Diskusije : Kulinarstvo

 Komentar
Kulturo - eve me!
iksic03. novembar 2009. u 07.28
Ovo definitivno nije tema za kuvar ali mi ne izlazi iz glave danima pa resih da je podelim sa Vama.
Naime u mom naselju tačno na kraju moje baste sada se gradi crkva. Bogu hvala setili se i nas (do skoro smo bili kraj sveta), a sad odjednom dobismo i skolu, obdaniste se zavrsava a temelje za crkvu udarise pre dve nedelje. U petak zaginuh sa tortama do ranih jutarnjih casova i taman kad sam se nadala da ću malo odspavati ujutru čujem zvona crkve, ne znam samo na šta ih postavise s obzirom da je jedva temelj vidljiv. Otac Stanislav koga smo svi upoznali ne prestaje da udara u ono zvono, taman mislim prestao je da malo odspavam kad eto ti njega ponovo. Ustanovim da je Sveti Luka i ukapiram zašto zvona zvone sve vreme.Da ne dužim, već sam se raspisala skupio se silan narod pa gde svi tu i ja da vidim šta se dogadja. Prilazim Ocu Stanislavu i ljubim ga u ruku, kažem „pomaze Bog oce” on mi odgovara „Bog ti pomogao kceri” a svi oko nas gledaju me kao da sam pala sa marsa. Iza sebe čujem komentar „vidi ovu budalu”. Eh steta što ne videh ko je komentarisao mislim u sebi i razmišljam jesam li stvarno nešto pogresila? Prilaze ljudi gledaju u onaj temelj, Otac Stanislav prica o Svetom Luki, a nekom iza zvoni mobilni ne prestaje. Javlja se neki mladji glas u pozadini i kaže „... evo smaram se aj čujemo se kasnije samo da se ovo zavrsi”. Nedugo zatim kad saslusasmo nešto o Svetom Luki poce rasprava o bozicnoj cesnici i bozicnoj pogaci. Ubise se žene da jedna drugoj dokazu jel cesnica i pogaca, umalo se ne potukose i da ne bese muskaraca da smire situaciju ode sve u propast.
Dosla sam kuci uzasno razocarana pitajuci se da li smo stvarno tako tezak i nekulturan narod. Svaki narod na svetu cuva svoju tradiciju i trudi se da je odrzi na pravi način a ja znam mnogo ljudi koji ne znaju ni da se prekrste kako treba. Poceh da se zalim tati i ispricam mu šta se desilo a on mi, posto je odrastao na selu, isprica kako je to nekada bilo, kako su se tada palile vatre na badnje vece, kako se i šta spremalo za Bozic. I eto ja ponesena utiscima tatine price već danim čitam na internetu o slavama i obicajima i mislim se teško onoj naciji koja o svojim obicajima cita na internetu. Mnogo smo se udaljili, trcimo samo za parama i parcetom hleba, izgubili smo sebe u ovom vrtlogu vremena koje bespomucno tece sa nama ili bez nas.
Eto izjadah se ja Vama, ne znam ni zašto ali bacih kamen sto ga od subote na srcu nosim. Ja ću i danas da maltretiram tatu da mi prica kako je to nekad bilo i da zamišljam sebe u nekom vremenu daleko od kompjutera, mobilnih telefona i automobila... Ima li Vas koji ste odrasli na selu? Pamtite li te vatre na Badnje vece, kad kako kaže moj tata „ceo sor sija, pevaju se pesme i kokaju kokice”?
E udavih Vas ja...
poz za sve.
DZEKSON
(DIPL.ECC.)
03. novembar 2009. u 10.07
Draga moja,vatre za Badnje vece ima i danas u mom mestu ispred crkve.
Imam na ovu tvoju temu mnogo toga ,ali da ne budem preopsirna,samo da ti kažem da pripadam onoj *upropascenoj* generaciji kad se nije smelo u crkvu i da sam do svoje 35.god. bila ateista,a onda se nešto u meni preokrenulo i pocela sam svake nedelje da idem u crkvu,da postim i da se pricescujem.Eh,i mojoj svekrvi su govorili *kako tvoji sin i snaja stalno u crkvi,da nisu u nekoj sekti*i tako neke gluposti.
Mogu samo da ti kažem da odkako se trudim da živim i postujem naše pravoslavlje,lakse podnosim zivotne nedace.
Zahara
03. novembar 2009. u 10.13
Crkvena zvona su me oduvek ispunjavala mirom i spokojem i secam se kako su se (dok sam bila dete) stariji ljudi uvek krstili kada bi se sa seoske crkve taj zvuk razlio čitavim krajem.
Nasa crkva je Sv.Preobrazenje i odmah pored nje je i seosko groblje. Ostecena je u ratu ali se pre nekoliko godina obnovila i zvona su opet pocela da razbijaju tisinu našeg napustenog kraja. Tek retki povratnici posecuju je nedeljom i pale svece na groblju.
Ovo je slika crkve iz mog kraja koja se nalazi na brdu sa kojeg puca pogled i na Hrvatsku i Bosnu:

