Svitanje
Dan nad praznom zemljom sviće.
gradovi su u prašini, gradovi su porušeni.
Magla jutra sve pokriva,
nigde glasa, samo ptice.
Ne videsmo mi čoveka, ne spazismo ljudsko lice.
Sela, mirna,sela tiha sad su šume zaposele, a puteve trava.
Crkva prazna, zarušena, ko pećina zamračena.
I ris ljuti kraj oltara u brlogu mirno spava.
Reke brze, reke jake sve su brane porušile,
sve ravnice poplavile.
A iz šuma, a iz voda,
vire opet vila ruke.
I veštice i vragovi,
vetrogonje i duhovi.
I sa neba i iz zemlje, čuješ kako vrište, cvile
odasvuda, s punom snagom, vraćaju se stare sile.
Krst je pao, svet je ništa
poštujemo žar s ognjišta
Molimo se kraj potoka
prinosimo Dabi žrtve
U doliini svi bez groba,
psi i vuci jedu mrtve.
Preživeli u planinu.
Neka deci rastu zubi.
Ostalo nas još u zbegu,
gde slobodu sunce ljubi.
Gde se kuje ona snaga,
ostalo je sve bez traga.
Mi smo deo strašne sile,
mračne gladi za životom.
Nahrani me krvlju srne,
napoji me živom vodom.
Nema leka bolesnima,
nestala su knjiška znanja
Sve je staro izgubljeno,
sve je staro otrovano.
Osta staza do pećine,
Marko leži, Šarac spava.
Sad je vreme da ustane,
došlo doba da se budi.
Jer nad praznom zemljom sviće.
Gradovi su u prašini.
MC
Inispirisano tekstom M. Milenkovica
https://milanmilenkovic.com/milan-milenkovic-slom-deo-četvrti/