Koja je cena ne znam, ali recimo mojem ocu kao i mom rodjaku koji su državljani RS,Banja Luka je platila troskove lezanja i kemoterapije u Beogradu. Sto znači da svi njihovi nalazi(iz Hercegovine) su slati za odobrenje u Banju Luku.

Vesko meni je tvoje pitanje malo nejasno...Da li ti mislis na radioterapiu/radiaciu ili na kemoterapiu ili si već odradio kemoterapiu pa bi morao posle nje i odraditi radiaciu?
I gde se nalazis da li si u Srbiji ili si strani državljanin?
Budi malo jasniji,možda će i da se javi neko sa adekvatnim odgovorem.

Sve najbolje ti želim

Kemoterapija je naziv za sistemsko liječenje zloćudnih bolesti kemijskim tvarima prirodnog ili sintetskog podrijetla koje se još nazivaju antitumorski lijekovi, citotoksični lijekovi ili citostatici. Naziv kemoterapija koristi se jer se ovim liječenjem rast zloćudne stanice kontrolira kemijskim putem.

Mehanizam djelovanja
Prema mehanizmu djelovanja citostatici najčešće remete sintezu i/ili funkciju makromolekula (DNA, RNA, bjelančevine) ili funkciju staničnih organela, osobito mitotskog aparata koji omogućuje diobu stanica. Kao posljedica ovih učinaka dolazi do smrti stanica.

Podjela
Citostatici se dijele u slijedeće skupine:
- alkilirajuća sredstva
- antimetaboliti
- protutumorski antibiotici
- sredstva biljnog porijekla

Alkilirajuća sredstva
Prvi alkilirajući agens, sumporni iperit, sintetiziran je u 19. stoljeću, a kao kemijsko oružje je primijenjen u Prvom svjetskom ratu. U razdoblju između dva svjetska rata sintetiziran je dušikov iperit koji se prvi put klinički primjenjuje 1942. godine i ta se godina smatra početkom razvoja moderne kemoterapije zloćudnih tumora.
Alkilirajući agensi u kemisjkoj strukturi imaju jednu ili dvije alkilne grupe koje reagiraju s biološki važnim dijelovima stanice. Agensi s dvije alkilne grupe su aktivniji.
U skupinu bifunkcionalnih alkilirajućih agenasa spadaju:
- dušični iperiti (ciklofosfamid, ifosfamid, mekloretamin, melfalan, klorambucil)
- etilenimini i metilmelamini (tiotepa)
- alkilsulfonati (busulfan)
- derivati nitrozoureje (karmustin, lomustin, semustin, streptozocin)
- triazeni (dakarbazin)
- lijekovi s mehanizmom djelovanja sličnim alkilirajućim agensima (kompleksi platine - cisplatin, karboplatin te prokarbazin)
Najvažniji citotoksični učinci ovih lijekova su onemogućena transkripcija i replikacija DNA, ometanje metabolizma proteina i aktivnosti enzima. Stoga je njihovo djelovanje slično učinku ionizirajućeg zračenja.
Otpornost tumorskih stanica na alkilirajuće agense posljedica je pojačanog popravka DNA, smanjenja stanične propusnosti za lijek te povećanja inaktivacije lijeka.

Antimetaboliti
Antimetaboliti su sintetski lijekovi koji zbog svoje kemijske sličnosti s fiziološkim tvarima blokiraju stvaranje DNA i na taj način sprječavaju rast tumorskih stanica i uzrokuju njihovo nepovratno oštećenje. Tumorske stanice su osjetljivije na djelovanje ovih lijekova zbog dokazanih metaboličkih razlika između normalnih i zloćudnih stanica.
Antimetaboliti su slijedeći:
- analozi folne kiseline (metotreksat)
- analozi pirimidina (5-fluorouracil, 5-fluorodeoksiuridin, citarabin)
- analozi purina (merkaptopurin, tiogvanin, pentostatin, kladribin)
Svi ovi lijekovi djeluju specifično u fazi S staničnog ciklusa. Primjenjuju se u liječenju akutne limfoblastične, mijeloične i limfatične leukemije, ne-Hodgkinova limfoma, karcinoma dojke, testisa ili bronha.

Protutumorski antibiotici
Ovi lijekovi su inhibitori staničnog rasta. Njim pripadaju antraciklini (doksorubicin, daunorubicin), aktinomicin, bleomicin, mitomicin, plikamicin.

Sredstva biljnog porijekla
U sredstva biljnog podrijetla za liječenje zloćudnih lijekova spadaju biljni alkaloidi (vinblastin, vinkristin, vinorelbin, paklitaksel). Ovi se lijekovi vežu za diobeno vreteno, zaustavljaju diobu stanice u metafazi mitoze i uzrokuju njezinu smrt. Stoga se u literaturi vi lijekovi još nazivaju i metafaznim otrovima ili otrovima diobenog vretena.
Podofilotoksini su polusintetski lijekovi izolirani iz biljke Podophyllum peltatum. U ovu skupinu lijekova pripadaju etopozid i tenipozid. Oštećuju DNA i njeno uzdužno cijepanje.

