Diskusije : Sidnej

 Komentar
Udaja preko interneta
jakosama
27. avgust 2014. u 16.07
Iz Beograda sam. Imam skolsku drugaricu koja je otisla u Ameriku ima tome već duzi niz godina. Dugo se patila sa raznim poslovima da bi održavala studentsku vizu. Godine su prošle, godine i za sretanje srodne duse, za materinstvo. Kada smo svi pomislili da se nikada neće udati stigle su nam srećne vesti da se udaje. Tog coveka koji nije nas pronasla je preko interneta i jako su srećni. I prica se u stvari okrece na mene. Ja sam u sopstvenom gradu i u sopstvenoj zemlji ostala sama. I sama sam već dosta godina cemu je kumovala situacija u zemlji i sve ono što se desavalo i kako se desavalo. Mislili smo tamo 90-ih da će kriza proćii da ćemo se nekim cudom vratiti u normalan zivot i nastaviti gde smo stali. To se, međutim, nikada nije dogodilo. Sve sto je dalje bilo, bilo je samo prezivljavanje u svakom pogledu i, ta vecno prisutna pusta nada. Nada da će se nešto ipak desiti, da će se nasi zivoti normalizovati.

Prodjose godine. Ja sama. Imam posao u državnoj sluzbi koji je nekim velikim cudom opstao. Neki put, kada upadnem u krizu, pomislim da sam u stvari srećna jer imam izvor prihoda ma kakvi su jer mnogi ljudi ni to nemaju. Imam i svoj stan koji sam nasledila od roditelja a njih već neko vreme nema među živima. Bili su tu neki muskarci ali i oni prodjose, malo se druzismo i rastadosmo jer to nije bilo to. Ja sam sada već žena od 50 godina i moji vrsnjaci, ako su iole bolje stojeci, pre će da gledaju neku ispod 30 pa i po cenu da ponovo stvaraju porodicu ako su razvedeni ili ako se nisu nikada zenili. Surova je priroda prema nama ženama. A tako darezljiva prema muskarcima... Čujem tu i tamo kako neke žene pronadju sreću i u kasnijim godinama, neke i na kraju sveta. Zato se i javljam jer pomislim, ko zna, možda tamo negde postoji neko ko bi voleo da kraj sebe ima nekog, možda nekog poput mene... A imam dosta toga sto mogu da pruzim i, smatram da moj zivot nije zavrsen iako nije imao priliku da bude savrsen...

Znate li iz vase okoline za nekog ko je pronasao ljubav preko interneta, nekog ko želi da pronadje nekog, možda iz svog kraja, odavde, odakle je otisao u potrazi za boljim zivotom?
Jagnjermann
(Spannferkelmeister)
30. avgust 2014. u 16.46
Jakosama, nemoj da očajavas i pogotovo nemoj da blejis na ovoj diskusiji
koja pokriva najudaljeniji kontinent. Ako bi ti se neko i javio da se sa tobom upozna i odvede te na peti kontinent ne bi se usrecila nego upravo suprotno - razvalila bi se od nostalgije, a povratak u BG zahteva jače finansije i moras da si svoj gazda da sebi das odmor jer tamo odmora nema, samo se rmbaci, a vi u Srbiji smatrate da ovde lova legne sama po sebi na Konto dok se ti baskaris gde god ti guzica pozeli. Zapad je izmišljen za milionere koji mogu da se qurche gde im se hoće, a mi Raja moramo da rmbamo. Ako hoćeš da pomalo uzivas u zivotu potrazi srodnu dusu u Evropi sto nije daleko od rodne grude - kad ti dopizdi da možeš i peske da se dosetas do Beograda. Uostalom srodnu dusu možeš Naci i u BG-u, ima ich puno u zadnje vreme koji su sami a sve zbog trulog zapadas koji je jedinu zivotnu vrednost pronasao u novcu. Ima ich još dosta muske populacije koji su kao i ti usamljeni jer kapiraju da bez kinte ne može da se zacne ozbiljna veza. Zapad nam je isprao mozgove - ti odluci oćeš li da trazis ljubav tu gde si - ili bi se prodala za malo bolji Auto i markiranu garderobu? Ukratko, da li si sponzorusa ili želiš iskrenu vezu?
matina
(argos)
02. septembar 2014. u 05.27
Draga „jakosama”

Dirnula me je tvoja prica...

