Diskusije : Književnost

 Komentar
tajka
(trener)
11. novembar 2018. u 07.16
A što sam ovu vest postavio ovde na ovo skoro pusto mesto koje sad ne daje čak ni pristojan odjek?
Zbog sebe?
Svakako. Zato što sam pre 7-8 godina stidljivo postavljao svoje prve priče baš ovde i što mi je to mesto i ljudi koji su dolazili dosta pomogli da se 'istešem' kao neko ko piše i okuražim više. Da se osećam bolje posle 4 objavljene knjige.
Zbog ovog kafea?
Da, da mu se zahvalim na čitanju, prostoru i izdvojenim temama.
Zbog svih onih koji bi da pišu i daju srcu oduška.
borisaR
(gutac plamena)
11. novembar 2018. u 09.59
Čestitam Tajka.
Meni su se uvijek više sviđale tvoje priče nego pjesme. Priče su životne (pogotovo one sportske). Valjda je jedna od tvojih prvih priča postirana ovdje o onom dječaku koga si trenirao tenisSjećam se one priče kad si zakinuo nekog boksera za poene ili one druge kad si se vracao na Miljakovac i zntiželjno tražio prepoznavanje od judi koji te dugo nisu vidjeli. Ja kao propali rukometaš, fudbaler, rvac i na kraju kosarkas( još uvjek igram basket) mogu da se poistovjetim sa tim sportskim pričama. Sviđa mi se i pozitivni odnos prema životu i svijetu koji izvire iz tih prića. Možda je to zbog trenerskog posla. Trener mora biti pozitivan i fer. Osim toga moja sadašnja supruga a tadašnja djevojka živjela je na Miljakovcu neko vrijeme pa mi je kraj djelimično poznat
Rex1
11. novembar 2018. u 12.21
Čestitke i od mene Tajka. Da sam bliže došao bi na promociju,ovako ostaje nada za neko bolje vreme. Živ bio. Pozdrav.
Tanjuska-c
(na)
11. novembar 2018. u 12.52
Tajка све најбоље...желим ти успешну промоцију !!!
tajka
(trener)
11. novembar 2018. u 14.45
E Borisa ti si 'moj' ... sad sam prevrtao kako da postavim snimak 13 trojki *(starih, sa kapice) za redom eeeeeee al' ne umem, ili ne može?)) ti koji si igrao basket znaš šta to šnači u uskoro 63 g!...a to je meni 4 (četvrti) sport u kome sm se takmičio...razumemo se)). Volim što pamtiš neke od mojih priča (koje i dalje traju).
Uf, kako je sve to povezano sad u ovoj novoj knjizi...'boli glava' od boksa (svakako)), tenisa, ulice, fudbala, kafane...i mladosti)). Slažem se za pesme ali ove satirične su mi ok (rekli su mi da podsećaju na jednog poznatog pesnika 'ludaka' mma setiću se)... pozz.

Hvala Rex, družimo se drugom prilikom.

Tanjuška! pa da se ne lažemo ti si me i pozvala ovde 'na kafu' kad sam postirao 'Beskućnika' na 35+ pre 7'8 g.(šta ću. tako se osećam)) a M.Bobić uvrstila priču u zbirku. Tako je počelo...Hvala, živa bila i piši.
Emili
12. novembar 2018. u 15.07
Tajka, bezveze je sve šta pišes, nikada ti nećeš postati pesnik, knjizevnik; nemas ti tu romaniku i agresiju u sebi. Mislim, nikada Nobelaovac, a pesnike obozavaju i žene koje o sebi misle da su zasluzile bolje ali i one koje nikada iz svoje bede ne žele da izadju, pa traže heroje poput tebe, ovde i u nekom belom svetu.

Tajka, tko god da ti napise da lepo pišes, ne veruj mu, loše pišes i to ti je karma.
Emili
12. novembar 2018. u 15.11
I Tanjuska o sebi misli da je neka knijzevnica, ali samo je malo neko lokalno cudoviste koje je umislilo da ovde ako dobije par lepih reci, globalna je i ogromna je.
Rex1
13. novembar 2018. u 00.05
Emili u agresivnoj ofanzivi. Ničim izazvana. 😊
MC_
(Bihilist)
13. novembar 2018. u 09.21
Cestitam Tajki.
Knjiga nije mala stvar.
I meni se svidjaju njegove price.
Najvfise mi se svidja ona alternativna prica o Boju na Kosovu, kada je MIlos Obilic izigran.
Bilo bi lepo da je opet vidimo, jer je ja nisam snimiko tada.
Tanjuska-c
(na)
14. novembar 2018. u 18.05
Malo lokalno cudoviste...hahahahaha, ništa zanimljivije nisam čula o sebi.

