Sam
Avram
24. novembar 2019. u 13.54
SAM
Biti ili ostati sam
je kao napusten i srusen hram,
oko koga crn garvran kruzi
i gnezdo vije.
Prazna kuca u srcu nedodjije
ugasle oci, presahla reka
i potok što ne zubori,
ugaslo ognjiste i jalovo strniste.
Prazan prostor i bez slike ram
u kome djavo cuci i ruga,
a covek strada.
Ukleta ladja
Na kojoj kuga vlada
To je dusa puna zuci
i carstvo u kome stoluje tuga.
Ubogo stanje i covek bez imena.
Na zidu ikona
koju ničija usna celivala nije,
to je pust dom
i razvaljene kapije.
To je biljka koja ne zeleni,
ne cveta i nema ploda i semena.
Ruke koje više ne pamte dodire
i srce koje ne sluti nemire.
M.J.M.