http://www.panoramio.com/photos/original/24165967.jpg

Obicaj za Bozic u mom kraju ostao mi je u secanju jer ga je majka nasledila od svoje majke i verno ga se pridržavala.
A na Bozic se mislilo još u proleće.
Za Djurdjevdan je bio obicaj da se kuca, basta, dvorisne zgrade , plotovi ukrasavaju prolistalim granama drveca. Kravama su se oko rogova stavljali pleteni vencici od maslacka ili belih rada .
Taj dan su deca bila postedjena nastave u skoli i isli smo u obliznju sumu da beremo cvece i mlade grane kojima smo ukrasavali naše ucionice i takmicili se cija će biti lepsa.

Majka je u ranim jutarnjim satima skupljala to granje za ukrasavanje i kada se deca probude sve je već bilo gotovo.
Secam se da je u kuhinji to granje (u stvari raskosno olistale grancice) bilo zakaceno za prozore. Na prozorima tamo gde se kace zavese bile su zataknute te grancice.

Najlepsa grancica morala je biti od lesnika i da se racva da može lepo da se zakaci. Kad se nakon nekoliko dana to granje sklanja iz kuce toj grancici se odstrani lisce i taj drveni deo se (debljine drvene kasike) cuva na posebnom mestu (npr.u kredencu) do Bozica.

Pri pripremi Bozicne cesnice ustaje se veoma rano i sa tom istom grancicom se mesi testo. Brasno, voda, soda bikarbona. Ni ruke ni drvene kasike ne dodiruju brasno već ta suva lesnikova grana.

Zatim se ta suva grana na kojoj su ostaci testa opet cuva na posebnom mestu. Testo se osusi na taj grani i veoma je postojano.

Za vreme velikih oluja, grmljavina, leda u mom kraju se verovalo da sa kucnog praga treba baciti u dvoriste tu suvu lesnikovu granu sa testom od cesnice i nevreme će postedeti useve na našim njivama.
U secanju mi je ostala slika kako majka baca tu suvu granu u dvoriste i krsti se.
Takođe se bacala i sekira u dvoriste.

Moja majka i dan danas okiti prozore (iako živi u stanu) sa olistalim granjem i mesi cesnicu sa suvom granom.

