bojis, a sto te samo nervira. Ove stvari koje te nerviraju možeš možda i da otrpis ili da ih shvatis intelektualno, ali strah, tj. ove stvari zbog kojih se opravdano bojis, tj. doticu ti se povrede ega, sigurnosti tu nemas šta poboljsati
paukovaca
(obaram s nogu)
22. новембар 2009. у 08.11
doziveli ste klasican mobing.

i kao sto rece Brenda_Sterling, vasa je 'greška' sto ste o tome cutali, niste nikome rekli kako se osecate.
da ste sa nekim od poverenja i razumevanja pricali o tome, bolje biste osvestili svoje emocije, i celu tu situaciju - zašto se desilo to što se desilo (motivi kolege zašto vas je zlostavljao - da li vas je smatrao konkurencijom, ili zato što je on jednostavno klasicni psihopata koji mora da nadje neku žrtvu za izivljavanje, najcesce u vidu nezasticenih, i onih sa manje samopouzdanja i time manje mogućnosti da se odbrane...).

morate sa nekim pircati o tome, da bi vam bilo jasno šta se zapravo desilo, i da nije vasa krivica što se kolega izivljavao na vama.

možda ne bi bilo loše i otici kod bivšeg sefa i ispricati mu zašto ste zapravo dali otkaz, ili mu poslati email-pismo o tome.
mica1981
(accoutant)
22. новембар 2009. у 10.50
Pa tu sam napravila dosta gresaka, i jedno vrijeme sam samu sebe krivila (napisala sam sefu emailom da sam nasla drugi posao i da pocinjem odmah na novom mjestu, ali mu nisam ništa rekla šta mi se dogodilo). Znaci slagala sam. Možda nakon nekoliko sedmica kada sam dosla sebi poslala sam mu novi email u kojem sam mu rekla istinu. Mislim, nisam ni ja bas bila nevina u svemu tome. Ali mene ovdje najviše zanimaju simptomi i šta je se poremetilo u meni i kako to da balansiram (ovo je glavna riječ, jer mi se čini da sam iskocila iz balansa). Jer ja neću biti u stanju da ništa postignem ako ne mogu da pricam. Znam da mi je pomoglo da pišem o tome i da izbacim taj otrov (jer sam postala paranoidna takođe-kao da mislim da me svi ljudi kako da kažem definisu kakva sam kada ih sretnem), ali nesmijem to vise da radim zbog problema koje sam imala nakon toga. Meni samo treba da mogu lakse da pricam i da me ne obuzme ogroman strah kada pricam sa drugim osobama koji mi totalno paralise grlo, sinuse, vilicu, desno uho i obraze. Dali postoji kakav lijek koji bi me smirio nekako (ja kada sam sama uopste se ne osjecam nervozno), pojacao izlucivanje odredjenih substanci u mozgu nakon kojih bi se dobro osjecala? Jer ocigledno bila sam u stanju sebi da pomognem na kratak period. Najviše me zanima dali se tako nešto dogodilo nekome drugom (ovo gore samoizljcenje takoreci)? Koje vitamini bi mi pomogli? Jer ja ovo povezujem naravno sa nervima, ali isto tako imam osjecaj da hrana koju unosim ima određen utjecaj na mene. Ja to nekako pokusavam da razumijem na kako da kažem molekularnom nivou, ne na generalnoj raspravi dali je bio mobing ili ne (to je bilo i dogodilo se, i sada je prošlo, ali posljedice su ostale, tako da moram to da rijesim).
njezna_zverka
(manitanje)
23. новембар 2009. у 14.29
socialna fobija.
napeta si pri razgovoru sa ljudima jer imash osjecaj da te analiziraju
i u toku ragovora gubish koncentraciju pa se plashish da ne reagujesh chudno i otkrijesh im kakva je borba u tebi.

socijalna fobija i fobije inache nastaju kao posljedica depresije i konstantnog nezadovoljstva. u ovom sluchaju izgleda da je zbog posla i ljudi koje nisi u stanju ignorisati.

stanje se ljechi antidepresivima i radom na sebi...kako bi povratila samopouzdanje. vidim da ne volish ljekove pa će ti trebati malo vishe vremena..a predlazhem ti „ginko” produkte.
vitamini,vjezhbanje i da trazhish drugi posao.

nervni slom je neshto drugo.
kod nervnog sloma mozhesh na momenat da izgubish svjest,nekontrolisano bacash predmet ili stvari oko sebe.
postoje manji i veci..zavisi..uglavnom razlikuje se od napada anksioznosti.
mica1981
(accoutant)
24. новембар 2009. у 00.44
Pa tačno je da nisam socijalna previse (nisam nikada bila). Ali prije nego što se to desilo bila sam izuzetno pricljiva i slobodna takoreci.

Vjerovatno nije bio nervni slom (jest da je izgledalo tako, posto mi je naglo nešto doslo iz stomaka i proširilo se po cijelom tijelu i obuzelo me totalno), ali znam da mi se poremetio balans neurotransmitera (ne znam kako se kaže na nasem) u glavi. Sada imam osjecaj da sam puna adrenalina (ili kortizola) koji mi jednostavno paralizuje vilicu, grlo i sinuse. Još gore, kada pricam sa nekom osobom, razmišljam o drugim stvarima koje onda valjda aktiviraju još adrenalina pa onda moram konstantno da gutam pljuvacku i izgledam smijesno.

