ne cutite..

oni sto pamte sve su sjedji i stariji. snaga im nestaje i za sjecanje i za tugu i mrznju. a mnogi su već i za posve nestali...

mladji ne znaju ništa neg šta su čuli. konvertirajuci se polako u neke srbijance, kanadjane itd...

ah šta bih dao za koju domaću besjedu, onako prostu, radosnu i naivnu:

„..dogodine u kninu..”
„..ne moze nam niko ništa..”
„..sve će to narod pozlatiti..”

prije 4 godine se sam bio na bivšim podrjucjima. bilo je još nešto baba, djedova. lani kad sam bio, bilo lijepo vrjeme, 36 stupnjeva.

pustinja, samo svjezi grobovi.

nit lijepa priroda ne moze prekriti tragediju. odvratno..