Hvala emili sto me čitaš i to je nešto.
tajka
(trener)
14. novembar 2018. u 18.49
Hvala MC, cenim te vrlo. Biće 'boja' ponovo, posebno što 'Koreni' objavljuju moje priče pa ću ih postirati i ovde.

Emili, sad kad budem za koji dan postavio hvalospev o meni kao autoru ima da se zaljubiška garant)).
geriatrikus
(zvakac karamela)
15. novembar 2018. u 17.47
Све најбоље и сасрећом, тајка!
Морам се осврнути на ово, Бориша ће разумити зашто:))
>>E Borisa ti si 'moj' ... sad sam prevrtao kako da postavim snimak 13 trojki *(starih, sa kapice) za redom eeeeeee al' ne umem, ili ne može?)) ti koji si igrao basket znaš šta to šnači u uskoro 63 g!...a to je meni 4 (četvrti) sport u kome sm se takmičio...razumemo se))<<
Да смо нешто млађи овог би се момента сјурио према југу и изазвао те на ферку. Ја бих узео двоицу, ти себи двоицу, а изазов би био да се нећеш уписати...не волим играти један на један, то једино са дјецом, мада би било логичније и због тога је бокс поштенији.
Не цијеним тројке ни најмање. То је за ванаби кошаркаше. Прави кошаркаши морају имати добар улаз, преглед и осјећај за саиграча.
Свако моше опалити тројку, али ући и положити преко троице тражи
кошаркаша.
Морам се осврнути и на Боришу. Понекад мислим да ме провоцира и да ми подваљује моје ријечи као своје:) Сад нашао да зеза са Миљаковцем:)
tajka
(trener)
15. novembar 2018. u 19.27

E Geri i ti si 'moj'))
Grešiš kad kažeš svako može šutnuti. Ma kakvi. Moraš imati 'ruku',i oni koji je nemaju trče na ulaz...traže faul hahaha, pakuju...itd. O.K sve treba znati ali šutnuti i preuzeti odgovornost mogu samo odabrani (sećaš se Kiče, Mirze..i Mišovića pre njih). Elem, šutiram jer sad jedino to mogu (zamenio sam kuk) inače bi igrao. Skoro sam pocepao neke igrače (jedan koledž, barata sa loptom strava...skok, ulaz) i ja ga pozovem na dvoboj u trojkama i pred ženom he he razbijem. Drugi momak igrao do skoro u Fr. razvojnu ligu...dobar šuter ali ...ali...nedovoljno batoO! 23g. e
Ma šta da ti pričam, slušaj ovu istinitu...Nije neka literalna vrednost (ubiće me Emily) ali sam je zabeležio zbog sportskog srca!

Ma čitaj samo...i Boriša će))



