Plućna hipertenzija/plućni pritisak/, ukoliko je intenzivna može uzrokovati
bol u prsima,glavobolju, nesvjesticu te neuroloske ispade kao posljedicu
smanjenog dotoka krvi u mozak.Cijanoza/plavo-ljubicasta boja lica/ obično je
prisutna samo kod pacijenata kod kojih je nastupila masivna plućna embolija.
Mali ugrusci na periferiji mogu uzrokovati infarkt pluća bez povisenog krvnog
pritiska.Nalazi pluća su u tom slučaju normani.
Znakovi koji mogu ukazati da je povisen plućni pritisak su kašalj,iskašljavanje
krvi,pleuralna bol te povišena temperatura.

Diagnozu plućne embolije sa ili bez plućne hipertenzije je često teško uspostaviti
ali sa razvojem medicinske tehnologije kao sto je spiral CT sa kontrastom u danasnje vrijeme
je diagnoza skoro 100%.

PROGNOZA
Smrtnost nakon početne tromboembolije ovisi o proširenosti plućne embolije
i prethodnom kardiopulmonarnom statusu pacijenta.Vjerovatnoca da će pacijent
sa lošim kardiopulmonarnim statusom umrijeti je vrlo visoka 25-30% za razliku
od pacijenta s predhodno normalnim kardiopulmonarnim statusom ukoliko
mu nije zahvaceno 50% krvnih žila pluća.Ukoliko je embolija fatalna smrt
nastupa u roku 1-2 sata.

TERAPIJA
plućne embolije je suportivna;analgetska sredstva protiv pleuralne boli,
sedativi za smirenje,terapija kisikom u slučaju smanjene oksigenacije tkiva.
U skucajevima plućne hipertenzije i akutnog plućnog srca daju se ljekovi koji
djeluju na sirenje plućnih krvnih zila i kardiotonici za srce/IZIPROTERENOL/
Za posljedicno smanjenje krvnog pritiska kao komplikaciju plućne embolije daje
se norepinefrin.Daje se takođe i tromboliticka terapija intravenski/heparin/ jer
ubrzava razbijanje ugruska i preporucuje se pacijentima sa masovnom embolijom
i sistemskom hipotenzijom /snizenje krvnog pritiska/.U vrlo teskim slučajevima
se provodi i kirusko odstranjenje tromba