OPIS-50
(OPISIVAC)
28. јул 2009. у 17.21
Teniski lakat vrlo je čest bolni sindrom, te bez obzira na nadimak, nije rezerviran samo za tenisače. Naime, lakat i pokreti u njemu u mnogome su korijen pokretima u šaci koja nam je za svakodnevni život i sportske aktivnosti od iznimne važnosti. U okolini lakta hvata se većina mišića koja pokreće prste i omogućuje njihov stisak i opuštanje. To će reći sa se sve što uhvatimo, podignemo ili nosimo u rukama, neizostavno prenosi od šake preko lakta, pa sve do ramena.. No, to nije problem. Za prijenos sila tijelo je ustrojeno više nego dobro. Problem nastaje onda kada se određeni monotoni poreti ponavljaju iznimno dugo, a pogotovo onda kada su izvođeni vrlo snažno. Pokreti servisa ili bekenda u tenisu izvrstan su primjer za to, no ništa manje rizični ni kružni pokreti pri čišćenju, posebice pranju prozora, zidanju (žbukanju, miješanju betona), farbanju zidova, te nekim drugim manuelnim aktivnostima, poput kopanja. Sve to može dovesti do preopterećenja mišića mišića podlaktice, te posljedično do upale njihova hvatišta na laktu, što zovemo epikondilitisom, ili preciznije lateralnim epikondilitisom, odnosno, teniskim laktom.
Najznačajniji simptom u ovog sindroma, jest bol, koja u početku može biti slabog intenziteta, da bi kasnije postajala sve jača, ali može doći i od jednom, kao oštra bol izazvana nekom kretnjom ili intentzivnom fizičkom aktivnošću. U oba slučaja bol se pojačava kod hvatanja šakom ili opružanja prstiju, što onemogućava rad u nekim profesijama.
Za liječenje je najvažnije brzo i pravilno dijagnosticirati oboljenje i odmah započeti s terapijom. Njoj je svrha smiriti upalu, pa se uobičajeno kombiniraju ledeni oblozi, elektroterapija i magnetoterapija, a kasnije i ultrazvučno liječenje, laser, presoterapija te vakuum terapija. Važne su i vježbe, pogotovo istezanje mišića podlaktice, koje ih ima za cilj opustiti i na taj način umanjiti bol. No, valja naglasiti da ovo oboljenje može biti vrlo uporno, pa se liječenje može protegnuti tjednima, a ponekad i mjesecima do potpunog nestanka svih simptoma. Zato je vrlo važno ne zanemariti bolove u predjelu lakta i ne očekivati da oni prođu sami od sebe, jer se to u većini slučajeva neće dogoditi.
Statistika kaže da i kod najbolje, pravovremene i dovoljno uporno sprovedene fizioterapije ostaje čak 30% onih koji ne osjećaju dovoljno smanjenje simptoma za povratak u normalnu svakodnevicu ili sportsku aktivnost. Kod njih se može pokušati sa instilacijom kortizona (injekcija direktno na mjesto upale), a kada niti to ne donese rezultat i sa operativnim zahvatom. Posljednjih se godina izuzetno uspješnom u slučajeva «otpornih» na klasično liječenje pokazala i terapija udarnim valom (ESWT).
Poseban je problem ponovni povratak na posao ili sportsku aktivnost nakon završenog liječenja, Jasno je da su upravo pokreti koji se događaju unutar njih i uzrokovali ozljedu. Ako se taj povratak učini naglo i bez određene zaštite, ponovna pojava bolova, te s njima povezanih procesa, više je nego vjerojatna. Gdje je to moguće, dobro je promjeniti radni alat ili način njegova hvatanja, te tako smanjiti stres na strukture lakta. U sportskim aktivnostima, posebice kod sportaša koji intenzivno treniraju, to nije moguće, pa valja upotri...iti podlaktični steznik, koji svojim pritiskom na mišiće smanjuje njihovu maksimalnu snagu, te na taj način rasterećuje lakat. No svako rasterećenje jednog dijela sustava za pokretanje dodatno opterećuje drugi, pa sukladno tome i povećava rizik od ozljeda. Pa opet, kratkotrajno nošenje samo u prilikama kada je stres za lakat i najveći, učiniti će dobro u ovom slučaju.