Sećaš li se Tony

Tog jutra Neša je bio pun elana. Raspoložen reši da ode u obližnji park i ponese košarkašku loptu. Neverovatno kako ga je išlo! Što ono kažu, kao nikad, sve je ulazilo što je šutnuo! U pauzi dok je pio vodu ugleda visokog crnca kako radi neke svoje vežbe. Još ranije je čuo priču za njega da je bio ozbiljan košarkaš. Beše baš onako fit sportski tip, desetak godina mlađi od njega, već 58-ogodišnjaka.
-Oćeš da ubacujemo. -Ajde, prihvati Antony, odmeravajući Nešu.
Dok su neobavezno ubacivali i ćaskali otkrio je da je Ginisov rekorder u asistencijama (22) u koledž basketu i jednnu godinu pokušavanja u Miami Heat-u. Objasni Tony Neši pravila igre Hourse, (nešto kao srpski Put oko sveta). A da, pred sam početak partije reče sa podsmehom da ne voli da gubi licem sigurnim u pobedu? Pogođen u centar inata Neša mu odgovori da je iz Srbije zemlje košarke. Da je bivši basketaš Đavola sa Miljakovca i da će ga zapamtiti jer on nikad ne gubi! Nikad ne gubi pre meča bez obzira na protivnika, rekao je u sebi da ne bi slagao sebe. Nije imao vremena da mu objašnjava da su oni, drugari iz kraja, tesno izgubili u polufinalu Beogradskog turnira „Tim moje ulice” protiv juniora Partizana, pobedivši pre toga vršnjake Radničkog sa Crvenog Krsta. Ne bi shvatio važnost tih rezultata. Njegovi saigrači su bili Ljuba, Džonika, Toma, Srba, Čombe, Hica, Lane…a ne kao njegovi neki Šekil O’Nill, Alojz Morning, Medžik Džonson i šta ti ja znam koje sve NBA legende 80-tih. Žalio se na njegovu bangavu loptu, svoju nezagrejanost, dok je Neša već pri šutu samo nastavljao započeti niz i vredno skupljao poene. Dobije ga „na žilet” prvu partiju! Pre druge mu najavi da se ne iznenadi, ako ne bude trećeg meča, jer od šuta do šuta uviđa sa kim ima posla. Crnac uhvati ruku, šutira trojke nepogrešivo, a ponekad i iz auta da dokaže razliku u klasi među njima i dobije ubedljivo drugu igru. Ali ipak…nema dalje! Meč je završen! NEREŠENO bato!
-Pamtićeš ‘čovu’ iz Srbije Antony doživotno, rekao sam ti na vreme! Smeje se Nele, na šta se Tony iskrivio od smeha, ne verujući svojim očima da on to ozbiljno misli. Poziva i izaziva glasno na odlučujuću treću igru, ali ipak ...nastavka i pored moljkakanja nema pa nema! Bar za danas jer Neša ‘nikad’ ne gubi (pre meča)! Njegovo sportsko srce je taj dan bilo u oblacima.
Šest meseci kasnije Toni i Neša su se videli par dana posle ubedljivog poraza Srbije u finalu svetskog prvenstva u košarci od USA 2014.
- E da su te poslušali ovi tvoji pa prekinuli meč posle 5 minuta kad ste vodili, aludira na njihovu igru Hourse i (ne)dovršenu partiju nasmejani Tony.
borisaR
(gutac plamena)
15. novembar 2018. u 20.48
Hej Geri, bio sam na Miljakovcu 2 ili 3 puta u životu vrlo kratko.. Ko zna možda smo se sreli negdje?
Dobra priča Tajka. Ima sličnih slučajeva i u Kanadi. Elem kad su naši ljudi stizalu u hladnu Otavu skoro niko nije imao love. Našlo se nešto za košarkašku loptu a terena na pretek. Imali smo i ligu i dosta turnira.. Ja nisam igrao ligu, mala djeca, dosta se radilo i tako to. Naravno i po tradiciji poslije basketa išlo se na pivo. Nego evo imamo tim za 3 na 3. Tajka nek šutira trojke a ja i Geri ćemo kupiti otpatke i asistirati.. Polije. naravno na pivo i priče o basketu.
geriatrikus
(zvakac karamela)
16. novembar 2018. u 17.27
Још једна прича, комплетан видео је фантастичан, поготово за оне који су
то живили, познавали ове људе...
https://youtu.be/I4ucXOuNJHY?t=2186
tajka
(trener)
16. novembar 2018. u 20.23
Više nego zanimljivo.
Od spomenutih lično sam poznavao Fadila Toskića koji je držao kafić u Sarajevu gde su se oni skupljali jer je Fadil bio bokserski sudija. Užasno Loše je završio početkom rata jer nije mogao da prihvati ludilo tog vremena.
Bio sam na legendarnoj utakmici u hali kada je Bosna protiv Partizana ostala sa 2 igrača (Mirza i još jedan), a izjednačujući koš za produžetak dao pok. Djukić parsekundi pre kraja.
Volim to vreme i o njemu pišem često.
geriatrikus
(zvakac karamela)
16. novembar 2018. u 20.45
Fadil je bio pjevac, imao frizerski salon, a brat mu bokser je Saban . Malo ko mu je znao pravo ime.
tajka
(trener)
16. novembar 2018. u 21.14
Jaoooooo...odvuče me Fadil da da Šaban...banalna greška , imam slike (grupne) sa njim.
tajka
(trener)
16. novembar 2018. u 21.18
Zvali su ga BANE!
Emili
16. novembar 2018. u 21.39
Tajka, da si objavio i 7 knjiga, mogle bi svih 7 da budu uzas. To sto si objavio samo 4 uzasno je dobro za one koji imaju ukusa i vole literaturu.
Emili
16. novembar 2018. u 21.43
Tajka, kad napises nešto o nekom drvetu pored kojeg prolazis svaki dan i da napises o tome kako te to drvo inspirise i nervira, toliko inspirise da bi umro i toliko nervira da bi ga ubio, ja ću se zaljubiti u svaku jesen koja dodje i u onu koja prođe pored nas dvoje. Obecavam ti.
Emili
16. novembar 2018. u 21.45
Lažem. Ni onda se ne bih zaljubila, u drvo ili u jesen ili u nešto od svega toga bolje.
tajka
(trener)
17. novembar 2018. u 07.23
-E Mili-
Počni da se zaljubljuješ u moje pisanje, 3...4 sad!