Nuspojave kemoterapije
Idealni antitumorski lijekovi koji bi uništili samo tumorske stanice bez štetnog djelovanja na normalna tkiva za sada ne postoje. Citostatici oštećuju i zdrava tkiva domaćina, osobito ona čije se stanice brzo dijele (krvne stanice, stanice sluznica probavnog sustava) što često uzrokuje nuspojave.
Nuspojave se dijele na opće ili zajedničke za većinu citostatika i specifične koje se pojavljuju samo uz primjenu nekih lijekova.

Opće ili zajedničke nuspojave s obzirom na vrijeme javljanja mogu biti akutne i odgođene.
Akutne su: mučnina, povraćanje, vrućica, crvena mokraća, alergijske reakcije, razgradnja krvnih stanica, povišena koncentracija urične kiseline, bubrežna bolest.
Odgođene nuspojave jave se nekoliko dana do tjedana nakon uzimanja lijeka, a posljedica su oštećenja zdravih stanica organizma. To su oštećenje koštane srži zbog kojih se smanjuje broj krvnih stanica i posljedično povećava sklonost krvarenju, razvoju infekcija i anemijama. Nuspojave vezane uz probavni sustav uključuju upalu sluznice, ranice u ustima, ranice na crijevima, paralizu prolaska crijevnog sadržaja, proljev, upalu jednjaka, bol u trbuhu, perforacije probavnog sustava.
Prolazno nastaje gubitak kose.
Kasne nuspojave su potiskivanje imunološkog sustava, oštećenje ploda, uzrokovanje mutacija, uzrokovanje karcinoma i neplodnost.

Specifične nuspojave javljaju se pri primjeni samo nekih lijekova. To su npr. oštećenje srca (antibiotici), oštećenje jetre (lomustin, mitramicin, L-asparaginaza), oštećenje živčanog sustava (prokarbazin, vinka alkaloidi, L-asparaginaza, mitotan), plućna fibroza (bleomicin, busulfan), teška upala mokraćnog mjehura - hemoragični cistitis (dušični iperiti), oštećenje uha (cisplatin), upala gušterače (L-asparaginaza), otećenje bubrega (cisplatin).

Otpornost na citostatike
Osim nuspojava, razvoj otpornosti na citostatike je također ograničavajući čimbenik za primjenu ovih lijekova. Otpornost najčešće nastaje zbog genske strukture tumorske stanice i stvaranju različitih mehanizama otpornosti (rezistencije). Da bi se nadvladala rezistencija tumora na citostatike, danas su u širokoj primjeni brojni protokoli u kojima se primjenjuje veći broj antitumorskih lijekova koji su pojedinačno dokazali djelotvornost protiv određenog tipa tumora, koji imaju različit mehanizam djelovanja i različit spektar toksičnosti.
Lijekovi u kombinacijama trebaju se primjenjivati u najmanjim mogućim ciklusima gdje razmaci između pojedinog ciklusa kemoterapije omogućuju oporavak zdravim tkivima organizma.

Indikacije za primjenu kemoterapije
Naješća indikacija za primjenu kemoterapije je proširena, uznapredovala maligna bolest pa stoga većinu bolesnika nije moguće njima posve izliječiti već se primjenjuju u svrhu ublažavanja bolesti i produljenja života bolesnica s karcinomom dojke, oboljelih od karcinoma prostate, mikrocelularnog karcinoma bronha i sl. Iznimka je liječenje gestacijske trofoblastične bolesti (mola, koriokarcinom), Hodgkinove bolesti, tumora zametnog epitela jajnika i testisa gdje je moguće postići izlječenje.
Najčešći tumori koji se javljaju u populaciji još uvijek nisu izlječivi u uznapredovalom stadiju.

Cilj kemoterapije
Kemoterapija se može primjenjivati kao adjuvantna pri čemu se citostatici primjenjuju us svrhu odstranjenja eventualnih mikrometastaza nakon regionalnog liječenja (kirurškog zavata i/ili zračenja). Provodi se u bolesnika s visokim rizikom ponovne pojave bolesti i treba je započeti unutar mjesec dana nakon regionalnog liječenja. Dokazano je kako adjuvantna kemoterapija pridonosi boljem preživljenju bolesnika s Wilmsovim tumorom, osteosarkomom, rabdomiosarkomom, karcinomom dojke i debelog crijeva.
Neoadjuvantna kemoterapija primjenjuje se u uznapredovalih tumora radi smanjenja tumorske mase. To će omogućiti obavljanje kirurškog zahvata kod nekih bolesnika, a kod nekih ublažavanje bolesti i poboljšanje kvalitete života.

Evo i link

http://www.ipb-ild.ac.yu/