DZEKSON
(DIPL.ECC.)
03. novembar 2009. u 10.24
Kako vam je divna crkvica,Zahara!
Sestra od ujaka od moga muza živela je u jednom sličnom mestu kao sto ti opisujes,zove se Strmica i ona je izbegla u toku rata ovde u Srbiju.
Zahara
03. novembar 2009. u 10.36
Eh, Dzekson, šta bih dala da mogu bar jednom mesecno da zatvorim oci i čujem zvona te crkve.
Pre par meseci bila mi skolska drugarica tamo i to bas za Preobrazenje kad se održava zbor . I gledamo taj video zapis i ljude koji su dosli iz svih krajeva bivše nam zemlje a to im je inače rodno mesto. Jedva sam prepoznala lica mnogih mojih skolskih drugova i komsija.
Davno sam bila tamo i mnogo toga se promenilo ali čak i gledajuci taj video zapis dusa bude i sretna i tuzna u isti cas.
Tu su se na tim crkvenim zborovima ( Ilindan, Preobrazenje, Gospojina) mnoge mladalacke ljubavi rodile;)
kriska
03. novembar 2009. u 11.11
Mnoge Jugoslovene, a posebno nas Srbe koji smo živeli u komunizmu je titoizam osakatio uskracujuci nam ono najlepse sto su nasi stari vekovima postovali i slavili.

Ja sam upravo ta generacija koja je nosila titovke i pionirske marame, a u crkvu se nije islo i retko ko je slavio svetkovine.
Slave i obicaji su se obelezavali na selima, ali ja sam rođena i odrasla u gradu najizrazenijeg titovog bratstva i jedinstva, gde je najveca cast bila postati clan saveza komunista.

Živeci u takvoj sredini, malo sam imala prilike da se upoznam sa obicajima i tradicijom našeg naroda.

U mojoj kuci se uvek obelezavao Pravoslavni Bozic i za Uskrs se farbala jaja, odlazili smo na seoske slave kad god smo bili pozvani i to nam niko nije branio.

Moj otac je bio aktivan clan saveza komunista, verovao je i živeo je za tu ideju, ali uvek je ispostovao svaku svetkovinu, jer kao dete je odrastao uz hrišćanske obicaje i uvek nam prica divne price iz svog detinjstva, kako su se tada slavile slave.

On ne veruje u Boga, ne krsti se i ne ide u crkvu, za njega je slava razlog i povod da se okupi porodica i sacuva tradicija i secanje na naše pretke.

Puno vremena treba da prođe, da se Srbi ponovo istinski i iskreno vrate svojoj veri.
... ali iskreno i cisto, bez pretvaranja i foliranja, već svim srcem i dusom da osete veru u Boga.

Ja se ne stidim da kažem da nisam neki preteran vernik, jer ne umem da se odjednom pretvorim u nešto sto nikad nisam bila.

Za mene su daleko veci licemeri oni koji su do juče psovali Boga, bili nejveci komunisti i protivnici slavljenja svetkovina, a sad odjednom idu redovno u crkvu, jer je to moderno, a tamo se smaraju i jedva cekaju da se ceremonija zavrsi, kao ovaj skorojevic sto nam ga Iksic opisa:

„Stanislav prica o Svetom Luki, a nekom iza zvoni mobilni ne prestaje. Javlja se neki mladji glas u pozadini i kaže ”... evo smaram se aj čujemo se kasnije samo da se ovo zavrsi„.

55
(pedagog)
03. novembar 2009. u 11.38
Iksic,drago mi je da te „vidim”!Kako ide posao sa tortama?Kad imaš vremena,stavi neku slicicu da i mi malo uzivamo:-)))
Rođena sam u jednom malom mestu kraj Tamnave(nije selo ali nije ni neki grad)gde je živelo mnogo „crvenih”.Bas ti „crveni”su i krivi sto su moji morali otici sa ognjista svoga, kada mi je bilo samo 9 godina.Ono čega se secam je,radost koja je ispunjavala nas decu bas tih dana u oci Bozica.Mama je generalno sređivala kucu,mesila brdo kolaca,ona i tata su postili,mi deca nismo.Na Badnje vece se unosila slama u kucu,stavljala se ispod stola a u slami bombone,orasi,smokve,jabuke,sitan novac...mama ide napred sa sitom u kojem je zito,za njom mi deca pijucemo...palio se badnjak,unosila pecenica.Mi deca,smo uvek dobijali nešto novo od garderobe,to smo oblacili na sam dan Bozica pre nego sto bi odlazili u crkvu.Komsije nas gledale popreko,bilo je tu i psovki.Kada smo dosli ovde gde smo i sad,trudili smo se da nastavimo naše obicaje,mada to vise nikada nije bilo isto.Mama se trudila koliko je mogla da nam docara pravi Bozic.Nastavila je da unosi slamu u kucu,da palimo badnjak i da odlazimo u crkvu.U to vreme,ovde je postojala samo ruska pravoslavna crkva.Danas sam ja baka i najveca mi je radost,kada moji mali „pilici”dodju da pijucu na badnje vece.Ona radost u njihovim okicama je neopisiva.Valjaju se u slami i raznose je po celoj kuci ali meni to ne smeta,na protiv:-)))