„Nosatalgija”, nova knjiga iz pera
američkog pisca srpskog porekla

Lebrecht Gaspar

Nenada Simića – Tajku, jedni poznaju, drugi pamte bilo kao sportistu, prvo fudbalera a potom i boksera koji obećava, kasnije i kao teniskog trenera i internacionalnog bokserskog sudiju, da ne zaboravimo ono bitno, i kao zakletog Partizanovog navijača, a iznad svega Beograđanina prepoznatljivog kova i jedinstenog duha, onog duha kog su širom i ne samo Evrope već i sveta, proneli i proslavili nebrojani mladići ali i devojke koji su poput Neše, Sove, Neleta, Šoneta, Šonka, Sime, Simketa, Ćime ili Bjeka, kako su ga sve zvali drugovi, devojke i prijatelji tokom njegove mladosti, Tajke - kako su ga prozvala njegova deca, stasaloh prvo na beogradskoj periferijskoj kaldrimi a potom i na asfaltu ovog jedinstvenog i neponovljivog grada da bi se u jednom trenutku kada mu je već svega bilo preko glave otisnuo u beli svet, preko bare poput mnogih pre ali i posle njega, ako ne u obećanu zemlju, jer on nije naivan, a koji to Beograđanin pa jeste (?) ono bar u zemlju u kojoj mu decu niko neće bombardovati i u kojoj će on sam u sebi otkriti i druge talente, novinarski na primer, pa i talenat za pisanje. Treći će ga tek upoznati.
Nenad Simić – Neša, Simke... Tajka, nije jedini, nije ni prvi a bogami ni poslednji izbeglica ili emigrant, kako vam drago, ekonomski, politički ili već koji snažno oseća nostalgiju. Ako mu je za utehu, i oni koji su ostali osećaju je ne manje, ko zna, neki čak i više, eto, svi mi sa ovih prostora imamo nešto što nam je zajedničko – nostalgiju. Zato je valjda Nenad Simić svojoj četvrtoj knjizi, zbirci novela koja bi sa podjednakim pravom mogla da bude i roman i dao taj surov i krajnje emotivan naslov „Nostalgija”, naslov koji samo mi, Srbi, možemo da razumemo na ovom zemljinom šaru.
Doista, svojom nostalgičnom i oporom „Nostalgijom” u izdanju UNPS, Nenad Simić – Tajka, donosi nam mirise i duh srpskog rasejanja iz prve ruke; nudi nam snažne i opore priče iz života, nudi nam neporecivo svedočenje o nama samima, nama koji smo se podelili i pocepali, odvojili sami od sebe, o nama koji smo oterani, o nama koji smo ostali ovde, o nama koji nismo nigde – ni tamo ni ovamo.
Svi oni koji poznaju Nešu Simića mogu nepogrešivo da zaključe po snazi njegove ličnosti i prepoznatljivom šarmu beogradskog mangupluka da u sebi i sa sobom pored nebrojanih nadimaka donosi ne samo svoje mnogobrojne talente već i mirise beogradskih periferijskih ulica; talenat da svedoči o tako živim glasovima i uzvicima prolaznika, dozivanjima prijatelja sa Cvetkove pijace, o zvižducima zaljubljenih momaka koji nestrpljivo cupkalu pod uličnim sijalicama ili u senci krošnji mirisnih lipa Denkove bašte, Miljakovca, Karaburme, Dorćola, Crvenog Krsta ili Rakovice. Donosi nam Nenad Simić sobom i uzbudljivi smeh i ciku veselih šiparica, dočarava nam koketeriju lepih, najlepših devojaka na igrankama u tašmajdanskom Cepelinu; čuva on u sebi i eho prepoznatljivih i silnih zvukova udaraca košarkaške lopte po betonu a potom i o magične koševa koje imaju samo beogradska naselja, smeh mladosti koji se do kasno u noć lomi o fasade miljakovačkih solitera i zgrada, ili o tako prepoznatljivom zvuku gonga kraj bokserskog ringa; o huku na stadionima ili kraj borilačkih arena nećemo ni da govorimo – o svemu tome svedoči Nenad Simić – Tajka, u svojoj knjizi „Nostalgija”. Ali ide on i dalje, podseća nas na ono što smo imali, čega više nema, čega nema više niti u nama niti oko nas, svedoči nam o ljudima koje smo zaboravili a koji su bili tu, kraj nas, podseća nas na to kakvi smo bili i opominje nas na to kakvi smo sada. Opominje nas da razmislimo o tome zašto smo takvi kakvi smo. Nikoga on ne optužuje, eto, samo nam kaže: osvrnite se.
Konačno, „Nostalgiju”, četvrtu knjigu Nenada Simića – Tajke toplo preporučujemo čitalačkoj publici.