Šta reci...

Želim ti sve najbolje,naći će se neko i za tebe.Ti zvucis kao neka osoba dobre duse,a ima još među ne ozenjenim još sigurno momaka slične duse...Verujem da će stvari po tebe krenuti dobro.Javi nam molim te bude li nekih pozitivnih promena...

Pozdrav i sve najbolje!
jakosama
03. septembar 2014. u 16.44
Ja nisam ostavila moj post da nekog vredjam pa zato Jagnjerman nemoj ti mene da vredjas. Ne blejim ja ovde, dugo godina svracam na kafe, internet je odavno usao u naše zivote. Nisam ni sponzorusa niti bih hleba preko pogace. Rekla sam da imam svoj posao i krov nad glavom, skromna sam, imam i ustedjevinu ma kako to nekima nemoguće izgledalo jer ovde se teško živi. Žive dobro oni koji rade za strane firme, banke, predstavnistva, koji imaju privatni biznis a koji im srećom dobro posluje i tu je kraj. Ako ne racunam one koji nešto mute i svasta rade. Ljudi su se promenili, kriza je i nema izlaska iz ovog crnila još ko zna koliko godina, sigurno ne za mog zivota. Ja izadjem tu i tamo sa par drugarica, odemo do pozorista, bioskopa, sednemo negde, vidjamo se i sa drustvom iz mladosti kada se dogovorimo ali nema tu nekih poznanstava od kojih može nešto da bude. Rekla sam već da muskarci ako imaju stogod novca uvek traže nešto dosta mladje jer može im se. A ovde su devojke oborile kriterijume odavno, mislim na one vezane za godine partnera. Tako nije bilo u moje vreme dok sam bila devojka, drugacije smo živeli jer je u zemlji vladalo drugacije stanje u odnosu na ovo danas. Ja ne mogu da se takmicim sa devojkom od 25-30 u izgledu a to što sam ja sve samo ne glupa, sto me ljudi vole, sto nisam bez iceg, sto sam obrazovana, to ne znaci danas mnogo. Ja sam se pomirila sa situacijom, nisam jedina. Ima dosta samih žena. Ima i muskaraca ali mnogo njih živi i dalje kod roditelja ako su im živi, nemaju para da izlaze i pomere se, ako imaju posao to je ono kuca posao kuca. Možda smo svi postali lenji da probamo da nađemosebi srodnu dusu, možda smo se predali, ne znam... Sve mislim da nije bilo naše tragicne situacije u zemlji da bi svi živeli mnogo, mnogo drugacije i da bi bili daleko srećniji i ispunjeniji. Mene ne veze za ovde mnogo toga vise. Roditelja nemam, brace i sestara takođe nemam. Nisam bez iceg kao sto sam i rekla i ne treba mi neko da me izdržava jer rado bih radila neki posao i doprinela, solidno znam engleski.
Samo sam se javila onako, ne znam, ljudi se ocito upoznaju preko interneta, pronadju, kod nekih to funkcionise i tako nadju svoju sreću jer svi kažu da nikad nije kasno za ljubav. Mada ja sve vise mislim da sto je bilo bilo je i trebam da se pomirim da ću zauvek ostati bez svog druga.
sidtak
04. septembar 2014. u 06.50
Погодила ме је твоја прича., и ако је истина све што си написала, желим ти сву срећу! Али, из искустава са београџанима, ич вам не верујем, јер стек'о посебна нација :(!
CikaBrkica003
(Student)
18. septembar 2014. u 21.15
Idi na srpska sela tamo Bog te mazo imaš koliko god imaš muskaraca a nemaju domaćice jer su svi otisle u gradu pa nije cudo što se žene sa ukrajinkama, albankama jer nema srpskinja koja bi ostala u selu nego je lakse da budu u gradu. Šta će ti internet, samo ti idi na srpska sela po celoj Srbiji i nacices vrednog muskarca jer ljubav ne poznaje granice. Plus ima ćeš prirodu i cist vazduh. Sretno