p.s.sad čujem da u tom mom gradicu,ima vise vernika nego katolika u samom Vatikanu!Staces,vremena se menjaju a ja sad i da hoću,ne mogu tamo.Pozdrav M.
kriska
03. novembar 2009. u 12.11
Micika, to je bas lepo sto nastavljas tradiciju svojih roditelja.
Svaki praznik je velika radost za decu, a i za nas odrasle.

Na zalost, ja nisam kao dete nikad imala priliku da vidim taj obicaj stavljanja slame ispod stola, u nasoj kuci toga nije bilo, ali tata i mama su mi pricali za taj obicaj i kako su se deca tome radovala.

Osecam da sam puno ostecena sto u ditinjstvu nisam osetila sve cari i lepotu tih naših lepih obicaja.

Zar_Ptica
(pedagog)
03. novembar 2009. u 12.36

Iskicu,
naravno da si ti bila u pravu i tvoj tata,a ljudi su ljudi.
Sto ljudi sto cudi, ili da kažemo Svijetu se ne može ugoditi.

U to ime:

Svijetu se ne može ugoditi
Jedan čovjek, idući iz varoši kući, jahao na magarcu, a njegov sin, momčić od desetak godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedna žena i reče:

- To nije pravo, brate da ti jašeš a dijete da ti ide pješice; tvoje su noge jače od njegovih!

Onda starac sjaše sa magarca, a podigne sina na sedlo. Malo dalje, sretne ih druga žena koja reče:

- Nije lijepo od tebe, momče, da ti jašeš a otac da ti ide pješice. Tvoje su noge mnogo mlađe.

Na to i otac i sin uzjašu magarca, pa krenu dalje. Sretne ih treća žena, pa kaže:

- Kakva je to budalaština: dva matora magarca na jadnoj, slaboj životinji! Trebao bi neko da uzme batinu, pa da vas obojicu stjera.

Onda otac i sin sjašu sa životinje i obojica krenu pješice: otac sa jedne strane, sin sa druga, a magarac u sredini. Sretne ih četvrta žena pa kaže:

- Ala ste vi tri čudna druga! Zar nije dosta da dvojica idu pješice? Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?

Onda otac reče sinu:

- Mi smo obojica svakako jahali na magarcu, sada valja da magarac jaše na nama.

Otac i sin obore magarca na zemlju, jedan mu sveže prednje a drugi zadnje noge, pa ga onda uzmu među se na kolac i tako ga ponesu. Kako su se žene, koje su ih susretale, još više smijale i čudile, otac baci magarca na zemlju, i počevši ga driješiti poviče:

- Ja sam luđi i od ovoga magarca, jer hoću cijelome svijetu da ugodim! Od sada ću sa svojim magarcem da činim što je meni volja, a ljudi neka govore što im je drago.

