Rendgenska snimka srca i pluća

Jedna je od najčešćih radioloških i zdravstvenih pretraga kojom se nastoji procijeniti izgled i funkcija struktura u prsnom košu. Točnije se može reći da je to sumacijska snimka torakalnih organa. Na neki način (ne)opravdano predstavlja paradigmu radiologije kao struke.
Da bi se napravila kvalitetna snimka srca i pluća, potrebno je optimalno prilagoditi fizikalne uvjete pri rendgenskom snimanju, kako bi se postigla najbolja moguća vizualizacija različitih anatomskih struktura u prsnom košu. Pritom se, nažalost, mora postići neka vrsta kompromisa, jer na jednoj snimci ne možemo idealno vizualizirati sve strukture koje se nalaze u prsnom košu. Upravo zato, da bismo dobili što bolji prikaz područja koje nas najviše zanima, nerijetko je potrebna dorada, tj. snimanje dodatnih rendgenskih snimaka, uz različite položaje pacijenta i različita fizikalna podešavanja
Rendgenska snimka srca i pluća korisna je u prikazivanju novonastalog patološkog zbivanja u organizmu, na primjer upale pluća, metastaza u plućima ili naglog zatajenja srca. Uz to, mnogo će kazati i o općem stanju organizma i predstavljati neku vrstu „zdravstvenog kartona” pojedinog pacijenta, budući da će brojna ozbiljnija ili kronična oboljenja od kojih je neki pojedinac obolio tijekom života ostaviti svojevrsne vidljive tragove.
U slabije informiranoj javnosti postoji svojevrsni zazor od ove pretrage zbog ionizirajućeg zračenje koje stvara. Točno je da rendgensko snimanje pluća „zrači”, ali „zrači” daleko manje od brojnih drugih radioloških pretraga kojima se mnogi olako prepuštaju, kao što je rendgenska snimka kralježnice, abdomena, CT, irigografija i druge pretrage. Drugim riječima, jednom godišnje otići na rendgensko snimanje srca i pluća zanemariv je zdravstveni rizik, a ne bi trebalo izbjegavati ni višestruka snimanja ako za to postoji medicinska indikacija.

Ultrazvuk srca

Kako rendgen pluća, kao metoda kojom se na jednoj sumacijskoj snimci prikažu sve strukture prsišta, ima i brojne nedostatke, u današnje vrijeme pacijenti, kod kojih je to potrebno, upućuju se na daljnju radiološku, kardiološku ili pulmološku obradu, kako bi se bolje prikazali pojedini organi i rasvijetlilo patološko zbivanje.
Tako će se kod pacijenta kod kojeg se sumnja da boluje od srčanih smetnji, uz rendgen srca i pluća, zasigurno napraviti i EKG, a mnogima od njih i ultrazvuk srca (ultrazvučni prikaz srca i velikih krvnih žila). Prednost ove pretrage je što se izvodi „u živom vremenu”, odnosno što liječnik na ultrazvučnom monitoru simultano prati rad srca i može puno točnije utvrditi postojane srčanih deformacija ili anomalija, ili krvotoka koji nije prilagođen potrebama organizma. Iako bezopasna i vrlo korisna, ova metoda ima i svoje nedostatke, a jedan od njih je da ne može dobro prikazati koronarne arterije koje opskrbljuju srce krvlju i odgovorne su za oboljenja poput infarkta miokarda ili angine pektoris.