Pozdrav
Lumina
(Lumiere)
25. septembar 2014. u 01.06
Eh @jakosama,
šta će ti u tim godinama udaja? I ovde ovi sto su se porazvodili, svi bi da nadju neku da nastavi da im pere, kuva, sprema, cisti i redovno daje, redovnije nego bivše žene kojima su se popeli na glavu posle 20+ godina braka... Nije sve ni u seksu, za toliko možeš i da se snadjes tamo. Cuvaj prijatelje jer oni su najvece blago. A od naših muskaraca uglavnom nema neke vajde. To ti je sve gotovan do gotovana, dupla cast izuzecima.
Zato ovde i pucaju. Žene ne mogu da se bore sa redovnim poslom kada su po ceo dan van kuce, sa decom, sa kucnim poslovima i još gotovana na ledjima da vuku i organizuju ga. Kada se rasture njoj obično lakne jer ima manje posla a on ufitilji jer ne zna sam da se snadje. Malo krene tu i tamo da nešto pojuri, stigne i kresne, misli otkrio rupu u saksiji... Onda ga strefi reality da je i dalje kilavi Radovan i da ga malo koja hoće za nešto ozbiljno. Naravno, nije bas lako biti sam jer ljudi smo, poželimo dodir, neznost, lepu reč, da podelimo ono sto volimo da radimo sa srodnom dusom... Ali, sve je to sviranje frule u vetar...
zupa
(DR.MR)
26. septembar 2014. u 09.01
Hoće zenska da osisa ovcu,tj ovna,zašto da ne I ovnovi su za sisanje,
Lumina
(Lumiere)
29. septembar 2014. u 02.51
Zupa, a da se prvo pljusnes hladnom vodom pre nego napises post?
Ovo je samo dobronameran savet.
zupa
(DR.MR)
06. oktobar 2014. u 03.35
Ne znam šta je problem banana,
ti nagrdi naše muskarce,šta da ti poželim,
recimo australskog „KUVARA”iz Brisbana.
Lumina
(Lumiere)
07. oktobar 2014. u 23.42
A ja tebi da poželim neku kao sto je ta njegova mucena žena bila...

Nagledala sam se ovde naših kilonja pa mi je muka. A znam mnooogo
ljudi. Njihova obaveza prema porodici pocinje odlaskom na posao i
povratkom sa istog. U kuci uglavnom miloklizom ne mrdaju. Don't let
me start...
CikaBrkica003
(Student)
08. oktobar 2014. u 03.47
Buhahaha banababo pa gledaj i trazi druge, šta si se ufatila „nagledala” na naše ko musica na gofno siroko ti je polje ovde imaš iz cele nacije, iz celog sveta ako nadjes nekog papucara po tvom kriterijumu, e onda svaka ti cast. A ni naše žene nisu nešto bolje od muskaraca tako da je „vice versa”.

Pozdrav
Lumina
(Lumiere)
08. oktobar 2014. u 22.03
A zašto si se ti potresao? Nije ti jasno da pokusavam da pomognem
ženi i da se slučajno ne zezne. Znam da je u Beogradu mnogim ljudima depresivno i ne živi se uopste lako. Coveka muka natera na svasta. Ali,
koliko vidim ona se ne javlja, možda ju je neki već kontaktirao. Sto da ne, ako može da dobije neplaceno i dodje u goste pa neka proba. Samo da ne bude ono kajace se ako ne uradi a kajace se i ako uradi... Kako god se okrene, jedno kajanje nikada ne gine. Kao i svima...
zupa
(DR.MR)
09. oktobar 2014. u 17.35
Posle cesanja nema kajanja...
LeaDiKaprio
(shumska)
18. novembar 2014. u 22.10
Cuj, jakosama... Meni se čini da ti hoćeš da pobegnes od stvarnoti pa ti na ovako iracionalnu ideju pada na pamet racionalna misao: inostranstvo!

Vidi, nije mi namera da te odgovaram od inostranstva jer je odlazak iz Srbije nešto najbolje sto sam u zivotu uradila. Racunica je zaista prosta: ako običan covek proda najveci deo svog zivota u najboljim i najproduktivnijim godinama za platu, onda daj da ta plata bude sto vise para. Plus sto ako dobijas vise para živis u sredini gde te pare možeš kreativnije da potrosis.

Ali pare su manji deo cele price zašto nemam nameru ni u kovcegu da se vratim u Srbiju. Kažem za pare jer su one merljive, „osecam se sjajno” ne znaci ništa.

Tako da - inostranstvo, apsolutno!