Tako otac uzjaše magarca, a sin krene pješice pored njega kući.
55
(pedagog)
03. novembar 2009. u 13.04
Kriska,nemoj se opterecivati sa time,takva su vremena bila i to se ne moze izmeniti.Ja se trudim koliko mogu (a mislim i da sam uspela u tome),da sto vise toga zadržim i prenesem na moju decu.Možda,bas zbog toga sto sam tako daleko od otadzbine.Uvek pred praznike,uhvati me nekakva tuga i melanholija :-((
kriska
03. novembar 2009. u 14.31
Draga Mico, ti si super baka! Mogu samo da zamislim koliko te decica vole.
Ja se trudim da koliko god mogu održim naše obicaje i tradiciju, ne zato što sam neki veliki vernik, nego zato što je to nasa tradicija i kultura, zato što su ti obicaji za radost nasu i radost naše dece.

Mi smo prošle godine, pred Bozic, Vuku napravili i ukrasili kolendarski badnji stap. Obukli smo ga kao cobanina i oko ramena okacili smo mu tkanu torbicu.
On je isao hodnikom i lupao svima na vrata.
Možeš misliti onako malecki (tek mu je bilo 2 godinice) kako je bio meden.
Dobio je pune kese slatkisa, a jedan komsija mu je na glavu stavio sesiric ceo oblozen cokoladicama i suvim vocem.
Imam negde i sliku, ako nađemposlacu vam da vidite.

Mico kako napreduje Lukas? On je sad već velicki momak.
Tvoja unucica je, čini mi se rođena na Bozic? Samo mesec dana mladja od našeg Vuka?
55
(pedagog)
03. novembar 2009. u 15.52
Jao Kriska,mogu da zamislim kako je meden Vuk!Jeste,moja unuka se rodila na Bozic pre skoro 3 godine.Pravi je andjeo,mnogo je slatka i izuzetno pametna za svoje godine.Ona je jedina devojcica pa sam je razmazila :-))A od 3 unuka,prvi je moja slaba tacka :-))Volim ih ja sve,ali on je nešto posebno,valjda sto je prvi,znaš ono,prva radost.Lukas super napreduje,poceo je da guce i da se smeje,7.puni 2 meseca.Oni mi daju Kriska snagu da izdržim sve ovo kroz šta prolazim.Puno te pozdravljam!!!!M.
kriska
03. novembar 2009. u 16.54
Pa da, secam kad su se rodili, kako smo bile vesele i srećne.
Vuk u decembru puni 3 godine, a tvoja unuka će u januaru napuniti 3 godinice.
Mogu je zamisliti kako je medena, devojcice su naprednije od decaka i mnogo vise brbljaju. Neka su živi i zdravi!

