Ulcerozni kolitis (UK) je upalna bolest crijeva obilježena ponavljanim epizodama upale ograničene na sluznicu debelog crijeva. . Vjeruje se kako imunološki sustav jednom „uključen” kod pacijenata s UK nema sposobnost „isključenja”.
Okolišni čimbenici
Pacijenti oboljeli od UK mogu imati različite simptome. U terapijske i prognostičke svrhe, bolest je podijeljena u tri oblika prezentacije: blaga, umjerena i teška. Težina simptoma često je odraz anatomske proširenosti bolesti, što je također važno za liječenje.
Blaga bolest
Kod pacijenata čija je bolest ograničena na rektum (proktitis) ili rektosigmoidni dio (proktosigmoiditis ili distalni kolitis) često se simptomi prezentiraju podmuklo u obliku povremenog krvarenja iz debelog crijeva povezanog sa izbacivanjem sluzi te blažim proljevom s manje od četiri rijetke stolice dnevno. Blaga grčevita bol, lažni nagoni na stolicu i periodi zatvora također su česti, dok se jaka trbušna bol, obilno krvarenje, vrućica i gubitak tjelesne mase u ovom stadiju rijetko viđaju.
Srednje teška bolest
Bolest obično zahvaća veći dio debelog crijeva, ne samo njegove krajnje dijelove, a upalni proces zahvaća gotovo cijelu lijevu stranu debelog crijeva. Klinička slika obilježena je učestalim proljevastim krvavim stolicama (do deset stolica dnevno), blagom anemijom koja ne zahtijeva transfuzije, trbušnim bolovima koji nisu prejaki te blagom vrućicom. Odgovarajuća prehrana obično je održana.
Teška bolest
Pacijenti s teškim (fulminantnim) oblikom bolesti često imaju opsežno zahvaćeno debelo crijevo te upala često, ali ne i obavezno, zahvaća slijepo crijevo (pankolitis). Pacijenti tipično imaju učestale proljevaste stolice (više od deset dnevno) s jakim grčevitim bolovima, nerijetko vrućicu od 39.5 °C te obilna krvarenja iz debelog crijeva zbog kojih znaju biti nužne transfuzije. Pacijenti znaju brzo gubiti tjelesnu masu te biti neuhranjeni.
Kod teških oblika upalni se proces širi iz sluznice debelog crijeva u njegov mišićni sloj zbog čega se remeti pokretljivost, crijevo se širi, pokreti crijeva su rjeđi te prijeti nastanak toksičnog megakolona. Ako se proces proširi na vanjski vezivni sloj debelog crijeva, prijeti njegovo pucanje i smrt.
Početni simptomi
Simptomi se u početku obično pojavljuju postupno, a nekad im prethodi krvarenje iz debelog crijeva koje se pojavilo tjednima ili mjesecima ranije. Početna je epizoda ograničena na rektum ili veći dio krajnjeg debelog crijeva kod trećine pacijenata, na lijevi kolon kod druge trećine, a kod preostale trećine odmah u početku pojave simptoma zahvaćeno je cijelo debelo crijevo. Manje od desetine bolesnika odmah se javlja s teškim oblikom bolesti. Kad se pacijenti prvi put jave liječniku, pregledom vanjskog tijela ne moraju se uočiti nikakvi poremećaji. Mogu se uočiti bljedilo, znakovi gubitka tjelesne mase, trbuh bolan na dodir te nalaz krvi u debelom crijevu tijekom pregleda prstom (digitorektalni pregled).
UK se prepoznaje temeljem karakteristične povijesti bolesti, tipičnog izgleda debelog crijeva za vrijeme endoskopske pretrage i rezultata analize tkiva. Rentgenska pretraga pomoću barijeve kaše može potvrditi dijagnozu, ali obično nije nužna. CT može prikazati značajno zadebljanje zida debelog crijeva, ali ovaj nalaz se ne nalazi isključivo kod UK. U dijagnostičkom postupku je značajna informacija o postojanju UK kod članova ovitelji i prvih rođaka.
Fleksibilna sigmoidoskopija - je pretraga završnog dijela debelog crijeva (rektuma i sigme) pomoću savitljivog (fleksibilnog) optičkog instrumenta sigmoidoskopa. Sličan aparat, ali duži, služi za pregled cijelog debelog crijeva i naziva se kolonoskop. Totalna kolonoskopija obično nije nužna u početnom dijagnostičkom postupku, osim ako je dijagnoza upitna. Kolonoskopija, dapače, može dovesti do nastanka megakolona ili pucanja crijeva u teško bolesnih pacijenata s opsežnom bolešću.