borisaR
(gutac plamena)
17. novembar 2018. u 08.08
Pomalo tužno.
Volio sam čitati priče Darija Đamonje koje je on sedmično objavljivao u lokalnim novinama. Ostala mi je u sjećanju jedna priča gdje on kritikuje ljude koji su skloni davanju savjeta.vjerovatno iz ličnog iskustva. Nisam poznavao Darija lično ali viđao sam ga na koncertima u CDA.
Varajić je odigrao utakmicu zivota kad je Bosna postala prvak Evrope 1979. Dao je preko 40 koševa. Naravno uz Delibasica koji je uvijek bio maestraan. Mnogo, mnogo je tu bilo dobrih igrača.
tajka
(trener)
17. novembar 2018. u 23.58
kad smo već kod košarke

-Šut, šut… Odzvanja mu jutros u ušima, iako je prošlo već skoro četIri decenije od te utakmice sa italijanskim Skavolinijem. Hteo je Žarko Zečević da doda loptu Kići ili Praji, jer je bio podalje od koša ali… Saigrači, najbolji strelci su dobro čuvani, a ovi drugi kao da su se posakrivali po parketu novobeogradske hale. Vreme za napad ističe, a sa punih tribina se sad još jasnije čuje:
-Šut…Šut…Šut…
I danas kao da ga neko forsira. Šta god da uradi ili ne uradi, u konfliktu uprave na čijem je čelu sa navijačima Partizana, neće ispasti na dobro. Kao nekad u odlučujućim trenucima utakmice lopta je kod njega i svi očekuju njegov potez. Njegovu odluku. Zaustaviti im divljanje na stadionu ili zažmuriti po ko zna koji put, pitanje je na koje odgovor mora da da danas.
-Šut, šut, šut!!! Još jače i nestrpljivije se čuo zov sa tribina, na sekund pred kraj napada i on šutnu.
Prekor trenera i saigrača u svlačionici. Nezadovoljni navijači ispred hale. U jutarnjim novinama sve same osude i kritike. Ali, nedelju dana posle toga neočekivano su kao gosti pobedili Bugare sa 30 poena razlike i tako pretekli Italijane u grupi. U velikom slavlju sve se na mah zaboravilo. Promašaj u Beogradu sad nije bio nikome važan. Nikome osim njemu. Rana od prekora posle iznuđenog promašaja je ostala da sama polako zaceljuje. Prelomio je donevši odluku i jutros šetajući po svojoj kancelariji, kao nekad davno u Hali sportova.
Šutnuće tu veliku loptu u maleni koš, kroz koji ona ne može da prođe čak i da hoće. Preuzeće odgovornost bez obzira na posledice Zeka, koji nikad nije bio zec jer je sportista u duši. Jer neko mora…jer…
-Šutnuti ili suprostaviti se isto je, šapnu sam sebi, a pobeda će doći kasnije, ne sama po sebi, nego zato što prati hrabre neizbežno i nezaobilazno.
Ni karijera, ni posao i položaj nisu toliko važni koliko osećaj da radiš nešto ispravno. Znao je da sa tom odlukom silazi sa scene stameni Zeka, a vreme će već pokazati da je nekad i sam pokušaj, prvi korak ka trijumfu.
Emili
18. novembar 2018. u 17.45
OK, pardon, nisam htela nikoga da uvredim i nikome nešto loše da pišem. Šta ja znam šta je nekome lepo, svi mi imamo svoje lepote u svojim glavama. Ako sam te uvredila, uzasno mi je zao, nije mi to bila namera.
tajka
(trener)
18. novembar 2018. u 18.34
Ok Emilly...sve u redu,
ukusi su razni samo jedna stvar treba da se ispoštuje i ne dira. Ogroman trud koji se izdvoji da bi se napravilo neko delo. Ponekad reč može da bude kao bodež! Znam koliko sam pisao i brisao ovog leta da bih prošao prvi filter, zadovoljio urednika i izdavača i povezao neke priče za koje sam takođe potrošio veliku energiju. A sad će mo da vidimo da li će i koji čitaoci da vole?