Sa druge strane odlazak u inostranstvo za mnoge ljude nije rešenje. Zvuci nelogicno, kontradiktorno ali ja neću da duskutijem zašto sunce ujutru izlazi - izlazi i to je tacka. Zakljucujem da inostranstvo nije za svakoga.

Mislim da su najveci kamen spoticanja ocekivanja. Ocekivanja su recimo ocigledna u Jagnjermann-ovom prvom postu gore. Mi ovde u Australiji radimo, crkavamo, izrabljuju nas, ne padaju pecene seve. Pa ne padaju ni u Srbiji!! Ne verujem da je prosecnan zaposleni u Srbiji radi posao ista drugacije od onog u Australiji. A opet, u Jagnjermann-ovoj glavi ono u Srbiji je pravda i uzivanje, ovde je nerpavda i izrabljivanje. Ocekivanja. On sam ocekuje da ovde lelemooda po plazi a da mu para kaplje a posto se to ne desava oseca se prevarenim jer je za grbacenje mogao da ostane i u domovini.

Druga stvar je zivot koji svako od nas vodi. Ti trenutno imaš posao, stan, ustedjevinu. Krug prijatelja, komsije, rodni kraj. Kada se preselis na drugi kraj sveta mnoge stvari izgubis (udobnost i komfor poznatog), mnoge imaš ali su predaleko (rodni kraj, stan) a za neke ćeš morati da se boris i da stvaras ispočetka (posao, karijeru, prijatelje). Nije nemoguće, ali je pitanje motivacije coveka koliko može da izdrzi da živi losije pre nego sto pocne da živi bolje.

Dalje, ljubav je sjajna ako se desi, ali pored ljubavi tu dolazi i okoina, nova kultura, novi jezik, snalazenje. Svakodnevni zivot koji se uci iz početka.

Nema nikakve sumnje da je moguće da se sve postigne, ako nadjes coveka svog zivota da ti neće biti problem i da će sve da tece kao po loju. Ono sto pokusavam da ti kažem je da si ti možda komotna gde živis sada te da ti je potrebna promena bracnog statusa a ne promena kontinenta.
LeaDiKaprio
(shumska)
18. novembar 2014. u 22.32
I kad smo kod bracnog statusa...

Koga ti zapravo trazis? Moras da znaš koja su tvoja ocekivanja za tvog dasu. Broj usamljenih ljudi je veliki. Imaš sreće da živis u ovo vreme kada žena koja trazi partnera nije predmet zgrazanja sela. (Što ne znači da treba da razglasis svima ako živis u selu! :) Nisu ni sva sela ista.)

Ti kažeš da muskarci traže mladje - pa ti sto traže mladje nisu tvoja ciljana grupa! Kao sto nisu ni dede od 80 godina ni tinejdzeri.

Ja sam sigurna da ima bar jedan muskarac koji je usamljen i ne može nikoga da nadje jer su danas žene zahtevne, razuzdane, on to ne može ni da prati ni da placa. Nema besan auto i skupa odela, i šta već. E, vidis, takav jedan je tvoja ciljana grupa.

Kako doći do njega? Veoma je moguće da ćeš morati da poljubis mnogo zabaca dok ne nadjes svog princa. Međutim, to ne mora obavezno da bude loše iskustvo.

Možeš da ga trazis sama (prijatelji, oglasi, internet), a možeš da ides i korak dalje - da organizujes skupljanja usamljenih ljudi. Ne morate uvek da se zdere i loce. Mozete da igrate drustvene igre. Sigurno u mestu gde živis postoje klubovi (sah klub i biblioteka mi padaju na pamet) gde postoje prostorije. To bi zahtevalo malo truda sa tvoje strane, a ti vidi da li ti se isplati da se bakces.

Pogleads malo po Internetu, raspitas se... Ima puno drustvenih igara i zabave za grupe ljudi. Vidi šta drugi ljudi rade da im se gosti zabavljaju sat-dva. Nešto sto će da stimulise konverzaciju. Imaju one „muzicke stolice” na primer gde se parovi menjaju i imaju po 3 minuta da ispricaju ukratko o sebi. Kad „sudija” zvizne, oni se menjaju. Uz puno sale i doskocica, prvo sto će ljudi dolaziti po još zabave, a drugo sto da se procuje. Možda i tvoj Princ na belom !@#$g dana ujase u biblioteku.