Cijev optičkog instrumenta uvodi se u debelo crijevo koje prenosi sliku na TV monitor. Normalna sluznica debelog crijeva ima dobro ograničene krvne žile te je blijeda i sjajna. Kod UK se uočavaju slijedeće promjene:
- krvne žile se ne uočavaju jasno zbog promjena sluznice
- mogu biti prisutna točkasta krvarenja (petehije), izljevi tekućine, krhkost na dodir i vidljiva krvarenja
- teži slučajevi povezani su s opsežnim promjenama sluznice, obilnim krvarenjima i izljevima tekućine
- sluznica je ravnomjerno zahvaćena u pogođenom dijelu crijeva, za razliku od Crohnove bolesti kod koje su zdrava područja izmješana s bolesnima
- lažni polipi, nastali kao reakcija na prijašnju upalu, znak su dugotrajne bolesti
Biopsija, odnosno uzimanje komadića tkiva za analizu pod mikroskopom, radi se kako bi se postavila ili potvrdila dijagnoza. Osobito je korisna ako nalazi sigmoidoskopije nisu dovoljni za dijagnozu UK. Biopsija kod UK karakteristično otkriva nakupine gnoja (apscese) u udubinama sluznice, kronične promjene oblika sluznice, atrofiju žlijezda te gubitak sluzi u vrčastim stanicama. Ovakav nalaz razlikuje Uk od drugih procesa, primjerice akutnog, samo-ograničavajućeg upalnog procesa.
Rentgensko snimanje pomoću barijeve kaše rijetko se koristi za dijagnozu UK. Nalaz može biti uredan kod blagih slučajeva bolesti. Pretraga se treba izbjegavati kod teško bolesnih osoba jer može dovesti do nastanka zastoja crijevnog sadržaja (ileus) ili toksičnog megakolona.
Ultrazvuk se koristi za procjenu opsega bolesti u nekim centrima, osobito u Europi.

Liječenje
UK se još uvijek ne može izliječiti, ali postoje učinkoviti lijekovi koji potiskuju upalni proces i omogućuju kvalitetan život pacijentu. Lijekovi koji nam stoje na raspolaganju potiskivanjem upale omogućuju zacjeljivanje debelog crijeva te otklanjaju simptome. Početni terapijski pristup ovisi o stupnju i težini bolesti.
Proktitis - pacijenti s ulceroznim proktitisom imaju bolest ograničenu na zadnjih dvanaest centimetara debelog crijeva. Ovakav početak bolesti nalazi se kod trećine pacijenata, a kasnije se bolest može proširiti. U ovakvim slučajevima primjenjuju se lokalno 5-aminosalicilati (5-ASA) ili steroidi. 5-ASA čepići imaju prednost nad steroidima jer je dokazana njihova učinkovitost tijekom dugotrajne primjene. Liječenje može započeti čepićima mesalamina koji se primjenjuju dvaput dnevno, a terapijski učinak se viđa nakon tri tjedna. Propisana doza se nastavlja dok pacijent potpuno ne uđe u remisiju (povlačenje simptoma).
Terapija održavanja ne preporučuje se bolesnicima u prvoj epizodi bolesti ako odmah odgovaraju na liječenje. Mnogi takvi pacijenti dugo vremena nemaju relaps simptoma, a ako se i pojavi, obično izvrsno odgovara na liječenje. Drugi bolesnicima potrebna je terapija održavanja. Iako neki nastavljaju s čepićima dvaput dnevno, objavljeno je kako postupno smnajenje do jednog čepića svake treće noći može također biti učinkovito.
Steroidne pjene mogu se koristiti na sličan način tijekom pojave simptoma; primjenjuju se noću ili dvaput dnevno s postupnim smanjenjem doze dok se ne pojavi remisija. Za razliku od 5-ASA nema dokaza za učinkovitost terapije održavanja u prevenciji relapsa simptoma.
Nelagoda ili nadražaj čmara zbog korištenja čepića u nekim slučajevima ne dozvoljava primjenu lokalnih lijekova. Oralni lijekovi (uzeti na usta) poput sulfasalazina i različitih oralnih 5-ASA preparata mogu se dati u ovim slučajevima. Simptomatsko poboljšanje obišno se viđa nakon tri do četiri tjedna. Kad se uspostavi remisija, doza lijeka se može postupno smanjivati do doze održavanja ili potpunog ukidanja. Sistemsa terapija sterodima (poput prednizona) rijetko je potrebna kod pacijenata s ulceroznim proktitisom. Oni se trebaju koristiti jedino kod bolesnika s teškom i tvrdokornom bolešću.
