Hiperplazija endometrija označava nepravilan rast sluznice maternice, njeno zadebljanje kao i pojavu atipičnih promjena na stanicama epitela, žljezdanim stanicama ili stanicama strome. Javlja se kao posljedica djelovanja različitih čimbenika, u čijoj osnovi stoji produljeno djelovanje estrogena, bez popratnog suprimirajućeg učinka progesterona. Može se javiti kao fokalna ili difuzna promjena epitela, bez ili s atipijom. Atipija je pojam koji se odnosi na odstupanja izgleda stanice od normalnog, a koja se zbirno mogu prikazati kao nejednakost u obliku i veličini ne samo stanica već i njihovih jezgara, poremećaju sazrijevanja i odnosa citoplazma/jezgra, različitoj količini i kvaliteti kromatina, izgledu i broju nukleolusa, prisustvu mitoza, kao i načinu orijentacije jezgara.
Prema WHO preporukama hiperplazija endometrija se klasificira na:

hyperplasia simplex - glandularno-cistična hiperplazija endometrija (jednostavna hiperplazija),
hyperplasia complex (adenomatoides) - adenomatoidna hiperplazija bez atipije (kompleksna hiperplazija)
hyperplasia simplex atypica - atipična jednostavna hiperplazija i
hyperplasia complex atypica - adenomatoidna hiperplazija s atipijom (atipična kompleksna hiperplazija).
Hyperplasia simplex bez atipije - „glandularno-cistična” hiperplazija endometrija predstavlja izraz vremenski ograničene i kratkotrajne hiperestrogenemije - povišene razine estrogena, bez dovoljnog popratnog supresijskog efekta progesterona. Kod ove vrste hiperplazije uvećane su i proširene prije svega žljezdane strukture endometrija pri čemu se ne nalaze izražene strukturne promjene na stanicama. Zbog karakterističnog izgleda histološkog preparata koji podsjeća na švicarski sir, ova hiperplazija se naziva i „swiss chees hyperplasia”. Epitel je najčešće pravilan, jezgre u stanicama epitela mogu biti povećane ili se bojati intenzivnije, a povremeno su vidljive mitoze. Stroma je nešto obilnija i jače celularna. Glandularno-cistična hiperplazija je benigna promjena sluznice maternice, koja rijetko, ukupno u oko 0,5 - 3% maligno alterira.

Hyperplasia complex - adenomatoidna hiperplazija bez atipije je stupanj hiperplazije kod kojeg dolazi do žarišnog ili difuznog rasta sluznice maternice sa snažnim umnožavanjem žljezdanih elemenata, kao i epitelnih struktura, nerijetkom pojavom polipa, i redukcijom strome, pri čemu su vidljive izrazite strukturne promjene sluznice maternice, ali bez stanične atipije. Maligni potencijal adenomatoidne hiperplazije bez atipije se procjenjuje na 6 - 12%, a sama hiperplazija se smatra prekancerozom.

Hyperplasia simplex atypica - jednostavna hiperplazija s atipijom: nema arhitektonskih promjena, nema umnožavanja žlijezda, stroma je obilna. Epitel žlijezda pokazuje hiperkromaziju jezgara, katkada su izraženi nukleolusi, a jezgre su obično krupnije, nepravilnog oblika, poremećenog polariteta. U 8% pacijentica s jednostavnom atipičnom hiperplazijom se javlja karcinom.

Hyperplasia complex atypica - adenomatoidna hiperplazija s atipijom je najteži stupanj hiperplazije endometrija gdje se nalazi papilarno bujanje epitela žlijezda sa znakovima stanične atipije. U najtežim slučajevima ove vrste hiperplazije, histološki je teško napraviti granicu prema dobro diferenciranom karcinomu endometrija, tako da se ovaj tip hiperplazije označava i Ca in situ, odnosno Adenocarcinoma in situ endometrija. Maligni potencijal ove vrste hiperplazije iznosi i preko 50%.