Emili
18. novembar 2018. u 19.00
Ok, pogresila sam. Cenim taj tvoj trud.
geriatrikus
(zvakac karamela)
22. novembar 2018. u 12.56
>>Nenada Simića – Tajku, jedni poznaju, drugi pamte bilo kao sportistu, prvo FUDBALERA* a potom i BOKSERA* koji obećava, kasnije i kao TENISKOG TRENERA* i internacionalnog bokserskog sudiju, da ne zaboravimo ono bitno, i kao zakletog Partizanovog navijača, a iznad svega Beograđanina prepoznatljivog kova i jedinstenog duha...<<(*Geri naglasio)
Pa ja...nigdje se kosarka ne pominje...tako sam i mislio:)) Prica o „trojkama” i u taj kontekst mi stavlja Kicu, Kindjeta, Misovica...:))) Nisam siguran za Mirzu, možda je i odigrao neku nakon uvodjenja trojke, Kico i Misovic ne mislim da su...sjecam se kada nam zakonodavci uvalise trojku. Koja je to ruzna godina bila za Yu kosarku. Predji centar i opali. Ko u tom momentu ima loptu, zviz prema protivnickom kosu. Ivo Dukan bio glavni, trojkas ipo. Svi neki „suteri” se ukampuju na oko 7m i vriste da im se da lopta, a onda pras, usla ne usla...kasnije se to malo razvilo, pa se pocelo raditi i na tom aspektu. Ali sustina nije u sutu, u kosarci je glavna umjetnost dovesti sebe u situaciju da lijepo sutnes, da NOGE dodju u pravu poziciju, tada će i ruka „poslusati”. Kico, Kindje su to radili. Pravili sebi pozicije, drugima, mrsili odbranu za sebe i druge i uvijek sutnuli u pravom momentu. To su IgračI, Dukan je suter. Takav „suter” je bio i Tito, dovedes mu medjeda, a Tile sacmarom po sred cela. Lovac!
Pa i Vujkovic je imao dovoljno snažan udarac da nokautira Stivensona...samo kada bi ovoga drzali i on lijepo namjestio vilicu.
Kad sam već tu i remetim knjizevnost da te još malo korigujem; Bane se ubio 1996, rat je zavrsen tada. Ima vise prica i tumacenja zašto, jedna je da mu je dijagnostikovan rak na plucima...gore pomenuti mu brat Fadil je umro od te bolesti 10tak godina kasnije:(((
Salu na stranu, nadam se da sutra biti puna sala, da će se jedno 5 izdanja razgrabiti unaprijed, da će pasti kakva nagrada, pa makar i Nobelova...eto, toliko od mene. Sa srećom!
tajka
(trener)
23. novembar 2018. u 18.40
Sala biblioteke Z.Jovanović je bila puna (skoro pa 30 ljudi), razgrabiti 5 izdanja nije realno hehehe a nagradu potajno priželjkujem)).Hvala Geri na lepim željama.
Prijatno je bilo slušati direktan prenos promocije preko fejsa da te tako hvale, tapšu i mašu un ekran a ništa ti se loše nije desilo. Spominjali su i moje 'trojke' jer sam ih udavio snimcima i hvalisanjem!
Nisam ni rekao da su spomenuti šuteri to radili sa obeležene linije nego da su imali 'ruku' mada su distance tad bile kraće i zone uže... Ma šta ti pričam kad očigledno bolje znaš od mene.Ja imam samo polu sezonu u KK Banjica i 6 minuta protiv Poštara za koji su igrali veterani Latifić, Bata Jelić, Popović, Zečević...oćeš još?
Verzija koju sam ja čuo o Banetu je da se ubio (iskasapio) nožem , što je retkost i da mu je glupi rat teško padao((.
