Iritabilni sindrom crijeva (Irritable Bowel Syndrome-IBS)

Iritabilni sindrom crijeva (IBS), znan i kao spastički kolon, intestinalna neuroza i mukozni colitis, okarakteriziran je abnormalnim kontrakcijama mišića tankog i debelog crijeva. U tom stanju gastrointestinalni trakt je osjetljiv na mnogo podražaja, uključujući stres, ishranu, te lijekove. Ta osjetljivost rezultira neregularnim mišićnim kontrakcijama koje interferiraju s normalnim protokom hrane i otpadnih tvari. Hrana i fekalije prolaze brzo kroz crijeva, te najčešće vode do diarrhoe. Jake kontrakcije rezultiraju grčevima (često jako bolni) u donjem dijelu abdomena.1

Definicija
Trenutna definicija IBS-a postignuta je konsenzusom na međunarodnoj radnoj zabavi stručnjaka u Rimu 1989. Kriteriji definirani u Rimu su:
Najmanje 3 mjeseca neprekinuto ili često pojavljivanje simptoma abdominalne boli, a to su:
- olakšanje nakon stolice ili
- povezani s promjenom konzistentnosti stolice ili
- povezani s promjenom učestalosti stolice, uz dvije od sljedećih promjena:
- promjene u učestalosti stolice (>3 puta na dan ili <3 puta na tjedan)
- promjene u sastavu stolice
- promjene u prolazu stolice (napetost/naprezanje, osobita nužda, nepotpuno pražnjenje)
- prolazak sluzi
- abdominalna nadutost 2

Epidemologija
IBS je kronično stanje koje se uvijek iznova vraća, neki čak kažu da se ona pojavi kod svake odrasle osobe bar jednom u životu.2 Studije pokazuju da 10-20% svih odraslih ljudi pati od navedenih simptom (abdominalna bol, nadutost, neredovito pražnjenje crijeva), što odgovara broju od 25-30% svih pacijenata koji dolaze na gastro-enterologijski pregled.3 Simptomi počinju javljati prije 35 godine života kod 50% pacijenata, 40% pacijenata su od 35 do 50 godina starosti. IBS je prepoznat i kod djece, a mnogi pacijenti mogu pratiti početak pojavljivanja simptoma sve do djetinjstva. Početak simptoma u starijoj dobi je rijedak.2

Patogeneza
Uzrok IBS-a bunio je znanstvenike gotovo dva stoljeća.2 Postoje mnogi faktori koji povećavaju vjerojatnost oboljenja od simptoma IBS-a, kao npr. hranidbene navike, disbalans endorcina, smetnje u intestinalnoj flori, poremećaji u absorpciji, postoperativne promjene i psihosomatski utjecaj.3
Unatoč mnogim istraživanjima, ne postoje studije koje bi pokazale uvjerljive patogeneze,a i kliničko iskustvo je daleko od toga. Prehrambeni problemi i motorički poremećaji nastali zbog izmjene percepcije, kao i psihički poremećaji navode se kao ozbiljni patogeni faktori.4 Jedini dokazan uzročni faktor bio je težak slučaj gastroenteritisa, pogoršan velikom nervozom. Također je smatrano da su i upalne stanice imale centralnu ulogu u patologiji i fiziologiji IBS-a. Ta teza bazirana je na činjenici da su hormoni vezani uz stres (kao npr. epinefrin), čiji se broj povećava u stanju nervoze i nelagode, rezultirali otpuštanjem određenih upalnih citokina, uključujući interleukine 1 (IL-1) i 6 (IL-6). Takvo otpuštanje moglo bi nadražiti crijeva i dovesti do pretjerane upalne reakcije na inače bezopasan podražaj, kao npr. hrana i manje infekcije. Postoje dokazi koji povezuju upalnu nadraženost crijeva i promjene u pokretljivosti mastocitne degranulacije, koja rezultira promjenama mišićnih kontrakcija i nadraženosti živaca trbušnog tifusa enteric nerves.2