Lijekove protiv bolova, te kreme koje zagrijavaju bolno područje i na taj način smanjuju bolnost, uopće ne preporučam. Bez bolova ili s njihovim smanjenjem nestaje i neophodan oprez pri fizičkoj aktivnosti, što za posljedici nerijetko ima i jače ozljeđivanje, kao i intenzivniju bol nakon prestanka djelovanja tablete ili kreme.
Pored svog «starijeg brata» teniskog lakta, poznatog i kao lateralni epikondilitis, nije rijetkost bolno stanje koje nazivamo «golf lakat» ili medijalni epikondilitis. Najjednostavnije ih je razlikovati na način da je bol kod prvog locirana sa vanjske, a kod drugog sa unutarnje strane lakta. Iako su im uzroci slični, tijek liječenja može biti različit, a i vrijeme oporavka kod potonjeg zna biti vrlo dugo.I ovo bolno stanje spada u grupu tzv. sindroma prenaprezanja. Razvija se polako, kako se zbrajaju mikrotraume od redovitih kretnji koje uključuju opružanje ruke u laktu u kombinaciji sa savijanjem šake. Možda će lakše biti zamisliti tu kretnju u koliko se zna da je ona uključena u pokret pri servisu u tenisu, smeču u odbojci, šutu u rukometu, ali i pri odvidavanju vida odvijačem. Unutar te kretnje dolazi do snažnog povlačenja grupe mišića koji se svi hvataju na jedno malo područje sa unutarnje strane lakta. Malo po malo na mjestu prelaska mišića u tetivu ili pak na hvatištu tetive za kost razvija se stanje kronične upale karakterizirano bolnošću na dodir, te bolovima kod pokretanja šake i podlaktice, naročito kod opisanih kretnji u sportskim aktivnostima ili svakodnevnom životu.
Iako je moguće da bolovi nastupe od jednom, češće se događa polagani nastanak bolnog stanja, bilo da se prvo javi slaba bolnost koja se postupno pojačava s vremenom, bilo scenario u kojem se slaba bolnost javi, pa nestane nakon kraćeg odmora, da bi se pri slijedećem fizičkom opterećenju ponovno pojavila. Bilo koji od ovih oblika se pojavio, važno je što prije započeti sa adekvatnim liječenjem, prije kojeg svakako treba nastojati uspostaviti pozitivnu dijagnozu (pregledom specijalsiste, te eventualno ultrazvučnom dijagnostikom).
Fizoterapija je identična onoj u teniskog lakta. Ona, naravno, mora biti prećena adekvatnim vježbama snage za podlakticu, nadlakticu, ali i cijeli rameni obruč. Naime, neki autori jedan dio lateralnih i medijalnih epikondilitisa dovode u vezu sa slabošću muskulature ramenog obruča. Po njima u kretnjama koje su već opisane kao uzrok «golf lakta» rotaciju koju bi trebali izvesti mišići ramena preuzimaju mišići podlaktice, pa je to put kojimn se stvara preopterećenje na njima. Osim svih navedenih terapijskoh postupaka (u koje se još može uključiti i uzimanje protuupalnih lijekova) vrlo je važno evaluirati tehniku samog sporta ili aktivnosti kojom se pacijent bavi. Naime osim eventualno prisutne mišićne slabosti, jedan od najvjerojatnijih uzroka preopetrećenja na laktu može biti loša tehnika servisa u tenisu ili udarca u odbojci, a čak se i opterećenje kod odvijanja vida može smanjiti ako se promijeni kut tijela u odnosu na odvijač. Sve u svemu, liječenje ovog sindroma prenaprezanja može potrajati i do 12 mjeseci, naročito onda kada se sa terapijom krene tek pošto su bolovi prisutni više od 3 mjeseca neprekidno.