Neovisno o histološkoj klasifikaciji, sve vrste hiperplazije imaju zajedničke simptome, a prije svega su to različite varijacije nepravilnih ili produljenih krvarenja. U dijagnostici izuzetan značaj igra ultrazvučni pregled, označen od mnogih suvremenih autora screening postupkom u dijagnostici hiperplazije. Pri ultrazvučnom pregledu debljina sluznice maternice u premenopauzi ne bi smjela prelaziti 16 mm, a u postmenopauzi bez uporabe hormonske nadomjestne terapije (HNT) 6 mm, odnosno kod uporabe HNT 8 mm. Od velike pomoći može biti biopsija endometrija, a standardna dijagnostička metoda je kiretaža i histološki pregled (patohistološka dijagnoza - PHD) tako dobivenog tkiva.

Liječenje ovisi o stupnju i vrsti hiperplazije. Ukoliko se kod nepravilnog izgleda sluznice maternice pri ultrazvučnom pregledu ili kod nepravilnih i produljenih krvarenja postavi indikacija za kiretažu i tom prilikom dobije nalaz jednostavne hiperplazije, kiretaža se smatra dovoljnim kirurškim zahvatom. Ukoliko postoji sumnja na perzistirajući folikul ili ponavljano stanje hiperestrogenemije, preporuka je hormonska terapija. U ovom slučaju se primjenjuje nadomjestak progesterona - gestagenska supstitucija tijekom II faze ciklusa (medroxyprogesteronacetat - Provera 20 - 50 mg/dan, obično od 16.-25. dana ciklusa). Najvažnija mjera u prevenciji nastanka hiperplazije endometrija je prekinuti dominaciju estrogena i sanirati anomalije ciklusa.

Kod adenomatoidne hiperplazije bez atipije, ukoliko ne postoje dodatne indikacije za operativno odstranjenje maternice, pristupa se visokodoziranoj gestagenskoj terapiji koja podrazumijeva dozu od 100 mg/dan medroxyprogesteronacetata (MPA) ili 4x20 mg/dan megestrolacetata kroz vremenski period od 3 mjeseca. U novije vrijeme su preporučene doze gestagena kod pacijentica mlađih od 40 godina niže: 20 mg MPA tijekom druge polovice ciklusa ili uporaba oralnih kontraceptiva, te se diskutiraju primjena LNG-IUD („Mirena”) i GnRH agonista. Kod ovog oblika hiperplazije, svakako je indicirana kontrolna kiretaža nakon završenog hormonskog liječenja, radi isključenje tzv. perzistirajuće hiperplazije. U slučaju perzistirajuće hiperplazije u peri- i postmenopauzalnom razdoblju životu preporučuje se histerektomija (operativno odstranjenje maternice), kod mlađih žena se ponavlja hormonska terapija. U ovom slučaju od velikog značaja u daljnoj prognozi može biti histeroskopija s ciljanom biopsijom.

Kod žena starijih od 40 godina s jednostavnom ili kompleksnom hiperplazijom endometrija bez stanične atipije preporučuje se primjena 20 mg MPA dnevno tijekom druge faze ciklusa (ako je ciklus očuvan) ili intramuskularna primjena 150-300 mg MPA svaka dva mjeseca tijekom šest mjeseci, nakon čega slijedi kontrolna kiretaža.

U slučaju atipičnih hiperplazija se preporučuje odstraniti maternicu. Ukoliko jajnici i jajovodi ne pokazuju patološke promjene, oni se ne odstranjuju. Razlog za ovakav radikalan stav leži u veoma visokom riziku maligne alteracije. U slučaju premenopauzalnih pacijentica koje još uvijek žele rađati, može se pokušati konzervativno liječenje: visoko dozirana hormonska terapija kao kod adenomatoidne hiperplazije bez atipije uz kontrolnu kiretažu, odnosno histeroskopiju s ciljanom biopsijom.