Mico, znam kroz kakve teske trenutke prolazis i moj tata je u bolnici i rezultati nisu ni malo ohrabrujuci, ali nada uvek postoji.
Saljem ti vedar duh i pozitivne misli sa zeljom da se tvoj suprug sto pre oporavi i ozdravi.
55
(pedagog)
03. novembar 2009. u 17.02
Hvala Kriska,i tvom tati želim brzo i uspesno ozdravljenje!
alisa12
03. novembar 2009. u 17.54
Citajuci vase postove, setih se svog detinjstva i letnjih raspusta koje sam provodila kod bake i dede u jednom malom selu u Lici (Suvaja). Moji roditelji su bili komunisti i živeli smo u gradu koji nije imao crkvu . Kad dodje leto i raspust, roditelji me posalju kod bake, 700km dalje od nas. Prve komsije moje bake bila je popovska familija. Svaki dan smo bili zajedno. Tako jednog dana baka odluci da me krsti, a ja da izaberem kumu. Izbor je pao na srednju popovu kcerku. Mi to obavimo, a da moji roditelji nisu ni pojma imali. Inače, tamo sam mnogo naucila o pravoslavlju, veri, crkvi. Bar dva, tri puta sedmicno odlazila sam sa popovom kcerkom u crkvu da zvonimo. Popnemo se na vrh zvonika, bila su dva zvona. Konopce smo 2-3 minuta vukle i zvonile. Ima i anegdota u vezi zvonjenja:jednom smo dosle na ideju da oba konopca spojimo u cvor i onda kao na ljuljasci ljuljamo se. Skoro celo selo se okupilo misleci da se nešto dogodilo, jer smo se mi izgubile u vremenu, ljuljanje je bilo interesantno.
Ps. Zahara, da li znaš šta je to basa? Kad se setim samo kako je to bilo ukusno sa vrucim ustipcima!
DZEKSON
(DIPL.ECC.)
03. novembar 2009. u 18.01
Draga M.,čitam tvoja pisanja i dopada mi se sve,pored tvojih recepata i tvoj zdrav duh,a *vidim*da i ti imaš svojih muka,a takođe mi se jako dopada to što uspevas da i u stranoj zemlji ocuvas nasu veru i tradiciju.Pozdrav i sve dobro ti želim!
iksic
(birotehnicar)
04. novembar 2009. u 03.05
Jao kako mi je drago sto ste se javili svi a ja mislila sad će da me obrisu.
Ona crkvica na slici je prelepa, ja sam se krstila u crkvi u Belegisu gde je odrastao moj otac i mislim da nikada nisam videla lepsu crkvu a možda zato što je osecam nekako „mojom”. Kad sam ja bila mala, dok iza nas nije vise bilo kuca, mi smo za badnje vece palili veliku vatru i imam mnogo slicica iz tog perioda pa se tako rado prisetim tih trenutaka.Moj tata redovno unosi slamu u kucu i baca orahe po podu i novcice. Boze, kako sam se tome kao dete radovala, pa trcala za svakim orahom... Uvek me je, posto je majka radila od 6 sati, budio da „cistim Bozic” i meni nikad nije bilo jasno sto moram da ustanem tako rano. Dugo sam se bunila a sad ustajem sama. Sve to dozivljavam mnogo drugacije. Prošle godine sam isla ispred crkve u Zemunu gde se palio badnjak i razocarala sam se jer je bilo vise pijanih mangupa nego ljudi sa decom onako u duhu porodice.
Bas je divno sto ste napisali kako su to radile vase majke i bake, a meni je moj tata sinoć pricao kako je to radila moja pokojna baka koju na moju veliku zalost nikad nisam upoznala. To je bilo vreme kad nije bilo hleba po prodavnicama, nego su ga domaćice mesile u cik zore i pekle da ga bude i po nedelju dana, pa onda ujutru na njivu sa celom porodicom. Pitam ja tatu pa kako je taj hleb izgledao posle nedelju dana, kaže on meni kao da si ga tek iz furune izvadila. Rece mi i šta je baka dodavala da bude duže svez ali ja ne znam ni šta je to pa ne bih ovde lupala sa nazivima, bas ću ga danas pitati.
Jako mi je zanimljivo ovo sto je, čini mi se, Zahara napisala o grancici lesnika i ukrasavanju prozora. To još nisam čula.