Meni se pravo da ti kažem ovaj pristup mnogo vise svidja jer tako ti imaš aktivnu ulogu, umesto da sedis i cekas. Plus sto bi upoznala mnogo vise ljudi, a ljudi su jako zabavni.
Kestenpire
12. februar 2015. u 18.30
Draga Jakosama,

Slusam ove komentare pa mi je zao da se pojedini izivljavaju nad tobom.Ne mogu da ti nađemdjuvegiju, ali želim da te ohrabrim!

Evo ti iz prve ruke:

Ja sam se ozenio preko interneta, pre 5 godina, ne zato što sam kljakav, ruzan, glup, siromasan, niti iz bilo kog legitimnog razloga, već zato što sam bio zatecen u Australia sa ozbiljno umanjenim sansam da nađemsrodnu dusu.

I uspelo mi je vrlo brzo, posle samo nekoliko trijaznih kontakata. Reci ćeš da sam „imao sreće”. Ja ne mislim tako. Bio sam samo realan i to sam ocekivao sa druge strane. To sam i dobio. Finu i dobru ženu koja je na mom nivou intelektualno, godinama, kulturom, nivoom lepote. Zato funkcionisemo. To je recept. Cuda su moguća ali manje verovatna.

Cekamo bebu i srećni smo. Nije islo prvo pa smo IVF. Meni je 45 njoj 42. Ovde je već 4 godine a ja 23. Navikavanje joj je islo teško, odlazak iz Srbije,promena, nostalgija, kulturni sok, usamljenost, neznanje jezika, nije mogla da radi svoj posao (pravnik). Dd samosvesne, prodorne, sposobne advokatice do usamljene domaćice dug je i mucan put. Ipak, njena žrtva, moje strpljenje, uzajamno uvazavanje, razgovor, razumevanje, podrska, ucenje, tesenje, zajednicki cilj- da imamo porodicu na zalasku mladosti, pobedili su i sve ide svojim, dobrim tokom.

Internet je dobra stvar jer ti pruza priliku da vrsis selekciju za koju ti ličnim upoznavanjem treba vecnost. Ovako, kažeš iskreno ko si i šta si, i šta ocekujes, pa pazaris ili ne pazaris. Vidim da si svesna limitacija obzirom na godine itd.. To je dobro- treba biti realan.

A sada ukratko šta možeš da ocekujes od Australije, ili udaje u istoj:

Ovde nije „blagostanje”ali je daleko od bede. Ko radi-ima. Standard zavisi od sposobnosti i apetita. Gladnih nema. garantovano ti je jelo i spavanje, mir, red, zakon, dostojanstvo, i vecina stvari za kojima se u Srbiji zudi. Sa druge strane, manjkaju stvari koje su mnogima vaznije od udobnosti.

Pre svega, ovde se ljudi udruzuju ili esnafski, ili nacionalno ili uopste. Drzi se sacica prijatelja koji se uzimaju na kasicice kako ne bi ometali proces proizvodnje i rutinu koja gasrantuje egzistenciju.

E, posto si ti iz relativno velikog evropskog grada, treba da razumes sledeće: Australija je konzervativna zemlja koja živi u blagostanju garantovane egzistencije ali u praznini duhovnih, kulturnih i socijalnih vrednosti. U ovom drustvu postoji niz ociglednih kontradikcija koje nama, pragmaticnim i druzeljubivim Srbima, nikako ne leze. Mi dolazimo iz kolektivisticke kulture a ovde je -izrazeni individualizam. Ipak, u svojoj sebičnosti i samodovoljnosti, Australci su izrazeno uniformisani. To je paradoks. Svi valjaju iste fraze, svi rade isto, pricaju isto, misle isto, i to „isto” od tebe ocekuju. U protivnom si cudak i ne uklapas se. Zato se, draga moja, svi mi družimo sa „našima”. A ovi koji udaraju u bubanj kako su su integrisani, imaju prijatelje iz Brazila, Kaledonije, Irske, itd, jedu govna i pretvaraju se (osim ako su dosli ovde sasma mali pa ih pelcovala Aus kultura i odbacili svoju). Takve nećeš ni naći na ovom forumu jer ne znaju srpski.