Apro po tvojih drugara (raje) u Sarajevu sam sudio par puta i stvarno su majstori druženja. Izvesni Kemo iz Želje (dir. TV) dovede Škiju nama na večeru kod Čolpe a u toku noći svrati i nekad predsednik B.K gitarista Brega. Sutradan u toku meča oće da te kolju a posle kad završi kako treba opet med i mleko!
Pa ti vidi?
Ali odosmo daleko od književnost sad stvarno.
tajka
(trener)
23. novembar 2018. u 18.45
Emili
23. novembar 2018. u 22.42
Tajka, ja te ne bih citala ni da mi je neko uperio pistolj u slepoocnicu, ali pre bih i urmla nego tebi nešto lepo o tvojim knjizevnim delima napisala. Ali ja bih i pre umrla nego nekom siromahu dala 2 eura, ja sam skrta, sacuvaj Boze. Kladim se da ste od mene milion puta bolji. I da o tome milion nekih knjiga znate da napisete.
Emili
23. novembar 2018. u 22.45
Koje ja nikada ne bih ne samo kupila, nego ni procitala.
Emili
23. novembar 2018. u 22.46
I da sam ih kupila.
Rex1
24. novembar 2018. u 02.44
Emili legendo. Tebi niko ne treba da bi ti bilo zabavno. 😊 U tome smo slični.
tajka
(trener)
24. novembar 2018. u 04.56
Emili draga , jel’ si primetila da me u zadnje vreme sve vise čitaš? I ne samo to,čitaš svako slovo sto je neko o meni napisao! Respekt! Nego, kako ti se svidjaju price koje ‘Koreni’ objavljuju a ja postures dole na temi? Zadnja je ‘Samoca’...tuzna ali biće i veselih, obecavam.
geriatrikus
(zvakac karamela)
24. novembar 2018. u 18.30
Emili
26. novembar 2018. u 18.30
Tajka, da si ti neki knjizevnik, ti bi mene iz mesta sa nogu oborio, u nesvest bacio, ako ti se da, poljubio, ali ti ne znaš ni da se ne piše zadnji, nego poslednji, šta ja na sve to da kažem a da ti ne kažem da si neki los knjizevnik, ne zeleci biti neko cudoviste na mrezi. Šta??
Emili
26. novembar 2018. u 18.44
Da sam ti lektor, kupila bih si bejzbol palicu i svaku put kada napises zadnji, pohvalila bih te njom po glavi. Da upamtis!
Emili
26. novembar 2018. u 18.51
Zato nikada od trenera ne postaju Nobelovci. Tajka, to što pišes, jako je loše i nema pojma o nekoj vrednosti, osim ovde i u tvojoj nekoj glavi u kojoj si ti neki heroj koji je objavio knjige, kao da knjige ne može svako da objavi i ne pricaj da si imao uzasan put do objavljivanja. Svaka samohrana majka prođe vece muke nego ti kao neki knjizevnik i napise sve nešto sto ni sama nije zapisala. Tajka, to što napises nije dovoljno da bude dobro nego da i neko može sa svim tim sto si napisao i da se identifikuje, ali ti pišes tako loše i tako slabo, da nikome ne pada na pamet da bude ti i niko nema pojma ko si ti.
tajka
(trener)
27. novembar 2018. u 15.30
Ma da Emily...pa ko kaže drugačije?
Emili
28. novembar 2018. u 20.08
Pa ti, sve vreme.
tajka
(trener)
29. novembar 2018. u 07.14
E Mila greška, čitaj ponovo . Ja samo pišem to što pišem i kako pišem ...
A O MOM PISANJU PIŠU DRUGI (autoriteti). Proveri koji.
geriatrikus
(zvakac karamela)
29. novembar 2018. u 14.43