Sad ću vam još nešto ispricati. Moj deda po ocu bio je rus. Nasa krsna slava je Sveti Nikola. Deda nikad nije dopustio da se slavi kao posna slava.Ja na zalost ni dedu nisam upoznala, umro je par dana pre mog rođenja, a na samrti rekao je mom ocu, „Nemoj plakati da bi se jedno rodilo, jedno mora da umre”.
Moj je deka iz Rusije doneo mrsnog Svetog Nikolu, tako se valjda u njihovoj porodici slavilo a kako je i bakina porodica slavila istu slavu i isto mrsnu nije bio problem nastaviti sa tom tradicijom. Prica moj otac da je baka pravila sve „duplo”. I riblju corbu i junecu supu, pekla ribu, spremala postan prebranac i sarmu i prasece pecenje pa ko voli nek izvoli. Ja sam dugo godina nailazila na jake osude zbog toga ali nisam htela da pogazim mog dedu i mog oca. Pitala sam vise svestenih lica i naisla na razlicite odgovore. Pitala sam i oca Stanislava i on mi rece ovako „Dete greh je ako je u postu a vi slavite mrsno, ali to je tradicija i to su koreni, slavite je srcem a Bog će grehe oprostiti”. Tad sam prvi put u zivotu zaplakala pred svestenim licem, i prvi put osetila da mi je nekako blisko sve to, i crkva i otac Stanislav... Ne mogu da Vam opisem kako mi je drago bilo sto sam tako nešto čula. Zato ja puno volim oca Stanislava i obecala sam mu veliku tortu kad se nasa crkva bude zavrsila. Sad sam se jako izvestila posto ne pravim kolace pocela sam da crtam ikone po tortama pa ću ga iznenaditi. Pišite mi još o Vasim obicajima a ja idem jer će sef da me ubije, sat vremena čitam vase postove ništa nisam uradila a fakture cekaju...
puno Vas pozdravljam i puno Vam hvala sto ste se javili.
iksic
(birotehnicar)
04. novembar 2009. u 03.14
Eh da upravo procitah gore na temi za posnu slavu da se obavezno slavi posna ali i ja sam u par navrata dobijala skroz oprecne odgovore o raznih svestenika o tome da li da je spremam posnu ili mrsnu. Ja zato kao i moja baka sve spremam duplo. I posno i mrsno. Lično zbog zdravlja ne smem da postim jer pijem neke jake lekove u ogromnim kolicinama koji mi izazivaju mucninu i povracanje i imam poseban rezim ishrane pa se toga moram pridržavati i u vreme posta i van njega. Pedagog 55 evo tražim slicice torti da ih okacim ovde pa ću i ja malo da se hvalim. Želim svima da porucim jedno: Nemojte se raspravljati da li treba mrsno ili posno, kako rece otac Stanislav slavite je srcem sa Vasom porodicom, idite u crkvu i na groblje, upalite svecu i za naše mrtve nemojte ih zaboraviti, ucite decu da budu tu jedni za druge da se okupljaju cesce a ne samo na slavama, da vole jedni druge i da se postuju, mislim da je to svrha naše vere, uvek će biti i onih koji slave mrsno i onih koji ipak insistiraju na postu, to je vecita dilema kao i ona šta je starije kokoska ili jaje.
pozic veliki za sve
Zar_Ptica
(pedagog)
04. novembar 2009. u 09.26
Iskicu nas mali slatki :)
Lepo si to rekla.
55
(pedagog)
04. novembar 2009. u 09.48
Draga Dzekson,trudim se da, koliko-toliko održim zdrav duh,veru i tradiciju.Nije to uvek lako,pogotovo u ovim trenucima.Ali,ipak sam zadovoljna,jer sam uspela da vaspitam decu,da znaju ko su i odakle poticu, i ako su oni svi ovde rođeni.Oni su moje najvece bogastvo!Svako dobro i tebi :-))))
DZEKSON
(DIPL.ECC.)
04. novembar 2009. u 16.18
Draga Iksic,vidim da si dosta mlada i nemoj da se ljutis za ovo sto ću ti reci,jer ja nikad ne pišem o stvarima koje ne znam.
Pitanje da li će se slaviti mrsno ili posno nije stvar diskusije,nego spada u osnove naše pravoslavne religije.Znaci,ako je slava u vreme od neka 4 posta u godini ili u sredu ili u petak,onda treba da bude posna i to nije moje lično mišljenje,veruj mi,dosta sam *potkovana* u tome.