A posao sam napustila. Ovo je još interesantno. Dok sam radila bila je jedna drugarica na poslu koja mi je jedan dan nešto pricala protiv sefa, i mene je u tom trenutku nešto obuzelo i kao da sam zaplakala malo i onda sam otisla u svoju kancelariju. Poslije toga kada god bi ta prijateljica dosla kod mene, nešto bi me obuzelo i nebi mogla da pricam uopste, tako da bih odmah ustala i pobjegla (kao da se stidim nečega) a nebih mogla ništa da prozborim, i ona je mislila da sam se naljutila, a ja joj nisam mogla objasniti šta se desava posto nisam mogla pricati.

Još cudnije je to što sam to uspjela sve izlijeciti sama u roku od nekoliko sekundi (gore sam objasnila, sto nije dugo trajalo). To nikako ne mogu da zaboravim i ubjedjena sam da je kljuc mog izljecenja u stomaku (a mozak nešto inicira i kao da izljeci stomak (ili jetru), koja izljeci sve ostale probleme. Prije nego sto sam se izlijecila jedne noćidok sam spavala, neka smrtna hladnoca je popunila moju jetru(ili stomak) (to je najgore osjecanje koje postoji) i sjecam se da mi je se grlo nekako spustilo prema dole (glasne zice), kao da se zategnulo. Tako da sam osjetila toliko cudnih simptoma da vise nisam sigurna dali je mentalne ili fizicke prirode ili oboje.

Imam Zoloft trenutno ali ga nepijem. Nešto se bojim lijekova. Dali znaš kakvih još prirodnih napitaka koji bi mi pomogli da se adrenalin vrati u normalu i serotonin (koristila sam kanterion caj, ali nije bas dosta pomogao)? Mene ipak najviše zanima dali je još neko ovako nešto dozivio (simptome), pošto sam pricala sa dosta ljudi i niko ništa slično nije čuo.

hing
24. новембар 2009. у 08.09
Taj adrenalin se luci kad si ugrozen, jer onda te ne bole udarci imaš vise snage itd. Npr. kad je nas predak vidio lava. Samo tu moras imati fizicku reakciju, da bi se adrenalin oslobodio inače ga „progutas”, a to je otrov.

U kancelariji ti se isto luci adrenalin kad si ugrozena, kad ti neko vrijedja ego, jer je ego to šta ti mislis da jesi, a sa druge strane nemas fizicku reakciju kao npr. ovaj gore slučaj borbe sa lavom ili bjezanja od lava i onda „progutas” taj adrenalin i to te otruje.

Najvaznije ti je zato ničega se ne bojat, od ničega ne strepiti. Jednostavno se programiraj tako i pokazi to okolini.
Ja npr. izbjegavam opasnost, mracne ulice, penjanje na stjene itd.., ali po danu da se ja plasim ili izbjegavam nekakvog npr. nasilnog pijanca ne pada mi na pamet, ako hoće tucu dobiti će je.
njezna_zverka
(manitanje)
24. новембар 2009. у 08.16
tvoje tjelo fizichki reaguje na stres i na udaru je stomak i centar za ravnotezhu...gubish koordinaciju...sve je to normalno.

dobila si ljek al se plashish da ga uzimash?
zar nije bolje recimo da uzmesh 3 mjeseca dok se ne sredish pa onda primjeni alternativu?

tekstopisac
(pevac)
29. новембар 2009. у 18.06
pa ovako eto kao moj udeo u tvom poboljsanju.čim spominjes stomak znači da si jako emotivna osoba.ono što se desilo jako te jepogodilo emotivno zato tei stomak i u stomaku sve desava.znaci moras prvo rascistiti sa tom osobom sto tije tako prisla i izreagirala.dali tije ta osoba nešto znacila vise od prijateljstva.inače moras pricati otvoreno snekim.pronadji nekoga kome verujes i polako lepo se ispricaj.ali nemoj kriti ispricaj sve kako je bilo.usput obavezno mora se koristiti medicina,da bi sredila stres,potrebni su vitamini.bedoksin obavezno uzimaj,pij cajeve dosta .pomze jako kamilica mlaka,ona sređuje zeludac ali ipak moras videti šta se desilo,nesmes ostaviti sve tek tako.skupi hrabrost i ispravi se ispred te osobe ali jako smireno.kaži jednostavno to što mislis okreni se i idi,osetices se jako.i bolje.niko nije vredan tvoga zivota veruj miniko nesme da zgazi nešto tudje.zato postani jaka.ali obavezno uzmi nešto lek.obavezno.i kada se sredis polako se okreni prirodi i prirodnim preparatima ali prvo se sredi sa lekom.nemoj puno odlziti po psiholizima zato što ćeš dati previse para .jaka si možeš sama .veruj mi.u glavi samo pozitivno da možeš i da hoćeš.srećno
cerka
(student)
03. март 2010. у 21.13
Mislim da je moja majka dans imala nervni slom. Bilo je to u vidu napada gusenja, ridanja, drhtanja. Nije mogla da lezi, samo je sedela i tresla se. U jednom trenutku imala je nagon za povracanjem. Nije moga da govori a noge, ruke i usta su joj trnule. Napad je trajao oko 40 minuta i nakon popijenog leka za smirenje bilo joj je bolje. Da li su ovo simtomi nervnog sloma? Pomenucu da je tom napadu predhodila svadja s mojim ocem i njenim (još uvek)muzem, a zbog njihovog visegodisnjeg neslaganja i gomile neresenih problema mislim da prosto nije mogla da podnese vise tu tezinu i da je naprosto na taj način njen nervni sistem reagovao.
Volela bih da mi odgovorite sto pre. Bilo mi je neopisivo teško i bolno da je posmatram u tom stanju. Ona je ona majka i ako nju boli dusa mene boli još vise. Unapred hvala.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Chakra Necklaces and Bracelets?
.