tajka...tajka… od drveta sume ne vidis:(((
Trnoruzica je u svojim snovima vidjela princa...jedan poljubac samo:))
tajka
(trener)
29. novembar 2018. u 17.49
Geri, nemoguće da nisam video... I posao sam sa kiss I tako to ali mi pogled pade na bezbolku pa reko sebi - e mazohista , šta radis To?))
Emili
02. decembar 2018. u 22.14
Tajka, ajde smiri si. Nisi ti meni ni neki glagol kojeg nisu u gramatiku stavili, kamoli neki zarez. Hoću da kažem, ako ti ja nešto pišem, to ne znači da si (mi) važan.
Emili
02. decembar 2018. u 22.18
A pišes uzasno, ja da moram da te čitam, ja bih pre skocila sa nekoga mosta kojeg još niko nije sagradio nego tebe da čitam Tajka. Tvoje su price tako dosadne i to ne kažem jer želim samo nešto loše da kažem, nego to i mislim tebe citajuci; dosadan si i nemas neku liniju koju pratis, da je ta linija svima neka linija. Da ima neki smisao i neku poruku.
Emili
02. decembar 2018. u 22.57
Tajka, osloni se na svoje druge autoritete, koji ti kažu da odlično pišes, ja da sam na tvom mestu i ja bih samo njih citala.
Emili
02. decembar 2018. u 23.10
Tajka, ti pišes misleci da ono sto si proziveo svima je interesnanto, ali nije. To sto si ti doziveo, uglavnom dosadno je i svi smo to proziveli, nisi ti samo zato nešto naročito rođen. Ja da najbolje znam kako da padnem i svima to da napisem, ja bih najolje pisala i najbokje padala.
Emili
02. decembar 2018. u 23.12
Tajka, umesto da pustas balone, naljutio si se kao neka neopisiva zver, uzas. Kao da si Pingivn.
Emili
02. decembar 2018. u 23.48
Tajka, ne deri se na mene, ni ja tebi ne pišem ništa uzasno loše.
Emili
03. decembar 2018. u 00.03
Ne bih da te naljutim Tajka, ali nikada, bas nikada, od tebe mece postati pisac, ne zato što ne znaš da napises ono sto osecas, nego zato što ne znaš da napises onako kako svi osecaju kao ti; egoisticni ljudi uvek misle da ono sto ono sto oni osecaju vrh je sveta.
tajka
(trener)
03. decembar 2018. u 19.03
Hej Emy da te pitam nešto.
Oćeš ti da ja ovde pustim ovu moju novu knjigu -Nostalgija- malo po malo ?
Emili
21. decembar 2018. u 16.18
Da me pitas nešto lepse, da ti otvorim sva vrata i jedno nebo.
tajka
(trener)
22. decembar 2018. u 08.06
Hej Emi, ajde za početak da pročitaš 'Nepročitanu' pa kad te to razgali i podstakne onda 'Nostalgiju'da te zapali, e onda mi je lakše da te pitam bilo šta jer ...razgovor će da klizi prijatno to jest što kažu sve će da ide 'smud')).
Emili
23. januar 2019. u 18.48
Tajka, hajde da vise ni o cemu ne pricamo. Lepo sam ti rekla kako mi se tvoja prioa ne svidja i ti to lepo pihvatio. Ima li šta lepse?
tajka
(trener)
27. januar 2019. u 19.53
Ima.
Emili
31. januar 2019. u 20.59
Meni nema.
Emili
31. januar 2019. u 21.04
Tajka, uvek će se neka budala Naci koja će ti napisati da lepo pišes i ovuk će se neko naći koji sve to što pišes ne želi objaviti. Pa ti vid kome vise verujes.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Mantra Bracelets?
.