Lijevostrani kolitis - često odgovara samo na lokalne lijekove. Liječenje se razlikuje ovisno o težini stanja. Terapija blage do umjerene bolesti može se početi s 5-ASA ili ispiranjem crijeva klizmama hidrokortizona. Terapijski odgovor se viđa obično nakon četiri do šest tjedana. Ako nakon tog perioda nema odgovora, potrebna je dodatna jutarnja terapija istim lijekom. Kao i kod proktitisa, kad se postigne terapijski odgovor i pacijent uđe u remisiju, doza se može smanjiti i lijek uzimati svako treći dan u svrhu održavanja. Pacijenti koji ne odgovaraju na lokalnu terapiju liječe se oralnim 5-ASA preparatima koji su učinkovita alternativa. Kombinacija oralnih 5-ASA lijekova s 5-ASA klizmama može biti učinkovitija od terapije samo jednim od njih. Sulfasalazin, mesalamin, olsalazin i belsalazid dokazano su učinkoviti kod aktivnog UK. Česta greška u liječenju je prihvaćanje terapijskog neuspjeha ovim lijekovima iako se sulfasalazin i 5-ASA nisu propisivali u maksimalnim podnošljivim dozama. Kod aktivne bolesti doza ovih lijekova se može postupno povećavati do maksimalne podnošljive doze. Ovim je lijekovima obično potrebno tri do šest tjedana za maksimalan učinak. Kad se postigne remisija, doza se postupno smanjuje do doze održavanja. Ako se simptomi ponovo pojave usprkos uzimanju terapije održavanja, često su potrebne veće doze lijeka za sprječavanje njihova ponovnog javljanja. Nadoknada folne kiseline preporučuje se pacijentima koji su na dugotrajnoj terapiji sulfasalazinom jer ovaj lijek može spriječiti upijanje folata iz hrane.
Prednizon je steroid koji se daje u odabranim slučajevima pacijentima s težim oblikom bolesti ili ako ne odgovaraju na opisano liječenje. Početna doza ovisi o masi bolesnika i težini simptoma. Početna doza se nakon deset do četrnaest dana postupno smanjuje. Nema dokaza o učinkovitosti terapije steroidima u obliku terapije održavanja. Stoga je cilj postupno msnajiti dozu steroida i kao terapiju održavanja propisati prije opisane lijekove.
Budesonid je glukokortikoid koji se koristi kod niza bolesti koje dobro odgovaraju na steroide i pokazao je sličnu učinkovitost kao konvencionalni steroidi, ali s manje nuspojava. Kontrolirane studije su pokazale učinkovitost klizme s budesonidom u izazivanju remisije lijevostranog UK. Detaljna analiza sedam kontroliranih studija liječenja lijevostranog kolitisa pokazuje kako je lokalna terapija budesonidom slične učinkovitosti kao lokalni steroidi, ali s manjim negativnim posljedicama. Ipak, rektalna primjena 5-ASA imala je značajno bolje rezultate nego lokalna terapija steroidima i stoga je najvjerojatnije učinkovitija od budesonida. Slična opažanja važe za oralni budesoni. O učinkovitosti budesonida u liječenju UK potrebno je više podataka.
Pankolitis - kod blagih i umjerenih slučajeva terapija počinje kombinacijom oralnih 5-ASA ili sulfasalazina i lokalnom terapijom s 5-ASA ili steroidnim klizmama. Dodavanje oralnog prednizona opravdano je kod teških simptoma ili ako bolesnici ne odgovaraju na početnu terapiju.
Kad bolesnik uđe u remisiju potrebno je razmisliti o dugotrajnoj terapiji održavanja sa standardnom dozom održavanja oralnog 5-ASA lijeka.
U ovoj grupi pacijenata mogu biti potrebne dodatne terapijske mjere: nadoknada željeza u svrhu prevencije ili liječenja anemije koja nastaje zbog kroničnog gubitka krvi, lijekovi protiv proljeva (antidijaroici) mogu biti učinkoviti za olakšanje simptoma, ali ih bolesnici ne smiju koristiti u akutnoj fazi zbog opasnosti od razvoja toksičnog megakolona. Osobito su korisni kod bolesnika s trajnim proljevom koji nemaju drugih simptoma, a već se liječe sredstvima za UK. Loperamid je lijek izbora zbog svoje učinkovitosti i relativne neškodljivosti.