Analiza urina - uzimanje uzorka

Patološki nalaz urina je više od 10 leukocita u 1 ml mokraće i više od 10 na šestu leukocita u 12-satnoj mokraći.


Uzorak urina za analizu uzima se nakon što bolesnik barem tri sata nije mokrio, najčešće metodom čistoga srednjeg mlaza, znatno rjeđe urinarnim kateterom ili suprapubičnom punkcijom.

Na UTI upućuju leukociturija, cilindriurija i bakteriurija. Povremeno se susreću hematurija, češće terminalna kao znak hemoragičnog cistitisa i proteinurija do najviše 2g u 24-satnoj mokraći. Patološkim nalazom smatra se više od pet leukocita u svakom vidnom polju sedimenta urina dobivenog centrifugiranjem na 2000 okretaja tijekom pet minuta i gledanjem pod velikim povećanjem.

Kako ta vrijednost ovisi i o količini centrifugiranog urina i količini supernatanta, točnijom metodom određivanja leukociturije smatra se brojenje leukocita u Fuchs-Rosenthalovoj komorici, a patološki nalaz je više od 10 leukocita u 1 ml mokraće i više od 1 na šestu leukocita u 12-satnoj mokraći (Addisov broj). Skrinining testovi za bakteriuriju i piuriju
Pozitivan test leukocitne esteraze je nalaz od 8 do 10 leukocita u svakom vidnom polju.


Postoje brzi skrining testovi za dokaz piurije i bakteriurije „dipstick” metodom. Osjetljivost testa leukocitne esteraze je 75-95 %, a specifičnost 94-98%. Pozitivan test odgovara nalazu od 8 do 10 leukocita u svakom vidnom polju sedimenta urina dobivenog centrifugiranjem na 2000 okretaja tijekom 5 minuta i gledanjem pod velikim povećanjem.


Cilindri u urinu

Nalaz leukocitnih i grubo granuliranih cilindara koji se sastoje od upalnih stanica, oštećenog epitela i precipitiranih bjelančevina smatra se znakom pijelonefritisa.


Određivanje bakteriurije

U 95% uzoraka izolira se samo jedna vrsta bakterija.


Za određivanje bakteriurije od osobite je važnosti ispravno uzimanje uzorka urina. Ona se može dokazati različitim komercijalnim kemijskim ili enzimskim metodama, mikroskopiranjem kapi necentrifugirane mokraće obojene po Gramu, mikroskopiranjem sedimenta centrifugiranog urina ili raznim bakteriološkim metodama, od kojih je najbolja metoda kultivacije ispravno uzetog uzorka mokraće, brojenje bakterija u 1 ml mokraće i ispitivanjem njihove osjetljivosti na razna antimikrobna sredstva. U 95% uzoraka izolira se samo jedna vrsta bakterija, a u 5% izoliraju se dvije ili više vrsta bakterija.

Orijentacijski test za dokaz bakterije je nitratni test. Izvodi se „dipstick” metodom. Njegova osjetljivost je 35-85%, a specifičnost 32-100%. Lažno negativan test dat će bakterije koje ne reduciraju nitrate (stafilokoki, enterokoki, Pseudomonas aeruginosa).

Pozitivan test leukocitne esteraze i klinički simptomi dovoljan su kriterij za dijagnozu akutnog nekompliciranog cistitisa. U tih bolesnica prije počinjanja antimikrobne terapije i tijekom razdoblja kontrole, urinokultura nije striktno indicirana.


Diferencijalna dijagnoza kod analize urina

U osoba s kliničkim simptomima bolesti urinarnog i/ili genitalnog trakta i s leukociturijom te s odsutnošću signifikantne bakteriurije, treba tragati za drugim mogućim uzročnicima, a to su ponajprije Chlamydia trachomatis i urogenitalne mikoplazme.


Kada učiniti urinokulturu?

Urinokultura se mora napraviti u trudnica, dijabetičara, rekurentnih infekcija i pijelonefritisa prije početka liječenja.


Urinokultura se mora učiniti prije počinjanja antimikrobne terapije UTI u trudnica, dijabetičara, rekurentnih UTI, ako nije došlo do uspješnosti ranije provedenog liječenja i kod pijelonefritisa.

Dijagnozu kroničnog bakterijskog prostatitisa treba potvrditi ispitivanjem leukocita i bakterija u uzorcima prvog i srednjeg mlaza urina, eksprimata prostate te urina uzetog nakon masaže prostate i uzimanja eksprimata (Meares i Stamey metoda).
Bolesnici s čestim relapsima i reinfekcijama i oni u kojih se sumnja na postojanje eventualnih komplicirajućih čimbenika, podvrgavaju se različitim urološkim, radiološkim i radioizotopnim pretragama (cistoskopija, ekskrecijska urografija, mikcijska cistografija, ehosonografija, kompjutorizirana tomografija, određivanje rezidualnog urina, dinamička scintigrafija bubrega i dr.).

Prije pregleda već ako želite napraviti neke pretrage napravite sledeće:
KKS sa DKS, pregled mokrace laboratoriski (to podrazumeva: proteine u mokraci, secer u mokraci i pregled sedimetaccije mokrace posle centrifugiranja), a ako se nadju u sedimentu bakterije, leukociti, čiji je broj veci od 10 tada napravi još urinokulturu i antibiogram.
Sve najbolje Galeb