Diagnostika
Za mnoge pacijente koji pate od IBS-a, te koji su već bili kod specijalista, izlječenje, pa čak i samo prihvaćanje dijagnoze čini se kao nedostižan cilj, jer niti jedan lijek dokazano ne djeluje na IBS do sada. Zbog toga su liječnici morali odvratiti od uporabe skupih, sustavnih lijekova, čije su posljedice još problematičnije i teže od same bolesti.4
Međutim, napredak u modernim laboratorijskim dijagnostičkim tehnikama promijenio je predviđanja i režim liječenja IBS-a. Praktične metode otkrivanja abnormalnosti u crijevnoj flori i u žučnoj sluznici od nedavno se koriste u modernim dijagnostičkim metodama kako bi otkrili kompleksne uzroke upale crijeva. I eksperimentalni rad i rad na terenu zaslužni su za dokazivanje parametra značajnih u dijagnostici upalnih poremećaja crijeva i žuči.5 Npr, oštećenje indukcije beta-defensina u uzorcima fekalija kod ljudi smatrano uzrokom manjka funkcije sluznice.6 No, s druge strane, poboljšanje u povećanju broja beta-defensina vidljivo je nakon simulacije tretmana probioticima.7

Također je jedan terenski pokus s 69 pacijenata iz medicinske prakse pokazao izlučivanje alpha-1-antitrypsin u fekalijama, koje služi kao važan laboratorijski parametar u determinaciji i dijagnozi propusnih crijeva kontrolom fekalija.8 Detekcija povećane permeabilnosti crijeva pomoću parametara vezano je uz rastuću vjerojatnost preosjetljivosti na hranu.9 Terenski rad pokazuje da je ozbiljna preosjetljivost na hranu često povezana s IgG4 reakcijama. Samo je mala podgrupa pacijenata IBS-a patila od pojačane preosjetljivosti na hranu vezanom uz IgE reakcije.10 Uz alpha-1-antitrypsin, lysozyme služi kao vjerodostojan parametar u dijagnozi upale crijevne sluznice vezane uz neutrophil granulozytosis i monozytosis.5 Imajući na umu da se smatra kako upalne stanice igraju važnu ulogu u patologiji i fiziologiji IBS-a, takvi visoko osjetljivi dijagnostički parametri mogu otkriti više patogenih aspekata IBS-a.

Liječenje
Liječenje IBS-a lijekovima trebalo bi biti usmjereno na najproblematičnije simptome (konstipacija, diarrhoea, bolovi i grčevi). Neki pacijenti mogu steći znatnu korist od alternativnih načina liječenja, kao što su to bihevioralna terapija ili biofeedback, učenje upravljanja stresom i hipnoza.2 Osim terapije probiotika, koja će u daljnjem tekstu biti raspravljena, nedostatak nesnošljive hrane smatran je jedan od najperspektivnijih koraka u terapiji. Npr, uskraćivanje mliječnih proizvoda i voća smatrano je učinkovito kod nesnošljivosti laktoze i fruktoze, a može se primijeniti u više od 20% svih slučajeva koje susrećemo u praksi. Nove studije pokazale su da se nesnošljivost glutena ne pojavljuje samo kod pacijenata s celijakijom. Pacijentima s pozitivnim serološkim testovima savjetuje se da smanje (ili potpuno izbace) unosa žitnih proizvoda na određeno vrijeme.11

Važna karakteristika IBS-a je tendencija poboljšanja stanja placebom: u kliničkim istraživanjima postotak reagiranja na placebo bio je od 40% do 70%. To pokazuje promjenjivost bolesti i potpore, te raspravu o tome kako niti jedna terapija lijekovima nije općenito primjenjiva kod pacijenata s IBS-om bez ikakvih uvjerljivih demonstracija učinaka točno određenim, placebo-kontroliranim, dvoslijepim kliničkim pokusima.4
Pacijenti s IBS-om i simptomi kao što su to najčešće konstipacija, ponekad su potpomagani dijetalnim dodatkom vlakana, ali ti dodatci nisu bili uspješni u liječenju IBS-a prema istraživanjima dvoslijepim pokusima. Nema učinkovitog medicinskog načina liječenja IBS-a, te se mnogi pacijenti oslanjaju na promjenu prehrane, kao npr. unos vlaknastih dodataka, koji reguliraju probavu, ili izbjegavanje hrane koja izaziva vjetrove.3

Klinička istraživanja
IBS može biti povezan s abnormalnom crijevnom florom i nesnošljivošću na određenu hranu King et al. je proveo studiju koja je bila tako osmišljena da odredi da li ti faktori mogu biti povezani s nepravilnom crijevnom fermentacijom. Čitav niz fermentacijskih supstrata može izazvati gastrointestinalne simptome, kao što to mogu i inhibitori ugljikohidrata. IBS učestalo slijedi nakon gastroenteritisa ili unosa antibiotika, a crijevna flora se pokazala kao nepovoljnom. 12