Diskusije : Književnost

 Komentar
Zagadjeni grad
MC_
(Bihilist)
23. februar 2019. u 14.46
Zagadjeni grad

Posmatram zagadjeni grad. Smog je homogen, ima ga svuda, čak i na periferiji, gde ranije nikada nije bilo zagadjenja. Oko uličnih svetiljki formira se „halo”, to jest svetleći krug zbog prelemanja svetla u sitne čestice prašine. Pitam se da li su u termocentralama promenili proizvodni proces, da li je ugalj normalnog kvaliteta jer saobraćajnih gužvi nema i automobila je malo na ulicama, pa automobili ne mogu biti uzrok ovog zagadjenja.

Ljudi ipak prolaze kao da se ništa ne dešava. Njima ne smeta. Žene gledaju u telefone, broje lajkove. Muškarci pričaju o svojim uspešnim kombinacijama. Narodu definitivno ništa ne smeta i ne može da ih omete u svakodnevnoj trci za statusom. Jer status je ovde sve, a život je ipak ništa.

Zbog toga je konzumacija i potrošnja jako važna. Važno je da se deci kupi što skuplji mobilni telefon, najbolje ajfon, koji ona onda ponosno nose po školskom dvorištu, šireći slavu i statusnu potenciju roditelja. Što se jede najgora hrana, što se živi bez vremena za članove porodice je potpuno nebitno. Šoping je ritualan i obavezan. Hipermarketi i tržni centri su naši hramovi, a kupovina ili barem gledanje stvari je molitva. Tamo nedeljom, kao u crkvu, odlaze čitave porodice. Tamo se pojedinačne egzistencije stapaju u jedan veliki duh potrošnje i obožavanja robe.

Crkva konzumerizma je egalitaristička. Ona prima kod sebe i male i velike potrošače. Nutela ima verziju za bogatije zemlje, sa višim sadržajem lešnika, kao i za sirotinju, sa manje lešnika i više margarina. Poznavanje brendova, marki ravno je poznavanju svetog pisma. Razmenjvanje imena brendova je komunikacioni kanal u koji svako može da se uključi. Jednostavno je. Zato Crkva konzumerizma voli decu i odrasle koji su na nivou dece.

Gledajući stvari, obožavajuži stvari, postajemo samo stvari jedni drugima. Naši međusobni odnosi su redukovani na čet, na SMS i ostale poruke u kojima razgovaramo o statusu ili ogovaramo nečiji drugi status. Plačemo u sebi jer drugi možda mogu da kupe više od nas. Nesigurni smo u sebe, mrzimo druge jer možda mogu da kupe i ono što mi ne možemo. Hvata nas čežnja, želimo da imamo još više jer nam više od ovog svakako sleduje.

Uspešnima možemo da zavidimo, možemo i da ih obožavamo. Možemo da zavidimo čak i onima za koje nije sigurno da su uspešniji od nas, kao onaj čovek koji je godinama zavideo komšiji koji za koga je mislio da ima nov Mercedes. Kad se Mercedes pokvario, i kada je doznao da se radi o polovnom vozilu, naš junak se osetio dobro i prestao je da mrzi komšiju.

Roditelji primoravaju decu da ludački uče. Otkuda takva ljubav prema školi u zemlji gde znanje ne vredi? Da li je to još jedan paradoks? I da li je to znanje? Bubanje engleskih pesmica. Roditelji koji se trude da sa svojom decom u parku govore engleski. To je ipak jezik gospodara. Mi želimo da se podredimo, umiremo od želje da budemo dobre i simpatične sluge.

Gledajući u prošlost, proces je potpuno jasan. Dok je bilo mnogo seljaka, stvarnih ljudi, koji su živeli na zemlji i od zemlje i imali stvarne probleme, ukupna percepcija bila je bliska stvarnosti. Kako su od seljaka postali gradjani, trenutno su počinjali da mrze ono od čega su potekli, da mrze svoju zemlju. Otvorio im se jedan šareni svet koji nisu razumeli. Samim svoim poimanjem tog drugog sveta, sveta zapadnih gospodara, oni su poverovali da su elita. Počeli su da sanjaju, da maštaju o sebi „tamo”, o tome kako piju kiselo vino, sedeći na na stepenicama na Monmartru ili drugde, o onome što nikada ne bi radili kada su „ovde”. Jer „tamo” je sve lepo i sve može. Ono što se dešava ovde i u stvarnosti, to je nevažno.

Sposobnost života izvan stvarnosti umogućava našoj eliti da prskače bez roptanja pseći izmet, da joj ne smeta smrad po zgradama i da ne vidi komšije. To je štit od stvarnosti koji štiti i uspavljuje njihovu savest, omogućava stanje u kojem ne moraju da promene sijalicu u hodniku, da očiste lift ili učine bilo šta na poboljšanju sveta van njihovog stana. Zato možemo da živimo u najzagadjenijim gardovima sveta, to nam ne smeta. Smeta nam nedostatak lepote, nedostatak ukusa. Naše poznavanje lepote i ukusa kvalifikuje nas automatski za važne i visoko plaćene poslove. Tako verujemo.

I ako je definicija duševnog bolesnika iskrivljeno poimanje sveta i stvarnostim, onda naša gradjanska ellita to jeste, duševni bolesnici. Duševna bolest, jedan oblik psihoze, sprečava našu elitu da učini bilo šta van zadovoljenja najnižih nagona, izvan domena prevare i pljačke. Ona ostaje trajno nesposobna i nezainteresovana. Nesposobnost dolazi od nemogućnosti da se uloži napor, od nedostatka želje. Jer njihov svet, svet za koji misle da je na ravnoj nozi sa njima svakako nije ovde. I dok je većina u sepetičkoj jami sa sadržajem do usta, i još stoji na prstima, oni mogu da se oslone na celo stopalao. Ta razlika ih čini elitom. Ta razlika sprečava ih da osete stvarnost i život jer ta razlika je pitanje statusa, a status je sve.

MC
Qubic
24. februar 2019. u 00.13
E tu se kult individualizma dovodi u pitanje. Daš mu slobodu, daš mu ogradu, da može da radi šta hoće, i on stvarno radi šta hoće, a ne što bi trebalo i što bi morao. Kao kad neko seme baciš na pogrešno tlo. Ili sa samim semenom nešto nije u redu.

Naš seljak je po prirodi stvari oduvek bio skeptičan čovek, pogotovo prema promenama i prema novim stvarima. Ali mu je odnos prema stvarnosti oduvek bio stvaran. Ima jedna Andrićeva pripovetka u kojoj seljak (kod Austrijanaca) kupuje kosu, onu za košenje trave. I sad imaju dve vrste, jedna je sa srebrnim natpisom, imenom firme, a druga je sa zlatim... i sad tu idu unutrašnja previranja, zamišljanja, misli... čitav jedan filosofski esej. ...Kako je Ivo to lepo opisao, „pogodio” karakter... a ti, kad mi zapištiš kroz travu ko guja ljuta... ne sećam se sad tačno (treba pročitati), ali drago mi je MC da si me podsetio u kom grmu leži zec.

...A prošle ili pretprošle godine sam čitao u jednom intervjuu da je Bog danas (možda više nego ikada ranije, u istoriji čovečanstva),
da je Bog danas u stvari u kulturi. I iznenadio sam se jer je to bila ista (jedna) moja misao.



https://youtu.be/F56L3jB4O-E


Pozdrav


 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Oil Diffuser Bracelets?
.