Dnevnik Sladjane Kobas
ApolonijeRodjanin
(Nemam)
15. јун 2009. у 03.28
Šta mislite da li bi postojalo interesovanje u Svajcarskoj za ovakvu jednu knjigu?
Ovo je priča o jednoj izuzetnoj devojčici kojoj je od rođenja,odlukom gospodara rata uskraćen kiseonik ratne 92-ge godine kad je zajedno sa dvanaest svojih drugara tek rođenih čekala humanost .
Kiseonik nikad nije stigao.Ostao je zarobljen na liniji razdvajanja. Iako je koridorom dopremljen iz Srbije,odbili su ga preuzeti plavi šlemovi i to samo pet stotina metara, koliko im je bilo potrebno predati ga na Srpsku stranu da bi bio dopremljen umirućim bebama u Banjaluci.
Iz takve odluke smrt je dobila bitku.Jedna po jedna dvanaest beba je umrlo.
Jedina preživela beba Sladjana Kobas bila je jedini svedok bezumlja odraslih.O njenom životu koji je trajao samo trinaest godina, njenoj tragičnoj sudbini,o bolesti i činjenici da ju je odmah po rođenju ostavila majka i to u vremenu kad je glad na prostorima Krajine bila sastavni deo rata,Violeta Božović književnica iz Beograda je napisala knjigu,inspirisana potresnom sudbinom ovog nesretnog deteta.
Uz danonoćni rad i želju da knjigu objavi tačno na prvu godišnjicu od smrti ove malene heroine,nastao je roman pisan u formi dnevnika,kako bi ga pisala malena Sladjana da joj je život omogućio tu privilegiju.Tačno 9 februara knjiga je ugledala svetlost dana i promovisana je u Prijedoru u velikoj Sali pozorišta Prijedor,kao nepristajanje na smrt i kao početak novog života Sladjane Kobas. Po rečima autora Violete Božović cilj je da devojčicu vratimo ponovo među nas i da taj datum taj 9 februar ne bude uspomena na njenu smrt,već početak njenog novog života koji će trajati onoliko koliko budemo čitali o njoj.Jer ova knjiga nije samo nastala u ime Sladjane Kobas i njenih dvanaest umrlih drugara. Knjiga je posvećena svoj deci ,našoj deci da se rat nikad i nigde ni jednom detetu ne dogodi .Knjiga govori o herojskoj borbi deteta koje hrabrošću koja bi trebala zadiviti odrasle započinje svoju borbu za svaki novi dan .Uz roman svako poglavlje prate autentične fotografije devojčice nastale u vreme dogadjaja koji je opisan kao i neki odlomci iz novinskih članaka koji su pratili njenu borbu sa bolešću.Sladjana Kobas je uz pomoć plemenitih ljudi obišla svet sa ocem koji je bodrio da uspije u borbi za život.Zato je knjiga Dnevnik Sladjane Kobas početak sudjenja zlu i pokušaj razvijanja svesti da se zlo više nikad ne ponovi.
Das ist die Geschichte über ein besonderes Mädchen,das seit ihren Geburt durch die Entscheidung von den Herrscher des Krieges im Jahr 92 der Sauerstoff entzogen wurde,als sie gemeinsam mit ihren zwölf Freunden die Humanität erwartet hätte.Der Sauerstoff ist niemals überreicht worden.Er blieb an der Trennungsgrenze festgehalten.Obwohl er durch das Koridor aus Srbija gebracht worden war,die blaue Helme haben es abgelehnt ihn zu übernehmen.500 m,so viel war es nötig damit er an die serbische Seite gelangt,wo er den sterbenden Babys im Banja Luka gereicht werden könnte.Aus einer solchen Entscheidung kriegte der Tod den Kampf.Von zwölf Babys starb eine nach den anderen.Die einzige überlebende Baby war Sladana Kobas,die die einzige Zeugin von den ganzen Unvernünftigkeit von den Erwachsenen war.Über ihr Leben,das nur 13 Jahre dauerte und ihren tragischen Schicksal,ihr Krankheit und die Tatsache daß ihre Mutter sie gleich nach der Geburt verlassen hat und das alles in der Zeit als die Hunger in dem Raum von Kraina herrschte,dass untrenbare Teil des Krieges war.Die Schriftstellerin aus Beograd Violeta Bozovic,die mit dem Schicksal von diesem unglüchlichem Kind inspiriert war, schrieb das Buch.Mit harter Arbeit,die Tag und Nacht dauerte und dem Wunsch dass das Buch über diese kleine Heldin genau im Jahr nach ihrem Todestag herrauskommt,ist dieser Roman entstanden,der in der Form von dem Tagebuch geschrieben ist,wie ihn die kleine Sladana geschrieben hätte,wenn ihr das Leben dieses Privileg erlaubt hätte.Genau am 9.Februar hat das Buch das Licht des Tages gesehen und ist im Prijedor in dem großen Saal des Teaters promoviert worden,wie sie nicht dem Tod einwilligen wollte und wie der Anfang von neuem Leben von Sladana Kobas aussah.Nach den Worten von Schriftstellerin und Autorin Violeta Bozovic ist das Ziel das Mädchen wieder unter uns zurückzubringen und das dieses datum 1.Februar,nicht nur an ihren Tod erinnert sondern an der Beginn von ihrem neuem Leben ,das nur soviel dauern werde,solange wir über sie lesen.Weil,dieses Buch ist nicht nur wegen Sladana Kobas und zwölf ihren toten Freunden entstanden.Das Buch ist allen Kinder gewidmet worden,,unseren Kindern,, dass der Krieg niemals und nirgendwo keinem Kind zustößt. Das Buch spricht über den Kampf eines Kindes,das mit seinem Mut die Erwachsenen in Verlegenheit bringen mußte und desen Kampf um jeden weiteren Tag des Lebens.Jedes Kapitel des Romans begleiten die autentischen Bilder von diesem kleinem Mädchen,die in der Zeit entstanden sind wie der Teil des Kapitels,der die Autorin gerade beschreibt,genau wie einige Teile aus den Zeitungsabschnitten die den Kampf mit ihre Krankheit begleiteten.Sladana Kobas hat mit seinem Vater,der sie in ihrem Kampf um das Leben unterstützte, dank den guten Leuten die ganze Welt bereist um Hilfe für sich zu finden.Das Tagebuch über Sladana Kobas ist der Anfang von den Verurteilungen über das Böse und den Versuch auf die Memschlichkeit zu apellieren,damit sich das Böse niemals widerholt.