Uopste ne razmišljam jesam li ovdje dobro dosao ili nisam. U bilo koju zemlju svijeta da sam ponasam se uvijek onako kako zahtijevaju pravila. Ne pada mi na pamet bilo kome da se ispravdavam ili dokazujem bilo kakvu stvar. Sebe smatram jedinkom i odgovornim samo za svoje djelo i ponasanje.
Mislim da ima puno puno korisnijih stvari u zivotu nego raspravljati kako kojemu bolesnom umu treba koja terapija. To i jeste njihov krajnji domet.
Koje su to još stvari u kojemu bi se ti ljudi mogli isticati osim u mrznji. Njihov zivot je zapravo samo mrznja koja se automatski reflektuje i prikazuje u tim psihickim slabostima koji nisu rijetki.
Zar bi ja sada trebao o tome raspravljati. Trebam li ja biti psihijatar ili doktor. Ne, neću se mijesati u njihov dio posla.

Postoje i ovi drugi, puno pametniji, koji koriste njihove psihicke slabosti podržavajuci ih samo za svoje lične interese.

Ne desava se to samo ovdje u CH. Ako ćemo to uporediti, ne daleko već sa našim bivšim YU republikama primijeticemo da su oni „zlatni”.

Problem i jeste u nama „ponosnim srbima, crnogorcima, hrvatima itd. Ne zato što oni to žele meni usaditi u moju glavu već zato što ja to sam vidim i primjecujem.

Neću reći da o tome ozbiljnije razmišljam ali svakako mi padne i to na pamet da svoje dijete preorjentisem u njihovom duhu. Ne zbog toga sto oni kao takvi ili neki drugi mogu imati nekog uticaja na mene već zbog dosta stvari koje sam sam vidio i dozivio zivjeci i sada povremeno boraveci u YU.
Ja svoje rodno mjesto ne mogu nikada zaboraviti i to je za svakog mjesto dje želi i umrijeti. moguće -i kao Stranac!!! ”

A ja čujem nešto mi puca kad ono puca mi k...c

Meni je to smesno sa njihove strane imam neoboriv sistem i zid oko sebe tako da mi ne mogu ništa,tj samo da me mrze,a ja to obozavam smeskam se i pozdravljam ih...

treba se boriti, biti bolji od njih, ne biti skroman, a ne ni bahat, ne ponizan, već normalan, i bolji od njih...mogu da nevole ali ne mogu da ne postuju...

Pozz mare