Opet, oni koji zadržavaju svoju kulturu udruzuju se po srpskim kulturnim centrima gde su folklor, cevapi, četnici i narodnjaci. Ako si u Srbiji zavrsila srednju skolu- na ovim skupovima ti nije mesto. To je neki drugi svet.

Odes li, pak, u „grad” u potrazi za druzenjem naici ćeš na mrtvilo, iste one fraze, nepristupacne ljude koji su svojim poslom i nespremni za upoznavanje. Ako do price i dodje, zavrsice se na tome ko je odakle i kako je tamo. To je već svima ovde isprano i dosadno jer je svako odnekud i nostalgican. Ovo ti je kao velika svemirska stanica gde su se trbuhom za kruhom sjatili iz svakog coska planete.

Provoda-nema. Ima samo veceravanje, alkoholisanje, drogiranje i, možda, sex. To je sustina socijalnog zivota u Australiji. A jutrom opet na kopanj.

Poenta ove brze analize je u tome da te ceka prilicna usamljenost koju ćeš eventualno moći da popunis porodicom (ako si taj tip).

Za porodican zivot je ipak odlično: bezbedno, cisto, nezagadjeno, stabilno, organizovano, mirno, sve ono sto u Srbiji nema.

U poziciji sam da imam odličan presek ljudi koji „importuju” supruznike. Reci ću ti koji opstaju a koji se raspadaju:

Oni koji su spremni na porodican, radan, miran zivot u relativno konzervativnoj atmosferi po pitanju jednakosti među polovima, gde niko ne pije, ne kocka, ne vara i ne drogira se, opstaju prilično dobro. Ovo, razume se, nije pravilo jer dolaze u obzir i njihova kompatibilnost kao licnosti, vrednosti, navike itd. Ali nacelno, kao u prvim pasusima mog izlaganja, kada su ljudi sličnih kultura i afiniteta- funkcionise. Zato treba izvrsiti trijazu preko interneta!

Iz mog iskustva propadaju brakovi gde je žena dovedena iz Srbije naviknuta na zezanje, opustene izlaske sa drugaricama, kvalitetan flert (koji ne znaci obavezno kurvanje), obilaske kulturnih dogadjaja, održavanje kontakata sa drugarima iz skole/fakulteta/posla, koja dakle nosi donosi manire urbanog evropskog zivota. Propadaju, takođe, brakovi u kome je zenik doveden iz Srbije lenjivac, kockar, zenskaros, itd. Razume se- i onda kada se ozenio samo za papire. Ali, reci ćeš, takvi brakovi propadaju svuda? Slazem se, ali ovde je to nekako vidljivije- nemas gde da se sakrijes zbog te silne otudjenosti.

Opstaju ljudi oba pola dovedeni i integrisani u smislu da govore jezik, brzo nadju posao, zavuku se u decu i kredite, odreknu socijalnog zivota i kulturnih vrednosti, zaborave na urbane navike, materijalni su (a ne duhovni) po opredeljenju, preziru bedu Srbije, ili tamo imaju muku od koje žele da budu sto dalje. Nekako, ljudima sa sela ide bolje u tom smislu.

Par saveta, ako želiš da se udas ovde:

Zaboravi one koji su rođeni ovde. To je sub-kultura u koju ne možeš da se uklopis. Zaboravi starijeg, razvedenog muskarca koji trazi jedru snajku iz starog kraja (taj će te zakljuca u kucu u Liverpulu- istrazi gde je to i šta to znaci) i ocekivace da mesis hleb.

Trazi coveka svojih godina, sličnog nivoa obrazovanja i izgleda, po mogućstvu istog porekla (mislim mikro-porekla- Licanin, Sumadinac, Bacvanin..), nekoga ko je i sam import i koji želi da se skrasi.

Snizi standard i ne gubi nadu.

Moj predlog ti je da das oglas koji je iskren, skroman, prosecna slika (nikako napucani silikoni), 'spremna da prihvati novi zivot sa covekom koji misli slično', i slično. Navedi odakle si.

Izvinjavam se svima kojim sam, eventualno, povredio osecanja ili koji se ne slazu sa mojim obzervacijama. Namera mi je bila da ohrabrim ovu iskrenu ženu koja zasluzuje sreću kao svi mi.

Sve najbolje!



timbuktu
24. decembar 2015. u 13.05
bravo kesten
Simo
08. septembar 2020. u 10.26
hm
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Unicorn Gifts?
.