Hepatitis B [uredi]
HBV uzrokuje i akutni i hronični hepatitis u bolesnika koji nisu u mogućnosti ukloniti virus. Prijenos može biti preko zaražene krvi (transfuzija - danas vrlo rijetko), tetovažama (tetovaže napravljene i amaterski i profesionalno), spolnim odnosom ili vertikalnim prijenosom (s majke na fetus). Ipak, u 50% slučajeva uzrok infekcije ne može se odrediti. Kontakt krvlju može se ostvariti razmjenom šprica za intravensko uzimanje droge, brijaćkim priborom kao npr. žiletima, ili diranjem rana inficiranih osoba. Kao mjera prevencije, u mnogim zemljama postoji program zamjene šprica i igala. U SAD-u, 95% pacijenata se izliječi i stvori antitijela protiv virusa hepatitisa B. No, 5% bolesnika se ne izliječi te nastane hronična infekcija. Samo su te osobe pod rizikom od nastanka dugotrajnih komplikacija hepatitisa B. Bolesnici sa hepatitisom B stvaraju antitijela protiv virusa hepatitisa B, ali ta antitijela nisu u dovoljnoj velikoj količini da suzbiju infekciju koja se smješta u DNK napadnutih ćelija jetre. Stalni nastanak virusa u kombinaciji sa antitijelima, vjerovatno će stvoriti kompleksnu imuno-bolest, tipičnu za takve bolesnike. Postoji vakcina za prevenciju nastanka infekcije hepatitisom B. Zbog hroničnih komplikacija hepatitisa (ciroza i hepatocelularni karcinom), godišnje umire 500.000 do 1.200.000 osoba. Hepatitis B je endemičan u velikom broju južno-istočnih Azijskih država, gdje su ciroza i hepatocelularni karcinomi sve češći uzroci smrti.