I zato ako neko želi da slavi,treba da radi tako kako nasa vera nalaze,a opet kažem ništa se ne mora,već bi trebalo.
Jer,znaš,ja ne pišem o našim narodnim obicajima,nego o nekim nacelima naše vere koja je postavio još SV.SAVA.
A,opet,s druge strane,Bog je svakom dao slobodu izbora,pa i tu slobodu da ne veruje u Boga.Samim tim,ni ateista nije apsolutni ateista,jer i on takođe veruje u nešto,a to je,da Bog ne postoji.Pozdrav!
iksic
(birotehnicar)
05. novembar 2009. u 03.33
Dzekson ne ljutim se, naravno, sto vise zna covek vise vredi. Volela bih da razgovaram sa bar dva svestena lica u isto vreme pa da mi objasne ono što ne znam ali dobiti isti odgovor od obojice apsolutno je ne moguće, zašto, ne znam veruj mi. Da li i oni ne znaju, ili nisu sigurni to je pitanje.
Do tada ja sve jedno ne smem da postim, operisala sam jajnike evo sesti put za dve godine i imam poseban rezim ishrane jer su lekovi koje pijem 4 puta dnevno suvise jaki i ne kombinuju se sa raznim namirnicama. Ja tako imam tačno određeno vreme u koje jedem i šta jedem a neka mi dragi Bog i moja krsna slava oproste što ne postim. Mada post nije samo uzdržavanje od masne i teske hrane već i od loših misli i osecanja a to pola onih sto poste ne postuju. Psuju na sva usta iz kojih bolje da ti ne kažem šta sve izlazi...
Ja sam ti iz mesovitog braka. Majka mi je po ocu goranka a po majci bosanka - muslimanka, a otac po ocu rus a po majci srbin - cist sremac hehehe.
Postujem sve svece i svaciju veru i volim srcem. Moja tetka po majci dolazi kod nas na slavu a ja idem kod nje na Bajram i koliko se trudim da znam o nasoj toliko se trudim da saznam nešto i o drugim verama, jer ne bih volela da nekog svojim ne znanjem uvredim.
Eto ode ja u neke sporedne stvari...
poz
55
(pedagog)
05. novembar 2009. u 08.20
Iksic,mnogo si me iznenadila!!!Naravno POZITIVNO!Tako mlada,vredna i pametna devojka!Post nije samo uzdržavanje od mrsne hrane!Post je MNOGO VISE,i vidim da ti to znaš!Naravno da ne treba da postis kada si bolesna,to i u Bibliji piše.Bogu je mnogo draže to, sto si ti dobra i plemenita osoba.Sve drugo je manje važno.Moj pokojni svekar(bio je svestenik)je uvek govorio ,da greh izlazi a ne ulazi na usta.
Vidim da si dete iz mesovitog braka i recicu ti ono sto sam uvek i svojoj deci govorila:voli svoje ali postuj tudje!Jer ako ne postujemo tudje,kako može mo ocekivati da drugi postuju naše!Naravno,tebi ni jedna vera nije tudja ali si se ti opredelila za jednu.Voli ocevu ali postuj i majcinu!Svako dobro ti želim i brzo ozdravljenje!M.
DZEKSON
(DIPL.ECC.)
05. novembar 2009. u 09.28
A šta sam ja to loše rekla,pa mi je neko dao minus?
iksic
(birotehnicar)
05. novembar 2009. u 09.39
Dzekson stvarno ne znam, jer meni nije smetalo...
Ne vidim svrhu tih pluseva i minusa pa ih i ne upotrebljavam.
pozic
DZEKSON
(DIPL.ECC.)
05. novembar 2009. u 12.11
Iksic,tako si draga,a ti svakako ne bi ni trebalo da postis,
jer sve ovo sto sam pisala onda ne vazi za tebe.Preporucila bih ti kozje mleko i kozji sir,jer imam u familiji sličan slučaj.Ali,ti možda za to već i znaš.Pozdrav i samo napred sa svojim biznisom,divno ti je sve!
 Komentar Zapamti ovu temu!
 
 

Blogovi...

Rösti od krompira

Rösti je tradicionalno švajcarsko jelo od naribanog i prženog krompira, veoma jednostavno za pripremu i…


Punjene lignje i ražnjići sa kozicama

Još jedno jelo koje su deca smazala u dahu… a meni u ovim tmurnim danima morska hrana diže raspoloženje…


Tartiflette

Delphine je francuskinja koja u Hrvatskoj živi od 2001. godine, a od 2011. vodi svoj kulinarski blog u kojem…